Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - listopad 2006
subota, listopad 28, 2006

Dragi Noria i Tišina,

vama posvečujem ovaj rad, a glazba nek bude radost svima:



( "Sissel" nastup u "Spektrumu", dvije pjesme, "Castle In the Sky" i "Hymn to the Sea" )

Tko je Sissel Kyrkjebø, eto i prezime sam jedva upisao, koja se je rodila jednog ljetnog dana 1969.g. u Bergenu u Norveškoj?

Da nam bude svima lakše, u daljnem tekstu ču pisati samo Sissel, jer tako ju svi zovu, i ne samo zovu, nego ju i vole. Jer kad ju se jednom upozna, onda se takvo plemenito biče zaključa čvrsto u svoju glazbenu dušu.

Ako bude večeras i nešto više pjesama nego obično, to je zapravo izraz jednog mog stalnog nastojanja, da glazbenike svijeta što bolje i sveobuhvatnije predstavim, a to je jedino moguče pažljivim izborom, u ovom slučaju vrlo bogatog glazbenog materijala.Sissel je zaslužila i mnogo više, ovo je tek jedan mali presjek njenog rada.



( album "Sissel", 1986.g, skladba "A Vestland, Vestland" )

Evo ovo je njen prvi album, u ovoj pjesmi pjeva o svom dragom Vesterlandu u Norveškoj.

Sissel je odrasla u pravoj glazbenoj obitelji, gdje se je slušalo svašta. Otac joj je obožavao klasiku i country, a brat nešto sasvim drugo - rock. I tako je ona odrastala pod tim raznim utjecajima, ali več kao klinka je nastupala na raznim priredbama i bila zapažena i osvajala je nagrade.

Več 1983. godine je započela sa svojim nastupima na televiziji, a samo tri godine kasnije zastupala je svoju domovinu na pjesmi Eurovizije. I nastupala je odmah poslije naše D. Dragovič i osvojila "časno" dvanaesto mjesto.

No to to nije bilo uopče važno. Te iste godine se je pojavio album jednostavnog naslova "Sissel", koji je več prve godine prodan u rekordnom broju. Sissel je postala munjevito sjajna zvijezda na norveškom glazbenom nebu.

I to s pravom, što je budučnost i pokazala.



( "Se Over Fjellet", 1989.g, album "Soria Moria" )

Nastojao sam pronači sa skoro svakog njenog albuma odgovarajuču pjesmu.Sissel ovdje poručuje, da nema prevelikih brda, koja se ne mogu svladati.

Ta godina je inače za Sissel bila posebno značajna. Upoznaje svog budučeg supruga, s kojim če imati dvoje djece. To je za nju bilo posebeno iskustvo. Naime djecu je neobično voljela, ali je naučila, da dok je na "poslu" pjeva još kvalitetnije, a kad se vrati kuč,i da na posao i ne - promisli. Njena djeca su zasigurno bila sretna imati takvu majku.



( "Solitaire", 1993.g., album "Gift Of Love" )

Kao što vidite, izgleda, kao da je ona u svojoj karijeri napravila malu - stanku. Pa jeste na neki način.

Iz obiteljskih razloga seli u Dansku, a upravo u godini izdavanja ovog albuma se udaje.

No ona nipošto nije bila neaktivna, radila je na raznim projektima, a evo i jedne zanimljivosti za roditelje, ako slučajno pogledate sa svojim klincima jedan več nešto stariji, ali djeci itekako zanimljiv crtič - "Kralj lavovoa" u Disney produkciji - poslušajte dobro, čuti čete glas drage naše Sissel.

No uskoro je slijedilo nešto drugo.



( "Se Ilden Lyset", 1994.g., album "Innerst in Sjelen" )

Da si ne lomite jezik, pjesma se prevedeno na Engleski zove - "Deepest in My Soul", u dubini duše dakle.

Te godine 1994. je Sissel imala čast da pjeva na otvaranju i zatvaranju ZOI u Lillehammeru. Vjerujem da je mnogima ta Olimpijada još u sječanju, svi smo nekako tražili - pa gdje je taj Lillehammer?

Originalni naziv ove pjesme, ujedno i himne Olimpijade jeste - "Se Ilden Lyse". E teško je to za upamtiti. No za nju je  Placido Domingo napravio prepjev - i "osvanuo je "Fire in Your Heart.

No ta pjesma je bila tek početak njihove suradnje i nekih zajedničkih nastupa.



( "Ave Maria", 1995.g, album "Christmas in Viennna III" )

I pronašao se je sjajan glazbeni spoj. Placido Domingo je inače održavao te božične koncerte, a ona je pjevala takvu glazbu i neovisno od njega.

No ipak bih trebalo naglasiti da je karakter njenog pjevanja se bitno razlikovao od njegovog. On je pjevao raznoliku ozbiljnu, i popularnu glazbu u obziljnoj obradi, dok je ona svoje božične pjesme pjevala na tradicionalni način, vodeči brigu da se usčuva norveška tradicija i zasigurno je njeno zadovolstvo pjevanja bilo ponešto drugačije..

Pa ona je bila Norveškoj kao jedna glazbena Janica. I nije joj slava "udarila" u  glavu, tek su bile prepune dvorene, gdje god je nastupala, jer je bila naprosto - voljena.



( "Mitt Hjerte Altid Vanker", 1996.g."Julekonserten" )

Ovo još jedne pjesme sa tih božičnih albuma, ja ih naprosto ne želim izostaviti, jer predstavljaju jednu kronološku cijelinu.

Inače ova pjesma je jedna od njenih najpopularanijih uopče, kad ovaj moj zapis odseli u arhivu, a stigne Božič, e onda se možete prisjetiti kako se slavi Božič u domovini pjevačice Sissel.

No sada nešto drugog:



( "What We Are Made Of ?", 1996.g. "The Adventures of Pinocchio" )

Evo još jednog njenog izleta u "filmske vode". Prije otprilike deset godina je izdala album, gdje su takoreči sve pjesme posvečene - Pinokiju. Naravno svi ga poznajete, pogotovo kad laže, pa mu se produži - nos.

Uspio sam pronači originalnu glazbu iz filma, međutim stavljena je podloga nekog drugog crtiča. Ja mislim da su to neki Fosteri, to bih trebalo klince pitati.

Ovu pjesmu pjevaju zajedno Sissel i Brian May.



( "Prince Igor",  1998, CD, singlica )

I kako je Sissel inače svestrana umjetnica, ne treba nas iznenaditi ni ova pjesma, koja je poprilično specifična.

Ovdje ona pjeva zajedno sa raperom Warren G. Ova pjesma je u svakom slučaju jedinstvena.

O njoj možete donijeti sami svoj sud, ali je zanimljivo poslušati, kako to zvuči dok slušate rapera, a Sissel u isto vrijeme pjeva ariju iz Borodinove opere "Princ Igor".



( "Hymn to the Sea", 1997, "Titanic" soundtrack )

Želio sam "Titanic" zaobiči, ali upravo iz korektnosti i poštivanja naspram Sissel to ne činim.

Naime, dok se gleda film, se i ne promišlja, da je zapravo Sissel, a ne Celion Dion glavna glazbena zvijezda. Naime jedino zbog nekih ugovornih obaveza Sissel nije pjevala i odjavnu pjesmu. Niti ju se ne spominje, sve je u znaku Celin Dion.

No naravno Sissel se zbog toga ne uzrujava, ali mnogima ne služi na čast, što je tako zaobiđena, vjerujem ni James Horner ne bih mogao pronači odgovor, kada bih - iskreno odgovarao.

Zato još jednom, unatoč činjenici, što film obrađuje jednu tragediju, glazbene zasluge pripadaju prvenstveno - Sissel.



( "Carrier of Secret", 2000g., album "All Good Things" )

Ovom pjesmom nam se Sissel pokazuje i u "pop" izdanju. Pjesma nije pretenciozna, no nosi važnu poruku:

"Carrier of a secret
Whispered in the dark
What are you afraid of
Carrier of a secret
Hidden in your heart
Show me what you are made of"

Umjetnica poručuje, oslobodi se skrivanja,  ne boji se svojih tajni, ne budi začahuren, otvori se - drugome.



( "Shenandoah", 2001.g, album "Sissel in Symphony" )

Ovo je još jedno izuzetno ostvarenje umjetnice. "Shenandoah" je tradicionalna folk pjesma, koja je u Americi nastala još sredinom 19.stolječa.

Naziv pjesme proizlazi iz imena jednog indijanskog plemena, koje je živjelo na istoimenoj rijeci u Virginiji.

Ovom pjesmom je Sissel ostvarila simpatije i s druge strane Atlantika., a početkom ovog stolječa je počela objavljivati svoje albume i na ovom tržištu, gjde također postiže velik uspjeh.



