Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - studeni 2006
četvrtak, studeni 30, 2006



Evo več je duboka jesen, tek što nije Prosinac, i dani sve krači, sve hladniji, a u mnogim srcima "kiše jesenje" ili "stiže jesen Dunjo moja" a u nekim poetskim dušama je i sam Jesen-jin, joj ne usuđujem se ni napisati što je zadnje i gdje je napisao.

Zato se trebamo svi zajedno oboružati da nam bude toplo i da prebrodimo ovo "mračno" doba, e sad tko ima svog "ljubeka" ili "ljubicu" odmah je pola problema riješeno, ali svima nam zajedno ipak još nešto treba:



Voče - ta čarobna riječ od četiri slova čini čuda. Eto kad je bilo prolječe, kome je to još u siječanju, smo jeli one slatke manje ili veče, ma nečemo sad mjeriti - trešnje i višnje - usput pozdrav svim našim blogericama Višnjama. 

Naravno vi se sad pitate, pa ovaj mi piše o voču a ništa o iz-voče-đaču. E pa nije skroz točno, ovaj je je npr. iz Irske, i volio je on svoje voče - njegova inspiracija je bila izvjesna dama imena - Claire - ne nije to ona iz "Utihnulih Jaganjca", da ne bude zabune ovoj mlađoj generaciji.



E ovaj čovjek je mislio - nek se nađe za svaki slučaj - no vi ga ne morate oponašati. 

Svakako nemojte zaboraviti, ako ste zaboravili što je uzrok vaših emocionalno duševnih nevolja.

U pitanju je možda nedostatak voča, a od njega dobijete sve moguče vrste i podvrste avitaminoza, tj. osječati čete taj kronični nedostatak. 

E sad kako ga spoznati, pa da vidimo.



Evo ovo vam je npr. savršeno voče, taman svježe ubrano za vas. Al da se vratimo simptomima.

E pa npr. probudite se ujutro bezvoljni, ne da vam se iči na posao, trebate nekoliko kava da se razbudite, ili još gora varijanta nedostatka voča - cijeli dan ste bezvoljni i umorni. 

Ako osječate neki od tih simptoma pod hitno vam preporučam terapiju, a uz ovu imate još jednu dodatnu:



Evo ovdje imate malo različitih vrsta pa izaberite.

E da uz terapiju voče, znači unosom, vam preporučam da obljepite slobodne zidove posterima od voča, pri tome imate slobodan izbor, stavite si onakve, koje su vam inspirativne. A uz to ide još nešto:

Nemojte štedjeti na svjetlu, zato sam vam i stavio još i elektro-svjetlosnu terapiju, kao dodatak voču, ako vam ništa nije jasno pročitajte sva uputsva pri dnu.



Naravno kod svake vočne terapije obavezno idu i - limuni. Ja vam preporučam svježe, dobro ih iscjedite, promiješajte i biti če vam odmah bolje.

A ako ste slučajno zapali u pred - ajme stanje, onda pored sveg voča, ljubeka, ljubica i sunca vam kao dodatak preporučam još i "grožđe" terapiju, ubrano ili tekuče.

ako budete imali još nekih pitanja, kako se riještiti problema nastalih nedostatkom voča, obratite se vašem terapeutu povjerenja, ja sam vas savjetovao prema znanju i umiječu. Aj živjeli mi. I pozdrav "vočni"



U "vočnoj" terapiji su nam pomogli

David Bowie & Cher - "Young Americans" mix
Gilbert O'Sullivan - "Clair" + "Alone Again Naturally"
Electric Light Orchestra - "Showdown"
Cockney Rebel - "Sebastian" 
David Bowie & Cher - "Can You Hear Me"
Steve Harley & Cockney Rebel - "Make Me Smile"

Ovo "voče" raznolikog okusa su nam spremili još tamo negdje početkom 70.tih, ne bojte se - još je uvijek - svježe

S ljubavlju Vaš Take!!
take-it-easy @ 18:45 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 27, 2006



Što li to ova beba radi u ovo večernje doba?  Pa posudila nam je osmijeh, i kaže, evo ja ču pozirati, a neka teta svira.

A koja li je to? Pa rockerica prava, generacija Bolanova, i naravno predugo je čekala da ju Take stavi. Jer ipak je ona prašila prvoklasni glam i neglam rock. 

Tamo negdje 70.tih je imala svoje največe hitove, a neke od njih možete čuti i ovdje. 



A što li to vole djeca velika i mala - pa naravno - bonbone.  A ja vam umjesto njih poklanjam još malo glazbe. 

E ovdje je rockerica u jednoj laganici sa - e pisati če dolje s kime. A kao što vidite lijepo se njih dvoje slažu. To je još jedan od tih dueta, kojima se možemo i dan danas obradovati.

Naravno kao sve tete, i ona je počela učiti glazbu kao mala, da bih pomalo postajala sve poznatija i kad je imala taman dvadeset i nešto godina imala je ne samo u Velikoj Britaniji svoje number 1 hitove.
 
 

A kao što vidite kod mene može i naopačke, pa takvi smo se i rodili. Sve smo vidjeli naopačke, pa smo se onda nesvjesno naučili shvatiti ono što je naopačke, da gledamo da nije naopačke.

Nju je inače otrkio producent sastava Sweet, i zajedno s njim i još s nekim drugima, napravljene su sad več neke antologijske pjesme 70.tih.  Među tima su i upravo ove pjesme, koje imate priliku poslušati.

