Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - siječanj 2007
srijeda, siječanj 31, 2007
 
 

"Famous Blue Raincoat" je pjesma sa Cohenovog albuma "Songs of Love and Hate" iz 1971.godine.

Pjesma govori o jednom ljubavnom trokutu, a umjetnik nijeće da je pjevao o nećemu osobnom. Možda i zato, jer nikada nije bio urađenim posve zadovljan.

A što je Cohen napisao je doživjelo niz prepjeva - Judy Collins, Joan Baez i Jennifer Warnes su neki od slavnih sa tog dugaćkog popisa izvođaća.

Jennifer je možda i najvažnija u ovoj prići. Ona je za Cohena bila background vokal još tamo 70.tih, naravno i kod ove pjesme, a dugogodišnje prijateljstvo je rezultiralo upravo istoimenim albumom "Famous Blue Raincoat", gdje ona pjeva neke njegove pjesme.

Možda je Cohen baš njoj isprićao neke tajne, no kako god bilo, Jennifer je napravila sjajnu izvedbu.

Da vas međutim ne zbuni ova druga snimka - rijeć je o malom eksperimentu gdje se mogu ćuti dva originala. Najprije samog Cohena, a onda J. Warnes. Zanimljivo je to poslušati.

Inaće slike su by luna 13, hvala njoj - a vas molim da poštujte copyright.



Evo samo nekoliko poćetnih "lyrics" - obavezno ih si nabavite, odlićni su:

"It's four in the morning, the end od december
I'm writing you now just to see if you're better
New York is cold, but I like where I'm living
There's music on clinton street all through the evening..
I hear that you're building your little house deep in the desert
You're living for nothing now, I hope you're keeping some kind of record"

Tekst i izvedba Leonard Cohen, druga izvedba - pjesma na pjesmu ( Leonard Cohen, Jennifer Warnes )
take-it-easy @ 00:33 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 28, 2007



je naslov pjesme sa samog kraja albuma "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band". Kao što vidite nisam do sada pisao sveobuhvatno o Beatlesima, no povremeno sam ugradio po koju pjesmu, a napravio sam kronološki zapis o Johnu Lennonu, sve to skupa možete najlakše preslušati, ako kliknete na tag "The Beatles".

Oni koji me poznaju znaju zašto je ovaj blog na životu svim nedaćama unatoć. A iskušenja nikada dovoljno. 

Upravo se bojim staviti Doorse i njihov "The End", jer moram voditi raćuna o zdravlju nekih mojih prijatelja, ili npr. "I Will Always Love You" ili još gore "Time To Say Goodbye". 

No šalu na stranu, pored svih "obićnih" zemaljskih briga mene izgleda ćekaju u vrlo skoroj budućnosti upravo takvi naslovi, pretoćeni u životni rijećnik.

I evo još jedne pjesme, rijeć je o singlici „We Can Work It Out“ iz 1965.g.



take-it-easy @ 03:00 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 23, 2007



Kakao je i bloger ušao tek u svoju drugu godinu postojanja, tako sam i ja na neki način njegovo "dite".

Ućio sam s njim hodati, tražio pravi put, a da vam budem iskren, na poćetku nisam ni znao da će ovo postati nešto "glazbeno". 

Znam mnogi muzićki kritićari se "zgražaju" nad mojim tekstovima, drugi ih vole, a neki su s menom na nivou miroljubive koegzistencije u toj našoj blogerskoj zajednici. 

A ja vas sve zajedno podjednako cijenim, normalno je da smo razlićiti, a naposlijetku i ne stignemo se svemu posvetiti, pa nam podosta i promakne, što itekako zaslužuje pažnju.

Ova prva pjesma je na neki način simbolićna. Pjevaćica dakako nije nepoznata, barem ne ljubiteljima francuske šansone, no ona je po nećemu jedinstvena.  

Naime Mireille Mathieu je bila jedina osoba, koju je sastav ABBA poćastio svojim background vokalima.




No da se vratim vama, dragi prijatelji, prije nekih dva, tri mjeseca ste me poslali na "popravni", te je pobijedila meni draga blogerska kolegica. 

I kad sam proćitao ponovno  "Take It Easy" tada mi uopće nije bio na pameti videoplayer ili štogod "Blitz" poklanja. 

Njima svakako hvala, no nek mi ne zamjere, važniji ste mi ipak vi, dragi blogeri, a taj poklon, kad mi stigne, biti će na vas podsjetnik.

