Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - ožujak 2008
četvrtak, ožujak 27, 2008
Ako ne želite moja preporuka je da proćitajte ovaj tekst, jer državni mediji takvo što objaviti neće:

Hrvatska se sprema za ulazak u NATO. Intenzivno nam se servira preko medija kako je to nuzno, i kako su samo primitivci protiv. Uobicajeni argumenti su kako ce nas NATO braniti od nemirnog Balkana i Srbije, kako ce nas manje kostati vojska jer ce sada biti mala i profesionalna, a kako se za NATO baze ne moramo brinuti, jer da "nece biti NATO baza u Hrvatskoj". U isto vrijeme se sve koji bi se usudili iznjeti suprotne argumente usutkava i marginalizira. Rezultat je to instrukcija koje je kod predsjednika Mesica i premjera Sanadera pohadjao Vanja Sutlic (glavni urednik HRT-a) i jos neki celnici iz medija o potrebi da NATO uljepsa i usminka pred ocima hrvatske javnosti. A jos prije toga, za svaki slucaj, pripremio se teren ustavnom izmjenom po kojoj nam ne treba referendum. Jer narod je naivan, i ne smije odlucivati sam o svojoj sudbini.

*Zasto NATO zeli Hrvatsku: *-radi slobodna preleta NATO-ovih zrakoplova nad Hrvatskom: trenutno njihovi zrakoplovi mogu koristiti samo zracne koridore i to moraju placati. Ako udjemo u NATO, citav ce im hrvatski zracni prostor biti besplatno dostupan.

-*baze*: Amerikanci inzistiraju na tri lokacije za NATO-ove tj. svoje baze u Hrvatskoj. Jedna je Zemunik kraj Zadra, jer je Zadar u vrhu u Europi po broju vedrih dana sto je posebno povoljno za zracne snage. Druga je lokacija u okolici Dubrovnika, radi morske kontrole Jadrana. Treca je lokacija vojni poligon u Slunju. Valja napomenuti da ce ondje Amerikanci,imati sve ovlasti (tj. taj prostor uopce nece biti pod hrvatskom jurisdikcijom). NE postoji zemlja clanica NATOa koja nema NATO bazu.


-*vojna oprema*: jasna je stvar da ce clanice NATO-a (a ponajprije SAD) profitirati na tome sto ce Hrvatska morati od njih kupovati sve oruzje (i municiju !), radi "prilagodbe NATO-ovim standardima". Pritom otpada sve naoruzanje koje HV vec ima, a koje nije "u skladu s NATO-ovim standardima" iako je inace posve funkcionalno. -*zracne snage*: NATO trazi od Hrvatske da nema zracne snage, jer nam ne trebaju, oni ce nas stititi. Slovenci su od toga odustali nakon sto su nakon godinu dana "zracne zastite" za koju je bila ovlastena Turska (dok je zapovjednistvo bilo u Litvi!) dobili racun od 20 milijuna eura.

-*Hrvatska* *ce, nakon ulaska u NATO, morati imati 700 vojnika izvan Hrvatske* (u Afganistanu za pocetak), *a 700 vojnika u pripremi u Hrvatskoj cijelo vrijeme*. Slovenci, s obzirom na to da su sad dio NATO-a, sto ukljucuje i medjunarodne misije,* imaju velikih problema s privlacenjem mladih ljudi da popune kvotu.

-*Suverenitet*: nakon ulaska u NATO, NATO-ove snage imaju pravo iskrcati se i intervenirati na podrucju Hrvatske bez dopustenja hrvatskih vlasti.

-*Godisnja clanarina*: Hrvatska ce u NATOvu blagajnu uplacivati *3 milijuna eura godisnje*.

-*Jos malo Slovenskih iskustava*: baza u Cerklju je unutar 10 km od nuklearne elektrane Krsko, dok u Europi zakon propisuje barem 50 km. U tu bazu ce slijetati avioni i izmedju ostalog ostavljati neiskoristene bombe (mali podsjetnik stvarnosti!). Vjezbe se odvijaju danju i nocu, ''touch down'' vjezbe izvode se svake 4 minute. Buka je stanovnicima slovenskog Posavlja nesnosna. Otkad je Slovenija pristupila NATO-u velike korupcijke trzavice potresaju ministarstvo obrane. Jos jedan uvjet Sloveniji za pristup NATO-u bio je povecanje izdataka za vojsku. Karel Lipic (Zveza ekoloskih gibanj, Slovenija) je izjavio da se sada ponovno treba provesti referendum o NATO-u u Sloveniji, nema sanse da bi prosao.