Njena glazba je bila specifična.Pjesme su bile prave rock poslastice. Isto kao kao npr. Uriah Heep, tako je i ona na svoj način ostavila upečatljiv trag.  A svira i pjeva i dan danas

Sada je več i bakica, a djeca velika. No ona je i dalje rockerica i ponešto nauči i mlađe, pogotovo preko svoje radio emisije na BBC-u. A kad stigne, ode i na pokoju turneju.

I divim joj se - jer ipak več 30 godina kontinuirano svira svoj rock'n roll. Bravo Suzi Quatro!!



Suzi Quatro - pjesme slijedom:

1. "She's In Love With You".
2  "Stumblin In" ( duet Suzi Quatro & Chris Norman )
3. "48 Crash"
4.  "Breakdown"


take-it-easy @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 26, 2006

Nema pjesme, nema boje, nema načina da te vratimo. I svaka riječ je tek isprazan pokušaj da se nešto utješno napiše. 

Ipak si nam ostavila nešto, što umrijeti neče. Učila si nas cijelog života nadati i boriti se, te si nam to ostavila u zadatak.

U ovom trenutku tvoji bliski su slomljeni, nijemi, bespomočni, isto kao što ja što god napisao, znam da neču sročiti prave riječi.

Nešto ču obečati, ma kako to u ovom trenutku izgledalo neprikladno, nastojati ču živjeti s ljudima skladnije, ne obazirati se na doslovce sitne izazove, koji su ništavno vrijedni u odnosu na tebe, kakva si ti bila, Ana.

   

take-it-easy @ 16:40 |Isključeno | Komentari: 0
petak, studeni 24, 2006

Freddie Mercury ( 05.09.1946. - 24.11.1991. )



Prije petnaest godina napustio je ovaj svijet netko, tko je cijelog svog života bio prije svega - iskren.

Kako i meni vrijeme bježi, ostao sam kao zatečen, kad sam jutros saznao za ovu tužnu obljetnicu.

No Freddie nije pjevao da nam usadi tugu, več da nam što više stvori, za ono vrijeme kad njega ne bude.



Znao je da je bolestan, smrtno bolestan, no on je razmišljao šire. U njegovim mislima su bile temeljne ljudske brige, koje muče, zaokupljaju svakog od nas.

Svi mi govorimo o nečemu - zauvijek, o ljubavi vječnima, o djeci koju čemo uvijek voljeti.


No istodobno smo svjesni svoje vremenske ograničenosti. I ono što je Freddie ostavio je kozmičko gledano, tek nešto privremeno. No ipak nam je uspio ostaviti jedan putokaz.



Poučio nas je nečim, o čemu možda nikada nismo razmišljali, ili možda tek u naznakama.


Htio nam je možda reči, da u vrijeme svojih života trebamo biti prije svega glasnici ljubavi, mira i razumijevanja, i da unatoč svim svojim ograničenjima trebamo stvarati nešto za svoje prijatelje, ljude, djecu, da ostavimo nešto u nasljedstvo što če živjeti u budučim životima.



I nije uopče važno koliko je u "materijalnom" smislu veliko to naše djelo. Jel smo izmislili ljepotu letjelice, koju više nitko neče ili smo u svoju djecu usadili dobrotu - ništa se to ne mjeri, jer dobrota, humanost, ljepota, sve ono što možemo učiniti ne podliježe nečemu što se naučno mjeri.

Neka nam bude Freddie primjer, koji je u svojim zadnjim danima života grozničavo radio, unatoč svim bolima, koje je trpio, da bismo mi mogli i danas - petnaest godina nakon njegovog odlaska uživati u bogatstvima ostavljenim

Freddie neka ti je laka zemlja, srest čemo se opet negdje u toj vječnosti.



"Quenn" - pjesme slijedom:
1. Bohemian Rhapsody
2. These Are the Days Of Our Lives
3. I'm Going Slightly Mad
4. Who Wants To Live Forever
5. The Show Must Go On


take-it-easy @ 13:46 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 23, 2006



( Marc Bolan & T.Rex - "The Children Of the Revolution" )

Neznam koliko je bio opasan  taj "Tyrannosaurus Rex", koliko se sječam je bilo o njemu riječ u "Jurrasic Parc"-u, a tamo je bio nešto "proždrljiv".

No ovdje je riječ o Marcu Bolanu i njegovom sastavu "prekompliciranog" imena, pa je onda to skračeno u T.Rex i tako je ostalo sve do njegove prerane smrti 1977.g. kada je stradao u automobilskoj nesreči.

Marc Bolan nam je u svojemu prekratkom vremenu stvaralaštva ostavio mnogo, no to je inače bilo doba, kada se je ostavljalo mnogo, mnogi tek po koju pjesmu, ali kad se to sve skupi, nastalo jedno cijelo glazbeno bogatstvo.



( Marc Bolan & T.Rex - "Get It On" )

Ne trebam ni pisati, da mu se nije bilo lako obraniti od curica, no njegovu glazbu su voljeli svi, pa i ja se rado svega toga prisječam, bilo je to vrijeme dobrih, zaista dobrih vibracija, glazbenih naravno.

Marc Bolan je vjerojatno najzaslužnija osoba za nešto što bismo mogli nazvati glamour pop / rock, to je doista teško točno pozicionirati, no nije ni tako važno. On je zapravo na neki način začetnik takve glazbe.