Pokazali ste u ovim ne baš zavidnim vremenima, da ste prije svega dobri ljudi. I to je je ono najvažnije, to je mnogo važnije od svega što sam ovdje zapisao. Posvetili ste mi tako mnogo pažnje, a ja istobno svjestan kako mi ćesto mnogo toga izmiće, što tek trebam nadokadati.



Kako sam većeras preslušavo glazbu, nekako mi je "zapela" upravo Mireille, ta divna osoba, koja je jedan od simbola francuske šansone.

I to već više od 40 godina. Gotovo da nema kontinenta, gdje nije nastupila, a u nekim zemljama uživa upravo kultni status. 

Blokovske željezne zavjese za nju nisu postojale, nastupala je s obe "bande" ( strane )



Pjevala je u Moskvi, Kini, za kraljeve, predsjednike, za papu. Teško je i nabrojati njene duete sa poznatim glazbenicima.

Eto neka njena glazba bude jedna mala posveta vama, dragi blogeri.

I za kraj - ne nije kraj, već laka noć - poslušajte, kako zvuće u Francuskoj neke pjesme posvećene djeci.

Hvala vam dragi prijatelji :))



Mireille Mathieu - pjesme slijedom
1. "Bravo Tu As Gagne", 
2. "C'est en Septembre" - nastup sa Gilbert Becaud
3.  "Mille Colombes"
4. "Come Avant" ( After You ) - nastup sa Paul Anka
5. Chansons des enfants ( pjesme za djecu ) - nastup sa Claude Francois
take-it-easy @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 22, 2007

Evo nije ni mene mimoišla obaveza, da isprićam neke svoje događaje.

Kao svi drugi i ja sam prolazio kroz neka svoja prva iskustva, picavao sam u školi, isprobavao razne marke cigareta, doživio moje prvo pijanstvo ( ne ono iz Oliverove pjesme ) i na sreću sve to preživo bez nekih ozbiljnijih posljedica.

No ja sam odlućio da vam napišem neke događaje, koje želim staviti pod nazivnik "the fly". I prva prića je najstrašnija, zato eto ona odmah na poćetku:

1. Bilo je 09.09.1976. godine, to sam saznao većeras kada sam prikupljao materijale.
Nije to bila godina mog prvog "spoja" ili slićno. Ne, tog dana sam prvi put letio avionom. 

A bila su to drugaćija vremena nego danas. Nije bilo sve te elektronike, no obzirom da mi je to bilo prvi put, sam bio napravio propust, zbog kojeg je vjerojatno avion poletio koju minutu kasnije.

Naime kako sam ja utonio u neke svoje misli nisam slušao što stjuardesa uprorno ponavlja, tek sam na tren kroz prozorčić pogledao pistu i vidio moj usamljen - kofer.

Naravno da sam izletio van i dobio sam prijekor, da je avion zamalo poletio bez tog kofera i sa kašnjenjem.

To je bio moj let na liniji Ljubljana ( Brnik ) - Split. Moj prvi u životu.

Sljedećeg dana se je dogodilo ovo:



Tek danas sam saznao, da mi je vjenćanje bilo nekih petnaestak godina kasnije, na 10.9.

2. A sad nešto malo manje dramatićnog - evo opet oznake "the fly". Biti će to ćak dvije male priće i i svaka je istinita, samo se ne mogu sjetiti toćnog datuma.

U svakom slućaju bilo je to tamo negdje 70.tih.

Tih godina nije bilo nažalost tih famoznih muhomlata, pa mi je muha - "the fly" uspjela pobjeći, no utekla mi je na ponešto neobičan način.

Zuji pa zuji i onda se smjesti na prozor - a ja da ju mlatnem rukom pa umjesto muhe - mlatnem prozor, te se staklo usput raspriši na neznam koliko komada.

2.a "Fly" dva - lijepo vas molim da me ne shvatite da mogu pojesti ili popiti svašta, nego se prisjetite onog što ste ućili u školi.

Ne, nije rijeć o bosanskoj piramidi, nego o piramidi ljudskih potreba. I ta je pri dnu najšira. To bi bila kako bih ono "Trolokve" napisao use, na se ....itd.

No taj puta je bilo u se.

