Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - studeni 2007
četvrtak, studeni 29, 2007



Kada se dogodi veliko zlo u nekoj maloj sredini, onda je to vijest dana. No isto tako vijest ko vijest ode u zaborav. Tek se usput spomenu još neki slučajevi, koji ukazuju na jednu zabrinjavajuću pojavu.

No da odmah pojasnim, novinare ne treba optuživati za senzacionalizam, isto kao što je besmisleno poslati pismo zabrinutosti Predsjedniku Republike.

Mi smo ti koji snosimo dio naše odgovornosti, da bude što manje nesretnih sudbina. I naša blogosfera nije nešto imaginarno, virtualno, kako smo lijepo ovih dana mogli čitati.

Međutim evo nas odmah kod prve zablude, makar nje nismo ni svjesni. Kada jedna blogerica doslovce piše da je pokušala suicid, tada je dio nas napisao i komentar podrške. No jel to dovoljno??

Zasigurno ne. Zato se i najtoplije nadam da se je istoj netko obratio na nevirtualni način, da je već otprije bio s njom u jednom bliskijom kontaktu, s namjerom da joj bude istinski životni oslonac u jednoj situaciji kada nezna kamo i kako, a često i nezna zašto je to tako.



A novinarski članci usput govore o različitim motivima, zašto je netko posegnuo za zadnjim sredstvom ljudskog vapaja - koje se zove samoubojstvo. Da dobro ste pročitali, tko god je digao ruke na sebe, to je ustvari bio zadnji, na žalost uzaludan vapaj za pomoč, jer nakon tog očajničkog čina povratka nema.

I ne bi smjeli nipošto biti tako ograničeni da ako uspijemo prepoznati da je netko ugrožen da istome kažemo "Drž se, samo hrabro, ja sam uz tebe, ma ima još mnogo toga goreg, savladati češ ti to". Opasni su ponekad ovakvi savjeti.

Naime oni doista suicidalno ugroženi nisu izgubili tlo pod nogama zato jer su dovoljno jaki, takve mogu uzdrmati i manje nevolje, koje večina nas i ne prima suviše k srcu. Njih će pogoditi neuspjeh u školi, relativna neimaština, gubitak jedne prve ljubavi, pa sve do možda tako nešto banalnog ( u smislu ove tematike ), kao što je to možda smrt nekog glazbenog idola.

Mnogo je tu razloga, i trebamo biti obazrivi, veliku pomoč koju mogu dobiti, jeste upravo od nas, od prijatelja, znanca, obitelji.

No jedno moramo svi u ovo surovo doba divljeg kapitalizma punog nepravde, što može dodatno zakomplicirati situaciju, shvatiti. Trebamo se učititi da budemo senzibilniji prema našoj okolici, ljudima s kojima komuniciramo.



Svi mi živimo u našem malom mikrokosmosu, u kojem nam je dužnost da se ponajprije pobrinemo o svojim najbližima. Jer u konačnici može postojati situacija kada nam je netko vrlo blizak ozbiljno ugrožen.

Kako se često govori o nekome kako je bio uzoran đak, kako je bio vječito nasmješen, pjevušio, a mi posve u šoku kad se nešto dogodi.

A to samo zato što se nismo potrudili da budemo barem koliko je to moguče i psiholozi, makar iz kučne radinosti, a takvi mogu ako se prime ozbiljno "posla" postići i najviše.

Svaki smjeh, osmijeh, "bezbrižno" ponašanje valja imati svoje utemeljenje, a oni kojima nije lako vrlo često će sagraditi paravan, da sakriju ono što ih mući. Budimo uz njih i učimo se slušati, makar i čuli ne preko riječi.

A ako i saznamo da nekoga nešto mući, nek nam ne bude teško da se istinski angažiramo, ako treba nek se i sami preznojimo ( jer to ne ubija nužno ) al neka saznamo što je onom drugome tako nesavladivo.

I pri svemu tome ne zaboravite - vapaji za pomoć su često vrlo tihi i obavijeni - osmjehom.

KORISTAN LINK, PREPORUČAM GA SVIMA:  http://ss-ri.hr/su_suicid_A.htm

VAŽAN UPDATE 03.12.2007.: KADA SE DOGODI ZLO, TADA BI MEDIJI TREBALI POSTUPATI KRAJNJE SUZDRŽANO, A NE PISATI "VELIKE" ČLANKE, KOJI NISU ZNANSTVENI, VEČ SLUŽE NAŽALOST GOTOVO ISKLJUČIVO PODIZANJU TIRAŽE. NO PROBLEM JESTE, KADA TO PROČITAJU DJECA KOJA SU I SAMA U NEVOLJI, TADA POSTOJI OPASNOST OPONAŠANJA, RADI SE O JEDNOM DOKAZANOM FENOMENU. ZATO APELERIM NA ODGOVORNOST, DA SE NE POTAKNU NOVE TRAGEDIJE.

DODATNU NEPRIMJERENOST, KOJU SAM IMAO PRILIKE PROČITATI JESTE OBJAVLJIVANJE IMENA I PREZIMENA, SLIKA TIH MALOLJETNIH ŽRTAVA - KOLIKO JA ZNAM TO SE KOSI SA ZAKONSKIM NORMAMA, ONE MORALNE NIJE POTREBNO NI SPOMINJATI. 

Korišteni glazbeni zapisi: . Air, "The Playground Theme" - Philip Glass, "Morning Passages" - Superchick, "Stand in the Rain.

take-it-easy @ 00:45 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 25, 2007



Evo nastojati ću ovako između nećeg "većeg" i onog slijedećeg opširnijeg da vam predstavim i nešto poprilično novog.