-napad Srbije na Hrvatsku??: sve negativne posljedice pobrojane gore nekim odbacuju logikom "ma neka je to sve i istina ali barem cemo biti sigurni". Sigurnost? Govori se o sigurnosti od globalnih i regionalnih prijetnji. Ako dodje do globalnog sukoba NATOa i Rusije, ocito je da cemo biti sigurniji izvan NATOa nego u njemu. Isto je i u slucaju globalnih teroristickih prijetnji. Ukoliko se ne umjesamo u NATO, arapski i drugi teroristi nemaju motiva dirati nas.

-*ako je NATO tako dobar, zasto* su ucestali protesti pred NATO bazama u Grckoj, Italiji, Japanu...sa sloganima "NATO out!". U Japanu su osobito uzrujani zbog silovanja i kriminala, i zbog toga sto se zlocini ne mogu procesirati na Japanskim sudovima (http://www.cbsnews.com/stories/2008/02/29/world/main3891559.shtml). Mozda je ovo dobro mjesto i za spomenuti visoki postotak HIV pozitivnih americkih vojnika.

MI JOS UVIJEK MOZEMO NESTO PODUZETI. Ako se skupi barem 10% potpisa biraca, vlada mora raspisati referendum. Zato izadjite, potpisite se, volontirajte ili cak organizirajte stand za potpisivanje. Studenti Filozofskog fakulteta organizirali su stand pred svojim fakultetom, mozda mozete i vi u svojoj sredini.

Sve potrebne informacije o tome gdje se potpisuje i kako i vi mozete pomoci naci cete na: 

http://www.natonareferendum.org/

Kada nam vec ne daju u medije, prosirite barem ovaj mail. A kad izborimo referendum, izadjite i glasajte po svojoj savjesti. Jer ako samo sjedimo i ne ucinimo nista, sto ce nam onda poslije pomoci kukanje. Sada je trenutak.

Odluka narodu!

Eto ovo je bio copy/paste no smatrao sam svojom dužnošću da objavim na svojem blogu. Hvala.

Ovaj fotoglazbeni materijal samo naizgled nema nikakve veze sa ovom problematikom:




take-it-easy @ 14:41 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 20, 2008



Ne znam kakav je bio Rio tamo ranih 60.tih, no zasigurno inspirativan kada je opjevana jedna djevojka meni neznanog  imena no sa plaže Ipanema.

A upravo tih godina je jedan i danas popularni glazbeni pravac bio na svojem vrhuncu.

U Južnoj Americi to je poznato, svira se samba. A jazz je nastao sjevernije. I došlo je do glazbenog spoja kojeg bismo mogli nazvati jazz samba no zovemo ga Bossa Nova.

Stanley Getz vam je možda nepoznat, no on je planetarno poznat. Osoba je to koja nam je ostavila jedno posebno nasljeđe. Osjećaje, nježnost, sve to pretoćeno u gotovo lirski jazz. Dovoljno je sklopiti oći i poslušati.



Tako i skladbu "Desafindo" sa prvog znaćajnijeg albuma ove glazbene vrste, a nastalu u suradnji Stanley Getza (saksofon) i Charlie Lee Byrd-a (klasična gitara).

Kao što je Bossa Nova doživjela svoju tadašnju glazbenu slavu i vrhunac tako i Stanley. Ovaj cool jazz svirač se je samo u tom razdoblju svojeg života intenzivno posvetio tom glazbenom izražaju.

A s njim je imao i najviše uspjeha. Jazz pomiješan sa sambom je osvajao gremije. Pjesme koje imate priliku slušati su ušle u glazbenu povijest, zajedno sa onom djevojkom sa čuvene brazilske plaže Apanema.