( "Piu Jesu", 2003.g., album "My Heart", izvedba uživo )

Ovim albumom se Sissel pokazuje kao prava "crossover" umjetnica. Premda ona osobno na nastupima preferira "ozbiljniju" glazbu, na ovom albumu se može pronači pored opernih arija i folk-popa, pa čak i laganog ritam i bluesa.

Nažalost sam preslušao tek ponešto od tog materijala.



( "Jeg Lagde Meg Sa Silde", album "Noridsk Vinternatt", 2005.gl ) 

Evo ovo je prekrasna obrada jedne stare narodne pjesme. 

Nažalost sam morao  iz moje arhive ponovno uploadati ove zadnje dvjije pjesme - nažalost ne i identični tekst, no bitno je da je glazba usčuvana - hvala www. bloger.hr- u na "savršenim" alatima!!!

 


( "In Paradisum", album "Into Paradise", 2006.g )

Ovo je jedna skladba sa njenog zadnjeg albuma i mogli ste sa svakog čuti barem po jednu pjesmu, vjerujem, da če svatko tko je poslušao sve te pjesme rado sebi ponešto pribaviti od ove slavne umjetnice.

U ovom članku je inače obuhvačena kompletna diskografija, ako nešto nedostaje, to su eventualno neka izdanja, kompilacije za neka tržišta van Norveške. 

Evo sam i link  za službene stranice slavne umjetnice:
Sissel official site:

  

Uživajte, a ukoliko imate nekih pitanja, rado ču vam pomoči, ako treba mogu se obratiti i izravno u Norvešku, ja vjerujem za razliku od nekih u Hrvatskoj, da bih iz Norveške dobio odgovor. 





take-it-easy @ 01:24 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 26, 2006

     

Dobra vam večer. Baš sam slučajno pronašao ovu sliku. Riječ je o prelijepom dvostrukom albumu ove slavne umjetnice, to je naravno snimljeno na vinilu, a omot je raskošan, kako je to prije bio običaj. A sada su nam ostali ti CD-i, koji su doduše praktični ali nikada neče moči nadomjestiti onaj gušt kad držite gramofonsku ploču u rukama. No večeras neče biti riječ o tom albumu, međutim o Judy Collins da, i to čete ju moči čuti u dva prelijapa dueta sa Leonard Cohen. Naravno o njoj namjeravam napisatiti ponešto više, ovo večeras je tek malo upoznavanje.

Ja sam ostao dužnik dragoj našoj Noriji i Tišini, svi se slažu da su oni najzaslužniji, jer su odgonetnuli zagonetku, e za njih ču pripremiti nešto malo veče, ja se nadam da če im se sviđati.

Jedna blogerica se je našalila, jer nije osvojila "zlato". A ja joj poručujem, draga prijateljice ti si meni več odavno - zlatna.

I hvala što ste upisali glazbene želje, one če biti ugrađene u neke od mojih slijedečih uradaka. 

       

Pjesme su Cohenove: "That's Not the Way to Say Goodbye" i "Suzanne"

take-it-easy @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 25, 2006



Evo naša draga blogerica je na tragu, tj. ja mislim da ču joj uskoro čestitati, što je riješila zagonetku. A onome, tko je riješi biti če posvečen moj sljedeči uradak. 

A u međuvremenu, obzirom da nekih dva, tri sata vjerojatno neču biti blizu kompjutera, evo stavljam nešto atipično, u smislu da je ovo ipak prije svega mala škrinja popularne glazbe 20.tog. i ovog najnovijeg stolječa.

Ja molim sve za razumijevanje, što nisam uvijek promptno ispunjavao glazbene želje, eto Blasfemija me je zamolila, nečete mi zamjeriti, ali ja ipak želim da ono što napravim bude uvijek jedna zaokružena cijelina, koja može uvijek poslužiti, kad o nekom umjetniku, sastavu itd. želite nešto saznati.

Otvoren sam za sve vaše sugestije i prijedloge. Ono od čega ne želim odstupiti, jeste da vam glazbene materijale prikažem na način, da vam s jedne strane pomognu u upoznavanju umjetnika, a s druge strane, da imate i zadovoljstvo slušanja i gledanja.

Lijep pozdrav svima.

VAŽAN UPDATE: 

Who is the winner? Noria ili Tišina? Noria je upotrijebila joker, ali je igrala fer, jer nije pogledalu u Google-e. A Tišina se je javio malo kasnije, a znao možda ranije. E šta da sad radim? Koga da proglasim pobjednikom? Ili da budu oboje, Noria i Tišina. Eto vi se dogovorite, ako treba, pozovite "Društvo Sjajnih Pjesnika", koje je osnovao Lescaricatures. Ili izaberite bilo koga nepristranog. Ako ne uspijemo utvrditi pobjednika, onda čemo proglasiti oboje i Noriu i Tišinu. Molim vas budite mi od pomoči da bude pošteno.

26.10.11,45 h

Moje čestitke: The winners are: Noria i Tišina!!!
take-it-easy @ 15:40 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
utorak, listopad 24, 2006



E baš sam malo prije bio napisao i nestalo inteneta - i teksta naravno. Ali nečemo se dati obeshrabriti, pa u pitanju je naša draga blogerica Blasfemija, kojoj treba hitno nešto, nemojte čitatiti njenu poruku, il ju pitatajte jel smijete, uglavnom vidim da trebam hitno nešto da poduzmem, i eto več sam pronašao šta joj treba, tj. što njima treba.

E sad se ja neču tu puno miješati, ako bude nekih ljubavno-kemijskih problema, ima za silu našeg Chemicala, ja sam zadužen za glazbu, e sad doduše i to uzrokuje neke kemijske reakcije, ali detalje prepuštam vama, moram paziti kako pišem, da mi se ne dogodi nešto slično kao Sadrvanu, što doduše nije loše, al treba se znat i "obranit". 

I ako mislite da je kako mi u Splitu kažemo, ovaj autor otišao, "na kvasinu", e nije, pa nisam na p. spisku www. bloger.hr., zato se pridržavam onog piši šta te volja, vodeči računa da budem prema svakome.... ma vi to več ionako znate.

I da ne zaboravim usput napisati - još nije nitko odgonetnuo zagonetku - kako se zove pjevačica, koja pjeva background vokal u "Titanic"-u?  Nije Celin Dion, naravno nije ni Kate, e kako se zove ta doista, možete mi vjerovati, vrlo simpatična pjevačica? 

Blasfemija živjela nam, tebe i liblingža i sve ljubitelje pjesme častim Barbarom.
take-it-easy @ 19:08 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare

Dobro vam jutro prijatelji, budite bez brige, nisam se ja utopio, odnosno potopio kao čuveni "Titanic", o kojem znate skoro sve.

Ne, ovdje je nešto drugo u pitanju, pa najprije pogledajte, odnosno prije svega poslušajte ovo:



Da to je isjećak iz filma i pjeva čuvena....Ne u samom filmu se pjesma ne pjeva, tek na kraju, na onoj dugoj odjavnoj špici možete poslušati nju - Celine Dion sa "My Heart Will Go On".

 

Ali da se vratimo na početak, zapravo na background vokal, koji nekako prati cijeli taj film. E to nije glas čuvene Celine Dion. 

Ali olakšati ču vam posao evo 32 sekunde slike i glasa osobe, koja je slavna, ali ona se u kontekstu glazbe za "Titanic" takoreči i ne spominje:



E sad nemojte vi muški se dat smantat slikom lijepe Kate,  e da i u Splitu se piše Kate, ali ne izgovara "Kejt", a sve zajedno molim da se igramo - fer. 

Nemojte odmah tražiti po Google-u ime i prezime te doista slavne pjevačice, nego pokušajte promisliti - tko bih to mogao biti?

Baš sam znatiželjan što čete napisati, i da vam budem iskren, pjevačica mi nije nepoznata, ali nisam ni ja na nju mislio, kad sam gledao film, bit če da je i mene smantala - Kate.

A za moju vjernu publiku, a svatko je dobrodošao, tek informacija, ovo dođe onako "usput" da se malo po ( zabavimo ), tematski uradak neče zbog ovoga kasniti.

Želim vam lijep dan!!!


take-it-easy @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 22, 2006



Ako slučajno tražite pjesmu sa slikama Vincenta Van Gogha, ne brinite, tu je - trebate jedino kliknuti na tag "Vincent".

No sada nešto drugo. Svi mi nekako poznamo tu pjesmu "Save the Last Dance For Me", vidjeti čete isječak nekog crtiča, ali slušati original sastav The Drifters.

Taj zadnji ples, možete smatrati i kao prvi, kao prvi poljubac, kao prvu ljubav.

No i ako niste u tom mladom dobu, nemojte misliti da je to prvo naprosto istrošeno. Život nam sprema niz iznenađenja i ponekad čete se osječati kao preporođeni, makar imali i bore na licu - osječati čete možda da ste našli konačno vašu pravu prvu ljubav.

I neka bude ova pjesma kao jedan mali simbol nevinosti naših osječaja, kada poželimo da s nekim otplešemo upravo taj zadnji ples. On če ponekad biti stvaran, a katkad duboko u nama skriven, kao mala tajna našeg srca.

