Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - travanj 2007
nedjelja, travanj 29, 2007

Od tebe se opraštam kao od čovjeka, i znam da su ti uvijek ispred svega bili - ljudi.

Nisam na brzinu našao ni "pravu" sliku. 

R.I.P. Ivica.





take-it-easy @ 10:32 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, travanj 24, 2007

"Sometimes I Feel Like Screaming", da zaista takve misli ti ponekad dođu, kada vidiš da si zarobljen u svojem vlastitom tjesnacu vremena, koje bih rado podario sebi i podijelio s drugima.



Da zaista je pravi "screaming" kada budeš svjestan kakva su prava "mala" bogatstva često skrivena na nekim blogovima, koje su autori s ljubavlju nama napravili, a često su gotovo skrivena, jer dobro se svojim dobrim ne razmeče.

No svladati če se i takvi napori, evo več mi se "smiješi" more Kvarnera, otkrivam male šarene divote, koje je netko oštrim okom, a još toplijom dušom uslikao, i več i putujem po prostranstvima Lijepe Naše, te se zahvaljujem napoznatoj? autorici, što nam je sve to tako dobro razjasnila.

A imali smo i dan naše jedine zemlje - koji i ne moramo obilježiti - čuvajmo ju radije svaki dan.

I znam da sam mnogima nekim "mojim" izvođačima dosadio, no moji prijatelji znaju da nastojim prikazati što više - manje poznatog.



A za sve one,  koje sam "uspavao", evo nočas nešto malo - jačeg. Biti če toga još, polako, nisam ja od onih, koji bježe glavom bez obzira.

I još da ne zaboravim napisati - ove su slike možda najljepših slapova na svijetu, a ima ih navodno ukupno 275. I k
ako lijepo treba i podijeliti, tako se ovi Iguazu slapovi nalaze između Brazila, Argentine i Paraguaya. Toliko o njima.

Živjeli svi skupa!!


 ( Judas Priest - "Johnny Be Goode", Deep Purple - "Sometimes I Feel Like Screaming" )

PREDPRAZNIČNI UPDATE, 26.4.2007.:

Poštovani prijatelji, nisam prijatelj postova radi postova, več da oni budu i sadržajni. Iz tog razloga obzirom da se namjeravam barem nekoliko dana i od posla odmoriti, vam ostavljam preko narednih dana moju jednogodišnju arhivu, koju možete proučiti, ako želite - a veoma je moguče da ču godišnjicu mog bloga  ( 02.05.2007. ) provesti negdje na putu. Moja želja da Vam povodom nje nešto posebno pripremim, se izgleda neče ispuniti. Sorry.
Svima vam želim ugodne praznike, koliko budem u mogučnosti ču vam i u to vrijeme odgovoriti. Pozdrav!!

take-it-easy @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, travanj 21, 2007



( Tina Dico & Zero 7 , "Home" )

Ovaj put vas glazbeno vodim u Dansku. Predstaviti ču vam Tinu Dickow,  a njeno ime nekako je logično povezano sa sastavom Zero 7, s kojim je otpjevala neke sjajne pjesme.

Zapravo preskakajuči sada mnoge manje ili više važne detalje, koje možete i sami pronači ako vas zanimaju, poslušajte kako to zvuči zajedno - Tina i Zero 7 na onoj prvoj snimci.



( Zero 7  - "In the Waiting Line" )

Evo još jedna pjesma toga sastava, da i malo to poslušate, jer naravno moglo bih se o njima napraviti zaseban portret.

Oni su inače često ugoščivali pjevačice, evo na ovom videospotu možete čuti Sophie Barke.

E sad ima dosta onih, koji kažu da je najbolju glazbu stvarala zajedno s njima, što je možda i dijelom točno, no oni su ipak bili tek jedna stanica na njenom glazbenom putu.

Inače zanimljiv sastav, koji svira jednu podvrstu elektronske glazbe "downbeat", ukratko riječ je o nekoj vrsti "relax" glazbe u tom pravcu, da sad ne idem u detalje.



( Tina Dico & Steffan Brandt - "Hallelujah" )

Da ovo je onaj čuveni most, koji spaja Dansku sa Švedskom.