Skladbe slijedom:

1. Stanley Getz & Astrud Gilberto - "The Girl From Apanema" (album Getz/Gilberto, 1964)
2. Charlie Byrd & Stanley Getz - "Desafinado" (abum Jazz Samba, 1962)
3. Stanley Getz & Joao Gilberto - "Corvorado" i "O Grande Amor" (album Getz/Gilberto, 1964)

take-it-easy @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, ožujak 14, 2008



...pjesma nije baš odraz mog trenutnog raspoloženja. Uploadao sam ju (kako se to "uploadanje" na hrvatski piše, tko zna može upisati u komentaru - hvala) jer sam vidio da je nema nigdje u punoj dužini i odmah se je javio tamo neki UMG, pa sam išao vidjeti što, tko a ono - Universal Music Group, e da pišu oni su vlasnici - zvuka, no kompromisno je riješen "spor" pa vi možete bez ikakvih smetnji poslušati ovu pjesmu. 

Ono što me je doista šokiralo jeste ponovno saznanje koliko smo mi ljudi nažalost nemilosrdni. Ako želite saznati zašto pogledajte ovaj dokumentarni film: http://video.google.com/videoplay?docid=-1282796533661048967&hl=en
Upozoravam da nije za djecu. No svakako ga pogledajte, više informacija o tome imate na blogu naše drage Marinshe:
www.marinshe.bloger.hr  I kako kod mene sve na kraju ima neke zakonitosti, ispada da naslov pjesme opet nađe neku poveznicu sa ovim problemom, zaista nekad je za zaplakati, pod uvjetom da se nismo izgubili u bezobzirnosti.

Pozdrav od Take-a:)
take-it-easy @ 22:51 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, ožujak 7, 2008



Kad je u jesen 70.te pepelom posut pacifički ocean bilo je to opraštanje od jedne osobe, no na neki način i početak kraja jednog doba. Nikad poslije se nije ponovio isti zanos, bezuvjetnost, želja za životom i slobodom. Mladi poslije vremena u kojem je cvjetao flower nisu bili više isti. Vrijeme slobodne ljubavi i "ratovanja" cvijećem je prestalo. Zašto? Možda će nam Janis Joplin dati odgovor.



Rodila se je u sretnoj obitelji u mjestu koje je možda upravo zbog nje postalo poznato. Port Arthur u Texasu je bilo olićenje amerićkog oblika malograđanstva, gjde "uzornom" građanu, u smislu prihvaćanja i življenja po određenim konvencijama nije nedostajalo skoro pa nićeg.

Prava američka sredina sa lijepo uređenim vrtovima, parkiranim krstaricama u dvorištima, tu i tamo nekim pesekom koji se skladno igra u nekom vrtnjaku. I naravno i uzorni muževi i ženice, dobro skoro uzorni, zasigurno je poneko diskretno se ne pridržavao tog uspostavljenog sklada, no to se nije dalo skoro ni primjetiti. I lokalni šerifi bi to previdili.



Kažu da je Janis bila ponešto zahtjevnije dijete. Dok su se brat i sestra dobro uklapali u odgojne i emocionalne sheme, to za nju kao da i nije baš vrijedilo. Roditeljima je predstavljala određeni napor jer je stalno tražila potvrdu - ljubavi. Ne znam kakvu je dobila, zasigurno su se majka i otac trudili no možda svoje dijete ipak nisu dovoljno shvaćali.

Možda, jer iste odrednice ne vode uvijek u istom pravcu.

Janis je još kao učenica doživljavala svoje prve frustracije. Onako emocionalno krhka je teško podnosila zadirkivanja. A djeca nisu shvaćala koliko joj boli nanose. Nije bilo niti će ikad biti lijeka protiv senzibilnosti. Na sreću ili nesreću.



Školski dani su uvelike odredili njenu budućnost. Kako je bila na neki način "neuklopljiva" je možda upravo ta okolnost kod nje bila vodilja za neke njene buduće puteve.

Premda je živjela u vremenu kada je već bilo lakše biti tamne boje ipak je odskakala od prosjećnosti svojim otvorenim stavom da joj crnci uopće ne smetaju. Dapaće stavljala ih je vrijednosno u istu razinu kao bjelce.

No blijedoputim je nešto nedostajalo jer su u svojim uskim mentalnim sklopovima živjeli i preudobno.Nisu bili opterećeni utezima prošlosti i nisu razmišljali o Bessie Smith koja je doslovce život na cesti ostavila i to samo zato jer je bila crna.