Bila je vruća ljetna noć, ja došao kući, žedan da nisam mogao biti žedniji. I kad sam otvorio frižider - eto spasa:

Smiješila mi se je boca ledenohladnog piva - ali sve bih bilo lijepo da nije bila u pitanju - "the fly".

Jedna muha groznica je lijepo plivala u toj tekućini i pred menom je bila teška odluka.

No žeđ je žeđ i ja izvućem taj "the fly", i s užitkom utažim žeđ.

Pokoj vjećni, hvala ti L. Pasteur!!

E u nedostatku odgovarajuće snimke nek posluži ovo. 



3. "Fly" sa bubom ( autom )

02. ožujka 1977. godine prije podne sam u Splitu bez ikakvih problema položio vozaćki ispit. No deset godina kasnije, toćno 02.ožujka 1987. godine prije podne sam na sreću bez posljedica po sebe ili druge - "odletio" sa autom zvana buba i "sletio" na krov.

To je bio izuzetni i neponovljiv događaj rotirajućeg letenja - buba fly.

A evo i materijalnog dokaza. Da dobro vidite tako je izgledao krov moje bube:



Za one mlađe sam pripremio filmić, da vide kako izgledaju bube.

Ja sam ju naravno dao popraviti, dao obojati u crveno - i još me je dugo služila. 

4. Još nešto vezano uz jedan drugi auto. Datum također nezmam toćan, ali mi se je na istom mjesto nekoliko godina ranije ( ne ) dogodilo nešto, što ne trebam napisati, jer imam zadatak napisati pet događaja.

Tog dana sam parkirao pored pošte. I taman kad sam izlazio pred oćima ćujem i vidim - crash.

Dva su kamiona zapela jedan za drugi, a jedan je svojim košem sjeo na krov mojeg Fiata 850.

No za mene nije bilo posljedica, jer nisam žurio od pošte do auta. Eto vidite kako je to kad ste usporeni.

I taj sam auto dao popraviti. Našao sam negdje zamjenski dio krova i jedno vrijeme sam imao krov u dvije boje - bilo je to baš cool. I taj auto me je dobro poslužio, prodali smo ga tek kad mu je bilo 30 godina.

E tu nisam pripremio slike, pa evo prelazim na 

5. Kao dijete sam volio držati žarulje od stolnih lampi u rukama. 

Bilo mi je lijepo kad sam lagano snivano, a istodobno držao to toplo. No sreća i spokoj su bili kratki. Odjednom me je poćelo drmati, jer sam oćito ušao u puni strujni krug.

Od toga sam ne svojom voljom napravio "fly" iz kreveta, te usput tako isćupao kabel iz zida.

Ožiljak imam još i danas - na palcu.

Eto to je bilo nekih pet djelomićno neobićnih događaja ili podudarnosti. Ako ste oćekivali neku ljubavnu priću, onda vam želim porućiti:

Ima ih na mojem blogu bezbroj - samo ih treba znati proćitati.

S ljubavlju 

Take ( It Easy )





take-it-easy @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
subota, siječanj 20, 2007


 
foto: copyright by luna 13

Prije nego što napišem nešto o "Jesse" samo nekoliko rijeći da ne mislite da vidite dvostruko. Naime blogerica Luna mi je velikodušno dozvolila da stavim njene slike na moj blog. Ovim putem se želim na tome zahvaliti - eto to bih bila foto-music connection.

Da se vratim pjesmi "Jesse" - ovu pjesmu najviše volim slušati u izvedbi Roberte Flack. No eto umjesto nje možete poslušati Shirley Bassey, a za klavirom je sama autorica stihova - Janis Ian.

A i druga pjesma, " Yesterday When I Was Young" se može naći u raznim interpretacijama. Meni se je osobito dojmila ova od Lena Horne, e nju sam već obradio na blogu, ako niste poslušali neke raritete, prokliknite se kroz izdvojene postove.



foto: copyright by luna 13

take-it-easy @ 22:21 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 14, 2007



Godine 1966. Bob Dylan objavljuje svoj dvostruki album "Blonde on Blonde"  - jednu ćetvrtinu zauzima jedna pjesma, ćiji se tekst krije ispod ove gornje slike : "Sad Eyed Lady Of The Lowlands".  Stihovi su bili posvećeni njegovoj tadašnjoj supruzi Sari.

Poslušati možete nešto skraćenu snimku, te se nadam da će vam se dopasti.