I svima koji se vole, svim onima koje žive svim svojim bičem za nekog, je posvečena ova pjesma.



take-it-easy @ 01:25 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
petak, listopad 20, 2006

Za početak, da ne bude zabune. Yazoo je mnogo štošta - tako se zove jedan jezik, pa pivovara,  neki glazbeni sastav, neko piče, ima i Yazoo City, no ovdje če biti riječi o "Yazoo Records".

No oni, koliko god bili u ovoj priči važni, neče uvijek biti nužno u svemu i glavni akteri. Od glazbenog materijala, kojeg čete ovdje pronači, nalazi se ponešto i na njihovom albumu broj 1063.



( "Outside Woman Blues", 1929.g, Blind Joe Reynolds )

Obzirom da čete danas čuti doista raritetne snimke, riječ je o pravoj glazbenoj arheologiji, se nadam da vam neče smetati, što čete ponešto čuti uz neki neobični videozapis, koji nema veze sa izvornim materijalom, ili je ponekad od nekog drugog umjetnika.

No budite bez brige, neču vas u ničemu zbuniti, sve če vam biti jasno i pregledno. Evo kao što sam napisao, imamo originalni audiozapis Blind Joe Reynolds-a.

A tko je bio taj, je naravno pitanje, koje traži i odgovor. Pa nije to baš ni tako lako sve točno odgovoriti.

Naime dotični, koj se je rodio tamo negdje oko 1900.godine je obično nosio više imena, jer nekako je imao problema sa policijom. I u jednom od tih okršaja je ostao i bez - vida. No on je je i slijep i dalje nosio svoje pištolje, i trebalo ga se je čuvati, jer on bih doslovce gađao - po sluhu.

I pao bih možda i u zaborav, da nema Yazoo Records, koja je osnovana početkom 60.tih, te se specijalizirala za "fosilnu" blues i rock glazbu. Tako je i ova njegova pjesma izašla na toj kompilaciji 1063.



( "The Cream", "Outside Woman Blues", 1967.g, album "Disraeli Gears", koncertna snimka 2005 )

No neovisno o toj izdavačkoj kuči, su glazbeni umjetnici početkom 60.tih, a naravno i kasnije tragali za korijenima bluesa i rocka - tako i Eric Clapton, Ginger Baker i Jack Bruce, sjedinjeni u čuvenoj grupi "Cream".

Evo ovdje možete poslušati njihovu koncertnu izvedbu iz 2005.g. Za one koji nisu upučeni, sastav Cream je djelovao tek vrlo kratko krajem 60.tih. Glazbeni potencijali tog trija su bili toliko snažni, da je bilo logično da svatko samostalno - i naravno uspješno nastavi svoj put.

Inače zanimljivo je pripomenuti, da je Blind Joe Reynolds u vrijeme objavljivanje ove pjesme 1967.g. još djelovao kao ulični svirač. I treba sastavu Cream ipak odati priznanje, da ispod pjesme, nisu kao što je to obično potpisali svoja imena, več su upisali "Arthur Reynolds", što međutim masama zasigurno nije bilo od neke važnosti.

Ova snimka je inače sa jednog od prigodnih nastupa Cream Revivala, umjetnici su se očito bili odlučili na neki način zahvaliti svojim obožavateljima, te je to bio jedan od razloga tih nastupa. Naravno tih nastupa više biti neče, tko je bio nazočan, bio je prisutan kod nečeg - povijesnog.



( Skip James, "I'm So Glad, 1930.g., snimka sa Newport Folk Festivala, 1966.g )

Evo nam još jednog "izgubljenog" umjetnika. I on se je rodio negdje oko 1900.g., točnije 1902.g. Bio je pjevač bluesa, gitarist i pianist.  I on je poput Reynoldsa snimao svoje ploče negdje oko 1930. godine, da bih to sve skupa propalo sa onom poznatom svjetskom privrednom krizom.

Več je bio nasnimio osamnaest skladbi za "Paramount", ali je morao naglo prekinuti sa svojom karijerom.

Bio je pao u zaborav, ali su ga 1964.g. pronašli u nekoj bolnici, te ga "osposobili" te je pod stare dane nastupao kao živa legenda na gore spomenutom festivalu, a sastavu Cream je i on bio ogromna inspiracija.



( "Cream", "I'm So Glad", 1966.g, album "Fresh Cream", koncertna snimka Cream Reunion )

Zanimljivo i Skip James se nalazi na tom doista vrijednom albumu - 1063. A sastavu Cream je i on poslužio kao jedna vrijedna inspiracija u radu. Ne treba to njima  nipošto zamjeriti, te vrhunski su to glazbenici, no na početku svoje karijere su upravo tražili, posezali za glazbenim korijenima, da bih u kasnijim fazama, nahranjeni tom bogatom ostavštinom stvarali vrhunsku vlastitu glazbu.

"I'm So Glad" je naravno i danas jedan od nezaobilaznih glazbenih ostvarenja, koje je taj sastav dostojno obradio.  I upravo dok je Cream bio na vrhuncu, je ovaj starčič napustio ovaj naš svijet, ali je barem doživio da njegova pjesma dobije dostojne predstavnike.

   

( Dokumentarni snimak iz 1902.g. ( ? ) sa glazbom Blind Blake i Charlie Spend )

Ja sam vam pisao, da mi je namjera priložiti što je više moguče originalnih zapisa. Ovo upravo jeste jedan od poznatog blues pjevača i gitariste Blind Blake ( zajedno sa Charlie Spend )

Blind Blake je bio u svoje vrijeme doista slavan, zvali su ga "King Of Ragtime Guitar".  Inače od njega ima malo slika  - ova je jedna od tih.

Pri kraju 20.tih i na početku 30.tih nasnimio je čak 80 skadbi, od kojih se dio može nabaviti preko tog Yazoo-a. Ovaj glazbeni zapis, je jedan od rijetkih uploadanih na internet.

No buduči da je i on pjevao i svirao za "Paramount" - i njega je čekao - bankrot.



( "Diddie Wa Diddie", orig. od Blind Blake )

Ovo je inače jedna od vrlo važnih skladbi iz stvaralaštva umjetnika. Originalni zapis možete poslušati ako si uspjete nabaviti taj raritetni album.

U nedostatku originala sam se potrudio da vam stavim snimku ne obrade originala, nego pokušaja da se original što bolje sa gitarom odsvira. Neznam ime ovog anonimca, no ja mislim da če pjesma poslužiti, da si možete što je moguče bolje predočiti kako je ta pjesma zvučala kada ju je Blind Blake svirao.



( "Do Wa Diddy Diddy", 1964.g. sastav Manfred Mann )

No ja sam vam več na samom početku htio prikazati, koliko je vrijedno barem ponešto saznati o tim večim dijelom zaboravljenim umjetnicima, koji su međutim toliko zaslužni u tom glazbenom razvoju, da ih se naprosto treba upoznatii.

Evo sastava Manfred Mann, o kojem bih se moglo naravno napisati poseban članak ( i nadam se da če i oni doči što prije na red ). Oni su ovom pjesmom naprosto osvojili svijet, te se popeli na sam vrh top ljestvica.

Taj Do Wa Diddy Diddy je doživio još niz izvedbi, i dok slušate ovu pjesmu, vjerujem da ste ju možda i čuli, sada znate, da zasluge pripadaju Blind Blake, koji nam je ostavio skoro ništa slika, ali mnogo glazbe.



( Sam Chatmon, "Big Road Blues", originalna izvedba Tommy Johnon )

Na tom Yazoo - 1063 čete pronači i Tommy Johnsona, sa svojom skladbom "Big Road Blues". Nisam uspio nabaviti njegov originalni zapis, ali dostojnu zamjenu iz njegove generacije.

Pa po čemu je bio Tommy Johnson poznat? Naravano prvenstveno po svojoj glazbi, ali imao je i akrobatska umiječa. A jednom je rekao da je sa đavolom sklopio savez - on njemu dušu - a zauzvrat - umiječe sviranja bluesa. Kako bilo da bilo zapišite si to ime, kad budete tražili blues velikane, u koje je on i službeno primljen 1986.g. No on to nije uspio doživjeti. Svirao je doslovce do kraja života, i kakao je to bio običaj kod tih umjetnika - ostavio je iza sebe ČETIRI uplakane udovice.

A Sam Chatmon je bila osoba, koja nije bila toliko slavna kao on, ali i on zaslužuje svakako da također bude spomenut. 
Ovaj umjetnik je svirao čak nekoliko instrumenata, nastupao je posvuda i to najčešćče za male novce. Što se tiče ploča i on je imao sličnu sudbinu kao njegovi suvremenici, koje je "pokosila" ekonomska kriza.

On seli početkom 40.tih u Nizozemsku, gdje če nešto kasnije kao glazbeni umjetnik biti dostojno priznat.