Tina je kako to obično biva imala i svoje glazbene uzore, ako vam se ova pjesma čini poznata, odmah ste prepoznali jednog od njih, našeg i meni osobno dragog Cohena.

Inače zanimljivo premda nije iz prave glazbene obitelji, njen otac joj je ipak neposredno pripomogao da Tina dođe do svojih prvih muzičkih saznanja.

Kako je sam bio očito neuništiv rocker, joj je u podrumu njihove kuče napravio pravu "utvrdu" od zvučnika i još tome priložio mnoštvo ploča, a tu je bio i stari obiteljski klavir - mlada Tina je mogla zajedno s ocem guštati -u glazbi.



( Tina Dico - "Losing" )

Sada čete moći poslušati jedan niz skladbi sa albuma "In the Red", koji je nasnimljen poslije njene "engleske " faze., o toj - mao kasnije.

No da se vratimo priči. Dok je Tina tako u podrumu polako se učila pjevati, pa čak i sklepati po koji stih, tada nije ni promišljala kuda če ju glazbeni put odvesti.

Jer sve što je radila, to je za nju bilo nešto vrlo osobno, ne baš namijenjeno nekoj publici, nego da se u tome nađe i da joj glazba bude kao neki smiraj.

No nije živjela u izolaciji i bilo je logično, da če se vremenom glazbeno educirati, pjevati u nekom prvom sastavu i proči razna iskustva, čak i na danskoj televiziji.



( "Warm Sand" - nastavak pjesama sa albuma "In the Red" )

Početkom ovog tisučlječa ona je objavila več svoje prve snimke, sudjelovala na raznim festivalima, no izuzev što se je naslučivao njen talent gotovo da nitko nije ni čuo za nju - izvan Danske.

I tako je odlučila da daljnji glazbeni put nastavi u Engleskoj. I tamo se je brzo snašla - no najviše u sastavu Zero 7., s kojim je nastupala i po različitim kontinentima a dijelom bila zastupljena i na njihovom albumu "When It Falls".

Preko  Zero 7 je postala svjetski poznata, a kada su neke njene ranije snimke objavljene 2004.g. u Danskoj,  je u svojoj domovini na glazbenim ljestvicama "potukla" i največe glazbene zvijezde.



( "Headshop" )

Eto več sa nekoliko pjesama pratimo njen album "In the Red", koji je objaviljen 2005.g.

Ovdje se je Tina Dico na neki način vratila sebi, i kada slušate ove njene pjesme je jasno zašto joj daljni glazbni put nije bio spojiv sa elektronskom glazbom sastava Zero 7.

Pjesme sa tog albuma, a imate rijetku sreču, da možete čuti i veči dio njih, se sastoje od različitih "malih" priča. iz njenog života, koje su često lirske i i govore vrlo osječajnim glazbenim riječnikom o njenim iskustvima, impresijama, o vremenu tih njenih godina kada je bila u "velikom" svijetu.



( "Room With a View" )

Ova pjesma je izravno inspirirana njenim mnogobrojnim putovonjima. No nisu to pjesme tuge, več govore o životu, kojeg ima svugdje oko nas, ma gdje se nalazili.  I pažljivo slušajte, jer u svakoj pjesmi čete moči pronači nešto toplog, intimnog.

Možda je i to razlog što ju publika voli, jer preko njene glazbe pronađe - sebe. Tako i kad se slušamo pjesmu o toplom  pijesku ( "Warm Sand" ), kojeg si samo treba znati zamisliti, več se nalazimo u jednom ljepšem svijetu, gdje smo slobodni od mnogih nama nepotrebnih utega života.



( "In the Red" )

Zaokružujući ovaj mali portret, možete poslušati još akustičnu verziju pjesme sa samog početka.

A Zero 7 se je eto našao kao jedan manji dio njene "priče", no ipak neizostavno važan da bih se prikazalo dosadašnji glazbeni put ove umjetnice.

I ako mislite, kako sam vam predstavio nekog egzota, ne bih bilo točno, u svojoj domovini osvaja najviše glazbene nagrade, a cijenjena je i u svjetskim razmjerima.

Želim vam ugodno slušanje.



Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).



take-it-easy @ 02:10 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 18, 2007



....onda se dade podosta toga i nabrojati. No, ovaj naslov je prije svega nastao zbog pjesme, koju možete poslušati.

I gotovo da nije za vjerovati, namučio sam se u pogledu izbora druge pjesme, da pronađem upravo onu "pravu", da bude dostojan pandan prvoj, ne u smislu glazbene kvalitete, več izričaja.

No prosudite sami, izbor je moj, ja sam krajni arbitar, i one su uvijek barem mrvu iznad mojih riječi, preko njih vam se obračam, nekad je to univerzalnog karaktera, a nekad i nije.

One su naprosto moja pratilja, i cijeli ovaj blog je jedna sve duža priča, koja se na sreču ne mora uvijek čitatiti u kontinuitetu, več se može kliknuti malo lijevo, pa dva reda gore, pa desno....., da bih se shvatila.

Da vas ne zamaram, evo nakon mog kratkog rezimea, i još važnijeg predstavljanja jedne prave number one - u Novom Zelandu, dvije domače pjesme.

Ove rečenice su na neki način i najave novih radova, koji če uslijediti, ja se nadam što prije.

Želim još samo napisti, da me iskreno veseli, da su moj blog "otkrili" neki i meni vrlo dragi blogeri, odnosno mi smo se međusobno otkrili, nečemo sad mjeriti, toga u ljubavi i prijateljstvu - nema.

Živjeli vi meni svi skupa, i manite se prevelikih doza makrobiotike, ako želite saznati zašto, onda svratite do osobe, koja ima copyright ovih slika, naša draga luna13. Njena mala je to na dječji način odlično obrazložila. Bravo Jedina.



I dragi moji, ja vas molim da budite malo strpljivi s menom, ovih dana sam "gužvi", evo sutra npr. trebam odlučiti dal ču se dati voziti "Dalmatinom" ili se "nagibati" Hrvatskim Željeznicama. Pozdrav!!

take-it-easy @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, travanj 14, 2007

Evo još nekoliko dana i započet će prva blogerska slavlja. Javiti će se oni prvi, te nas podsjetiti na svoje "pionirske" blogove.

Ja sam započeo nešto, kasnije, točno 2. svibnja 2006. kada mi je jedna blogerica poželjela sreću - hvala joj.

                  

U početku nisam razmišljao o tome kakav če to biti blog, pisao sam pričice, pisao o Janici, čak i objavio sliku iz vlastiitog vrta.

No kako je svibanj odmicao, nekako su mi se spontano nametnule moje prve glazbene teme, kao npr. priča o jednoj lokomotivi, koja zapravo govori o ljudskoj sudbini.

Naravno priča jednog nepoznatog blogera je ostala gotovo nezapažena, ma kako sjajna bila pjesma:

 

A nešto kasnije sam dospio i na naslovnicu, kada sam ukazao na apsurd nekih povijesnih procesa - bila je to tema - "kako se po naški" teško kaže - izvini.

                         

No kako je god bilo riječ o politici, na neki način i nije. Bili su to ustvari glazbeni začeci "Take It Easy", a zvucima sam se u kasnijim "radovima" sve češće vračao.

Pisao sam svašta, iznosio neke svoje misli, i što god napisao je bilo, vjerujte mi iskreno. Evo tekst uz ovu pjesmu nikad nije doživio ni jedan komentar, nek to utješi one mlađe, kada se beznadno nadaju nekoj riječi:

 

Da uz ovu pjesmu sam i ja bio "pjesnik". Bilo je to doba, kada još nisu biili izbili - pjesnički ratovi.

Nikad mi nije nitko prosudio ove stihove, pa odlaze kako sam naslov istog kaže "slijed"-om u ropotarnicu blogerske povijesti.

Tada sam jasno znao, da moja razmišljanja imaju obaveznu pratilju - glazbu:

                                   

Jel se sječate jedne "sexy-lane" ? Oh kako je ona bila nevina u usporedbi sa ovim što sada imamo na blogeru na repertoaru. A da znate bile su dvije ova "prava" i koja je bila otvorila svoj "anti-blog". Tome sam bio napisoo jednu malu doista nevinu posvetu ( uz pjesmu naravno )

 

U srpnju mi je bilo posve jasno, "Take It Easy" je več pravi pravcati - glazbeni blog.