Pojedinosti koje mlada Janis nije sve ni znala kada se je poćela zanimati za glazbu ove istinske dive bluesa.



Janis je živjela nekim svojim životom. Na neki naći je dopustila da se preko nje prelomi jedno doba. No kratko je to bilo vrijeme kojemu će i ona na simbolićan način dati onu skoro završnu - toćku.

Početkom 60.tih je bila prilično usamljen borac onoga što će kako se je pokazalo kasnije biti osuđeno na nestajanje.

Bila je suzačetnik onoga što će postati glavna struja. Uvjerenje da su ljubav, cvijeće, slobodno vođenje ljubavi, pacifizam, uzimanje droge dovoljni za sreću i budućnost svijeta.

To njeno priklanjanje onome što će u konačnici platiti najvišom cijenom je bilo postepeno. Često je bilo u svojem downu no ne može joj se prebaciti da se iz toga nije pokušavala otrgnuti.



Janis napušta svoj roditeljski dom i odlazi u San Francisco. Bilo je to 1963. godine, nije bila tad još ni punoljetna. Željela je postati pjevačica. Tih godina nastaju njene prve snimke, koje bi možda pale i u zaborav da nije kasnije postala slavna.

Bila je samouk, preslušavala je "crnu" glazbu i istu reinterpretirala na svoj način. I bilo bi pogrešno smatrati da je ona "tek" napravila prepjeve nekih glazbenih standarda. Ne nipošto. Glazba, pjesme koje je ona pjevala su bile često široj javnosti nepoznate premda istodobno izvrsne. No svojim pjevanjem je svaki prepjev bio ujedno hommage nepravedno zapostavljenima.

Bilo je to i nešto više. Svejedno čega se je uhvatila, dal neke soul ili blues pjesme. Ono što bi ona otpjevala bi bilo nešto posve novo i jedinstveno. Kao da je riječ o dva originala. Pjesma, stihovi su nastali u posve novom kontekstu. Rijetko je to u glazbi.



Sredinom 60.tih se po poslednji put vraća obitelji. Svjesna svojih neprekidnih uspona i padova i činjenice da je zaglibila se pokušava skrasiti, smiriti. Bilo je to posljednje razdoblje u kojem je živjela gotovo uobičajenim građanskim životom. Ponovno se je privikavala na život u poznatoj i ipak zaštičenoj sredini. Uzalud.

Nije mogla odoliti pozivu da se ne prihvati pjevanja u "Big Brother and The Holding Company".

O njenom blago rečeno nekonvencionalnom načinu života, u svemu onome što smo skloni kvalificirati negativnim treba shvatiti srž zašto je to tako bilo.

Jer ona je išla do krajnosti kako u životu tako i u glazbi. I u jednom i drugome, ako se to kod nje uopće može razdjeliti se je osjećao krik za ljubavlju, za koju je osjećala da ju neće dobiti.



Godina 1967., vrijeme Monterey festivala, ljeta ljubavi. Janis postiže svjetsku slavu, svaki koncert ulazi unaprijed u legendu. Mase se poistovjećuju sa Janis, a ona ima daje i više no što ima. Jednom izjavljuje da se na koncertima osjeća kao da vodi ljubav, da bi se nakon nje sama vraćala kući.

Sve pošasti koje ju prate, alkohol i droge koje ju izjedaju su tek popratne manifestacije izražaja jednog genijalnog glazbenog uma, koji je znao davati no ne biti i sretan.

Janis Joplin su neki njeni suvremenici štošta prebacivali. No nisu ju ni shvaćali.

Ona sebe nije štedjela, a glazbeno je to tražila i od onih koji su je pratili. Nesporazumi i nerazumijevanje su bili predodređeni.



Ovaj mali rad je i jedno malo podsjećanje na one koji su inspirirali Janis. Tako sam nastojao gdje je to moguće usporedno predstaviti glazbenike.

Zasigurno ste ćuli za Arethu Franklin, no ona je imala i sestru Ermu koja nije zaslužila da bude zaboravljena. Zato je i ona pronašla ovdje svoje mjesto.