Od 60.tih svirao je redovito kao folk-pjevač na raznim festivalima svijeta, takoreči do kroja svog života.

                     

( "When the Leeve Breaks, 1929g., orig. Kansas Joe & Memphis Minnie" )

Ovo je stari audiozapis, nažalost vrlo kratak, tako da može više poslužiti u dokumentarne svrhe.

No ovdje je važno napomeniti bračni par Joe McCoy i Lizzie Douglas, gdje je supruga promijenila svoje ime u Memphis MInnie. Ovaj dvojac možete naravno također pronači na tom albumu.

I ovaj umjetnik je poznat glazbenim znalcima. Međutim Još slavnija je upravo Minnie, koja je primljena i u Blues Hall of Fame.

Ona je glazbeno daleko značajnija od supruga, ne samo da je dulje poživjela, nego je ostavila doslovce jednu glazbenu riznicu, koju možete nabaviti vjerojatno najlakše preko tog Yazoo-a.



( "When the Levee Braks", covered by Desert Rain, orig.
Kansas Joe & Memphis Minnie" )

I za kraj počastimo se jednom lijepom slikom slavne Memphis Minnie. Čak jedni Zeppelini su posegnuli za njenim ostvarenjima, neznam jel su se pri tom sjetili reči svojim obožavateljima i nešto o njoj. Inače za slušanje  nisam izabrao izvedbu Zeppelina, več jednog drugog sastava, gdje je videozapis nešto kvalitetniji.

Prikazan je tek presjek jednog bogatstva, koje sam vam ovim putem malim dijelom uspio prenijeti. Ukoliko želite saznati popis izvođača sa albuma, samo kliknite na ovu donju sličicu.

Inače album 1063 koliko god bio vrijedan,je tek putokaz za upoznavanje te bogate ostavštine, koja od vas ne traži da zanemarite sadašnjost, nego da je preko glazbenih korijena bolje upoznate.



( Preko ovog linka možete poslušati i dodatne glazbene materijale )
take-it-easy @ 13:42 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 18, 2006



( "The Woman in Me", 1995.g, istoimeni album )

E ona vam je zasigurno poznata - Shania Twain. Zato vas neču ni opterečivati suvišnim detaljima, niti nabrajati sve njene albume, nagrade i sl.

No ipak ni njen put nije bio baš tako jednostavan, mukotrpno je ostvarila svoj "American Dream".

A zanimljivo, i ona je rođena Kanađanka, kao da amerima treba malo svježe krvi sa sjevera istog kontinenta. Inače Shania joj je umjetničko ime, indijansko, a trebalo bih značiti kao "ja sam na svojem putu".

I morala ga je vrlo samostalno nastaviti, kada su joj 1987.g. tragično nastradali majka i očuh. Tada je preuzela brigu i o sebi i svojoj obitelji.



( "Come On Over", 1997.g, istoimeni album )

No glazbeni put Shania Twain započinje još mnogo prije tih događaja. Još kao dijete je imala svoje prve nastupe, več je nastupala i na televiziji. No njena prava karijera započinje 1993. godine, kada objavljuje svoj album prvijenac.

Veči komercijalni uspjeh postiže dvije godine kasnije, kada upoznaje novog producenta i ujedno budučeg supruga - Robert Lange. Znam to ime ni meni ne zvuči baš poznato, ali ipak je on zaslužan za uspjeh jednog AC/DC.

On ju zapravo vodi iz country-a u pravcu popa i rocka - ukratko glazbeno ju usmjerava u pravu "crossover" - umjetnicu, tj. osobu, koja če se snalaziti u različitim pravcima, koje je on znao spretno sjediniti. I kada pogledamo komercijalni uspeh, koji je time polučen, se može konstatirati da je uspio. Album "Come On Over" je prodan u mnogo milijuna primjeraka.



( " You're Still the One, 1997.g, album "Come on Over" )

Taj album je prava riznica hitova, tako i "You're Still the One", koji je nominiran za "Grammy Awards". Ukupno 18 puta je ona nominirana, od toga pet puta i pobjeđivala. 1999.g je sa ovom pjesmom nagrađena u kategoriji country, za najbolji ženski vokal.

I zasigurno čete se prisjetiti pokoje pjesme, koju nisam uvrstio, ali slobodno napišite, koja vam se najviše sviđa, može mo lako napraviti mali update ili "bis" kako vam drago.

A i naši romantičari, ja mislim da neče biti baš imuni na ovu pravu "rock" izvedbu, gdje se vidi sa koliko energije ona pjeva. Zato sam upravo izabrao nastup uživo: 



( "Rock This Country", također sa albuma "Come On Over" )

Ovo je snimka sa nastupa uživo 1999.g. Kao što se vidi ( i čuje ) savršeno se snalazi u tom glazbenom spoju sa rock glazbom

Inače zanimljivo pripomenuti da se neke njene skladbe pojavljuju u različitim izvedbama, ovisno o tome za koje se tržište izdaju. A neke njene pjesme, koje su na albumima više bile country, na nastupima uživo poprimaju više rock izražaj.

Ovo ne trebamo shvatiti samo kao prilagodbu tržištu, nego i kao jednu svestranost glazbenice. Ipak bih ja osobno mogao pridodati da se je u dosta elemenata prilagodila tkzv. mainstream-u, najboljem glazbenom receptu za sveopči uspjeh i šta uz njega ide. No to je njen izbor, ja sam to htio samo pripomenuti.



( "Man! I Feel Like a Woman", album "Come On Over" )

No ne trebate vi moju glazbenu kritiku shvatiti suviše ozbiljno. Jer ona svojim nastupima pruža pravo zadovoljstvo, a koncertni zasigurno nisu slučajno uvijek rasprodani.

A upravo na njima se najbolje snalazi. Zato sam se i opredjelio za još jednu izvedbu uživo - ova je nastala jednog ljetnog dana godine 2003. E da da ne zaboravim, i s ovom skladbom je osvojila Grammy.

I da vas ne zanemaram sa dodatnim podacima. Ona več sada ima iza sebe bogati glavni opus i  poznata je širom svijeta . No ja ju ipak nisam želio preskočiti, jer ipak želim da i ona bude u ovoj mojoj maloj glazbenoj škrinji.

I kao uvijek, želim vam ugodno slušanje!!


take-it-easy @ 16:33 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 16, 2006



Lescaricatures prijatelju dragi, tvoju za glazbom tažim žeđ, samo mi rima baš ne štima. No neka se pjesma čuje, i evo več je tu je,

rodom je iz Grčke, ( a što li se rimuje sa Grčkom? ) glazbeni Olimp osvoji, i kad se pribroji, svijet  zaori, i svatko zbori, Vicky, chere il n y a pas "Apres toi". 



P.S. Dobra rima rado se prima!!!


take-it-easy @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 15, 2006

     

Možda če netko promisliti, da mi je namjera prikazati dio povijesti Song Contesta ili Eurovizije, kako vam se više sviđa. 

Ne to nije slučaj. Snimke sa tog natjecanja su tek jedno pomočno sredsvo da zajedno odputujemo u dane starije i mlađe. 

Započet čemo jednom sada več povijesnom snimkom, kada je naš slavni pjevač pjevao o moru, a pričao o ljudima. Pa neka se malo prisjetimo njegovog divnog glasa i njegovih prelijepih pjesmi, koje su ušle u glazbenu povijest naše Domovine.

Na Euroviziji se tada nije baš proslavio - tek tri bodova dobio je. No on se zasigurno nije zbog toga ljutio. Znao je da ga jednostvno u Europi nisu - shvatili.

    

Nečete mi zamjeriti, ako na ovom pomalo sentimentalnom putovanju, koji da se razumijemo nije političke prirode, pomalo posjetimo i sadašnje EU susjede.

Samo tri godine nakon Vice je jedna Slovenka, zvala se je Berta Ambroz ( nažalost je prije tri godine preminula ) otpjevala jednu zaista osječajnu pjesmu "Brez Besed" ili "Bez riječi" prevedeno na Hrvatski.

No ako sad kažete, pa šta to mene zanima, nisam se bio tada još ni rodio - moj odgovor bi bio - pa ja sam u to doba bio klinac od deset godina i nije mi bilo ni na kraj pameti da razmišljam o neko Berti, imao sam ja "važnijeg" posla.



Jedan izvjesni Ivan je pjevao na različitim jezicima svijeta - dobar dan. Jel je on to slao pozdrave iz bivše zajednice država?

Pa jeste, ali namjeru su mu bile plemenite, htio je da bude razumljiv i i jednostavno je pjevao "Pozdrav Svijetu". No izgleda da je prošao nekako kao Vice, jer njegove pozdravne poruke nisu baš izazvale oduševljenje.  

Naravno vaše mame i tate su tada gledali u svoje uglavnom još crno-bijele ekrane i se možda ljutili, kako još jedna pjesma nije "uspjela" u toj Europi.