                                    

U kolovozu sam bio produktivan. Podsječao sam na neke glazbene korijene, na pjevačke sastave, posvetio se disco soundu i naravno započeo i sve češče sa konkretnijim predstavljanjima nekog:

   

Jedan od meni dražih uratka je bio i predstavljanje ovog slavnog dirigenta. Bilo je to nešto takve vrste, što će se kasnije po po blog pokazati - fatalnim - naime, i najsjajniji zvuci ponekad moraju ostati neshvačeni.

                           

Bavio sam se i pravim rock zvijezdama, no oprostiti čete mi ovaj put da vam pustim jednu laganicu:

 

Kako nisam imao novaca, uz pomoč glazbe sam započeo obilaziti svijet:

               
                          

U tom neprestranom traženju zalutao sam, ne samo jednom i u - Kanadu:



I onda je uslijedilo ono što bismo moglli nazvati - "plodnijim" razdobljem. "Ugostio" sam na ovom blogu manje i veče "zvijezde" i teško je sad tu nekog posebno izdvajati. Evo sviđalo mi se npr. ovo:
            
                  

Nakon toga je došlo razdoblje "slojevitijih" radova. No da su i od zlata bili, nekim "vladarima" ovih prostora ne bih ništa vrijedili.


 

Da znam, zamarao sam vas sa 80 godina starim tonskim zapisima, nekim glazbenim egzotima i mnogi su se zgražali nad mojim rečenicama, koje su vrvile od gramatičkih grešaka.

U to doba znao sam se i naljutiti na neke nepravde, koje su tako beznačajne u odnosu na ono u što se je sve izdogađalo kasnije.

                         

Čovjek sam, pa priznajem da me je zaboljelo kad sam na službenim web stranicam ove umjetnice, a ne na ovom servisu pročitao o mojem predstavljanju njene glazbe hrvatskoj publici. Doma si- eto barem rupa na sviralu:

 

No ne smijem dušu zgriješiti, netko je zamijetio, da sam bio glazbeno u "Boliviji" - i hvala ti Lesu - ti si bio jedini, koji je na to ostavio svoj komentar, da ne bih bilo ono klasično - zero points - kako je često, kad nije na naslovnici neka svađa posrijedi.

E da bio sam naravno i u Irskoj, zašto je publika saznala zahvaljujuči Blasfemiji:

                      

Na godišnjicu smrti Johna Lennona sam ga se nastojao dostojanstveno prisjetiti:

 

I možda se je nekom pričinilo da sam se umorio od rada. Ne nisam, tek mi neke privatne okolnosti nisu uvijek dopuštale da napravim što sam želio.

No uvijek sam iznova krao vrijeme, makar mi ujutro trebala jača kava. Kako ono pjeva Abba o pobjedniku? Pa ovako to zvuči na jednom drugom jeziku:
        
                       

Negdje usred zime, kad i nije bilo prave zime sam vas vjerujem malo obradovao:

 

A onda je polako, ali sigurno započeo "The Way to Perdition". Predstavljao sam vam neke umjetnike, koje i nije bilo uvijek lako zavoljeti:

                           

Makar se trudio da ih prikažem i u nešto "pitkijem" izdanju:

  

I da vas suviše ne opterečujem, nisam vas smio zamarati sa nekim tipom poput ovog:

                    

I da vam budem iskren do kraja, kada sam več znao da je čovjek I.R. na samrti, poželio sam da budu i njemu kao i onim svim drugim spomenutim ali i nepoznatim sa što manje boli bio taj odlazak u drugi - svijet.

 

I koliko mi svi govorili da radimo nešto radi sebe, ja bih bio neiskren takvom izjavom.

Kao što si jedan graditelj jednog broda nije mogao oprostiti svoje propuste, tako je i meni žao što vam nisam predstavio dovoljno dobru glazbu.

Moje prijatelje i posjetioce molim da me shvate, ponešto će im se možda ućiniti nerazumnim ili nerazumljivim, no ja vas i ne napuštam.

Ostavljam vam i na stotine pjesama na trajno korištenje. Nigdje ne bježim niti ne odlazim.