Radi se o albumu "River: The Joni Letters", koji je slavni  Herbie Hancock objavio kao svojevrsnu posvetu ništa manje slavnoj Joni Mitchell.

Njen rad sam kao što vjerojatno znate, več opširnije obradio i ako ste poslušali pjesme, pronaći ćete i neke logične poveznice između ta dva glazbena umjetnika.

Na samom početku možete poslušati jedan mali reklamni videospot, koji će ponešto i bolje pojasniti nego moje rijeći.

Herbie Hancocka, valja dakako obraditi i posebno, isto kao što još nisam ništa pisao o sljedeće dvije osobe koje ćete sada moći i čuti, no ja se nadam da ćete shvatiti i zašto. Naime ja sam "one man band", koji napravi kolko stigne.



Ako vas zanima, ovaj je album jedan visokotiražni domaći internet magazin skoro doslovce "razapeo", pa sam premda inaće najviše vjerujem svojim ušima ipak reda radi pročitao nekoliko recenzija iz www i pročitao sasvim drugačije kritike, a i komentare.

Što je to Herbie htio? Pa on je inače poznat po tome da voli glazbeno eksperimentirati, no isto tako je poznato da on spada u najcjenjenije jazz glazbenike 20. stoljeća,  Zasigurno nije slučajno svirao zajedno sa jednim Miles Davisom.

Ovaj projekt nije nastao tek tako. Naime Herbie i Joni su već mnogo godina prijatelji, a prije skoro 30.tak godina su nešto zajednički i obradili.  I nakon mnogo godina kada je Joni zapravo već bila najavila svoj odlazak sa glazbene scene, Herbie je poželio da njoj nešto s ljubavlju napravi i posveti.



Iz tog razloga je pozvao neke poznate umjetnike kao npr. Norah Jones, Tina Turner, Luciana Souza, Leonard Cohen da svi zajedno naprave nešto što će ostati od trajnije vrijednosti.  I u tom su uspjeli.

Naravno ako niste baš "na ti" sa jazzom, pokušajte ponajprije se opustiti i prepustiti glazbi, isključite sve ono oko sebe što sprečava komunikaciju.

Jer jedno trebamo znati. Pravih umjetnika nema previše, no kada oni nešto za nas pripreme, tada budite sigurni da je to nešto, gjde je moguće pronaći ponajbolje ljudske spone između njih i nas i u konačnici između ljudi uopće.

Glazba je ta koja stvara te prekrasne niti, preko kojih se prepoznajemo i gradimo ljubavi i prijateljstva.

Snimke slijedom:
1. Predstavljanje CD-a
2. "Court and Spark", Norah Jones
3. "Edith and the Kingpin", Tina Turner 


UPDATE 11.02.2008.:

Na Grammy natjecanju 2008.g. ovaj album je proglašen 

- kao najbolji album te 

- kao najbolji album u kategoriji "Contemporary jazz"
take-it-easy @ 14:07 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007



Evo na samom početku tek pokoja rečenica da vam pojasnim što ćete moći prije svega poslušati. U tom smislu ako želite možete slobodno se prepustiti glazbi, a napisano i preskočiti.

No kako god odlučite zasigurno vas neću opteretiti sa suviše rijeći, več prije svega prepustiti glazbi. No današnja glazba će biti podosta drukčija u smislu upotrebe glazbenih instrumenata. Njih gotovo i nećete ćuti, u prvom planu će biti - ljudski glas.

Oni koji se s mojim uratcima druže i više od godinu dana možda će se prisjećati pjevačkih sastava. Tu će se naći nekih dodirnih točaka i oni sačinjavaju jedan mali dio ove glazbene povijesti.

Na početku možete poslušati jedan tipičan sastav kada je a capela glazba ovog prošlog stolječa bila skoro na začecima.



Da na početku ste mogli ćuti Mills Brothers, koji su od godine 1931. pa nadalje nasnimili podosta ploča.

Evo još jedna napomena. Predstaviti ću vam glazbu vremenskog raspona od ca. 1930. do 2000.godine.

Kada govorimo o toj glazbi, tada bih ja napravio jednu malu podjelu. Naime ima vokalnih grupa, koji naprosto nisu imali potrebu za upotrebom glazbenih instrumenata. Sve što su skladali, to su otpjevali svojim glasovima. Nije bilo ( gotovo ) potrebe za glazbenim instrumentima.

A u drugu skupinu bih svrstao one, koji su se velikim dijelom pozabavili pjesmama koji su već bile nasnimljene u vokalno-instrumentalnom zdanju. Oni su međutim nastojali već urađeno prezentirati na način da instrumente zamijene ljudskim glasom. U tom smislu ćuti ćete zanimljive glazbene primjere.



Naravno kada slušate glazbu iz tako dugog vremenskog razdoblja, tada je jasno da će i slavna glazbena imena biti tek nakratko glazbeno predstavljena. Nije mi cilj napisati neki detaljni osvrt, već prije svega da se glazbeno zabavimo.

Ako budete strpljivi, poslušati ćete ovdje neke manje ili više poznate skladbe i u vrlo zabavnom izdanju.

Evo skoro na samom početku ste mogli poslušati Golden Gate Quartet u jednom vrlo simpatičnom filmskom ulomku, a i slavnog Sam Cooke, koji je od 1950-1956 svirao u a capela sastavu Soul Stirrers, osnovanim još davne 1927.godine.



A sada ću vam predstaviti po mojem mišljenu najznačajniji a capela sastav prošlog stoljeća - The Persuasions.