No ja mislim da to nije bilo ni tako važno, bilo je mnogo drugih pjesama, skrojenih za naše "domače" ukuse, koje su spajale ljude, a vaše kučni "oldtimeri" su ih spremili u neke svoje ladice sječanja.

    

Evo kao što vidite ovo je malo veče društvo. Neznam koliko ih je točno nastupilo tada na Euroviziji, jer su važila neka pravila o maksimalnom broju izvođača.

A "Pepel in Kri" ih je imao podosta. No oni su bili doista kvalitetni. To je sastav, koji još uvijek postoji, jedino ne više sa odličnom Ditka Haberl.

Oni su nastupili čak i u mojem dragom Splitu, sada više neznam kako se ta pjesma zove, čini mi se da je riječ o nekom Ivanu. U svakom slučaju nečete pogriješiti ako slučajno nađete neku njihovu staru kasetu, te ju poslušate.

    

Evo piše kako se zove ovaj sastav. Ova njihova laganica je iz 1976.g. 

I ako biste htjeli o njima potražiti nešto na internetu, dali biste si posla. Kao da ih nikad nije bilo. Zato evo neke najosnovnije informacije.

Ambasadori su bili vrlo popularni sarajevski sastav, koji je osnovan krajem 60.tih godina.Neke od njihovih najpoznatijih skladbi su:  "Dođi mi u pet do pet", "Voljela tebe samo sam ja" , "Zemljo moja" . Bili su pravi ambasadori za romantičare.

   

A evo još jednog sada več rariteta. Zasigurno znate da su u tadašnjoj državnoj zajednici sastavi često imali neobična imena.

Npr. neki su se jednostavno zvali po sretnim brojevima - 777, a bilo je onih koji su si dali broj 220, kao što je to bila grupa u kojoj je pjevao i mlađoj generaciji poznati - Dado Topič.

No ovo je jedan njegov izlet u ne baš rockerske vode. Ona se zove Slađana Miloševič, a njiih dvoje su u zvučali dobro, to ne trebate shvatiti kao ozbiljnu glazbenu kritiku, tek mi je želja da se prisjetimo ovog dvojca, kojeg se sad rijetko čuje.

     

Da ne zaboravim Vladu Kalembera, pjevača sastava Srebrna Krila. Nakon što je napustio grupu, pjevao je i sa Izoldom Barudžijom. 

On če ostati zapamčen po svojim hrapavim glasom, ali i po hitovima kao što su to npr. "Ja nisam kockar ali gubim", "Ana". 

Ako vas zanima njegova glazba čete ju nešto lakše pronači, nego npr. gore spomenute "Ambasadore".
 


A ovo sad več svi zajedno znate. To je naša čuvena "Riva", kojoj je jedinoj uspjelo da osvoji taj eurovizijski žiri.

Ako ste bili u prilici to gledati, onda se možete prisječati, koja je euforija zavladala, i to ne samo u Hrvatskoj. Čak je tadašnja televizija Zagreb zbog ove pjesme sljedečeg dana reprizirala kompletnu snimku eurovizijskog natjecanja.

I tada nije nitko ni slutio da nas čekaju teški dani, no gledajuči povijest preko glazbe, kontinuitet  nikada nije bio u potpunom prekidu. 

Nije mi bila namjera napraviti jedan analitički pregled, nego vas odvesti na jedno malo putovanje u bližu prošlost zabavne glazbe sa ovih prostora.

Neka završi sa Majom. A ja se nadam da če vam se pokoja pjesma dopasti. 



Pjesme slijedom:

1. Vice Vukov, 1963.g. "Brodovi"
2. Berta Ambroz, 1966.g., "Brez Besed"
3. Ivan & M's, 1969.g., "Pozdrav Svijetu"
4. Pepel in Kri, 1975., "Dan ljubezni"
5. Ambasadori, 1976.g., "Ne mogu skriti svoju bol"
6. Slađana Miloševič & Dado Topić, 1983.g, "Princeza"
7. Izolda Badudžija & Vlado Kalember, 1984.g, "Čao Amore"
8. Riva, 1989.g., "Rock me"
9. Maja Blagdan, 1996.g. "Sveta ljubav"


take-it-easy @ 16:20 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
subota, listopad 14, 2006



Ja moje tekstove ne pripremam unaprijed, pa tako ni ovaj. I neču imati lak posao, no želim se pridružiti dragim ljudima, koji vrijede više od svih portala, novaca i lovorika svijeta.

Uvijek sam govorio, pisao, mislio, da smo mi jedna mala, velika obitelj. Jel sam bio preidealističan? Pa ja mislim da ne, jer se uvijek iznova uvjerim da postoji jedna iskonska dobrota, koja nas povezuje i spaja.

I zato pišem ove moje zaista skromne riječi, evo več i čorim od kasnog ili ranog sata. 

Ne nisi izgubila ništa, nego si dobila, jer si prije svega poželjela dobro. A dobro se dobrim vrača. Znam da češ trebati progurati ove sate, dane, tjedne - ali ne i cijeli život, da ti se vrati osmijeh na lice.

I ne trebaš sebe preispitivati što si to pogriješila. Ništa nisi pogriješila, jer si postupala, osječala plemenito. 

I sada te čeka život i jedino što neznaš je  pravac. Pa za početak ostani svoja i sve što je bilo lijepo slobodno pamti i smjesti negdje u svojoj duši. I ne žuri, nego ostani uvijek onakva kakva si. Onaj u koga vjeruješ je za tebe več sve smislio.

Zato mirno legni, zabij glavu u jastuk, ako treba zaplači, ali ne brini - doči če za tebe vrijeme kada češ shvatiti da je ovo što te toliko muči baš tako trebalo biti. A toga češ se možda prisjetiti jednog mirisnog proljetnog dana ili dok budeš sretna promatrala zvijezde.

S ljubavlju, ne samo ja - nego MI - draga naša tajna.



UPDATE 14.10.2006 g. 21h.

Pretpostavljam da vam pjesme "ispod slika" nisu nepoznate. Prva je od čuvenih Bee Gees-a, a druga je obrada Elvisove pjesme od strane Helmuta Lotti, violinom ga prati Roby Lakatos ( kojeg sam več predstavio na blogu ) sa svojim ansamblom. Eto ja se nadam da če tuga biti što manje, a neka nam glazba ostane.


take-it-easy @ 02:52 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 12, 2006



Jeste li čuli za Lena Horne? Ona je sada več bakica u poznim godinama, a uz to ima jedna zanimljivost, o kojoj ču pisati pri kraju. 

Pa evo da ju predstavim: Rodila se je još davne 1917.g. u New Yorku, gdje i sada živi. Ona je ustvari jedna živa legenda, a poznata je prije svega ljubiteljima jazza, musicala.

Ona pjeva jazz? Pa službeno ne, jer ona nije nikad imala običaj izvoditi tkzv. jazz improvizacije, zbog čega svira jazz a nije jazz pjevačica. Clear? Pa ako nije, poslušajte i smjestite je u vašu vlastitu glazbenu ladicu po vašem nahođenju.

Htio bih još nešto pripomenuti. Ja ču nastojati poštivati određenu kronologiju, ali ona neče biti odviše stroga, pa tako shvatite i popis skladbi na kraju.

    

Lena Horne je prije svega glumica i pjevačica. Nastupala je u brojnim filmovima, od 1938.g. pa do početka 90.tih prošlog stolječa. A uz to je izdala niz gramofonskih ploča.

Nije ni čudo, jer ona je neovisno o glumačkim sposobnostima, prije svega jedna izvrsna glazbena umjetnica. Takav glas se ne čuje često. I dao sam joj večeras prednost nad jednom drugom umjetnicom, upravo poradi toga.

Kada se priča o njenom životnom putu, ne smije se smetnuti s uma da je ona - crna - i da je živjela u vremenu, kad takvima i nije bilo baš lako.

Tako je i njena prva uloga u jednom mjuziklu bila u nekoj all black produkciji. No Lena Horne je glazbeno pružala tako mnogo, da ju se nije moglo zaobiči.



Godine 1942.g. potpisuje ugovor sa MGM. Oni su joj htjeli dati neki latino-američki imidž - neka promijeni ime, nek uči Španjolski, nek promjeni repertoar. No njeni ustupci su bili tek kozmetičke naravi - doslovce. 

A samo godinu kasnije je stekla svjetsku slavu, pjevajuči u filmu "Stormy Weather". Evo u prilici ste da pogledate čak dva isječka iz tog filma, sa originalnom glazbom iz 1943.g. 

No i pored velikog uspjeha filma ( u produkciji 20th Century Fox-a ), ona se nekako nije našla u tom Hollywoodu, ona je osječala da im je trebala samo da otpjeva pjesmu, a ako je nešto odlumila, to nije bilo problem - izrezati.