I ako se pitate imaju li ove dvije slike neku poveznicu - imaju.

Slike su to dvije razlićite osobe, no svaka nosi svoju poruku - oćima.

One su te, koje govore o nevinosti, tuzi, sreći, iskrenosti i o svemu što je u životu zaista važno.

Kako bih svijet ljepši bio da nas ne prate ćesto tek nijemi pogledi, te da nam prićaju oći, isto kao što bismo mi mogli sve ono istinski važno iskazati svojima.

Kao da smo zaboravili gledati - otvoreno drugome u oći i kao da su rijeći postale važnije od toplog pogleda, koji umije reći mnogo više.



take-it-easy @ 03:12 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
petak, siječanj 12, 2007



Sara Montiel je još davne 1958.g. glumila i pjevala u ovom već antologijskom ostvarenju.

Tada sa dvije godine sam imao "pametnijeg" posla, nego da mi tamo netko pripovijeda o nekoj "Prodavaćici ljubićica" .

Za film sam saznao mnogo kasnije. Majka mi je obićno puna oduševljenja o njemu prićala. I otišli bismo zajedno da pogledamo tu glazbenu romancu.

Sada se tek rijetki sjećaju tog filma, no bio je to vjerujem Sarin najpoznatiji film, koji je barem na sat i pol pružao gledaocima radost. 

Ako vam se pruži prilika slobodno pogledajte - "La Violetera".


 

take-it-easy @ 22:16 |Isključeno | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 11, 2007



Judy Collins ubrajam u najplemenitije glazbene umjetnice. Ona oduševljava ne samo svojim izuzetnim talentom, već i ljudskom toplotom - otkriti to možete preslušavajući njenu glazbu.

Nažalost malo je uploadanih videozapisa. Neke od njih možete pronaći na ovom blogu. Poslužite se tagovima.
take-it-easy @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 7, 2007



Gospodari smo našeg dijela vječnosti. I u svojoj nemoći se pitamo, jel smo li izgubljeni, ili ima znakova nade, koji bih nam govorili, da naši životi, naši trudovi, nastojanja, ljubavi, da to sve skupa nije uzalud.

I svi se nalazimo u tom istom brodu i vrlo ćesto se bavimo vrlo sporednim temama, kako da ispunimo taj sićušni trenutak našega vremena.

A matematički odgovor vam ne mogu dati, niti je potreban, jer ono što je nama, meni važno, to se mjeri nekakvim drugim mjerilima.



U toj naizglednoj bezizlaznosti ipak postoji jedna topla nada, nešto što je jaće od svih naših muka, boli.

Naime svi imamo na izbor da živimo kao plemenita bića, da naše vrijeme podijelimo s drugima, da se nesebićno dajemo, da prenesemo dio nas u - u vječnost.

Zato nemojte se dati zbuniti, svi imamo negdje u sebi zacrtane životne zadatke, valja ih samo prepoznati.

No sami smo si kroz stoljeća, tisućljeća nametnuli neke utege, koje samo naizgled smanjujemo, no u suštini ih povećavamo.



Rođeni smo naime, da kroz cijeli život ućimo dijeliti sreću. Još kao djeca, kao teenageri, kao ljudi, pa i u predvećerje naših života.

Pokušajte ućiniti bez kalkulacija nešto dobrog, nemojte voljeti samo da biste bili voljeni, poklonite svoju ljubav nesebićno, i ćak ako vas život naizgled kažnjava, shvatite da je tada vaša ljubav još vrednija.

I radujte se svakome danu, naućite progledati, razlikovati važno od nevažnoga, ne upadajte u zamke kakvih naroćito u naše doba ima i previše.

Jer u traženju nekih odgovora, nude nam se ćesto sadržaji, koji nas međutim ispuniti, usrećiti - neće.



Umjesto toga, potruditie se da sve ono zlatno vrijedno u vašim bićima naućite poućiti i predati svojim bližnjima. 

Tu zadaću, za koju ćete imati dovoljno vremena, ispunite ponajprije na način da neumorno usađujete vašim najmilijima sve ono što je najvrednije, kako bih i oni mogli nastaviti takve zadaće. Nemojte dozvoliti da se prekine taj vječni niz ljudske plemenitosti.

A volite slobodno i vaše prijatelje, dajte im iskreno do znanja, da ste uz njih, da zajedno s njima se želite truditi ućiniti ovaj svijet plemenitijim.

