Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - veljača 2008
četvrtak, veljača 28, 2008



Neki se povode biblijskim rečenicama, tek ih preformuliraju, tako Juliette Gréco. Ona je ta koja skromno služi piscima, pjesnicima, skladateljima našeg doba.

No u tom ipak međusobnom davanju su stvarali stihove kojima je bila nadahnuće. Pr
évert, Aznavour, Brassens, Brel su poklanjali, ugrađivali dio sebe u ono što će Juliette nositi u budućnost.

Ona im se je još jednom odužila, ovaj put u Zagrebu, koji je na trenutak postao pozornica svijeta.

A s njom Gérard Jouannest, koji je nekoć davno zajedno sa Brelom završavao - Ne me quitte pas.

take-it-easy @ 03:13 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 25, 2008



Dragi moji blogeri, ovo bi mogao nazvati kao post "iskupljenja", ne kao ono filmsko iz "Shawshanka", već naprosto se želim malo odužiti svima vama koji vrijedno radite, a ja i premalo stignem da se posvetim vama. E pa ovo jeste malo glazbeno obraćanje upravo vama. Ako mislite da sam išao nekako suviše u prošlost mislim da nije baš tako, jer ovo što ćete poslušati je napravljeno - za budućnost.

Nekako je bilo vrijeme konzumnih dana ljubavi, ne nije riječ o onom poznatom trgovačkom lancu, već o našoj svakodnevnici kada smo izloženi nekim utjecajima koji i nisu baš najbolji. Jer ljubav nema ama baš nikakve veze sa nekim posebnim danima ni sa novcem uopće, ako mislite da jeste onda se preispitajte.



I još sam nešto primjetio. Zadnjih dana, pa i tjedana sam izčitao prave virtualne bitke na našoj cijenjenoj naslovnici. Ja sam se suzdržao, jer nisam htio upasti u zamku kao neki od vas. Međutim za to vas uopće i ne krivim, već smatram da ste na neki način žrtve. Naime jasno mi je da vas zanimaju neki događaji iz bliske prošlosti, no ta prošlost bi trebala biti mnogo bliža meni, jer ja sam neposredan svijedok jednog vremena.

Koje je bilo drugaćije od ovoga, ne želim ga uljepšavati, ali vjerujte mi da je u "mojo" doba mladosti mladima bilo lakše. Ova glazba jeste iz toga doba, vremena kada se je lakše živjelo, pri tome mislim na one koji pripadaju onome što bismo mogli nazavati srednjem staležu, a njega je bilo i ponajviše. Ne, nije nam bilo idealno, no nismo trebali strijepiti za otkazom, nismo peglali kartice i nije nas neki zločesti poslodavac smio  izrabljivati. I ako mislite da nam je bilo loše, samo promislite kako je većini danas u "Lijepoj Našoj".



Ovu glazbu dakako poznajete, a možda i ne. Naime ovaj sastav je bio nešto kao domaća "Abba". Izdali su ogroman broj gramofonskih ploća i bili su zasigurno najproduktivni i vjerujem i najbolji pop sastav vremena prije nego se je poćela raspadati ova bivša državna zajednica.

Ja se sjećam tih 70.tih godina kada sam uživao u toj mjuzi. Ona se je vrtila na podjednak način u Splitu, Ljubljani ili Bitoli, zbilja ova sam mjesta naveo nasumce. Ako vas zanima kako je bilo s glazbom u to doba, evo i to ću vam napisati. Naime svaki dio te velike državne zajednice je imao nešto specifično narodno, bilo to izvorno ili novokomponirano, no u isto doba se je stvarala u svim krajevima i pop i rock glazba.  I vjerujem da je najvećim dijelom  bila i kvalitetnija od ove sadašnje. 



Sastav Novi Fosili je svirao glazbu koja je lako ulazila u uho, rado se pjevušila, ukratko gotovo svatko se je uspio u njoj pronaći. No ako mislite da je to tek obićan pop, onda vjerujem da niste baš u pravu. Naime genijalnost je najčešće u jednostavnosti. Pa tko bi drugi osim Fosila u tako pjevnom tonu svirao o jednoj "košulji plavoj", a pjesma je zapravo posvećena jednom pilotu plavcu, koji je nesretno stradao.

One najvažnije godine ovog sastava su upravo obilježile dvije pjevečice, Djurdjica i Sanja ( Doležal ). Ova prva, koja je  preminula tako nesretno mlada, je obilježila prvo razdoblje. Bilo je to doba kada je nasnimljen najveći broj hitova. Tek kasnije će se shvatiti da je to glazba koja nadilazi vrijeme stvaranja.

Sanja je pristupila sastavu nešto kasnije. I odlićno se je uklopila. A i kod nje je vrijeme pokazalo da je bilo gotovo dostojna (u glazbenom smislu) zamjena za Djurdjicu. No bila je i nešto više. Ona se je saživjela sa glazbom Novih Fosila, bilo da je rijeć o novim skladbama ili nećem starijim. I pokazalo se da odlićno pjeva one pjesme, koje je nekoć Djurdjica.

Budući da ima jako malo videozapisa od ovog naj naj pop sastava bivše države sam se odlućio za ovo:




A za to vam treba ponešto više vremena. Uzmite si ga - i uživajte.

S ljubavlju - Take.