Oni su "osnovani" 1962. godine i već više od 40 godina pjevaju u gotovo neizmjenjenoj postavi. Godinama su pjevali u garažama, podrumima, podzemnoj željeznici, ma to nije bilo ni tako važno. Sve su to činili iz čistog gušta. Nisu to činili iz nikakvih posebnih materijalnih pobuda, no jedno je bilo sigurno - njihova stalna publika svake je godine postajala veća.

Naravno njima nisu bili potrebni ama baš nikakvi instrumenti, ta dovoljni su im bili glasovi. I vjerojatno ne bi nikad nasnimli ni ploču da za njih nije čuo - Frank Zappa, koji se je dobrano zainteresirao za njihovu glazbu.



Ovaj a capela sastav je tijekom svojeg djelovanja stekao svjetsku slavu, a s njima su i najveće zvijezde popularne glazbe bilie počašćene kadgod je bilo prilike za zajedničko muziciranje.

Korijeni njihovog pjevanja su bili crkveni, no kroz dugogodišnji rad njihova glazba se je i mijenjala. No svojem a capela pjevanju su ostali vjerni. A to nije bilo ni lako, jer glazbena industrija je znala da bi upotrebom instrumenata njih još bolje "unovčila".

Počevši od 1970. godine nasnimili su i mnoštvo ploča, no svemu unatoč ostali su zapravo do dana današnjeg širim masama - nepoznati. Nije stoga ni za ćuditi se da ih je videozapisima jako teško predstaviti, jer takvih ima jako malo.

Neke svoje albume posvetili su npr. Beatlesima, U 2, Grateful Dead i naravno i Frank Zappi.



The Persuasions su kroz svoje dugogodišnje djelovanje postali uzor u a capeli glazbi. I dogodilo se upravo to da su oni koji su bili toliko kvalitetni i u stručnim glazbenim krugovima priznati bili zapravo putokaz budućim a capella glazbenicima, koji su znali spretnije iskoristiti ovaj glazbeni izražaj.

No to njima zasigurno nije smetalo, jer oni su u odnosu na mnoge druge bili "original", kojeg se ne može tek tako dostići, ma kako dobro to na sceni izgledalo.

A Persuasions su pod stare dane ipak popustili pred "pritiskom" i pjevali kao background vokali npr. jednoj Joni Mitchell. No kada poslušate ovu pjesmu, doista rijetku snimku, onda se vidi da njihovo pjevanje nadilazi ono što bi se moglo nazvati popratnim vokalom. Joni, ma kako dobro pjevala, trebala se je dobrano potruditi.



A sada čemo se polako približiti novijim vremenima i nekim tipičnim predstavnicima a capela pjevanja. Bilo bi zanimljivo ove novije izvođaće malo usporediti sa našim klapama.

No takva usporedba nije baš i laka, obzirom je naše klapsko pjevanje više nadahnuto tradicijom, podnebljem, a tek manjim dijelom obrađuju i neke popularne pjesme, koje su i same nadahnute sredinom u kojoj su nastale.

Sve je to razumljivo, isto kao što ovaj sljedeći sastav obrađuje pjesmu Beatlesa, koji su i inače bili vrlo često zanimljivi a capela izvođačima.

I upravo ovi King's Singers potjeću iz Velike Britanije, a djeluju još od 68.g. Ovaj sastav inače nastupa često i to po gotovo svim kontinentima svijeta. Ni Kinezima nisu strani.



Preslušavajući ovaj glazbeni materijal je primjetno kako su a capella sastavi u velikoj mjeri prepjevali popularne pjesme - pop. I evo još jedne takve. Zasigurno vam "Clair" nije nepoznata, no vjerojatno ju još u ovakvoj izvedbi niste čuli.

Dio ovog sastav potjeće od The Hi-lo's, koji je također obilježio prošlo stoljeće. Yubitizirajte se, vjerojatno ćete i od njih nešto pronaći, ukoliko želite.

The Singers Unlimited Group, koja izvodi ovu "Clair" je nastao početkom 70.tih, a oni su inače više orijentirani prema jazz a capela pjevanju, koje zauzima važno mjestu kod tog pjevanja.



Kada sam pripremao materijale za a capela, sam svjesno napravio odabir, koji će dijelom biti i izrazito zabavan. Za to sam se odlučio da vam ovu glazbu na što ugodniji način približim.

Tako sam se opredjelio i za Rockapella, sastav koji je na pozornici pljeni svojom jednostavnošću.

Ovi momci dolaze iz SAD-a i dobro su shvatili kako popularna glazba odlično može poslužiti vocal sastavima, pa evo poslušajte jedan evergreen, koji su otpjevali mnogi, pa kad je to tako evo i - a capela izvedbe.



Ima li sljedeća pjesma veze sa ovom slikom? Pa ja mislim da jeste. Naime što je dobro poslužilo Roy Orbinsonu, a kasnije u filmu o jednoj "Lijepoj ženi", je odlično fukcioniralo i za Rockapella.

Inače premda je riječ o razmjerno mladom sastavu, je došlo do kompletne promjene postave. Tako ako potražite nešto od ovog sastava na internetu, je vrlo lako moguće da budete krivo informirani. No ove snimke su jamačno Rockapella sa sadašnjim pjevačima.



A sada nešto sasvim drugačijeg. Vokalni sastav Prelude iz Velike Britanije postoji već tri desetljeća, no gotovo je nepoznat izvan svoje domovine. I oni su obradili mnoštvo pjesama popularne glazbe, no njihovi uzori su bili npr. Simon & Garfunkel, Joni Mitchel ili C,S, N & Y.