   
 
I evo i treče pjesme - "Hot Love".

Marc Bolan je bio inače pjesnička duša, tako je pisao i zbirke, a jedna knjiga mu je u Britaniji bila čak i bestseller.

I evo još jedan fragment iz njegovog života - njegova background pjevačica je bila kasnije slavna Gloria Jones. U vezi s tim ima nekih "pikanterija" no to meni ovdje nije od značaja.

Ono što je najvažnije, treba napomenuti, da je ovaj pjevač glazbeno bio ispred svoga vremena. Svojim radom utabao je put tek nadolazečim punkerima, koji su na neki način prebrodili jedno glazbeno vrijeme kada su se ljudi opraštali od te zlatne glazbe 70.tih, i hvala Bogu, isto kao život, evo opet nas kod reptila, evo glazba je kao život opet pronašla - svoj put.
take-it-easy @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 22, 2006
je nekoč bila u braku s nekima i stvoreno je u toj zajednici mnogo glazbene djece. Odrekla ih se je. Ili...

...su to učinili neki "močnici" za nju, da nas uskrate, da ne vidimo, ne čujemo, sve bisere nekoč stvorene.





take-it-easy @ 10:51 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 20, 2006



Priča u filmu  "La Vita e Bella" nije istinita, več je riječ o priči, koja govori o istini.

Eto tako bih se mogao napisati sažetak filma u jednoj rečenici. 

A moje poruke su moji prijatelji pročitali. Njihovi komentari mogu i ostati, jer su u suštini, izuzev jednog, izraz podrške.  

Zašto ovo radim sam objasnio i preko mailova. Ono najvažnije ipak želim još jednom istaknuti - cijeli moj trud nije u službi dopadanja ovome portalu, več nastojanje da napravim jedan mali multimedijalni leksikon glazbe, za koji želim da budem dostupan svakome.

A film, vjerojatno poznajete, ako ga niste pogledali, preporučam da to učinite. 

Još jednom jedno iskreno hvala, a ja ču polako nešto pripremati, eto vidio sam jedan malo poduži spisak pjesmi, materijala neče nedostajati.

Pozdrav od Vašeg Take-a ( it easy )



take-it-easy @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 19, 2006
  




                        



EDITIRANO 20.11.2006.G

Pjesme Djordje Balasevica slijedom:

1.  "Na Bogojavljansku noč"
2.  "Život je more"
3.  "Lepa Protina Kči"
4.  "Odlazi Cirkus"


take-it-easy @ 21:20 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, studeni 18, 2006



This is an entertainment blog. So I should put something of that today?  Can I?

In 1991, on a cold November day the Croatian symbol of resistance fell. It was not only war in Vukovar, but Vukovar is the town, which was the leading in suffering for the liberation of Croatia. It is a symbol, which matches the whole state.

Why did it fall to "Yugoslavia"? People of my motherland know it, everybody on his own way.

Of course we are all looking to the future, so this is a day of remembering, not a day of hate.

Unfortunately Vukovar and Croatia are not alone, concerning the responsibility of the world community,  looking local it is Europe, looking global - the UN.

We have the duty to teach our children building a future without wars and conflicts. And we do not have to forget the World, because we are a part of it.



Unfortunately the children suffer the most in every war or conflict.  And there is no really protection for them. Why?

Because we do not have a global "police" who would care, that wars do not happen. We have the UN, but as you will see, we could call them "the University for Nothing".

In fact they present just the interests of different states, and powerful states do not care for people of Croatia, Darfur or Rwanda.

So even the very "democratic" president Bill Clinton, took time for waiting, until nearly a million of people were killed - in Rwanda.



( Here is a photo made in Sarajevo, you can see a young couple of different nations. )

So what can WE do in such a situation? A lot my friend, you from Croatia, and you all from the World.

At first we have to work on ourselves. We have the task to create a culture of peace and understanding, even when we know that our past or actual enemies still act against us.

We have to build bridges with all positive forces of our neighbourhood. Making this we will enforce them to be stronger in their own countries.



After we have done this, we have a lot of "work" with our own politicians.

Why should we allow that someone signs for us, that we send soldiers to places like Iraq? Of course, someone can say, they are going to help to the local people.

But we all know the fact who Saddam is, and who the American president is, and we know the fact that  American soldiers are in a very far away place from USA, and even without the permission of the "famous" UN.

But let me write again some words about a state, which I mentioned in the beginning.

Not only USA knew what people had to expect in a not very interesting state in Africa called Rwanda.

Of course there are many other places not interesting for USA, UN, EU or HR.

But all people are only a part of a global village called - EARTH.

In the name of children we have to act in the best possible way, that we see more sun and less tears in the eyes of these young guys of our only World.

take-it-easy @ 14:18 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 16, 2006



( The Beatles - "Let It Be" )

"Girl in the rain", tako bih se mogla zvati ova slika. Eto djevojčica je pokisla, ali nije i "pokisla", dapače - raduje se kiši. Pa to preporučam i vama, bilo sunce, kiša, vjetar ili mraz - radujte se, jer u svemu možete pronači ljepotu.

Ponajprije bih Vam želio od srca zahvalti za Vaše iskreno razumijevanje, jer kao što vidite ne objavljujem svaki dan neki novi prilog, obzirom da svaki zahtijeva podosta sati rada. 