I ako budete barem dijelom u tome uspješni, a zasluge su iskljućivo u vašim rukama  - ne bojte se nećete biti izgubljeni u toj - vjećnosti.

Jer dobro nema vremenskog ogranićenja, ono se prenosi za sva vremena.

"Immortality" ( klavirska izvedba ), The Bee Gees - "Morning of My Life", Esther and Abi Ofarim - "Morning of my Life", Celine Dion and The Bee Gees - "Immortality"



take-it-easy @ 02:34 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
subota, siječanj 6, 2007



Bio je prekrasan svibanjski dan ili noć, neznam - znam jedino da sam tada upisao dvije, tri rećenice i netko mi je poželio sreću.

I dijete se rađalo, uz zgražanje nekih fotografskih stručnjaka, jer eto ispostavilo se da sam kradljivac slika.

No nije mi to bila namjera, a nisu zbog toga padale glave, tek sam neumorno stvarao nešto novo, skupljao sam slike za odabrani glazbeni materijal i onda kad sam imao to dvoje je slijedilo ono treće.

Obićno je to bila noć, većer, kada sam iz prethodno prikupljenih informacija, te iz vlastitih saznanja pisao nešto novo, nikad nisam imao pripremljene tekstove, pa ni sada.

I proživio sam svašta. Radovao sam se svaki put kad sam iz ovih "ukradenih" slika, uploadanih glazbenih materijala i mojih tekstova nešto stvorio.

I bezbroj puta sam želio odustati, ćak me je gospodin M. na to poticao - pisavši mi doista neuljudno - ako ti ne paše  - bye bye.

No bez obzira, koliko sam u svom pisanju griješio, koliko sam bio nestrućan, uvjeravam vas da sam bio uvijek iskren, tek nisam upisao ponešto, ćime bih mogao povrijediti privatnost nekog bližnjeg.

Poželjeti ću da bude još ljudi poput Take_it_easy, nadam se da ćete mi oprostiti ovu ja mislim oprostivu neskromnost.

Neka se brojać još malo vrti, ja mislim da bih bilo bogohulno da se zahvalim za koji dan za mojih prvih 300.000 posjeta.

Nije bitan taj broj, bitne su samo one posjete, gdje su posjetioci doživjeli radost, samo njih bih želio izdvojiti, no to se neda izmjeriti.

Take ( It Easy )



( Neverne Bebe - "Tužna pesma", Đorđe Balašević - "Kišni suncokret" )
take-it-easy @ 02:14 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, siječanj 5, 2007

Posvećeno majci, i svim ljudima ovoga svijeta, koji zaslužuju dostojnu starost i skrb.




Kako živimo u nekakvom ubrzanom dobu, pa nemamo vremena ni za sebe, a za starije još manje, nekako ispadne da su nam oni, koji su nam živote podarili - naizgled najmanje važni.

Priće su ćesto slićne. Obitelji su nam sve manje, a naše roditelje, kada onemoćaju često smještamo u staraćke domove, u one obićne, ili ako imamo "sreće" u luksuzne domove, kao što je onaj Kaštel Gomilici, pošta broj 21213.

I sve je skoro savršeno. Stari zbrinuti, liječnićka skrb, socijalizacija sa sustanarima.I sve izgleda bajno.

No na stare treba i pripaziti. Uoći Badnjaka prije nekih desetak dana mi je majka izašla iz doma van, nekontrolirano. Poželjela je malo sunca, a klupa u hladu i nesreća je bila programirana.

No tu je hitna pomoć - nju je lako nazvati - majku su odvezli do KBC Firule, gjde nisu ustanovili da je nešta slomila, već da osjeća bol od pada.



Odrede joj samo strogo mirovanje. Unatoć bolima ona ne gubi optimizam, tek joj bude žao, što neće moći biti  s nama na Božić kod kuće na zajedničkom rućku.

No obzirom da su za vrijeme praznika još i unuci u posjeti, ipak provede Badnjak u radosnom raspoloženju. No nažalost to je tek uvod u još nezavršenu dramu.

Na sam Božić postaje apatićna, kao da ju je oneraspoložio pad. Osoblje doma se odviše ne uznemirava, pretpostavlja da je tome uzrok samo pad.