I upravo je od Neil Younga jedini videozapis, koji sam uspio nabaviti, no ako je i jedini, sjajan je.



Evo nam i jednog a capela kvinteta iz Švedske. Svi članovi sastava su studirali na Kraljevskoj glazbenoj akademiji.

Sastav "The Real Group" je osnovan godine 1984., i glazbeno je veoma svestran. Bavi se klasikom, jazzom, pop i folk glazbom. I njima su Beatlesi bila posebna inspiracija.



Ova pjesma će biti posebno zanimljiva prijateljima glazbe sastava ABBA. Ustvari moći ćete i poslušati jednu članicu, tj. Anni-Frid, kako zajedno sa ovim sastavom pjeva jednu od najpoznatijih pjesama ovog slavnog sastava.

A riječ je o pjesmi, koju je zapravo i vrlo teško otpjevati, no za "The Real Group" obzirom na vokalne mogućnosti to i nije bio baš neki problem.



I neka završi ovaj mali a capela izlet u vedrom tonu. Pri tome će nam pomoći Bobby Mcferrin. On je inače poznat po onoj svojoj "ne brini, budi hepi" no to nije a capela.

Nadam se da se vjerska publika neće osjećati povrijeđenim, jer je Bobby jednu prelijepu pjesmu "odsvirao", a publika otpjevala u zboru na vrlo specifičan način.

A i druga pjesma je nešto u tom stilu. Naime Bobby se snašao izvrsno u a capela vodama. I ne samo to, ono što je započeo u šali je postalo i ozbiljno - naučio je dirigirati orkestrom!!

A vama želim ugodnu zabavu. Moja namjera jeste da vam malo približim ovu vrste glazbe, no da to ujedno bude jedno ugodno glazbeno putovanje.

Take ( It Easy )



Popis pjesama slijedom:

1. Mills Brothers, "I Ain't Got Nobody", snimka sa početka 30.tih
2. Golden Gate Quartet, Mary Martin, Dick Powell  "Hit the Road to Dreamland"
3. Soul Stirrers & Sam Cooke, "That's Haeven To Me"
4. The Persuasions, "Dream"
5. The Persuasions, "Looking For An Echo"
6. Joni Mitchell, The Persuasions, "Why Do Fools Fall in Love"
7. The King's Singers, "Black Bird"
8. The Singers Unlimited Group, "Clair"
9. Rockapella, "Stand By Me"
10. Rockapella,"Pretty Woman"
11. Prelude, "After the Goldrush"
12. The Real Group, "Ticket To Ride"
13. The Real Group, "Dancing Queen"
14. Bobby Mcferrin i publika, "Ave Maria"
15. Bobby Mcferrin, Bach improvizacija


take-it-easy @ 15:45 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007



Vjerojatno je lakše pisati o nekim "Zeppelinima" ili o nekom drugom "zvučnom" imenu strane glazbe. O Ibrici Jusiću napisati nešto jeste daleko teže, isto kao što je teško raspetljati neki "balkanski" čvor.

A poanta jeste upravo u tome što ne treba ništa "raspetljavati" već ostaviti upravo taj sklad, koji se predivno nadopunjava, naravno pod uvjetom da ste osoba poput ovog izuzetnog umjetnika.

Ibrica je porijeklom iz Mostara, grada gdje su "masters of war" učinili svoje, i ja tome ne bih ništa nadodao.

Tek činjenicu da je njega zasigurno jednako boljelo kada su se granatirali Dubrovnik ili mostarski most. Koje lli ljudske gluposti. No ovdje nije riječ o politici, već prije svega o dobrim vibrama, kojom nas ovaj izuzetni čovjek već mnogo godine podaruje.



A zasigurno ih je upravo poklonio gradu Dubrovniku, čiji je i on zaštitni znak. Kroz mnoge godine, desetlječa on se je pojavljivao redovito na Dubrovačkim ljetnim igrama, te ostavio značajan glazbeni trag.

Kad netko svira i pjeva skoro 40 godine, onda ima iza sebe bogatu diskografiju. A u njoj ćete pronaći glazbe nadahnute Bosnom, no i glazbu Mediterana i sve to skupa sa jednim štihom Pariza, jedinstvenu šansonu, kakvu možete poslušati isključivo od Ibrice.

Obzirom na mnoštvo materijala nije baš zahvalno nabrajati. No eto prisjetimo se eto jedne "Mačke", "Emine", "Jubi san vašu čer"  itd. itd.  Sve su to izuzetno slojevita ostvarenja, koja je on izvodio uz pomoć gitare i prisutnosti svoga psa, koji je kao zaštitni znak bio uz njega na koncertima.

Naravno da  su njemu osobe poput Arsena Dedića bile vrlo bliske, a dobro se je snašao u zemlji šansone, gdje je istinski umjetnički otpjevao glazbu Jacquesa Brela.



Trubadur i pjesnik Ibrica Jusić će biti zapamćen po brojnim mediteranskim skladbama, za koje je aranžmane napisao njegov stariji brat Đelo Jusić.

A Ibrica je i skladao stihove Shakespeara, Brechta, Paljetka i naravno i Aleksa Šantića, čija je "Emina" ipak još iz godine 1903. i tek u izvedbi ovog šansonjera osvanula u novom sjaju.

No taj vječni lutalica je preveo i obradio i pjesme Leonarda Cohena. Njegov zadnji veliki rad možete ovdje i preslušati.



Riječ je o albumu "Amanet", koji je kao jedna vrsta podsjetnika njegovoj prvoj duhovnoj domovini.