No još više Vam želim zahvaliti za Vaše posjete, komentare i prije svega - podršku. Ja se istinski trudim da vam predstavim glazbu i još ponešto, na što dostojniji način. 

Inače moja isprika glede jednog posta od Led Zeppelina - jednu pjesmu ne možete čuti i to i iz prostog razloga, jer mi je onemogučeno editiranje, blog je naprosto "nestao". Možda se nađe koja dobra duša i to napokon primjeti, meni je neugodno Index i po treči puta glede toga zvati.

A evo glazbu ovog, vjerojatno najslavnijeg sastava 20.st. stavljam na - kapaljku. No kap po kap i več se je skupilo podosta pjesmi - isprobjte - vrlo je jednostavno, treba samo kliknuti na tag - The Beatles.

A novi uradak? Neču ja moju dragu publiku iznevjeriti, biti če. Nešto su mi "vikali" preko shoutboxa, možda bude nešto i od toga, 

E kad je bilo toliko riječi, neka bude još jedna - pjesma.



( The Beatles - "Blackbird" )
take-it-easy @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, studeni 11, 2006



( "Dirty Old Town", The Dubliners )

O Irskoj se može napisati, poslušati mnogo. Evo za početak, tek da znate kako treba shvatiti "Kiss Me, I'm Irish".

To je prije svega nešto, što če Irac sa ponosom napisati na svoj nacionalni simbol, koji ova biljčica predstavlja, ali i u drugim prilikama. Dat če vam do znanja da su oni narod, nacija otvorena svijetu i da ima puno toga lijepog, što če rado s nama podijeliti.

Irci su s razlogom vrlo ponosna, ali i miroljubiva nacija, premda im je državna himna vrlo ratobornog sadržaja. I neka,  oni se itekako znaju boriti za svoja prava i svjesni su što im je oduzeto. Pa kad dođe "visoka" posjeta, i u raznim prilikama, neka se čuju riječi te himne.

Pa da zadovljim vašu znatiželju, evo tek mali isječak tih "svetih" riječi:

"Soldiers are we
 whose lives are pledged to Ireland;
 Some have come
 from a land beyond the wave.
 Sworn to be free,
 No more our ancient sire land
 Shall shelter the despot or the slave"



( "The Auld Triangle", The Dubliners )

Evo na samom početku možete slušati sastav The Dubliners, jedan od najznačajnih sastava, koji su se još 60.tih godina prošlog stolječa trudili, da analogno folk pokretu u Americi, se i u Irskoj sačuva što više od tih bogatih glazbenih korijena.

Ja namjerno neču svugdje navoditi, koliko je nešto bliže izvornom, a što je dalje, jer to možete slušanjem i sami otkriti.

The Dubliners je međutim sastav, koji zauzima možda i posebno mjestu u Irskoj. Osnovan je još davne 1962. godine a djeluje do dana današnjeg.

Sastav je kroz cijelo vrijeme zadržao svoj kontinuitet, tek su neki vrlo značajni pjevači nažalost zbog bolesti i odlaska sa ovog svijeta morali biti zamijenjeni.

Jedan od onih, koji su zauzimali posebno mjesto među njima je svakako Luke Kelly, koji pjeva u obe početne pjesme.

Luke Kelly, koji je ujedno bio jedan od suosnivača sastava, zauzima posebno mjesto u glazbenoj povijesti The Dubliners.



( "The Foggy Dew", The Dubliners )

Naravno kada gledamo glazbenu kulturu Irske, onda čemo pronači izuzetno zvučna imena, od kojih če ovdje neki biti izostavljeni. Glavni razlog tome je što ovaj rad želi prije svega prikazati glazbu nadahnutu izvornim, irskim korijenima, a neke glazbene veličine kao što je npr. Enya zaslužuju posebnu obradu ( Enya je inače kod mene več glazbeno zastupljena ).

Povijest Irske je inače duga i nije ovjde mjesto za temeljiti osvrt. Tek nek se zna da su ovo područje pohodili razni osvajači, od kojih su neki donijeli dobro, a drugi ne.

Tako ako se slučajno pitate zašto Irci baš ne obožavaju svoje susjede, onda to naravno ima povijesne razloge. Engleski vlastodršci su bili izravno odgovorni za veliku glad u 19.st., zbog koje su mnogi Irci bili zauvijek napusitili svoju domovinu. No žilavi je to narod, koji u najnovije doba ekonomski nadmašio "imperiju".

Za glazbenu kulturu je svakako značajno spomenuti Kelte, čiji se utjecaj osječa još i dan danas. Tu je naravno značajan i utjecaj krščanstva ( Irci su pretežno rimokatolici )



( "The Wild Rover", The Dubliners )

Eto ovim izborom pjesmi, vjerujem da sam se uspio odužiti ovom vrijednom i nadasve kvalitetnom sastavu, eto taman za svakih deset godina rada - po jedna pjesma.

Kod ove zadnje snimke možete vidjeti i čuti pjevača Seana Cannona. I kad biste sada čuli nešto starije ili novije, svejedno, The Dubliners su uvijek ostali band, koji vjerno prati tradicionalnu glazbu. Možda vam je od svih pjesama upravo najpoznatija ona prva, što nije ni čudo, jer je kasnije ponovno otpjevana od nekog drugog, i to vrlo uspješno.



