Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
petak, prosinac 23, 2011


Za Božić, u Novoj 2012. godini, ma uvijek, i neka bude nadasve ljubavi i zdravlja!!

Vaš Take-It-Easy bloger.

take-it-easy @ 10:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 19, 2011
...kažu da je najbolje otići kada je zabava "na vrhuncu".  Po tom kriteriju sam "debelo zakasnio".



Lijep pozdrav i svako dobro svima.









take-it-easy @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 24, 2011


Budućnost koja će te osloboditi svih utega sadašnjosti dostojno će slaviti tvoju glazbu. Počivala u miru.

take-it-easy @ 21:30 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 14, 2011
 

Vi velike „splitske Hrvatine“, vi „katolički puk“ grada pod Marjanom, vi koji živite tradicionalno, konzervativno po „božjim zakonima“, vi svećenici grada koji taj isti puk stalno podučavate da „ljube bližnje svoje kao kao samoga sebe“, vi koji se busate svojom moralnošću a istodobno vam je kao reći dobro jutro prevariti bližnjega svoga – da li zaslužujete pažnju?

Pažnju, a prije svega poštovanje zaslužuju oni koji su se prošle subote usudili u gradu Splitu  pokazati svoju različitost, ne pozivajući vas da budete kao oni. Nešto što je trebalo biti lijepo i što je trebalo pokazati što je to istinski suživot, tolerancija - ukaljali ste.

I tek da znate ako želite ostati živjeti u vlastitoj mračnoj kaljuži zadojenosti i mržnje drugi vam se neće željeti pridružiti.

Pa ni u Istanbulu.

 

(Pjesma "All You Need is Love")


Slučajno sam o "temi" pisao još u siječnju ove godine kada sam mogao tek slutiti razmjere onog što će se dogoditi...

take-it-easy @ 01:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, ožujak 26, 2011


Netko mi je jednom negdje prijateljski napisao "stay close to your heart" i time izrekao, pogodio srž - doista  nastojim biti bezkompromisno svoj, pa kako se kome sviđa. Tražio sam neke godišnjem dobu prilagođene slike da podijelim radost prolječa te mislio "ugraditi" neke pjesme jednog riječkog pop sastava koji je nekad bio jako popularan u cijeloj bivškoj državi.



No preslušavajući njih "nabasao" sam usput, prisjetio se nekih manje ili više pravih glazbenih dragulja ovih naših prostora, slučajno su iz Srbije, no to je nekada bio naš zajednički glazbeni prostor.  Čak je jedan od njih (O. Mandić) otpjevao duet sa Marinom Perazić koja je eto iz Rijeke, ima tih primjera mnogo.



Ostajući sebi vjeran sam nastojao staviti nešto glazbenog što vrijednijeg. Evo npr. Bebi Dol koja je iznimni talent, no koja je nekako  uvijek bila glazbeno upućena gotovo isključivo na samu sebe te je njen potencijal došao premalo do izražaja.



Drugačije sa Oliverom Mandićem, kojeg možemo nazvati čudakom, no s pokričem. Svojom glazbom je 80.tih bio glazbeno daleko ispred svoga vremena. On ne samo da je bio muzički educiran već je bio i perfekcionista, stvarao pop glazbu koja daleko prelazila okvire te glazbene vrste što se tiće vrijednosti.



Nećete ćuti večeras "Dodirni mi kolena" pjesmu koju je radio Zagreb godinama uporno puštao u verziji Severine, već nešto drugo. Najveći je to bio hit Zane Nimani koje je jedno vrijeme pjevala u istoimenom sastavu (Zana). Dodirna točka sa Oliverom je bila izvrsna pop produkcija, kakvu je u današnjem vremenu u Hrvatskoj teško pronaći, nek mi ne zamijere "zvijezde" i "zvijezdice".

Mnogo je toga glazbeno bilo ispred svog vremena tih 80.-tih godina kada su i umjetnici bili zaskočeni nekim tamnim oblacima zbog nekih "bolesnih" vođa na našim prostorima, ostavili su nam međutim nešto glazbeno vrijednog u nasljeđe, pjesme koje dišu svježinom, očito su i ispred našeg vremena. Želim svima lijepo prolječe.