Da vam ja ne prepisujem što možete pročitati, kada kliknete na ovu zadnju sličicu će vam se otvoriti jedan link, gdje ćete moći poslušati neke mp3 fileove iz njegovog stvaralaštva, no također i kompletan album "Amanet".

Eto ja se nadam, da ćete uživati u preslušavanju ovog istinskog glazbenog "originala", čovjeka koji je uvijek volio i zalagao se za svoj Dubrovnik, no ujedno osoba, koja gleda šire i ćiji umjetnički duh zasigurno ne shvaća niti prihvaća neke granice stvorene stvarno i u nećijim glavama.

E pa neka živi sevdah, nek živi dalmatinska šansona, nek živi prije svega dobra glazba i nek prati sva sreća svijeta sve ljude dobre volje, ma odakle god da su. Pozdrav svima :))

 
take-it-easy @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007



( "Wednesday Morning, 3 A.M.", istoimeni album ( 1964.g.)

Prije nekih 40.ak godina su Tom & Jerry postigli ograničeni glazbeni uspjeh jednim pjesmuljkom o jednoj "Schoolgirl". No naravno nisu to bili mačak i miš iz crtiča, već mladi Simon i Art, koji su si eto dali takva "umjetnička" imena u nadi da će postići glazbeni uspjeh. I jesu tamo negdje u New Yorku i široj okolici.

No to sve skupa je više materijal za biografiju Simon & Garfunkela, a manje bitno za ovo malo predstavljanje uglavnom poznatih skladbi, od koji ćete mnoge moći pronaći na raznim blogovima. I premda je o njima manje sve više poznato sam se ipak odlučio za ovaj rad, u namjeri da se na jednom okupu nađe ono što su njih dvoje stvorili u razdoblju od nekih šest godina.



( "Benedictus", album "Wednesday Morning, 3.A.M.", 1964 g.

Da slušajući snimke iz raznih godina, pa čak iz ovog stolječa, ili tisučljeća ako vam je draže, uglavnom je to glazba iz jednog zlatnog  i razmjerno kratkog doba stvaralaštva, a zašto je upravo toliko trajalo ću vam pokušati približiti.

Simon & Garfunkel su se tamo negdje 1963. godine ponovno našli u namjeri da nešto zajednički urade. Svirali su folk, koji im bez "elektrifikacije" ( što je Dylan već prije njih "skužio" ) i nije donio neki preveliki uspjeh.

Bilo je na tom njihovom prvom albumu vlastitih pjesama, ponešto tradicijionalnog kao ovaj "Benedictus", no tu se je našla i pjesma, koja zasigurno spada u najslavnije popularne glazbe prošlog stoljeća.



( "Sounds of Silence", album "Wednesday Morning 3 A.M.", 1964.g.

Naravno to je bila pjesma "zvuci tišine" i vjerojatno je bila inspirirana nekim traumatičkim iskustvima građana SAD-a iz godine 1963. Bila je to godina atentata na američkog predsjednika, a ni kubanska kriza nije bila mnogo prije.

I upravo ta pjesma, premda album nije doživo neki preveliki uspjeh, se je polako "urezala" u svijest prosječnog amerikanca. Što i ne ćudi, jer obrađuje otuđenost, izgubljenost prosječnog amera.

No pjesma je dakako slojevitija i može se shvatiti i u nekom drugačijem kontekstu, koji će biti u nekim kasnijim razdobljima aktualan. Kao da su stvorili pjesmu za sva vremena.

Valja napomenuti da je prva verzija na ovom albumu u folk izvedbi, kasnije izvedbe su nadopunjene električnom gitarom, basom i bubnjevima.



( "Kathy's Song", Paul Simon Songbook, 1965.g )

Sad da se ne zbunite, ovdje na koncertu možete slušati Art Garfunkela, kako pjeva o Kathy. No ova pjesma je posvećena jednoj drugoj Kathy, koja se je našla  na ovom omotu ploče Paul Simona.

Naime Paul je 1965. godine uglavnom boravio u GB i tamo je tražio i našao ( ! ) inspiraciju za neke prelijepe pjesme, koje je objavio na svojem Songbooku. A ta njegova mistična Kathy ga je očito toliko nadahnula, da je po mojem mišljenju napisao jednu od najljepših ljubavnih pjesama uopče. I kad je to tako poslušati ćete kasnije još jednu, pomalo posebnu izvedbu ove pjesme.

Eto Paul je imao Kathy, a kod nas imamo Kata, sve skupa - des femmes fatales :)

No boravak Paula u Engleskoj je imao svoje vremensko ograničenje, jer s druge strane Atlantika počelo je da se valja nešto veliko, došlo je vrijeme da Paul Simon i Art Garfunkel postanu vrlo brzo planetarno popularni.



( "I am a Rock", album "Sounds of Silence", 1966.g. )

Kada se je Paul vratio u SAD nije baš bio oduševljen kad je čuo "novi" Sound of Silence, koji je usput objavljen i bez njegovog znanja. No bilo je to vrijeme kada će folk rock postati izuzetno popularan. Novom trendu su se priklonili ne samo Simon & Garfunkel već i mnogi drugi glazbenici.

Sukladno tome je ovaj drugi album sadržavao i pjesme iz prethodnih razdoblja, pjesme koje su bile široj javnosti skoro nepoznate su postale naknadno uspješnice. 

Započelo je razdoblje njihovog velikog uspjeha. Bili su traženi posvuda, postali su miljenici američke publike. Za to je bilo naravno više razloga.