( "Molly Ban", The Chieftains & Alison Krauss )

The Chieftains je sastav, koji je osnovan tek nešto kasnije od The Dubliners, te spada također u one, koji prvenstveno njeguju tradicijonalne vrijednosti, a oni muziciraju još i dan danas.

Ovaj sastav je izdao mnogo instrumentalnih albuma, a surađivao je glazbeno sa mnogim umjetnicima, pjevačima. Ova prva pjesma je upravo primjer jedne takve suradnje.

Inače lista onih s kojima su stvarali glazbu zajedno je poduža, evo da spomenem samo neke poznate:

Van Morrison, Elvis Costello, Tom Jones, Art Garfunkel...



(  "Lambs On the Green Hills", Emmylou Harris & The Chieftains )

Evo primjer još jedne uspješne suradnje. Emmylou Harris ste več imali prilike kod mene upoznati. Ovdje nastupa zajedno sa ovim poznatim Ircima.

Vidi se kako je glazbeni svijet u stvari isprepleten, kako se lako pronalaze spojnice između američke country glazbe i folk stvaralaštva Irske.

Kako su surađivali sa brojnim umjetnicima, tako su istodobno pokazali izuzetnu svestranost po pitanju glazbenih žanrova u kojima su muzicirali.



( "Toss the Feathers", The Chieftains, The Corrs i dr. )

Evo jedne prave "dance" izvedbe, irske naravno. Ovjde se je našlo podosta umjetnika na okupu.

The Chieftains je inače mnogo godina, do kraja svog života, 2002.g. vodio Paddy Moloney.

Sastav je izdao veliki broj ploča, često jednostovanih naslova, a svojim turnejama po svijetu su širim masama pokazali tu bogatu folk glazbenu ostavštinu Irske.

The Chieftains su 2002. g od BBC-a dobili nagradu za životno dijelo.



( "Whiskey You're the Devil", The Clancy Brothers )

The Clancy Brothers se uklapa vremenski i stilski u glazbu, koju ste mogli čuti kod prethodnih izvođača.

Njihova je zasluga ponajviše zbog toga, jer su u SAD-u popularizirali irsku glazbu. I u Irskoj i Americi je došlo nekako istodobno do renesanse folk glazbe. Time se može i protumačiti zašto su i s one strane Atlantika postigli tako veliki uspjeh.
Oni su u Americi svirali zajedno sa Tommy Makem, s kojim su nasnimili nekih 50.tak ploča, što naravno nije malo.

Naravno i o njima bih se moglo napraviti poseban portret. Inače surađivali su čak i sa Bob Dylanom.



( "The High Reel", Horslips )

Horslips je sastav nešto kasnije generacije, koji se je bio specijalizirao za rock glazbu s keltskim prizvukom.

Inače kod ove snimke se može djelomično čuti i nešto što nije u izravnoj vezi sa navedenom skladbom, međutim pošto se radi o jednoj sada več rijetkoj snimci sa njihovih početaka sam ju stavio.

U Irskoj je to bio inače vodeči rock sastav, dok je u svjetskim razmjerima njihova popularnost bila ograničena.



( "Mad Pat", Horslips )

Evo još jednog tipičnog detalja iz Irske.

Između ove snimke i one prethodne je vremenski razmak od skoro 30 godina. Ova snimka je nastala prigodno, kada se je održavala jedna izložba, te se je sastav za tu priliku okupio.

Zasluga ovog banda je što su zapravo utabali drugima put za rock glazbu keltskog prizvuka.



( "Perfect Time", Moya Brennan )

Moya Brennan je poznata i pod Maire Brennan. To pišem ovako usput, tako da ne bude zabune.

Kad slušate ovu umjetnicu, onda čete sigurno promisliti na Enyu. I sličnosti nisu slučajne, jer ona je Enyina najstarija sestra!!

Moya ili Maire Brennan je započela muzicirati razmjerno rano, veči uspjeh je postigla međutim tek početkom 90.tih.

Nju se obično svrstava u New Age ili Keltsku glazbu. No ta ( N. Age ) klasifikacija i nije u njenom slučaju baš najsretnija. 

Ona je naime glazbeno i životno izrazito krščanski orijentirana i povezuje svoje stvaralaštvo sa Isusom Kristom.



( "Joy To the World", Moya Brennan )

Evo da vidite kuda vodi ovaj viseči most. Ja mislim da bih bilo lijepo se tu nači, malo pripaziti i uživati u prelijepoj prirodi Irske.

E da se vratimo pjevačici. Ovo je jedna njena tipična - Božična pjesma na irski način. Buduči več imam pjesmi ove vrste na ovoj stranici, ču ih pokušati nekako pred Božič i objediniti, a to če biti zapravo uskoro.

Pjevačica je svoju pjesmu "Perfect Time" pjevala 2000.g. ispred Pape, kada je bio Svjetski dan mladih u Rimu. Među krščanima M.Brennan uživa posebno poštovanje.



( "Newgrange", Clannad )

Kada vidite mnoštvo materijala, možete steči dojam da sam mnogo "obradio" - nisam prijatelji dragi, nego "krivci" su Irci, jer su nam podarili to bogatstvo glazbe, od kojeg sam vam pripremio tek mali dio.