Pjesme sliijedom:

Bebi Dol - "Zrno nežnosti",  Bajaga & Bebi Dol "Bademi i sol", Oliver Mandić "Pitaju me, pitaju", Oliver Mandić "Smejem se, a plakao bih", Zana Nimani "Što ne znam gde si sad", Sladjana Milošević "Fantastično putovanje"

take-it-easy @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 14, 2011
 



Ne nije ni mene zaobišlo, i moja supruga i ja imamo na neki način „jednog" u kući makar isti i fakultet završio, i inače poprilično bio ono što bi se reklo „normalan". Duga kosa? Ma i ja sam ju imao. Zvučna glazba? Ma i ja sam ju slušao i još slušam. Sex, drugs & rock'n roll? Pa i ja sam svašta isprobao no droge kao naš „zombij" e to pa ne. No da se vratim malim vremeplovom 20, 30 pa i više godina unazad.

Bilo je to vrijeme kada smo i mi otkrivali nove slobode, kada je bila tzv. „seksualna revolucija" kada su prvo sramežljivo a onda sve više i u naša kina stizali filmovi poput „Emanuelle", „Posljednji tango u Parizu" (Bog dao pokoj vječni Mariji ne djevici nego Schneider). I izlazili smo i mi u disko-klubove, plesali uz „živu glazbu" no sve skupa nekako se zbivalo između osam i dvanaest navečer tako da se nismo budili poslijepodne kao da živimo nekim „vampirskim" životom.

 

No sada je sve puno drukčije i nešto se čudno događa da je meni zapravo ovih „zombija" žao – jer ne mogu drugačije a da ne konstatiram kako su isti blago rečeno – dezorijentirani.

E pa da krenemo sa muzikom, ona je meni za osjećaje izraziti nešto najljepšeg, pri čemu ne moram nužno spomenuti „ozbiljnu" glazbu nego idemo na nešto jednostavnije. Tako su i Doorsi koji su zahvaljujući Jimu Morrisonu svirali prilično mračno trudili se da budu i melodiozni, dobri primjeri su pjesme „Love her madly" i „Riders in the storm". U usporedbi sa njima su Stonesi bili pravi „janjci". „I can get no satisfaction" nije htio promijeniti svijet, bila je to tek jedna dobra fora za još bolju zabavu. I da ne pišem o Beatlesima i njihovom stvaralaštvu.

Za razliku od prije nestalo je one „groznice subotnje večeri" kada smo se osjećali kao „Dancing queen" ili dancing king, kada smo s nestrpljenjem čekali onaj blok sa sentišima, Percy Sledge - „When a man loves a woman", Stonesi i njihova„Angie" ili nešto treće. 
  
   
Pitao sam nedavno jednog poznanika, prijatelja pošto taj živi dijelom tim „zombijevskim" načinom života da mi pojasni pošto ne provodim cijelu noć vani što se zbiva npr. na brodu plesa „Nina", u „Terminalu" ili „Palachu", pitam ga kada otprilike počinje blok laganica.

E toga više nema veli, jer ako se pusti sentiš ljudi se razilaze, ili započinje plesati ženska sa ženskom. Pri tom nije mislio na „lezibijke" koje Balašević spominje u „Namćoru".

I da nastavim to „objasniti" muzički pošto ipak subotom napravim noćni đir po gradu. Općom glazbenom slikom najčešće dominiraju jednolični, zatupljujući zvukovi, gdje je glavna značajka u što jačem korištenju basa. Severinin glazbeni opus kog se inače ježim je naspram tome pravo milozvučje . Dum, dum, dum i koliko puta dum da ako to čuješ nekoliko sati zaredom za nešto osim dum sposoban slušati i nisi.

 

I da skratim, u kasnim noćnim satima, jer prije ponoći se ne događa ionako ništa „važnijeg" u cijelom gradu je pored tog dum, dum još i opća lokačina a još više deračina. Nema tu izraza neke istinske radosti na licima jer akteri najčešće sebe i nisu previše svjesni. Ti „zombiji" u što spada obavezno škljocanje da se osvane istomišljenicima na njihovim facebookovima u svojoj ludoj „zabavi" i ne mogu a da doslovce ne zapišaju i moju ulicu, a i mnoge druge naravno, pa sam zbog takvih dospio čak i u novine

( http://www.rijeka051.com/communius/1253-rkunal-kruna-ulica.html )

a gradonačelniku poslao povratnicom sliku u A-4 formatu nečeg vrlo neprimamljivog. No to što sam digao na noge komunalne službe mene ne veseli mnogo. Naime to je uklanjanje samo simptoma no ne i "bolesti".