UPDATE 25.02.2008.:

Nažalost je ovaj post bio greškom izbrisan. Isti sam vratio iz Google-ove privremene memorije. Komentare nažalost nisam mogao. Sorry.

take-it-easy @ 08:45 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 11, 2008



Evo slike Amie Winehouse iz nešto mlađih dana. Ovo sa "think2wice" bi trebao biti kao mali podsjetnik samoj Amie, odnosno općenito mladima da i nije baš uputno nepromišljeno srljati. No takav "nestašluk" profitabilno ukomponiran će dakako "svjetlosnom" brzinom osvanuti na glazbenim trač stranicama svijeta.

Možda su silne nagrade, koje je ova mlada dama osvojila čak i kontraproduktivne. Suviše prašine oko jedne po mojem mišljenju ipak prosječne pjesme. Svejedno, poslušajte njen "Rehab".

No jedan od mojih favorita je osvojio najprestižniju nagradu ovog natjecanja, a to je ipak nagrada za najbolji album. Po prvi put nakon više od 40 godina je triumfirao jazz što je vrijedno spomena.

Albumom "River: The Joni Letters" sam se nakratko pozabavio još 25.11. prošle godine. Ako niste poslušali, možete to nadoknaditi, naravno ukoliko želite.


I jedan stari meštar je osvojio po koji Grammy, od kojih je onaj za najbolju rock pjesmu najznačajniji. Bruce Springsteen i njegov "Radio Nowhere" s albuma "Magic":
 

  

Nekima od nagrađenih ću se posvetiti naknadno. Prije sljedećeg Grammy-a dakako. Pozdrav!


take-it-easy @ 10:59 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 7, 2008



Namjerno sam zaboravio kako je draga luna13 naslovila upravo ovu fotku. Gledajući more, obalu, kamen, sunce i sve ono što spada uz moje podneblje sam sretan zbog spoznaje da uvijek imam tu zadnju luku, koja me je vezala čvrstim nitima. I eto i mog nenaslovljenog naslova.  Dok imam to meni neizmjerljivo bogatstvo ja sam sretan čovjek i znam da će uvijek sve doći na neko svoje mjesto. Svi koji me poznaju znaju u Koga vjerujem i kakva su moja životna shvaćanja.

A za blog Take_It_Easy ne brinute, nije u pitanju nikakva stvaralačka kriza, već naprosto je vrijeme kada se treba strpiti. Zato neće sada biti rijeć o Stijenama, koje poznajem i osobno, a i brat mi je svojedobno svirao u tom sastavu.

Oni i Zorica neka zaokruže ovih nekoliko rijeći, jer su vjerojatno kao i ja - morski ljudi. A zasigurno i autorica ovih fotki, kojoj ujedno posvećujem ovaj mali post.



take-it-easy @ 12:09 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, veljača 2, 2008



Nezahvalno je nabrajati glazbenike koji su svojim stvaralaštvom obilježili neko razdoblje jer uvijek će biti onih vrijednih no istodobno i neprimjećenih, kao što se često i ljudi mimoilaze jer naprosto nemaju "umjetničke sreće".

No zasigurno neću pogriješiti ako napišem da su npr. Edith Piaf ili Jacques Brel ušli u legendu francuske šansone 20. stoljeća. No legende su ujedno sjećanja na nekog, nešto čega više nema, što nam je dostupno tek preko slova, filmskih ili tonskih zapisa.

Ponekad međutim imamo sreću da je netko još uvijek s nama, te ne bismo smjeli dopustiti da ne odemo na neki koncert koji će u našem kraju  biti vjerojatno i posljednji.



Juliette Gréco je ovu pjesmu otpjevala još početkom 50-tih, Edith tek nekoliko godina kasnije. Ono što ih spaja jeste podneblje. Životne sudbine i putevi im se poprilično mimoilaze.

Edith je ona koja je bila glazbeno "uspješnija", no i jako bolesna i u toj nesretnoj konstelaciji jeste upravo izgarala pjevajući ujedno svoje najbolje pjesme. Njena himna ljubavi, ne žalim ni za čim odveli su ju u glazbenu vjećnost.

Juliette odrasta u sređenijim prilikama, možda bolje napisati "vojničkim".  Iako ju je majka odgojila kao zrelu ličnost, nije dobila roditeljsku toplinu.

Životno se bavi i glumom i pjevanjem. Postaje miljenica J.P. Sartrea, J. Preverta i A.Camusa koji za nju pišu i tekstove. Njena glazba je intelektualnija.



Juliette, koja je mnogima bila inspiracija, pored uspona je imala i svojih padova. Preko glazbe, koja je u velikoj mjeri i odraz njenog življenja nastojala je odaslati iskrene poruke. Pri tomu je željela da svaka pjesma, ma kako kratka bila, bude ujedno što vrednija.

Pored pjevanja šansona je nastupila i u kazalištu, a imala je i svoje radijske emisije preko kojih je pronalazila glazbene talente.

I kroz sve ove godine mnogi od onih koji su joj bili pratnja ili poticaj sada su dostupni samo još preko svoje ostavštine.

Ona nam dolazi u veljači u Zagreb i nemojmo si dopustiti da ju ne poslušamo, jer i ona će kao većina njenih suvremenika - otići u legendu.



take-it-easy @ 04:39 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1561434
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.