Ono što je vjerojatno presudilo, da se njeni i putevi MGM-a razdvoje je bio vjerojatno musical "Show Boat". Naime umjesto nje su "ubacili" jednu drugu glumicu - čuvenu Avu Gardner - koja je vjerojatno dobro odglumila, ali ne i pjevala. Tako ako slučajno pogledate taj film, znajte nije to glas te "dive". Ali zato možete poslušati istu pjesmu u izvedbi Lene Horne, prilikom jednog kasnijeg nastupa. Pa tko bih bolje otpjevao "Can't stop love that man" od nje?

I tako, dok se je ona ponovno posvetila mjuziklu, je na žalost morala i proči jedno razdoblje diskriminacije. Nije je bilo u Hollywoodu, izčezla je sa radio postaja, da televiziju i ne spominjem, išlo se čak i toliko daleko da je bila na nekoj posebnoj listi - potencijalno subverzivnih osoba iz glazbene industrije. Nararavno sa današnjeg stajališta je to smiješno, ali tada je bila doslovce u izolaciji - ej Americo "Slobodo"!!!

             

Evo ovdje Lena Horne u ugodnom društvu. No poslušati ju možete sa jednim drugim pjevačem - Harry Belafonte, s kojem je jedno vrijeme surađivala.  I to je izgleda bilo obostrano ugodno iskustvo.

Snimka je vjerojatno tamo negdje iz 1970.g, i ona je zapravo dosta zanimljiva. Kad pratimo njihov zajednički nastup pun duha, i sa dosta onoga, što bih smo nazvali "zajedničke kemije", ne možemo ostati ravnodušni. To je bilo naprosto nešto neponovljivo, još jedno ugodno podsječanje - i na pjevača naravno.

A pjevačica, koja službeno nikada nije spadala u jazz nam može ponuditi i drugih zanimljivosti. Pa evo neka se i klinci vesele - Lena Horne sa čuvenim Muppetima:



Njena predzadnja filmska uloga je bila u "The Wizz". To je zapravo jedan broadwayski "urbanizirani" musical, koji se temelji na "Čarobnjaku iz Oza". 

Lena u filmu ima epizodnu ulogu, ona je podarila filmu glazbenu ljepotu. Inače glavni akteri u filmu su Dianna Ross i Michael Jackson. 

I tako smo stigli skoro do kraja ovog malog glazbenog putovanja. Poslušajte još jednom predivan glas Lena Horne. 

A ona i u dubokoj starosti nije zaboravila nekog, koga jedino rad i trud može izvuči iz jedne teške životne krize. 

Ponudila je slavnoj pjevačici Whitney Houston, da odglumi i otpjeva životni, a to je prije svega glazbeni put Lene Horne. 

A ja ču poželjeti da se to i ostvari. Kako sam ono na početku napisao - jazz s ljubavlju. 

Pozdrav prijatelji - i uživajte!!!



Glazbeni zapisi slijedom:

1. "Paper Doll", filmska izvedba od "Two Girls and a Sailor", 1944.g.
2. "I Can't Give You Anything But Love", orig. zapis iz filma "Stormy Weather", 1943.g.
3. "Stormy Weather", istoimeni film, orig. zapis, 1943.g.
4. "Can't Stop Love That Man", iz musicala "Show Boat", snimljeno početkom 50.tih
5.  nastup sa Harry Belafonte, 1970.g. 
6.  Lena Horne on Muppet Show, 1976.g.
7. "The Wizz", isječak iz filma, 1978.g., pjeva L. Horne
take-it-easy @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare



Dobra vam noč prijatelji. Evo taman kad sam iz "tehničkih" razloga ovih dana bio spriječen da pravim moje uobičajene uratke, su i mene zatekle neke "revolucionarne" promjene na našem portalu. Ja se samo nadam, da če biti što manje nesretnih, jer vjerujte mi nije sreča kada se stalno juri, da bih se nekog preteklo.

Ono lijepo što mi se može dogoditi, da nađem dovoljno vremena i da uspijem napraviti nešto baš onako kako sam si to mogao zamišljati, ne nisam se zabunio, jer ja nikada ne spremam tekstove unaprijed, pa tako ni nočas,  jedino što ču nočas pisanje zamjeniti - snovima. Patience please:))

Večeras vam predstavljam jednog pjevača sa njegovom najslavnijom pjesmom. I što je zanimljivo, kad se je tek pojavila obzirom kako se danas vrednuje, bila je tada gotovo nezapažena. A od nje sam izabrao jednu neobičnu - a capella verziju. 

A za usporedbu, evo i originalni studijski audiozapis. ( nažalost ne i video snimka )

Pozdrav dragi moji, stojte mi dobro i čuvajte se !!!



( "Miss You Nights" - Cliff Richard, dvije verzije iste pjesme )
take-it-easy @ 00:34 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, listopad 10, 2006



I sad bih ja mogao sebe pitati, zašto ne spavam, nego sebi kradem noč?

Pa da vas pozdravim - koga prvog? Nema takvog, jer svi ste mi jednaki, to vam nisam samo jednom rekao. Žao mi je što morate koristiti vaše jedino oružje, kada vas nešto zaboli, zasmeta - "ključ u bravu" - no bolje i tako jer ima goreg.

Ja se nadam da če biti što manje "zabravljenog", a što više povrataka, jer vi svi zajedno, koliko god netko kritizirao vaše postupke, koji se mogu činiti neozbiljni, zapravo šaljete jedan vapaj i umjesto svih onih, koje nešto muči, i često ne znaju kako i zašto dalje.

Da ne bude zabune, autor ovih redaka, što se tiče blogera stoji čvrsto na tlu, nema nikakvih razloga da napusti svoje drage prijatelje, blogere, koje voli na slični način kao jedna njemu draga blogerica ( ? ). 

Vama, koji ste trenutno "zaključani" posvečujem ove pjesme, a poklanjam ih svim ostalima, neka im pružaju radost u slušanju.

A sada na odmor, jer prvi jutarnji autobusi tek što nisu krenuli.



take-it-easy @ 03:15 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 8, 2006



( "Beautiful Goodbye", 1995. album "Amanda Marshall" )

Evo uspijevam ponešto novo napraviti,  još ču nekih dva-tri dana, biti malo tijesno s vremenom, pa se ipričavam unaprijed, što neču uspijet sve na vrijeme odgovoriti i pogledati. 

Nočas vam želim predstaviti jednu mlađu umjetnicu, nije ni ni toliko nepoznata, ali ono što je dosada objavila, unatoč količini, koja nije za zanemariti, u globalu ipak ukazuje tek na dio njenih potencijala, koji su sve drugo, samo ne iscrpljeni. Toga je i ona svjesna, te se trudi da joj radovi budu sve kvalitetniji.

A rođena je tek 1972. g., priča je pomalo več klasična i to doslovce, je je več kao mala ( inače odrasla je u Torontu ) pokazala izuzetan talent za klasičnu glazbu. No njene želje su ponešto drugačije od roditeljskih, te su joj se roditelji bili zadovoljili time, da uči pjevati jazz.



( "Let it Rain, 1995. g. , album "Amanda Marshall" )

Inače njen glazbeni stil se obično stavlja pod R & B ( ritam i blues ), no to je očepoznato dosta široki pojam, najbolje da ju poslušate, pa čete ju lako smjestiti kamo hočete. 

Ona je inače več dosta mlada započela sa svojim nastupima, i več je stekla izvjesni glazbeni ugled i prije nego što je uopče i objavila neku ploču. Čak je 1991.g odbila potpisati ugovor sa jednom glazbenom kučom, da bih to napravila tek tri godine kasnije, a njen album prvijenac "Amanda Marshall" se pojavio tek 1995. g.

No zato se je imalo i što poslušati. Evo ove prve pjesme uprao i jesu sa tog albuma. Vidjeti čete ponešto, što i nema izravne veze sa albuom, no vjerujem da to neče odviše smetati, pogotovo što su večina snimki ipak originalne.



( "Believe in You, 1999., album "Tuesday Child")

Njen drugi album se je pojavio tek četiri godine nakon prvog, što je u današnje, a i u prošlo ne baš uobičajeno. Očito nije dozvolila da joj diskografskka kuča nametne tempo kod njenog stvaranja, več si ga je odredila sama. 

I drugi album se je stilski nadovezao na onaj prvi, gdje je ponovno došao do izražaja njen soul pop, ljepota balada, i pogototo njen snažni glas.

Iako je njen prvi album bio za nijansu bolji, predstavlja i ovaj drugi vrijedan glazbeni materijal. A uz albume su uslijedili rasprodani koncerti i po Americi i Europi. 



( "If I Didn't Have You", 1999.g. album "Tuesday Child" )

Inače ova balada, je možda najpoetičnija u njenom dosadašnjem radu. Sa ovim drugim albumom je definitivno zauzelo svoje čvrsto mjesto i to ne samo u Kanadi, več i u Americi i Europi.

U alternativnim rocku Amande Mashall mogu se nači razni elementi, što je u skladu sa njenim glazbenim razvojem. Svako sljedeče ostvarneje predstavja uvijek napredak u njenim varijacima R & B. 