 

Grad Rijeka i ne samo Rijeka je postao utočište „zombija" koji vikendom napuštaju ulice taman kada počinju voziti ne prvi nego još malo kasniji autobusi. Tada se vraćaju svojim roditeljima kojima „ne smeta" što im dolaze oblokani, niti što su im sinovi i(li) kčeri vjerojatno pridonijeli kužnosti grada nego su sretni da su došli čitavi ili barem uglavnom neogrebani. A ako je to slučajno subota onda će ti „zombiji" prespavati skoro cijelo vrijeme danje svjetlosti a pjesme kao npr. „Good Day Sunshine" ili „Walking On Sunshine" sjetno će slušati tek roditelji. „Zombijima" takvo što je suviše apstraktno.



take-it-easy @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 24, 2011
 

Imao sam (i još ih imam) neke zamisli za neke postove. No poslovne obaveze (kako to ozbiljno zvući, a i jeste) su me spriječile da napravim neki baš "Take-It-Easy" post. Zapravo razradio sam ih spontano u glavi u bezbroj varianti, obićno prije prvog sna, da bi već drugi dan se našao ponovno u svakodnevnici koja će opet završiti sa još jednim razmišljanjem što bih sve imao za reći.

No da budem posve iskren odlučio sam se dati ŽIVOTU prednost pa ono malo slobodnog vremena odem npr. u moj omiljeni "Art-kino" u svom gradu gdje sam gledao ove nove godine najnovije ostvarenje bivšeg zatvorenika Polanskog ("The Ghost Writer") što me je neodoljivo podsjetilo na činjenicu kako je život preokretljiv, dok Roman sada slobodno šeta jedan drugi gospodin možda iz ćelijice preko satelita gleda upravo neko njegovo "ghost" djelo i to u gradu glazbe Mozarta.



 A s tim u vezi neki, zapravo mnogi ispadaju kolateralne i stvarne žrtve gramzivosti svjetske financijske elite pa se izgube u nekom svom "Ulazu u prazninu" kojeg je Gaspar Noe u svojem filmskom uratku nazvao "Enter the Void". Što god ga motiviralo da publiku "prisili" na 162 minute gledanja nečeg što blago rečeno iritira oči naglašeni, umnoženi prizori iz "love hotela" lupaju ravno u glavu podsjetivši na ispraznost življenja u današnjem vremenu.

I u cijelom tom globalnom kaosu kojeg nije ni zaobišao ni bivši SSSR gdje bivši slavni dirigent opstane u slavnom Bolšoj orkestru tek kao muška čistačica. Koja odnosno koji će napraviti fascinantu "ludust" u pokušaju ponovnog sastavaljanja svog orkestra i nastojanja nastupa na svjetlima pozornice grada svijetla - ako niste još pogledali "Le Concert" u kinima, nemoj te se dati zavesti pa to tek skinuti preko nekog pirate baya ili slično. Pogledajte, poslušajte, jer nasmijati ćete se no ponajviše vas očekuje jedan neodoljivi emocionalni završetak - ako ipak ne možete odoliti kliknite na sličicu i uživajte. Melanie Laurent je svoje odradila prelijepo a Radu Mihaileanu još jednom pokazao da je sjajni redatelj.

 Take-It-Easy







take-it-easy @ 23:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 14, 2011
 

Svi se rodimo "isti". Curice i dječaci. Rastemo, igramo se i naprosto jednog dana i odrastemo, no najčešće u doba adolescencije a često i kasnije spoznajemo nešto sa čime često ni sami ne znamo kako i kako je nastalo. A obično i nije tek tako nastalo nego je tako nama od rođenja bilo genetski predodređeno - pojednostavljeno.

Dečki vole cure. Cure vole dečke. Oh kako li jednostavne sheme. Samo što je realnost nešto što ne funkcionira uvijek baš točno tako. Da ima onih koji vole, obožavaju, seksaju se isključivo sa onima drugoga spola, no ima i takvih koji makar podsvjesno priželjkuju i neko istospolno iskustvo, ponekad čak i platonski. No neki tijekom vremena dođu do dubokog saznanja da su naprosto npr. homoseksualci ili lezbijke. Ili se osjećaju da su žene u muškom tijelu. Ili nešto treće. No jedno nisu - nastrani niti kriminalci.