P.S. I ukoliko netko primjeti neki neispravni link, ga molim da mi javi, biti če ispravljen.

Sretno svima!!                                            

Mali update 15.04.2007 - kako ja uvijek pišem iz glave, tako bude napisano, što je napisano - i ja to onda i ostavim, pa jel pogriješio ili ne. Zapravo se je ovdje radilo o jednom razmišljanju događanja i mog pisanja zadnjih jedanaest i nešto malo mjeseci, kada sam imao različitih iskustava. Buduči da moje tekstove ne volim mijenjati, želim tek naglasiti, da sam uratke s radošču radio, no ujedno bio svjestan, da neče svatko u glazbenom smislu pronači ono što traži. I u tom kontekstu, evo da citiram sebe treba "što vam .....dovoljno dobru glazbu" shvatiti. 
                        


take-it-easy @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, travanj 13, 2007

Ovaj uradak posvečujem ljudima na svijetu, koji upravo sada vode svoju posljednju bitku, koja će ih odvesti u nama nepoznata prostranstva, u sazviježđe, u nebo, koji će postati sjena u nama poznatom svijetu.




( "Beat Of Your Heart" -  album "Pure" )

Prije dva-tri dana je mlada Hayley Westenra proslavila svoj 20. rođendan, a več nam je podarila najsjajnije zvuke.

Rođena je na Novom Zelandu, no kad netko tako dobro pjeva, onda se obično prisjetimo - Irske.

I zbilja njeni pretci jesu iz te zemlje. Došli su sredinom 19. stolječa, te se naselili u Churchtown-u.

Ono što donijeli su i njegovali, i tako se je mlada Hayley rodila - u glazbenoj obitelji.



( "Amazing Grace" - album "Pure", koncertna izvedba )

Ovo je mala podsjetnica na ovu zemlju vulkana, planina, pašnjaka, različitih klimatskih zona i mnogo čega, što bih valjalo vidjeti.

A Hayley se je rodila također u - Churchtownu. I bila je u skladu sa obiteljskom tradicijom - glazbeno nadarena klinka.  No i više od toga.

Kao takva se je več od malena pokušavala "probiti", a buduči "ozbiljna" glazba i nije baš imala neku prođu, je pobjeđivala na audicijama - pjesmuljcima - no ta iskustva su bila tek jedno putovanje prema njenoj pravoj glazbenoj budučnosti.



( "Ave Maria" - album "Live from New Zealand )

Namjerno sam izostavio dataciju kod pojedinih albuma, jer neki su objavljeni samo u njenoj domovini, neki u Europi itd.  A isto tako je i sa pjesmama.

Kao "mala" svirala je po ulicama, te svojim glasom privlačila pažnju prolaznika,  Ništa se kod nje nije događalo "holivudski". A zajedno sa majkom se je uhvatila - prženja.

Bilo je riječ o kučnoj manufakturi CD-ova, koje je ona dijelila kako je stigla, nakon svojih nastupa, a uspjela je ponešto - uvaliti i strangerima, tj. turistima.



( "Prayer", album "Odyssey" )

Da naravno, Novi Zeland jeste i - zelen, i kao što vidite ovdje postoje vrlo neobični prometni znaci.

Glazbena nadarenost mlade Hayley nije mogla zauvijek ostati- nezapažena.

Kao u priči iz neke bajke jedan od njenih CD-ova je dospio na radni stol jedne novozelandske diskografske kompanije.

I upravo onako kako ga je ona nasnimila, gotovo neizmjenjeno se je našao u prodavaonicama nosača zvuka.

Bio je to početak njene sjajne karijere.



( "Let me Lie", album "Treasure" )

I "nemrešbilivit" da je ova pjesma objavljena na večini europskih tržišta prije otprilike - tri dana - 10.04.2007 !!

A za one, koji žele "preskočiti" baš tu - nemojte - čeka vas jedno glazbno putovanje po - Novom Zelandu.

Sa nepunih dvadeset godina, več svjetski poznata, postala je i najmlađa veleposlanica UNICEF-a.

Pjevala je pred vladarima ovog svijeta, a i največe glazbene ličnosti je počastila zajedničkim nastupima.