( "Leaves That are Green", album "Sounds of Silence", 1966.g. )

Bili su u svemu umjereni. I oni su se u svojim pjesmama znali dohvatiti nekog goručeg problema prije svega emeričkog društva, no pri tome su se više držali po strani, nisu nikada pjevali antiratne pjesme poput Bob Dylana ili pogotovo Joan Baez.

Simon i Art su bili dobri dečki Amerike, koji su mogli nastupati posvuda, jel to bio neki show program ili gostovanje na nekom sveučilištu.

No za njihov uspjeh je ipak bilo najzaslužnije, što su do perfekcije funkcionirali kao duo. Čak su si i uloge bili podjelili, Simon je bio taj koji je pisao, a Art je pjevao. Uglavnom je to bilo tako.



( "April Come She Will", album "Sounds of Silence", 1966.g )

A jedan od razloga njihovog uspjeha je bio što su njihove pjesme zvučale melidiozno skladno i jednostavno. No tekstovi su bili sve drugo nego banalni. Paulovi stihovi su bili ti koji su uvjetovali ovakav glazbeni izražaj.

Glazbeni materijal, koji se može poslušati na ovom albumu jeste velikim dijelom nastao 64. i 65. godine, a pjesma "o tišini" i neke druge će biti kasnije korištene u filmu "Diplomac".



( "For Emily, Wherever I May Find Her",  "Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g.)

Ovaj album je nasnimljen tamo negdje baš u ovo doba godine i taj naziv P,S,R and T je preuzet upravo iz prve pjesme "Scarborough Fair/Canticle".

Upravo je ovo jedna od pjesama, kod koje dolazi do izražaja široki vokalni raspon Arta Garfunkela. A Paul pri tome ne zaostaje stvarajući nove glazbene zvukove i harmonije.

Najkasnije kod ovog albuma jeste bilo jasno, da njih dvoje spadaju glazbeno u one največe a od takvih se prije svega traži mnogo uradaka.

I premda je to več predstavljalo pritisak na stvaranje, njih dvoje će upravo tih zadnjih godina 60.tih nas podariti nezaboravnim pjesmama - koje su eto dobro poslužile i kao uspavanke. Na zdravlje :)



( "A Poem On the Underground Wall", "Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g. )

Več sam napisao da su Simon & Garfunkel stvarali zajedno svega nekih šest godina, odnosno da budem precizniji ostavili su nam pet studijskih albuma, koji međutim predstavljaju izuzetnu vrijednost. Tako veliku da ju ni sami umjetnici kasnije nisu uspjeli nadmašiti.

Naime i kad su krenuli svaki svojim daljnim životnim i glazbenim putem, prilikom nekih reunion nastupa su obično pjevali ono što je stvoreno u tih šest godina.



( "The 59th Bridge Street Song/Feeling Groovy", album Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g )

Eto još jedne od pjesama sa ovog albuma. Vjerujem da sam ih uvrstio sve ne bih pogriješio. Evo i sami nazivi podosta govore o Simonu i Artu toga vremena.

"Jednostavne" su to pjesme, u kojima su se mogli pronaći mnogi.

A evo sada i pjesme, koja se pojavljuje i u poznatom filmu, kojim se je proslavio i Dustin Hoffman:



( "Scarborough Fair/Canticle", album "Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g. )

Ovaj film valja shvatiti u tadašnjem vremenskom kontekstu. A posebno za ovaj film je nasnimljena i pjesma "Mrs Robinson".

Ipak na ovom soundtrack albumu možemo ćuti ponajprije pjesme koje su Simon i Art bili već ranije nasnimili, tako da je ova kompilacija više poslužila onima, kojima ovaj dvojac nije bio toliko poznat. Jer "The Graduate" je bila odskočna daska prije svega za Dustina Hoffmana, a tek nekima upoznavanje sa glazbom Arta i Simona.



( "America", album "Bookends", 1968.g )

Nakon "Diplomca" su Simon & Garfunkel tražili nove načine glazbenog izražaja, što se na albumu "Bookends" itekako primjećuje. Premda npr. "America" u mogo čemu podsjeća na neke prethodne pjesme, upravo se kod ove skladbe primjećuje nova instrumentalizacija. A i poruke su višeslojne.

Govori se o ljudskim nadama, dezorijentiranosti, realnim situacijama u društvu.

Neke pjesme su gotovo rockerske ( grupa Bangles je odlično obradila pjesmu "A hazy shade of winter" ), no ne nedostaju naravno ni pjesme tihog ugođaja.



( "Mrs. Robinson", album "Bookends", 1968.g )

"Mrs. Robinson" je lik iz filma "The Graduate", no pjesma inače nema nikakve izravne veze sa radnjom. Tek je naslov ponešto izmjenjen, da bi se glazba prilagodila predlošku.

Međutim sa vremenske distance, kada glavne junakinje više nema, stihovi iz pjesme izgledaju kao da su napisani upravo za nju:

"And here's to you, Mrs Robinson.
 Jesus loves you more, than you will know,
 God bless you please, Mrs Robinson"



( "The Boxer", album "Bridge Over Troubled Water", 1970.g )

Albumu "Bridge Over Troubled Water" je suđeno da bude zadnji studijski album ovog možda najboljeg dueta popularne glazbe 20.og stolječa.

Nakon pet godina intenzivnog rada je teret prevelike produkcije učinio svoje. Uz to je došlo i do nekih osobnih razmimoilaženja dvoje umjetnika.