Granica je vrlo fluidna, valjalo bi kada bi to shvatili i oni koji bi sa "pederima na vrbe", ili koji bi ih blaže makar trulim jajima i rajčicama na nekom pride-u gađali. Pročitajte na portalu glavnih splitskih novina, naročito komentare i vidjeti ćete kakvo je u Dalmaciji nastalo "izvanredno stanje" (u glavama).

Gustav Mahler



A upravo sva ta silna uznemirenost, pozivanje na javni linč, prijetnjom da će se možda ponoviti Beograd pokazuje svu opravdanost jedne šetnje gradom pod Marjanom sa zastavama duginih boja.

Budimo iskreni, u državi Hrvatskoj se kod istospolne orijentacije još uvijek živi skrivećki, dečki ne hodaju baš zagrljeni ulicama, ne ljube se na gradskim trgovima. Široka, naročito muška voajerska javnost "oprostila" bi to "curicama" - kojeg li licemjerja.

 

Take-It-Easy

take-it-easy @ 01:35 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 9, 2010


Nekoć u ljubavi i slozi sad nam Ivo drugim putevima ide...

(Videouradak by "Polutika")

take-it-easy @ 16:37 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 21, 2010
 

Andrej Sifrer

Izvjesni Arsen D. i Andrej Š. udružili su se davne 1979. te opjevali, prorekli nešto što će se tek 31 godina kasnije „razjasniti". Ne, nije riječ o „Kurvinim sinovima" ni o „Ratnim profiterima", u pitaju je nešto posve „sveto". (članak za razumijevanje: http://www.index.hr/vijesti/clanak/sveta-krava-jadranka-nitko-ne-smije...)

 

(A za još bolje razumijevanje preporučam kliknuti na sličicu – hvala.)



take-it-easy @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 20, 2010



(alternativna studijska verzija)

take-it-easy @ 22:29 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 10, 2010
 



Prokliknite se kroz sliku da dodjete do posta, ili kod izdvojenih postova "Lena Horne - jazz s ljubavlju", koji sam napisao skoro prije tri godine.

Počivaj u miru, Lena.

take-it-easy @ 22:43 |Isključeno | Komentari: 0
petak, travanj 30, 2010



Ne ovo nije reklama prebogatom vlasniku velebnog izdanja ispod Sljemena, ova fotka tek je simboličan i stvaran prikaz još jedne pljuske radnicima u Lijepoj Našoj i godine 2010..

take-it-easy @ 23:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, travanj 6, 2010
"All by ourselves"



Krečući kroz prostor i vrijeme svatko će doživjeti svijet na svoj način. Boje neće biti iste, zrake sunca i svjetlost će biti razlićiti, zvuci će biti uvijek drugačiji, sve će se razlikovati, ovisno o nama samima, o našoj percepciji. I onda kada ćemo stvarati biti ćemo naši, vlastiti. Ili možda ipak ne, ili ne sasvim?

Prije nego se izgubimo u pitanjima pojašnjenje. Ovdje nije nužno riječ o nadahnućima onih koji su nešto stvorili a neki drugi kasnije to "pretvorili" već o onima koji su se koristili dijelima tih nadahnutih, svjesno ili nesvjesno, sa dobrim ili manje dobrim namjerama. Uostalom najbolji je sud - vrijeme.



Tamo negdje na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće jedan mladi kompozitor, dirigent, pijanist doslovce nije znao što će sa sobom. Nadarenost, edukacija i htjenja nisu vrijedili ništa naspram poražavajućeg mlina zvanog auditorium, pa makar u cijeloj nevolji znatnog udjela imao votkoljubeći dirigent koji je "loše" bio još više pokvario.

Bio je to Sergej Vasiljevič Rahmanjinov koga je baš nekako u to vrijeme snašla duboka stvaralačka kriza iz koje će ga izvući za tadašnje vrijeme novotarija zvana - hipnoza. No nećemo u detalje, tek da spomenem da je Sergej pored štošta drugog (prije i poslije) 1901. godine dovršio svoj Koncert za klavir i orkestar No. 2 u c-molu koji će ga proslaviti u svijetu. A upravo to njegovo djelo u tri stava (Moderato, Adagio sostenuto i Allegro scherzando) je napisano toliko melodiozno i skladno da se sluša često i dan danas na pozornicama svijeta.