Sa njenog trečeg albuma "Everybody's Got A Story" iz 2001.g je bio problem, nabaviti odgovorajuči videozapis, ipak sam nešto pronašao, pjesma je originalna, a snimka mi izgleda kao nekakva "sapunica" e sad nemojte mi zamjeriti, ja baš ne gledam sapunice, pa se baš u njih ne razumijem. Evo pjesme s tog albuma:

                                 

(  "Marry Me", 2001.g. album "Everbody's Got A Story" )

S ovim albumom je glazbenica na neki način zaokrižila svoj dosadašnji rad. Nakon njjega je objavila nekoliko singlica i CD-ove sa njenim najboljim hitovima. To naravno nije kraj njenog stvaralaštva, več jedan ustaljeni ritam stvaranja. 

Zanimljljivo je pogledati i pokoju koncertnu snimku, koje se naravno razlikuju od onih studijskih. 

Ako želite nači neke njene dobro sistematizirane web stranice, uzaludno čete se mučiti. Čak se je na jednom linku našalila - Amanda Marshall - zadnji put viđena 2003. godine, datum slijedečeg koncerta - nepoznat. 

Želim vam ugodnu zabavu :)

        
take-it-easy @ 02:56 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 5, 2006

Molim za malo strpljenja i razumijevanje, neču vas napustiti, a pjesma,  ona je za vas.


take-it-easy @ 03:53 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 4, 2006



On se je rodio 1901. ili možda i godinu ranije, i to u kolovozu, a uvijek je navodio da je to bio srpanj. No oko dana nije nikada bilo spora - rođen je 4.tog prošlog ili pretprošlog stolječa.

Dijete je New Orleansa, a možete si zamisliti kakvi su uvjeti bili tamo prije sto godina, kada američke vlasti ni sto godina poslije nisu uspjeli izgraditi "pošteni" nasip oko grada, očito im je bilo važnije da izgrade put do - mjeseca.

No da ne odem u političke vode, jer ovo je glazbena stranica, da se vratimo junaku, pravome junaku ove priče, kojeg od milja zovu "Satchmo". 

Eto rodio se u siromaštvu, majku baš nije odviše vidio, a več kao klinac je morao pronalaziti načine, da zaradi nešto za kruh tadašnji.



Kako je uglavnom živio sa svojom bakom, tako i nije imao priliku da osjeti što je to roditeljski dom. U noči kada se je slavio doček Nove 1913.g. je napravio jednu glupost, ne doduše fatalnu, nego je zapucao pištoljem u zrak. I to je platio - skupo.

Naime uputili su ga u strogu odgojnu ustanovu za mlade, no kakao nije svako zlo za zlo, tu je ipak nešto naučio - svirati instrument koji se zove "kornet" - e to je neka vrsta trube, koju je izumio neki francuz, a izgleda ovako:

                                                     

Kad je izašao iz tog, za njega ne baš ugodnog prebivališta, je sa tim iskustvom pokušao svoju sreču po bezbrojnim lokalima, kakvih ima u New Orleansu. Naravno svirajuči po barovima i bordelima bio je ujedno i svjedok laganog razvoja jazza, glazbenog pravca, u kojem če se kasnije on itekako iskazati.

Od 1917.g svirao je i u jednom sastavu, s kojim je zabavljajo putnike na putovanjima parobrodom na rijeci Mississippi. I tako ploveči rijekom, je polako postao poznatiji. Dobio je i svoj nadimak "Satchmo", koji če zadržati kroz cijeli život.



Kao mladi glazbenik odselio je u Chicago, gdje je upoznao poznatog trubaša King Olivera. "Satchmo" je dobio prilku da dobije mjesto drugog trubača. Iz tog razdoblja postoje več prvi tonski zapisi. Satchmo je svojim sviranjem publiku naprosto osvojio. A i oženio se je.

Nakon 1925.g je nastupio sa dva značajna mala sastava - "Hot Five" i "Hot Seven", s kojima je pisao povijest jazza. Njegove snimke "West End Bluesa" je kritika proglašavala čak najboljim ostvarenjem stolječa.

Godine 1927. je konačno zamjenio "kornet" za pravu trubu:




Početkom 30.tih godina je postao prava svjetska zvijezda. Bilo je to vrijeme kada se je iz jazza razvila jedan posebna podvrsta - swing.

Taj glazbeni izraz je priličio tkzv. Big Bandovima, u kojima je Satchmo od tada isključivo svirao. Započeo je svoje velike turneje i izvan Amerike i postao svjetski poznat.




Satchmo je godinama obilazio pozornice svijeta, da bih se početkom 40.tih naselio u New Yorku.

On je bio osoba, koja je imala osječaj za svoju publiku, s kojom je komunicirao svojom ljudskom toplinom, ali i južnjačkim temperamentom. On nije pravio razliku između crnaca i bijelih, njemu su svi bili ljudi - što je u ono doba znalo dovesti do kontroverzi, za koje se međutim umjetnika ne može okriviti.

Prigovaralo mu se da se nije dovoljno pridružio borbi crnaca za ravnopravnost. No on je uvijek postupao svojim srcem, i ne može se njega okriviti za sva stolječima nagomilana, a ni do danas ne riješena zla.



No ako se je Satchmo rodio kao siromah, u doba kada je več postao slavan i bogat, nije štedio u svojoj novčanoj potpori Dr. Martin Luther King Jr., jedino što je on volio živjeti mirno i tiho, ne miješavši svoj umjetnički rad sa politikom.

No nije baš uvijek šutio, znao je političarima svoga doba itekako poručiti što misli. No u sveukupnosti njegovog djelovanja, takva obračanja su bila marginalne naravi.

Inače valja naglasiti da je on bio ne samo glazbenik, več i glumac. Od kada je postao slavan je gotovo svake godine glumio ( i naravno i pjevao ) u nekom filmu. Po tome se je dodatno mogla uočiti njegova sveukupna osobna veličina, premda nju nikad nije posebno isticao, jer je bio skroman.



A i ovo je lijepo, voziti auto, kojim se može i ploviti.

Kroz svoj život je pjevao i svirao sa istinskim velikanima glazbe, evo samo nekoliko njih - Bing Crosby, Duke Ellington, Bessie Smith i svakako da ne zaboravim - Ella Fitzgerald. I kad se malo gleda unaprijed onda vidimo kakav je uzor bio mnogima, a neki su ga doslovce i kopirali. Po tom pitanju se može spomenuti več legendarnu "Just One More Chance".

Spomenuo sam njegove Big Band nastupe od početka 30.tih.  Od njih se je na neki način sredinom 40.tih oprostio, opet sviravši sa manjim sastavima svoj New Orleans Jazz. 

Poznat je njegov sastav "Louis Armstrong And His All Stars". Kroz 50. te i 60.te se je isticao posebno svojim pjevačko, zabavljačkim kvalitetama, a kad dodamo još i slavu njegovih Hollywoodfimova, onda si nije teško predočiti njegovu popularnost.



Satchmo je večini publike poznat po onoj pjesmi sa naslova. No on je ostavio bogatu ostavštinu. Vrlo često nešto slušamo i ne pomišljamo, da je upravo on toga autor. Brojne izvedbe, koje če biti na kraju spomenute, predstavljaju jednu trajnu vrijednost.

Možemo ga čuti i u crtiču Walta Disneya, a vjerojatno bih se našla i koja stara televizijska reklama. Neki bih mu zbog toga i prigovorili, no ja mislima da da je u cijelokupnosti njegov doprinos glazbenoj kulturi toliko velik, da kritike, pogotovo sa več pomalo povijesnog razmaka, nisu baš na mjestu.



I kakve imaju li veze sve ove slike sa slavnim umjetnikom?

Pa ja mislim da bih se on s menom složio kako je James Stewart sjajno odglumio kako se prepoznaju prave vrijednosti. Razveselile bih ga i buba mare. A ne bih se on ni rugao što se ljudi voze u autu čamcu.

I pored svega bih nam rekao, da otvorimo oči, srca i da pogledamo, shvatimo da je ovo naš, naš predivni svijet,  s kojim treba pažljivo, isto kao što je on najosječajnije svirao jednim inače vrlo bučnim instrumentom.



Glazbeni zapisi slijedom:

1. "Dinah", snimljeno ranih 30.tih
2."A Rhapsody in Black and Blue", 1932.g. obuhvača pjesme "I'll be glad when you're dead", "Shine", "Chinatown, My Chinatown"
3. "When the Saints Go Marching In", 1939.g. 
4. "When You're Smiling ( The Whole World Smiles With You )", 1958.g.
5. "I Got Ideas", 1959.g.
6. "Mack the Knife", 1959.g.
7. "The Blues are Brewing New Orleans" ( zajednički nastup sa Billie Holiday ), 1947.g.
8. "What A Wonderful World", 1968.g.
9. "We Have All Time in the World", 1968.g - njegova posljednja nasnimljena pjesma - spot iz 1994.g.


take-it-easy @ 01:23 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
utorak, listopad 3, 2006



( "You Gotta Be, 1994.g. album "I Ain't Movin )

Prije nego napišem nekoliko riječi o Des'ree, jedna mala zamolba. Naime preko tagova možete pronači večinu izvođača, pjesama i sl. Ukoliko naiđete na neki videospot, gdje piše da više nije dostupan, molim javite mi to. Za večinu toga imam kopije pa mogu materijale po potrebi i sam uploadati. Hvala.