Neka od njih se mogu primjetiti čak i na ovom albumu. Paul je recimo sa pjesmom "El Condor Pasa" nagovjestio neke svoje interese, koje će realizirati tek kasnije u svojem samostalnom radu ( inače ova pjesma nije od Simon i Garfunkela, original možete poslušati u mojem postu "Viva La Patria Bolivia" )



( "Bridge Over Troubled Water", istoimeni album, 1970.g. snimka iz 2003.g. )

Nakon što su Art i Paul od godine 1970 svaki išli svojim putem je naročito Paul Simon zabilježio znatan glazbeni uspjeh sa drukčijom glazbom od one koju su svirali zajedno.

Njih dvoje će sljedećih desetljeća nekim povodima održati ponovno neke reunion koncerte. Te su održavali obično prilikom dodjele nekog priznanja.

Jedan od njih je koncert u New Yorku održan godine 1981 u Central Parku. To je bio događaj, koji je pratilo nekih pola milijuna ljudi.



( "What a Wonderful World", Paul Simon, Art Garfunkel, James Taylor )

Evo pripremio sam i nekoliko pjesama ne strogo vezanih uz neke albume ili razdoblja. Jedna od tih jeste zajednički nastup ove trojice. Vjerojatno vam James Taylor nije nepoznat.

No malo je poznati detalj da Paul Simon nije upoznao samo Jamesa Taylora, ne on je surađivao tamo negdje 60.tih i sa Carole King. ( Koja je opet nešto kasnije surađivala i sa James Taylorom ).

I evo još jedne lijepe pjesme:



( "Bright Eyes", Art Garfunkel, album "Fate For Breakfast", 1979.g. )

Neka vas ne zbuni što piše na videu i Paul. Ne on s ovom snimkom nema ništa, no autor spota vjerojatno nije dovoljno provjerio podatke u vezi ove pjesme.

No nije ni za ćuditi se što je pogriješio jer skladba doslovce zvući kao da je nasnimljena u doba, kada su Art i Simon muzicirali zajedno.



I evo za kraj neću upisati naslov pjesme. Pogađajte : )) O njoj sam govorio na početku, a vama želim ugodno slušanje. 

Naravno svjestan sam da sam mogao uvrstiti i dvostruki broj pjesama, no i ovaj zbroj nije mali, tako da nije sve stalo pa sam kontaktirao i tehničku službu indexa, koja mi je u rekordnom roku pomogla - hvala Gordane.

S ljubavlju Vaš 

Take ( It Easy )


Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).


take-it-easy @ 13:52 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2007



( Foto luna13 )

..blogeri. Želite li da neke vaše fotke budu dio neke glazbene priče ili možda nekog slide-a. ?

Bilo bi to lijepo, jer bi zadovoljstvo bilo obostrano.

Evo poslušajte pjesmu i pogledajte ovaj mali uradak. Nije moj najbolji, no ostale koje sam uspio do sada napraviti već su ugrađeni u blog.

Vaš Take ( It Easy )

( slideove možete pogledati ovdje:  http://www.youtube.com/user/dami1622 )

take-it-easy @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007



Po prvi puta u ovih godinu i pol bloganja mogu napisati da sam iskreno zažalio što sam ikad se registrirao na ovom portalu. I da nisam upoznao neke plemenite ljude cijeli ovaj blog bi preselio na neko drugo mjesto.

A dobro se sječam početaka. Oni su bili puni entuzijazma od mene, no ne samo od mene. Čak se je Matija Babić trudio da nam koliko je moguče ugodi.

Sada isti tvrdi da želi ugoditi "normalnim" korisnicima. Mene nek slobodno ubroji kamo god hoče, jer svojim bahatim ponašanjem ne zaslužuje ni da ga se doslovce štapom dodirne.

Ponajprije je dozvolio da mu se na blogeru "nakoti" mnoštvo blogova, koji su sve drugo nego legalni. Pornografija, nacionalizam, mp3 downloadi, ma neki blogovi ako ih možemo uopče tako nazvati postali su mjesto čiste jeftine zarade. I sve to skupa bi se moglo probaviti, da



se nije započelo doslovnim "progonom vještica". Sve što je bilo nekad normalno i gdje se nikad nije nikog diralo odjednom je postao grijeh, da se počinitelja treba staviti na javni linč.

Sječam se kako sam ja dobivao komentare sa zamolbom da za nekog glasam, a doživio sam da se nešto i od mene kopira. Nisam zbog toga dizao posebnu prašinu.

A nije ni Bloger, dok su se djelili u početku sami DVD-i ( koji usput napisano meni nije ni stigao, no ne treba mi, nek ga drže u onom Toweru ).

I onda je počeo doslovce lov na nepoželjne. I doista neznam što je ovdje još dozvoljeno a što nije. Zar je strašno što je netko žicao glasove da dobije doslovce onaj hebeni DVD?



Ne nije žicao, to je za gospon Matiju "spam". I onda se pojavi pompozna najava na naslovnici od gospodina Matije kako je izbacio blog iz konkurencije. Očito zbog pritiska blogerske javnosti se je onda isti blog nekoliko dana "slučajno" našao ponovno u izboru za blog dana. Da moguče je da je slučajno, ne želim dušu zgriješiti.

No ni to nije bilo dovoljno, sljedeča žrtva "skandala" je bila jedna blogerica, kojoj su navodno "pumpali" glasove, da bi ista bila diskvalificirana, te je Matija opet imao priliku da ima temu za "razbibrigu" na naslovnici.  A Auroraisaa, koju poznajem nije uopče bila sretna zbog iznenadne titule.