Pripremio sam Vam dvije slušne probe, Moderato u izvedbi samog Rahmanjinova, te Adagio sostenuto gdje možete za klavirom ćuti sjajnu Rosu Tamarkin koja nas je u svojoj 30.toj godini zbog bolesti (1950.g.) prerano napustila.

Nikada nećemo znati sveukupni utjecaj ovog klavirskog koncerta na umjetnike svijeta, no tragom njegovih zvuka išao je i jedan Frank Sinatra koji će na svojoj longplejki "Where Are You?" iz 1957. otpjevati ne samo svoju znakovitu pjesmu "Lonely Town", već i obradu fragmenta iz Moderata u pjesmi "I Think of You". Dva desetljeća kasnije će se američki skladatelj i pijanist Eric Carmen sasvim svjesno uhvatiti središnje teme Adagio sostenuto te dodajući osnovnoj melodiji svoje rijeći u "All by Myself" stvoriti novi glazbeni kontekst svjesno ili nesvjesno tvoreći poveznicu sa praizvedbom iz prošlosti. Zajedno a opet sama će skladba živjeti na temeljima davnih nadahnuća, stvarajući spone s prošlošću, prateći nas u budućnosti.



Glazbeni zapisi slijedom:

Sergei Rachmaninov sa Philadelphia Orchestra (snimka RCA 1929.g.) - 1. stavak Koncerta
Frank Sinatra - "I Think of You"
Tamara Rosa Tamarkina - 2. stavak Koncerta (snimka iz 1948.g)
Eric Carmen - "All by Myself"



take-it-easy @ 23:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, travanj 2, 2010


(Za uvećani prikaz kliknite na sliku)

Prijateljima, blogerima i svim ljudima dobre volje želim mirne i ugodne uskršnje praznike, neovisno o vjerskom opredjeljenju.

Ako se nađete u Rijeci i ugledate čovjeka, koji prodaje ovaj list sa fotke, preporučam vam da ga kupite. Ne samo da ćete nekom konkretno pomoći, nego pročitati ćete i zanimljivo štivo.

Previše, sve više je ljudi, kojima su zvijezde ili nebo jedini krov nad glavom.
take-it-easy @ 17:24 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, ožujak 27, 2010





Znajući da je dovoljno upisati ime i prezime da se "uvjerim" u svoju samo ne anonimnost na "Google slikama" sam listajući tek nekoliko stranica nailazio na Take It Easy, pa opet T.i. E. Ono što me je potaklo da uopće spomenem to pretraživanje je moja stalna volja, želja da da nešto zapišem, da blog živi nekim svojim životom.


A spremao sam mnogo toga, ustvari glazbeno sam "istraživao", no vremenske nepogode ne u smislu meteorologije bi me odvele na neki drug put daleko od Blogera.



Tako je to skoro bilo i sa Marianne, što ovim putem želim sa vama dobronamjernim podijeliti. No da po najprije pojasnim o kojoj je to Marianne riječ (ako vam slike ne govore dovoljno).

Ako bih napisao da to nije Cohenova Marianne iz one njegove čuvene "So long..." bio bih u pravu, no opet bi se našlo nešto zajedničkog, barem neka točka koja povezuje ovu Marianne i ne onu drugu, nego nju i Cohena. Njena interpretacija Tower Songa npr..



No bile su najprije šezdesete. Tada sa sedamnaest, osamnaest godina bila je neodoljivo lijepa i očarala je ponajprije gospodina Andrew Loog Oldhama (meneđera Stonesa) koji ju je ponosito predstavio sastavu.

Sredinom tog desetljeća Stonesi će upravo za nju napisati pjesmu „As Tears Go By“, a ona će postati Jaggerova ljubavnica. Godine koje će njemu biti inspirativne (Wild Horses... drag me away), a nju odvesti u duboku ovisnost o drogi.



I proći će skoro desetljeće u kojem gotovo nitko neće htjeti vjerovati u njen „come back“. Krajem sedamdesetih objavljuje svoj legendarni album „Broken English“, usput posvečen Ulrike Meinhof.

Dovoljno poslušati tek skladbe poput naslovne, The Ballad of Lucy Jordan, Why d'ya do it, pjesme koje govore o izgubljenim iluzijama, ljudskim gubicima. Depresivno, tužno, no istodobno glazbeno malo remek-djelo u kojem se više ne prepoznaje Mariannin glas iz šezdesetih. Droge i alkohol i opet droge duboko, doživotno učinili su svoje. No bio je to Mariannin povratak i više od toga.