A i ova buba koja je odlićno poslužila a još uvijek služi za razlićite flower power kreacije. Bilo bi ljepo da ih se još više nađe ovako lijepih šarenih.



Dok ovo pišem nastojim se faktografije držati u najmanjoj mogućoj mjeri. Shvatite napisano kao smjernice, još više kao podsječanje na jednu osobu, koja nas je nesretno napustila, no istodobno nam ostavila ostavštinu neprocjenjive glazbene vrijednosti.

Svaka njena pjesma je dio njene glazbene priče. Peace znaći mir, a piece komad, komadičak u ovom slučaju njenog srca, duše koju je i ovom pjesmom nama podarila.

Vjerujem da zajedno s menom otkrivate odgovor na početno pitanje. Objašnjenje nam daje sama Janis.



Ovu pjesmu je otpjevao i vrlo emocionalni Garnet Mimms sa svojim sastavom. A ja sam posudio ovaj osmijeh.

Ako vi imate koji na poklon slobodno se javite, ovdje je na dobroj adresi (I hope so).

U ovom ne baš strogom kronološkom redu valja se ipak prisjetiti godine 1969. Tada je Janis već svirala sa svojim sastavom Kozmic Blues Band, koji bio glazbeno daleko ozbiljniji od B.B.a.T.H.C. (članove istog je navodno dotukao, no ne i ubijo poveći honorar, koji su dobivali kako je rasla popularnost, tako da su novcem kupovali što kvalitetniji - heroin, to je ujedno bio kraj suradnje sa Janis).



Vjerujem da se je te godine, u vrijeme Woodstock festivala Janis mogla osjećati nekako kao Jimi Hendrix. Naime u glazbenom izražaju i percipciji publike bilo je i slićnosti, pogotovo što se tiće razumijevanja same glazbe.

Ona koja je bila prvoborac svega u svezi hippie pokreta, koja je svojim ponašanjem isti čak nadmašila je bila i svjesna svojih promašaja i možda i potisnute želje da bude netko dovoljno emotivno jak da ju izvuće iz doslovce životnog brloga.

No nije takvog bilo, i suviše dobro je znala kako se prema njoj ruke šire proporcionalno sa rastom popularnosti. Ubitaćna kombinacija koje je ona bila svjesna.



U vrijeme trodevnog festivala slobode, mira i ljubavi Janis je bila već duboko svjesna kraja jedne društvene pojave. Shvaćala je kraj jedne ere. Legendarne su njene tadašnje rečenice na račun hippie pokreta.

Osjećala je da se treba ponovno pokušati vratiti nekom životnom balansu, osloboditi se i droge i alkohola (za koji je jednom rekla da pije upravo zato jer suviše razmišlja).

Na samom početku 70.te godine Janis raspušta sastav Kozmic Blues Band.



Ako se je Janis nešto ispunilo u životu to je činjenica što je napokon 1970.g sa svojim posljednim sastavom Full Tilt Boogie Band postigla sklad za kojim je uvijek težila. Muzičari su bili sretni da imaju svoju Janis, kojoj su mogli bezrezervno glazbeno služiti.

To se je osjećalo i na radu albuma "Pearl", koji se je stvarao u zajedništvu i harmoniji.

Bivša djevojčica snima svoj najveći hit no nikad neće saznati da će joj to biti prvi i jedini - number one.

Četvrt stoljeća kasnije primljena je u kuću slavnih rock & rolla.

 

Popis pjesama:
1. Janis Joplin - "So Sad To Be Alone"
2. Bessie Smith - "Nobody Knows You When You're Down And Out"
3. Janis Joplin - "Little Girl Blue"
4. Janis Joplin - "Flower In The Sun"
5. The Chantels - "Maybe"
6. Janis Joplin - "Maybe"
7. Big Mama Thornton - "Ball And Chain"
8. Janis Joplin - "Ball And Chain"
9. Erma Franklin - "Piece Of My Heart"
10. Janis Joplin - "Piece Of My Heart"
11. Garnet Mimms & The Enchanters - "Cry Baby"
12. Janis Joplin - "Cry Baby"
13. Howard Tate - "Get It While You Can"
14. Janis Joplin - "Get It While You Can"
15. Janis Joplin - "Me And BobbyMcGee"
take-it-easy @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, ožujak 1, 2008



Ploveći glazbenim bespućima, koja su sve drugo nego mjesta osamljenosti, sam naišao i na ovu mladu glazbenu umjetnicu.