A kao što znate ni to nije kraj. Jer ne bira se blog kojeg se želi, nego treba birati blog, koji zadovojava najstrože kriterije, koje zna samo Matija jer su mu u glavi.



I kao veliko finale imamo veliki linč blogerice xuxe. Upravo je nevjerojatno koliko ju je ljudi osudilo. Osudio je i mene jedan bloger i to samo zato što nikad unaprijed ne osuđujem.

Bravo svima vama, koji tako nepromišljeno i prije svega neljudski upisujete svoje komentare. Mogu napisati da mi je jedino žao što vas roditelji nisu uspjeli odgojiti ili još gore niste ni željeli usvojiti neka životna načela tolerancije i poštenja.

A veliki gazda, koji "sjedi" na vrhu još sa zadovoljstvom konstatira kako je lijepo zarađivati na onima koji ga mrze.

Ja ne mrzim nikog, pa ni več i suviše puta spomninjanog (su)vlasnika ovog blog servisa.

Razlike između mene i njega jeste što on ima novaca ko blata. No to nije najvažnija razlika. Naime moj sustav vrijednosti ova osoba nije sposobna ni dokučiti.

A stavio sam i malo glazbe, da bude laške između redaka, a na kraju krajeva mučno mi je bilo ovo uopče i pisati, no ovo je izgleda postao definitvno portal u kojem su oni koji traže pozitivne vrijednosti i pošten suživot - ugroženi.


take-it-easy @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 5, 2007



( "Black Night", snimka sa koncerta u Bukareštu, 31.10.2007.g. )

Samo dva-tri sata prije koncerta Deep Purple u Splitu nije se osječala neka posebna glazbena atmosfera. Ispred dvorane tek je bilo nešto malo ljudi, a tko nije imao ulaznicu, taj ju je još uvijek mogao bez problema kupiti.

I nije se toliko govorilo o predstoječem spektaklu, več više o fenomenu "narodne" glazbe, koji nije ni Split zaobišao.

U cijelom tom kontekstu sam sa nestrpljenjem očekivao početak koncerta. A kada je započeo odslušao sam ga u dahu od prvog do posljednjeg zvuka.

Pri tome sam se prisjetio možda najslavnijeg albuma "Deep Purple in Rock", na kojem je doslovce svaka skladba izvrsna.

No to je bilo prije nekih 35 godina. A što mi je sastav iz postave 2007.g. mogao pružiti?

Prije svega vrhunsku glazbu. I svi koji se žale kako to više nije onaj stari Deep Purple, su tek faktografski u pravu. No glazbeno nipošto.

Ono što je ovaj sastav prezentirao je bilo u svakom pogledu sjajno. Iako su Steve Morse, Don Airey ili Ian Pace u nekim solodionicama pokazali i svoje izuzetne individualne vrijednosti, još više me se je dojmila harmonična svirka sastava u cjelini.

A kako su svirali jeste nešto za pamčenje. Skoro dva sata su "prašili" hard rock najfinije vrste, u kojem su odsvirali tek manji dio iz svog repertoara iz razdoblja od skoro 40 godina.



( "Smoke on the Water", snimka sa koncerta u Splitu, 04.11.2007.g. )

Bio mi je posebno simpatičan upravo Steve Morse, kojem je bilo zasigurno žao kad je mogao vidjeti kako "security" postupa sa nekim fanovima, koji su se "domogli" pozornice da bi bili svojim zvjezdama što bliže. Uzalud je davao znakove da budu prema "prijestupnicima" nešto obazriviji.

No da ne bude zabune. Koncert je prošao kao jedna velika rock veselica, gdje su prevladavale dobre vibre i od strane Deep Purple i publike.

A  dobar osječaj sam ponio i kuči. A ako vas zanima šta je ono gore na slici uz onu ulaznicu - pa trzalice, do kojih su došli oni koji su bili blizu pozornice.

Eto to je moj mali "izvještaj" sa koncerta.  Od odabranih snimki je druga iz Splita.

take-it-easy @ 02:02 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 4, 2007



( "Rapture of the deep" )

Ne znam kakav će biti večeras 04.11.2007. koncert Deep Purple u Splitu, no vjerujem da će nam biti lijepo kao publici u Sarajevu, koji su jučer navečer uživali u njihovom dvosatnom nastupu.

Sastav Deep Purple, koji je doživio niz izmjenu u smislu postava, jeste zasigurno jedan od najznačajnijih hard rock sastava svih vremena. 

Oni su "punoljetni" u svakom pogledu, počevši od broja studijskih longplejki ( ima ih 18 ), razine buke prilikom nastupa ( ušli su po tom pitanju u Guinnesovu knjigu rekorda ), pa sve do ukupnog glazbenog staža ( sljedeče godine se slavi 40. obljetnica ).



( "When a blind man cries" )

I dok možete slušati ove snimke sa prošlogodišnjeg koncerta u Montreuxu može se jasno ćuti da su oni kroz sve ove godine ostali vjerni prije svega svom hard rock zvuku.

Njihova uloga je ogromna, jer su svojim radom ( pri tome mislim naročito na vrijeme od njihove druge postave ) doslovce uzdrmali glazbeni svijet i stvarali nove zvukove, koji će utjecati na hard rock i nadolazeću metal scenu.

Valja napomenuti da je njihova glazba itekako višeslojna i pravi osvrt na njihovo stvaralaštvo tek slijedi.

A za sada poželjeti ću sebi i naravno svima vama koji ćete biti u mogučnosti otići na večerašnji koncert - dobru zabavu

Deep Purple rules !!



( "Highway star" )


take-it-easy @ 12:59 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1561434
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.