Eto da se mi vratimo ovoj tamnoputoj pjevačici, koja dolazi sa Kariba. Ne spada u one velike na glazbenom nebu, ali vjerujem da se možete uz nju malo opustiti uz ovo čini mi se ne baš sunčano nebo. 

Naravno kad pogledate ta "egzotična" slova može vam se činiti nepoznata, ali dovoljno je da poslušate nekoliko taktova i podsjetiti čete se na poznato.



( "Life", 1998.g., album "Supernatural"  )

Des'ree je svoju karijeru ostvarila u Londonu, gdje je početkom 90.tih postala jedna od vodečih soul / pop pjevačica. 

Glazbeno se nije mnogo udaljavala od glavnih struja pop glazbe, premda se je kod nje osječao i utjecaj glazbe, kakvu je doživjela još u svojoj domovini, odakle je bila doselila, a to su npr. raggea, calypso ( folk glazba na karibima ) i jazz.

Svoj prvi veliki uspjeh je postigla upravo albumom "I Ain't Movin", koji nije bio na vrhu top ljestvica, ali koji je bio dugo slušan. Prodao se je u toliko primjeraka da je bio proglašen i "Tribute albumom za Dianu, princezu Walesa"

Otputovala je i u Ameriku, gdje je postigla veliki koncertni uspjeh, a imala je i veliku čast da nastupi u Vatikanu i da ju primi Papa na osobnoj audijenciji.



( "I'm kissing You, 1998.g. album "Supernatural" )

Glazbeno se pjevačica odlično uklapa u film, što možete naravno i poslušati. Vrlo neobična je to verzija "Romea & Juliet", i gotovo si ne možemo zamisliti kako su gotovo izvorni tekstovi prenešeni u sasvim drugo doba. Naravno film nije remek-djelo, ali je, pogotovo za mlađu publiku vrlo prihvatljiv. Jer je se je uspjelo gotovo nemoguče, da se sve smjesti u drugi vremenski kontekst, a da se pri tome ne ruši bit same priče. 

Eto to bi bilo moje malo predstavljanje ove pjevačice, za kraj možete poslušati još jednu njenu laganu skladbu, koja govori baš o tome kako jutro zamjenjuje noč - "Cool Morning", sa albuma "Dream Soldier" ( 2003.g. )




take-it-easy @ 07:59 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 1, 2006



( "Three O'Clock Blues",  orig.1950.g, Blues Master Video 1992.g.?, DVD 2002.g )

Ovaj istinski velikan bluesa, je rođen još davne 1925.g. na jednoj plantaži pamuka u državi Mississippi. Život mu baš nije izgledao tako, da bih išta upučivalo na njegovu buduču slavu. Godinama je radio mukotrpno zemljoradničke poslove, te upravljao traktorima na plantažama. No njega je zanimala glazba, i kako je to bilo često, i on je svoja prva iskustva stekao sviravši gospel u crkvi, gdje se je učio i vještinama sviranja gitare. A kad je imao petnaest godina, si je uspio jednu i kupiti. 

Gitara če u njegovom životu imati poseban značaj, no o tome malo kasnije.

Reeley B. King, kako se je inače zvao, imao je i priliku da vodi jedan desetominutni glazbeni blok na jednoj lokalnoj radio stanici. Tamo je nosio "umjetničko" ime  "Beale Blue Street Boy", predugo, to se je skratilo u B.B. King.

I prije nego što nastavim s pisanjem, tek jedna kratka napomena - teško je pronači i po pedeset godina stare originalne video zapise - međutim glazbom vas nastojim voditi - kronološki.



( "Sweet Sixteen", orig. 1960.g, koncertna izvedba iz 1974.g. )

Sa svojim "Three O'Clock Blues" je B.B.King postigao svoj prvi veliki uspjeh, na crnačkoj R'nB' ljestvici tjednima nije silazio sa vrha, no ipak valja naglasiti, da če on svoj pravi komercijalni uspjeh postiči dosta godina kasnije, kada če neki bijeli umjetnici jače posezati za onim, što bih moglo nazvati korijenima bluesa.

Valja naglasiti da je jedna "Lucille" imala izuzetno važno mjesto u njegovom životu. No da ne bude zabune - riječ je o gitari.

Naime istinita je priča, da je King imao svoju omiljenu Gibson gitaru ( inače je volio Gibson gitare ) i prilikom jednog nastupa je došlo do požara. Naravno i on je videči buktinju, pobjegao iz lokala, ali sjetivši da je zaboravio svoju gitaru, je po cijenu života potrčao nazad, i spasio je svoju miljenicu, koja je od tog trenutka dobila im "Lucille".



( "Just a little bit love", 1969.g. - tv snimka )

Evo da ne zaboravim i ovo. Naime "Kralj" je volio svoju "Lucille", ali nije bio "imun" i na žene, imao ih je čak petnaest !! koje su mu ukupno podarile petnaest !! djece. I ako su mu očito bile drage, nije se nikad ženio - i tako sve imaju otprilike podjednako počasno mjesto u njegovom životu. A nečemo mi to ovom jedinstvenom čovjeku zamjeriti, pa za dobru glazbu - nužna je i inspiracija.

B.B. King je odsvirao bezbroj koncerata, i naravno je več početkom 60.tih bio itekako cijenena osoba. Njegov blues je bio drugačiji od nekih njegovih suvremenika, nije bio onako sirov, grub, bio je više mekši, s elementima jazza, što če mu kasnije biti od pomoči da se približi široj bijeloj publici, premda valja naglasiti, da je njegova glazba nastala spontano, nije on svirao s ciljem da bude primječen ili prihvačen. 



( "The Thrill Is Gone", orig. 1969.g. , nastup sa Eric Claptonom 1987.g. )

Kako je početkom 60.tih blues privukuao sve veču pažnju kod bijelih masa, naročito kod hipi generacije, tako je i ovaj glazbenik krajem tog desetlječa postao globalno poznat i cijenjen. Upavo "The Thrill Is Gone" predstavlja tu prekretnicu na njegovom glazbenom putu. 

Te godine 1969. godine je B.B.King zajedno sa Ike & Tina Turner podijelio mjesta predsastava kod turneje "The Rolling Stones"-a.  Naravno vrijeme je pokazalo da su Stonesi zapravo mogli biti počaščeni, što su veličine kao Tina Turner i B.B.King nastupale uz njih.

Ostalo je glazbena povijest. Slavni blues pjevač i gitarist je započeo svoje koncerte širom svijeta i bio inspiracija mnogim drugim umjetnicima.

Gitaristi poput Eric Claptona ili Gary Moore su bili počaščeni, što su mogli nastupati zajedno sa velikanom bluesa, koji se unatoč visokim godinama očito nije umorio. Več je imao svoje oproštajne koncerte, da bih kasnije ponovno nastupio.



( "Blue Boys Tune", 1998.g. album "Blues On The Bayou", koncertna izvdeba )

Nije lako pohvatati "konce" kada je koja skladba točno nastala, sa kojeg je albuma. Naime B.B.King sklada več punih 60.tak godina !!! i zasigurno če se na nekom novijem albumu nači i dosta toga, što je več prije osmislio, eventualno i objavio. No to nije tako ni važno, ljepše je prepustiti se njegovoj glazbi i uživati u predivnom bluesu.

Nisam želio napraviti ni popis glazbenih veličina, koje je neposredno inspirirao, niti pjesme, koje su drugi kasnije obradili. Evo npr. "Whole Lotta Loves" je njegovih ruku djelo. 

B.B.King je bio uvijek vrijedan. Tijekom 70. i 80.tih mu je bila godišna "norma" otprilike 300!! nastupa, da doista je kod njega puno toga sa uskličnicima. 

A zasluženo je primljen u one najslavnije, ponajprije u Blues Hall Of Fame, zatim u u Rock & Roll Hall Of Fame. Doista je univerzalac, svirao je čak i sa U 2. Njemu ništa nije bilo teško ni nezamislivo.



I za kraj, evo pjesme "How Blue Can You Get", izvedba iz 2000.g.

I to bih bio tek jedan mali dio priče o umjetniku, njegovom stvaralaštvu, bluesu. Njega nisam odabrao baš slučajno, ali nije bilo lako odabrati umjetnika, koji če biti dostojan predstavnik za ovu glazbenu vrstu. Vjerujem da sa njim nisam pogrešio.

http://www.bbking.com - The Official BB King Website
take-it-easy @ 14:20 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1561434
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.