No da budem iskren, mnoge zvukovne dragulje otkrivam družeći se glazbeno sa zaljubljenicima poput mene. A jednog od njih sam primio porukom od drage M. iz zasigurno prelijepe zemlje, koju poznajem tek po gitarama, klaviru, harmonici i raznim drugim instrumentima. Pjesma, koja mi je stigla je bila toliko lijepa da sam ju odmah bez naslova stavio. Prošlu noć. Nadam se da je i će poslužiti. Iz Baskije je.

A sada da se vratim večerašnjoj zvijezdi. Razmišljao sam o onome što je porućila draga Juliette. Treba tražiti, poticati mlade umjetnike ovoga svijeta, predstaviti ih i ako sam uspio barem nekoga slušateljima približiti, obavio sam dio svoje misije:)



Sa glazbom od Emily Loizeau će te se lako sprijateljiti. Ona je jednostavnog izražaja, no istodobno bogata i raznovrsna, što ćete iz sljedećih skladbi moći i ćuti.

Ova mlada dama, koja me glasom podsjeća na neke druge umjetnike, jeste ipak vokalno i melodijski unikatna, premda je i ona stvarala mnogo toga pod raznim glazbenim utjecajima. Da navedem tek primjer - Tom Waits.

Emily nije tek netko koji samo interpretira, već je ujedno i tekstopisac. Za klavirom je još kao klinka, no trebalo je podosta godina da joj se u životu iskristalizira da se želi posvetiti - glazbi.

Naroćito preko ove druge pjesme ona prića mnogo o sebi, razmišlja o životu, nedoumicama, strepnjama, sve što i nas mući, "it's so strange to be alive", rijeći kojim tek pomalo hrapavim a više nježnim glasom dopire upravo do naših emocionalnih ćula.



Ovo je naslovna skadba njenog albuma "L'autre Bout de Monde" (s drugog kraja svijeta) istoimenog naslova. Uzbudljivo je slušati ovu interpretaciju, poseban je doživljaj slušati Emily uživo. Kada biste usporedili studijske snimke sa onim koncertnim, tada biste ćuli pjevačicu, koja spada u rijetke, koji tek na pozornici glazbeno dolaze do potpunog izražaja.

A ova pjesma je odlićan primjer francuske šansone današnjice, gdje se mogu ćuti i posve novi zvuci.

Francuzi itekako poštuju svoju tradiciju, te su i danas obavezni akordeon i glasovir, no to je zemlja glazbeno širom otvorena za razne utjecaje iz cijeloga svijeta.

U ovoj pjesmi imamo dvoznaćje. Tekstualno i zvukovno. Tekstualno Emily šeće s jednog kraja svijeta na drugi, odavajući svoju vlastitu nesigurnost, traženje identiteta, sebe. No taj izraz senzibilnosti, tek iskrenost kroz glazbu, ujedno je i radost nastupa, poletnost kroz interpretaciju koja otkriva mnoge dobre vibre.



A zvuci su oni koji zaokružuju priću. Šansona koja to naizgled nije jeste, šansona je to sadašnjice, neopterećena konvencijama, slobodna kako samo glazba može biti. Emily nam poklanja cjelovitu priću.

A teme makar isprićane lepršavim, novim glazbenim jezikom, uvijek su one iste ljudske. "Je suis jalouse" - ljubomorna sam!!!

Emily Loizeau odlićno predstavlja francusku šansonu sadašnjice. Preostali dio svijeta, naroćito onaj preko bare kao da se natjeće da ugosti što više tih sve drugo nego instant zvijezda. Najbolje je to svjedoćenje da u Francuskoj glazba nije u krizi, nego je najčešće na našim paralelama neopravdano nepoznata.

Šteta, jer se od umjetnica poput Emily može štošta - naućiti.



A kada ono lavanda najbolje cvijeta - u the summertime.

Pozdrav od Take-a

Pjesme slijedom:
"In Our Dreams", I'm alive", "L'Autre Bout de Monde", "Je suis jalouse", "Summertime"


take-it-easy @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare


take-it-easy @ 02:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1561434
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.