Tako je i sa Clannad, irskim New Age, folk i Celtic sastavom. Evo poslušajte ovu skladbu, naiči čete na ljepotu punu mistike. Ovdje tek nekoliko "lyrics" za bolji ugođaj:

"There is a place on the east
     Mysterious ring, a magical ring of stones
           The druids have lived there once they said,
                  Forgotten is the race that no-one knows."

            

( "Theme From Harry's Game", Clannad )

Ovo je naslovna pjesma za jednu TV seriju. Zapravo s tom skladbom su Clannad postali poznatiji i izvan domovine.

Inače ovo pjesma je jedini irski hit, koji je otpjevan na izvornom Gaelic jeziku, službenim jezikom Irske, a da je uspio osvojiti engleske top liste. Vjerojatno nije slučajnost u pitanju.

Prvim službenim jezikom Irske se nažalost služi tek dio stanovništva, Engleski je postao jezikom svakodnevnice, premda ne vjerujem da če se ta irska jezična tradicija tek tako lako izgubiti.



( "Drunken Lullabies", Flogging Molly )

E uz ovu pjesmu ja mislim dobro ide - irsko pivo. Ako nemate takvog, za nuždu služi i domače.

Ovaj Flogging Molly postoji več skoro deset godina, i neču nabrajati što su sve nasnimili.

Tek ukratko - riječ je o punk sastavu, sastavljenom od irskih i američkih glazbenika. Sebe vole zvati Gypsy punk bandom. No to nije sad tako važno, eto imate na izboru i njih, kada poželite obnoviti svoju kolekciju muzike.



( "John Doherty's Reels", Altan )

Koliko god bila ova pjesma vesela i radosna kao prethodna, valja ipak naglasiti da ja Altan sastav, koji se prije svega bavi tradicionalnom glazbom.

Altan je objavio niz albuma, i njihova glazba je prije svega izuzetno kvalitetna i glazbeno slojevita. Ukoliko vas zanima ovaj glazbeni pravac, svakako nemojte propusiti barem nešto od njih pribaviti.

Evo kakve su kritike dobili od L.A. Times: "Altan continues to be one of the Celtic world's great treasures...a sheer powerhouse."



( "I Know My Love", The Corrs & The Chieftains )

I sa sada nama več ne nepoznatim The Chieftains i The Corrs želim zaokružiti ovaj mali osvrt na neke tradicionalne vrijednosti irske glazbe.

Irska je prelijepa zemlja, koja je unatoč brojnim različitostima nama slična. Tu se ljudi iskreno raduju glazbi, sami sebi se smiju kad pjevaju o "đavlu" whiskeyu, uglavnom vjerujem da bih se mi svi zajedno tamo dobro snašli, proveli i upoznali ne samo kulturnu baštinu, nego i prelijepe krajolike.

Za sam kraj ču malo "zgriješiti". Kada sam več stavio The Corrrs ( a oni su tek dio dugačkog popisa imena izvođača svjetskog sjaja ) staviti ču jednu pjesmu, koja nije izvorno irska, a opet na neki način ima oznaku i pečat,  "Sung in Ireland".

Neka čujemo Andreu Corr kako pjeva ono što su več neki prije nje također učinili sjajno.

I ja se nadam da če biti koja pjesma po vašem guštu. Ugodno slušanje!!!



( "Little Wing", The Corrs feat. Ronnie Wood )

take-it-easy @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 59 | Prikaži komentare

Dragi moji prijatelji, vi znate da ja nisam ljubitelj uratka jedne pjesme. No ovo i nije uradak, ovo je obračanje vama. 

Ja si prije svega ne želim stavljati utege "produkcije", jer ono što radim, ja mislim da vam ne trebam objašnjavati. Sve što je važno sam vam objasnio bilo riječju, glazbom ili slikom. 

Več se radujem onome, što mislim uraditi ovaj vikend, kada ču ja se nadam napokon pronači vremena za svoje gušte, a vama su oni dobro poznati. Pitanje je samo kuda ču vas i sebe ovaj puta glazbeno zarotirati - geografski, vremenski, stilski, itd. 

No večeras idem rano spavati, da bih sutra imao vremena i za nas.

I uvijek se pitam ima li najljepšim pjesmama kraja, jel sam ih sve stavio? 

Na sreču mogu odgovoriti niječno. Uvijek če biti neka pjesma, koju još nisam ugradio u ovu moju "škrinju" koju radim za sve nas, da nam bude zajedno lijepo.

Laka Vam noč dragi moji.



take-it-easy @ 00:27 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, studeni 3, 2006

Ovo je glazbeno putovanje po Boliviji. Vidjeti čete razne slike, čuti njihovu izvornu, ali i noviju,  tradicijom nadahnutu glazbu. Ukratko, imati čete priliku da saznate ponešto više o toj prelijepoj zemlji, glazbenici če vam u tome pomoči.

Znam da poznajete geografiju, ali ipak evo usput,  da se lakše snađete:

           

E tu se nalazi Bolivija. Kao što vidite nema izlaz na more, a susjedi su im Brazil, Paragvaj, Argentina, Čile i Peru.

Bolivija je naravno poznata po svojim visokim planinama, jezeru Titicaca, ali i po prašumama. No da ne duljim evo pogledajte još i grb:




A sada glazba:



( "Viva Bolivia" - pjevaju: Orlando Rojas, Pepe Murillo, Jose Zapata, Luis Rico i Ernesto Cavour )

Žitelji Bolivije neizmjerno vole svoju zemlju, a gotovo svaki zvuk, pjesma, su na neki način spoj nekih prastarih tradicija, utjecaja kolonizacija, da bih sve to zajedno tvorilo jedan neubičajen spoj, toliko specifičan, da ga se samo ovdje pronači može.