Dok su Stonesi uvjetno napisano imali nekakvu svoju konstantu, ona se je naročito od 80.tih konstantno na uvijek drugačiji način izražavala, svaki novi album bio je nekako različit, a ona definitivno poput dobrog vina sve glazbeno relevantnija.

To se je moglo naslutiti još na albumu „Broken English“ gdje se upravo ona ponajviše svojim izražajem približila Johnu Lennonu u njenoj izvedbi Working Class Hero.



Marianne voli govoriti da nema glasa, odnosno da se vokalno može usporediti npr. sa Bob Dylanom, i opet Cohenom, izvođaćima kojima nije primaran vokalni raspon.

Ona, koja je uvijek bila drugačija se je družila sa naročito velikim brojem cjenjenih glazbenika.  Vrijedno je poslušati i njene live albume poput Blazin Away gdje će ona ponovno pjevati neke stare pjesme, poput Sister Morphine, koju je zajedno sa Stonesima još 69. godine napisala, no tada izvođenje iste nije odgovaralo njenom „čednom“ imidžu.



Od pjevačice laganog popa, suzačetnice raznih inačica punka i new wave pa do izvođenje glazbe na tragu Weimarske Republike i Brechta, a onda još i jazza, bluesa, prošao je dugačak put i sve su to sastavnice izražaja Marianne Faithfull.

Ono što je u kasnijoj karijeri postalo zaštitni znak, glas, kao da je bilo stvoreno da na uzvišeni način prenese osjećaje gorčine i tuge, a ona da je za to predodređena.




No Marianne je ponovno iznenadila. Početkom ovog tisućljeća nastaje album „Before the Posion“ gdje prevladavaju sasvim drugačije teme – prijateljstvo, pomirljivost, sve prožeto duboko emocionalno i skladno.

„Crazy love is all around me/Love is crazy, love is kind/But I know somehow you'll find me/Love is crazy, love is blind.“



Marianne već nam je spremila i nešto novog kao što je to „Easy Come Easy Go“, album prepjeva vrlo različitih izvođaća gdje je teško staviti npr. Dolly Parton, Cat Power, Duke Ellington, Smokey Robinson i mnoge druge pod nekakvi zajednički glazbeni navodnik, no i nije kada je Marianne Faithull u pitanju.

A za ovaj tek fragmentarni prikaz životnog glazbenog puta Marianne Faithfull sam se odlućio po najprije zato jer ako i bude negdje neki njen koncert ćete do karte nešto teže doći, no većinu to i neće zabriniti jer karte neće ni tražiti i ne znajući da postoji ova glazbeno-umjetnički unikatna umjetnica.



Glazbeni zapisi slijedom:

1. I'd Like to Dial Your Number
2. Si Demain
3. Broken English (koncertna snimka)
4. The Ballad Of Lucy Jordan
5. Sister Morphine
6. Alabama Song (koncertna snimka)
7. Crazy Love
8. Working Class Hero
9. Mack the Knife (koncertna snimka)
10. As Tears Go By (koncertna snimka)





take-it-easy @ 00:08 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 14, 2010

























































(Za uvećani prikaz molim vas kliknite na slike)

Dragi blogeri, evo prvenstveno za vas koji niste iz ne Rija nego Rijeke evo tek djeličak događanja tradicionalnog karnevalskog festivala.

Što da vam kažem - bilo je lijepo svima kako maloj djeci tako i nama starijim. Pored tradicionalnih karnevalskih motiva nevezanih uz našu svakodnevnicu, mogli smo se podsjetiti kako su nas pokušavali cjepiti npr. protiv svinjske gripe, bilo je tu i HAC-a, Skladogradnje i naravno neizostavne od srca srcu "Podrpka" juhe.

A ono što je bilo najljepše osmijeha je bilo po najviše - hvala svima koji su se potrudili da ovo bude lijepi dan.

Fotomaterijal by Take-It-Easy
take-it-easy @ 22:16 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 11, 2010



..."mračnom" tunelu. Ako vas zanima više kliknite na sliku. Pozdrav iz Rijeke

Fotocopyright izlasci.net.
take-it-easy @ 23:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 24, 2010



Vi od Sutra
Znat ćete,
Što će od Zemlje nastati
Naše nade smo potrošili
I zalutali smo.
Tko će za tisuću godina
Razumjeti još naše strahove?
Vi od Sutra ćete sa čuđenjem
Gledati unatrag.