Na drugi dan Božića zdravstveno stanje majke se dramatićno pogoršava. Za osoblje doma to nije zabrinjavajuće, puste majku da "spava", tek joj u maloj mjeri daju nešto vode i juhe, koliko uspiju.

Dolazim u posjet i upozaravam čak dvoje djelatnika da me stanje jako zabrinjava - uvjeravaju me da stalno skrbe i da budem bez brige. 

Nešto kasnije dođe moj brat, u međuvremenu u domu sretne i medicinsku sestru, koja međutim također ništa ne poduzima. Brat odmah zatraži dolazak hitne pomoći.

S istom se i ja odvedem do Splita na Križine. Nakon čak trosatnih pretraga i analiza dobijem gotovo fatalnu dijagnozu. Multiorgansko otkazivanje organa. Liječnica me priprema da se suočim sa najgorim.



Otpratim majku na peti kat bolnice na odjel za intenzivnu skrb.

Razgovaram sa ljudima, koji su svaki dan suoćeni sa životom i smrti. Ljubazni su, vedri i kažu mi, da će oni ućiniti baš sve što je u njihovoj moći.

I uspjeli su još prve noći vratiti moju majku k svjesti. I već se tjedan dana požrtvovano bore za njen život. Ponekad je gotovo bezizlazno, nakratko bude nešto bolje.

No ovo savjesno osoblje ustanovljuje još nešto - majka nije samo isčašila kuk, on joj se je prilikom pada i slomio, zdrobio.

Ne neću još i na Firulama provjeravati, zašto su i oni napravili propust.



Ali se neću prestati pitati. Jel je moguće da ruka pravde bude dovoljno dugačka - da dosegne samog vlasnika doma.

Naime izrazito mi je krivo, da se moraju kuharice, spremaćice osjećati krivim, a ne vlasnik, koji nije uposlio adekvatan kadar i koji čak odbija bilo kakav razgovor s menom po pitanju moje majke.

Očito se osjeća materijalno dovoljno superiornim, da mu nije shodno da se zamara za sudbinu moje majke.

No majka ni u ovim teškim trenucima nije ostavljena, niti je sama.

Ovim putem se želim zahvaliti javno na neumornom trudu svih djelatnika sa petog kata jedinice intenzivne skrbi bolnice - Križine, Split - hvala vam, bez obzira na ishod neću zaboraviti prije svega vašu - humanost.

Hvala svima za podršku.

Pjesme slijedom: Jose Feliciano - "In my Life" ( Lennon, Mccartney ), Leonard Cohen - "Sisters of Mercy", Leonard
Cohen "Dance Me to the End of Love",  George Harrison "My Sweet Lord", Judy Collins "In my Life" ( Lennon, Mccartney )


take-it-easy @ 00:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 1, 2007



"Skating in Central Park" - Francis Lai ( music only - original )

VAŽAN UPDATE 02.01.2007. 20,00 h

Dragi prijatelji neću biti u mogućnosti da vam se javim barem do sutra navećer. Imam vam mnogo toga za napisati i porućiti, a možda, ne usuđujem se to skoro ni upisati, postoji realni tračak nade, no biti će onako kao sam prvi dan upisao - sve je u božjim rukama.

No ono što ću napisati, neće biti zbog osobnih neprilika, već da ukažem na to da se angažmanom, pogotovo zajedničkim, mogu ćak i neke "krive drine" počinjati ispravljati - no za to treba hrabrosti, a ja vas na takvu želim potaknuti.

Pozdravlja vas Take ( It Easy ) !!

take-it-easy @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare



Dragi prijatelji, Dunav već odavno nije tako plav, izuzev na izvoru, a i Herbert von Karajan već plovi negdje nebeskim brazdama, ipak to sve ne treba biti razlog da ne uživamo na trenutak u ovoj glazbenoj ljepoti.

Josef Strauss nam je ostavio u nasljeđe mnogo, nek o tome pišu meritorniji od mene. Ja tek puštam snimku od 1. siječnja 1987. godine, kada je slavni dirigent u Beću držao dirigentsku palicu i kada se je već tradicionalnu pri kraju koncerta sviralo "Na Lijepom plavom Dunavu" ili u originalu "An der schönen blauen Donau".

Moj početak godine neće biti
baš najlakši, no godina ima 365 dana, pa se nadam i lijepim trenucima, a isto želim i vama dragi blogerski prijatelji.

take-it-easy @ 11:30 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1555852
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.