Bolivija je domovina nekih nestalih kultura, ovdje su boravile Inke, pa došli Španjolci. I ako promislite, da je sve  nepovratno izgubljeno,  se na sreču - varate. Slušajte pažljivo njihovu glazbu, upravo preko nje su se usčuvale neke vrijednosti, ona je neiscrpno vrelo za istraživanje njihove kulturne baštine.



( "Condor Pasa", Savia Andina )

Ovo če vam zasigurno zvučati poznato. To su pjevali neki slavni američki momci, no izvorno je ovo naravno bolivijsko. I več kod ove pjesme možete zamijetiti tradicijalno bogatstvo, koje se je preko glazbe usčuvalo.

Savia Andina, su jedan od najpoznatijih sastava, koji su uspjeli svijetu prenijeti tu glazbu Anda. Taj sastav je još davno osnovan, a u njihovom muziciranju ima posebnu važnost - čarango, taj tradicionalni bolivijski instrument:

         
E ova žena svira taj lijepi instrument, a odjevena je u tipičnu, prelijepu narodnu nošnju Bolivije.

Čarango spada u najznačnije instrumente Bolivije, tu su još duhački instrumeni i naravno, sada več "modni" instrument, koji se zapravo zove sicus ili zampona, odnosno Panova frula. O tome odakle potječe riječ pan - to je več duža priča.



( "Mi Socio", Savia Andina )

Ovako izgleda jedno "tipično" lice seljaka Bolivije. Ljudi su to, koji nam se mogu činiti od nas toliko različitim, ali u suštini nisu. Tek mnogi žive visoko u Andama, ali jednako toplo i strasno sviraju svoju glazbu, ja bih ih nazvao "mediterancima visina". Ta koliko njima treba da budu sretni? Malo, jer njima njihova zemlja ne predstavlja pustoš, što i nije, tek je to jedno klimatsko drugačije okružje, kojemu se se oni od davnina prilagodili.

Njihova djeca imaju rumena lica, a vjerojatno pjevaju zajedno sa roditeljima. u njihovim malim domovima, koji im međutim nisu tijesni. Savia Andina i njima svira.





( "Tobas", Kala Marka )

Evo jedne ponešto savremenije izvedbe, kojoj međutim ne nedostaje ono što ljudi ovdje vole, i u savremenom spoj sa tradicijom.

Inače ovo je slika Cochabambe, tek tako da si što bolje predočimo ovu neobičnu zemlju.

Bolivija ima jedan cijeli niz sjajnih glazbenika, no čak kod onih najslavnijih su im web stranice - na Španjolskom.



( "Llorando Se Fue", Los Kjarkas )

Ova vam je pjesma skroz nepoznata - e pa nije. Evo sada imate priliku da saznate nešto, što vjerojatno niste znali.

Naime veliki je to bio hit, ustvari postao je evergreen. Ali porijeklom je iz Bolivije. I naravno nije riječ o nekoj novokomponiranoj pjesmi. Narodna je, tek je odsvirana na ponešto suvremeniji način.

A o Los Kjarkas treba napisati, a prije svega poslušati i nešto više. Ipak su oni najslavniji sastav tog dijela svijeta.



( "Ave De Cristal", Los Kjarkas )

Evo putujemo prostranstvima Bolivije. A glazba nam je bliska, poznata, kao da smo je čuli u Španjolskoj, kao da je nešto slično netko naš otpjevao, ali mi smo ipak u toj dalekoj, ali glazbeno bliskoj zemlji na dalekom kontinentu.

Los Kjarkas je izuzetno vrijedan i značajan bolivijski sastav, koji se zalaže za sačuvanje istinskih glazbenih vrijednosti. Osnovali su čak dvije glazbene škole, fokusirane na glazbu Anda. One se nalaze u Limi ( Peru ) i Kjarkasu ( Ekvador ).

Svojim brojnim koncertima širom svijeta prikazaju tu izuzetno vrijednu,  bogatom tradicijom nadahnutu glazbu.



( "La Mujer Que Lego", Los Kjarkas )

O Los Kjarkas bih se moglo napisati i poslušati još štošta, no neka budu samo tri pjesme, da stignem i neke druge predstaviti.

U vezi s njima još samo nekoliko važnih podataka. Sastav je osnovao Gonzalo Hermosa Gonzales, koji je ujedno pjevač, gitarista i tekstopisac. Njegov sastav je vjerojatno najpopularniji na području cijele Južne Amerike, i unatoč takvoj reputaciji im je netko jednu pjesmu pripisao svojom ( o toj temi ču napisati jednom posebni članak )

A sada nastavljamo putovanje:



( "Charango Bolivia", Luzmila Carpio )

Evo nam njihovog čuvenog jezera, koje je tako veliko, da izgleda kao more. A ima na njemu čak i plaža koja se zove baš kao ona čuvena u Brazilu - Copacabana. I doista, to je pravo mjesto za sunčanje, tu su suncobrani, čamci, kao da se nalazite negdje na - Jadranu.