        Od misli nastajati će nakane
        Iz sjemenki će postati stabla
        I iz jednog bit će mnogi
        Sloboda će si pronaći prostor.
        Tko će za tisuću godina
        Razumjeti još naše strahove?
        Vi od Sutra ćete sa čuđenjem
        Gledati unatrag.

               Vi od Sutra!
               Kada se novo probudite
               Tada nemojte zaboraviti naše snove,
               Jer pomoću njih tražili smo dan i noć
               Vašu nevidljivu Zemlju.

                    Svaka voda pronađe brazdu
                    Često slabost može biti jakost
                    I tijekom mnogih života
                    Kapi će kroz kamen napraviti put.

                        Vi od Sutra pronašli ste
                        Što je nama izgledalo nedostižno
                        Premda smo Svijetu i rane zadali,
                        Možda ste nam oprostili.

                                  Tko će za tisuću godina
                                  Razumjeti još naše greške?
                                  Ništa od njih neće ostati
                                  Prašinu s naših nogu
                                  Skinut će vjetar vremena.
                                  Vi od Sutra ići ćete novim putevima!

Glazba: Udo Jürgens - Tekst: Michael Kunze - Prijevod: Davor Topić


take-it-easy @ 01:10 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
subota, siječanj 9, 2010



Bila je to godina sedamdesetdruga kada me roditelji odlučiše „spasiti“ iz ralja diktature izrabljivačkog kapitalizma.


Priznajem kada sam se vratio u eSeFeRJot nisam se baš najbolje snašao bez mojih dragih prijatelja, a naročito prijateljica koje sam morao ostaviti u mračnoj tvorevini zemlje iz tada još zvane EZ.

Započeo je novi život gdje su mi muku zadale razne kratice, krilatice, savez i savezi, a najmanje sam shvaćao doktrine Općenarodne obrane i samozaštite, da ne spominjem TIPSS.

U školi nisam bio ni svjestan mog pučističkog djelovanja kada sam odbio izaći iz razreda da bih se pridružio nekom općekorisnom zadatku. „Nisam za to plaćen“ su ćuli nastavnici u šoku, no valjda svjesni moje teške prilagodbe izbjegao sam teže sankcije.



Na satovima engleskog sam se provodio bajno, izuzev što sam ponekad skoro pa zaspao dok su se budući odličnici kaljali. "Maj nejm iz Ivo, aj kam from Jugoslevija. Jes aj ken."

E da me nije zezao č i ć bih i prvi srednje završio sa odličnim.

No to mi i nije bilo baš od neke velike koristi. Drugovi i drugarice su bez problema dobivali stalne i ugodne poslove, dok sam ja redovito skupljao rješenja zvana  „Radni odnos na određeno vrijeme“.

Pravo čudo što nisam nastradao jer sam se uvijek opirao ulasku o nekakvu organizaciju čiju svrhu nikako nisam uspio dokučiti. Sorry, ne ljutite se drugovi vojnici, ne možete me predložiti u taj eSKaJot jer ja ipak pohodim Crkvu.



Nekako sam preživio to vrijeme Crvenih i dočekao ono Crnih.

No opet za mene nije bilo baš sreće jer nisam htio se pridružiti ni Crnima, što se i mnogo prije dvadesetak godina pokazalo ispravnim.

Ne oduševljavaju me ni Crni, ili obrnuto iskazano preobraženi Crveni, niti sadašnji Crveni koji uporno govore kako nisu oni Crveni koji su se sada preobrazili.

Za utjehu djelujem subverzivno u vlastitoj režiji jer su me tek sada ovi Crveni ili Crni skužili ispravno. Konsenzusom su zaključili da ne valja meni povjeriti nikakav posao.

Da ja mogu, mogu i bez vas. Zahvaljujući djeci i unucima mojih nekadašnjih prijatelja i dragih prijateljica koji i uz moju pomoć pohode ovu zemlju koja očito zbog sunca i plavog mora kao nekako sama od sebe – funkcionira.



Glazbeni materijal: Julianne Werding - Am Tag als Conny Kramer starb; Deep Purple - Fireball; Led Zeppelin - Rock and Roll; Olivia Newton John - Banks of the Ohio
take-it-easy @ 00:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1528232
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.