A sada neka se čuju i prelijepi ženski vokali, kao što je to npr. Luzmila Carpio. Preko svojih pjesmi ona pokazuje svoju bliskost, obzir prema prirodi. Sve je povezano i potrebno je uzajamno poštivanje. Takav odnos prema okolišu se ovdje podrazumjeva.

I naravno, nije slučajno što se u pjesmi spominje upravo čarango, jer taj instrument je kod takve jedne pjesme neizostavan.



( "Charango Bolivia", Ruperta Condori )

Evo još jedna pjesma, ne ista, ali istog naslova. Ovaj put u izvedbi također vrlo cijenjene Ruperte Condori.

Inače, ako vas zanima, mnogo od ove glazbe se može i kod nas u Europi naručiti. Jedino čete teško nači određeni opis izvođača, tek popis CD-ova i naslova pjesmi. Očito se još nije nitko potrudio da ponešto od toga prevede, a naše internet enciklopedije se također nisu baš iskazalale. Ponavlja se stara priča, sve što nije iz SAD-a, odnosno određenih zemalja odakle nas "bombardiraju" glazbom, to kao da ne postoji, kao da je nešto - "egzotično".

A nije. Tek je vrijednije od mnogo toga, što se vrti - po našim domačim i stranim radio stanicama.



( "Seleccion de Huaynos", Los Yaras )

Evo ovim sastavom želim nekako zaokružiti, onu "strože" tradicionalnu glazbu Bolivije. Loy Yaras ovdje zapravo pjevaju više pjesmi zajedno, što se može i iz naslova zaključiti.

Stanovnici Bolivije pripadaju raznim etničkim skupinama, od kojih je veči dio indijanskog porijekla. Trenutno ovdje živi još otprilike 40.tak etničkih grupa ( a bilo ih je mnogo više ). One največe nisu ugrožene u opstanku, dok če brojne male, a ne manje vrijedne, nažalost izumrijeti.

No u svemu tome se ipak odvija jedan pozitivan proces. Dok se je to nekad smatralo nedostatkom, sada je sve jači trend povratka i traženje svojih korijena i okretanje tradicionalnim vrijednostima, bilo bih lijepo da se i mi u našoj Domovini možemo u večoj mjeri tako nečim pohvaliti.



( "El Hombre Es Como El Oso", Azul Azul y Laura Leon )

Želja mi je da vam prikažem jednu što cijelovitiju sliku glazbe, koja se sluša u ovoj predivnoj zemlji.

Ova je prava pop pjesma na bolivijski način. Eto čak u tom glazbenom pravcu, su izvorni zvuci poprilično zastupljeni.

Bolivija je po još nečemu specifična. Malo koja zemlja na svijetu ima toliko jaku razvijenu tradiciju narodnih plesova. Njih se može podijeliti čak u petnaestak glavnih grupa, a koliko je tek onih podgrupa.  Doista nije teško zaključiti, koliko ovim ljudima znače glazba i ples.

Iz mnoštva sam se opredjelio za jedan videoprikaz, jednu pravu "Morenadu":



Ovo je bio mali glazbeni prikaz jedne lijepe, prirodnim bogatsvima bogate, ali ekonomski ipak siromašne zemlje.

Nisam htio nabrajati sve povijesne antagonizme, koji su ovdje harali, niti spominjati crne mrlje bolivijske svakodnevnice. To mi nije ni bila namjera.

Želja mi je bila da prikažem ljubav naroda ove zemlje prema glazbenoj kulturi, da se vidi njihov plemeniti odnos prema glazbi i plesu. Možda im je upravo materijalno neblagostanje sačuvalo neke istinske vrijednosti.

I u Boliviji vrijeme nije stalo,  i tu živi mladost, koja također sluša neku glazbu, koja je sličnija onoj našoj, pa neka njom zaokružim ovu malu priču o glazbenoj kulturi ove prelijepe zemlje.



( "Bajo Ierra", Agua Clara )

take-it-easy @ 23:32 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 1, 2006



( Roberta Flack, "The First Time Ever I Saw Your Face" )

Dragi moji, ja vas doista mnogo čitam, premda ne stignem posvuda ostaviti i trag, a ponekad ga i ne ostavim, da vas ne povrijedim, jer bih vas možda odveo do saznanja - da ste zalutali. A možda i niste, jednostavno ste postupali onako, kako vjerojatno i sami niste htjeli.

Ja želim ponajprije da sami sebe pronađete, ne da vam ja utabam put. Upravo me je zabolilo, kad sam pročitao vaše nesretno sročene rečenice, kada niste bili ni svjesni da je vaš upis ujedno medijsko objavljivanje onog, što bih trebalo ostati vaše, biti vaša mala tajna, makar se radilo o nekom "neuspjehu".

Ovu sliku sam pronašao slučajno, ali ne i slučajno odabrao. Na neki način govori o onome, o čemu pišem. Ja vam najljudskije poručujem, sačuvajte vlastito dostojanstvo, vi mladi, koji se tek učite životu, a isto vi stariji, koji ste več mnogo toga prošli. Nemojte se kockati sa vašim vlastitim vrijednostima, koje samo vama pripadaju.

Shvatite, bez obzira na dob, da su neke stvari "svete", nemojte se nekim izrazima razbacivati poradi vas samih. Jer tanka je crta između onog što je vrijedno i onog, što možete zbog nepromišljenosti izgubiti.

Vaš Take ( It Easy )
take-it-easy @ 02:23 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1555713
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.