( "Hayley Westenra & Andrea Bocelli" - "Time To Say Goodbye" ) 

Ova mlada umjetnica je pronašla svoje glazbeno nadahnuče preko svojih irskih prakorijena, kulture Maora, folka, te nekih svojih idola poput Kate Bush ili Joni Mitchell. 

Uz želju za ugodno slušanje, vam prepručam posjetu i njenih službenih stranica:

  


take-it-easy @ 02:00 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 11, 2007



( Ray Charles - "Unchain My Heart" )

Ovo je pjesma nastala skoro prije pola stolječa. I prvi put je otpjevana 1958.  Doživjela je niz prepjeva, od kojih ćete moći ćuti dva.

Njom je Ray Charles 1962.g. postigao veliki uspjeh, a čak 25 !! godina kasnije se je našla na repertoaru Joe Cocker-a, koga je toliko oduševila, da je po njoj naslovio svoj album.

Kod izbora naročito ove druge verzije nisam bio u dilemi, zato luno13, oprosti mi jer znao sam što činim.

Naime mogao sam birati između jednog pomalo "prašnjavog" videoclipa i jedne doista "vruče" verzije, koja je međutim vokalno - sjajna.

Pa uživajte, i ne zaboravite, slike su copyrightizirane by luna13.

 

   ( Joe Cocker, "Unchain My Heart" )
take-it-easy @ 20:51 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 8, 2007



( Andrea Bocelli & Giorga - "Vivo Per Lei" )

Dragi moji blogeri, želim vam još jednom čestitati Uskrs, odnosno da vam poželim da ovaj dan bude ujedno i početak jednog još sretnijeg razdoblja u vašim životima.

Jučer se nisam bio naljutio. Tek želim da vam napišem ono što mi smeta - ako Boga znate, ja vas molim nemojte mi davati savjete kako ću pisati rečenice, dali sa č, ć ili c - a sve drugo slobodno možete, dozvoljeno me je kritizirati, kuditi, što god hoćete, ja vaše mišljenje izbrisati neću. O.K?

Ovu sam pjesmu bio pripremio za jednu osobu za Uskrs, ali sam promislio, pošto znam da ima zlatno srce, neće joj smetati, da ju i vi čujete - zar ne draga .... eh ne smijem napisati nick.

pozdrav svima
take-it-easy @ 15:38 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, travanj 7, 2007



( Sting, "Moon Over Bourbon Street" ) 

Isprićavam se što je nekoliko komentara "iscurilo", no nije bilo tehnićki moguće nešto zamijeniti, a da se komentari usćuvaju.

Eto zahvaljujem se jednog blogerici, što me je nakon gotovo godinu dana bloganja poćastila posjetom i što je smatrala da me treba pod moje stare dane podućiti kako ću pisati rećenice. Pa pisati ću ih kao dosad, kome smetaju, ja tu zaista ništa ne mogu.

Već sam nekoliko puta naglasio da sam veći dio svog života proveo u inozemstvu i da je upravo TO razlog da može kod mene biti i ĆOVJEK I čOVJEK.

No ovaj Čovjek je večeras definitivno izgubio volju da napravi jedan skroman glazbeni poklon, jer ako ne znam pisati, barem znam voljeti - i ljude i glazbu. Bit će novi "pravi" post drugom prilikom. 

Sorry, prijatelji će me razumijeti.


Sretan Vam Uskrs !!

take-it-easy @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 4, 2007



"I Feel Pretty" u izvedbi Marilyn Burrough (  musical "West Side Story" )

take-it-easy @ 22:20 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, travanj 3, 2007



 ( "Miracle on 34th Street" ) 

U tom moru tuge, zavisti, nesreća i mnogo toga što nas ne ćini sretnim, ostaju nam uvijek naša mala utoćišta.

U njima nema neprijatelja, ni ratova, već tu žive naši junaci, koji ponekad i više nisu među nama, no smjestili smo ih ćvrsto u našim srcima.

Svi smo mi bili ili jesmo "buntovnici", sjećamo se ili nosimo naš "sjaj u travi".

Natalie Wood je bila prelijepa. Osobno je imala buran život, a nama je ostavila u nasljeđe filmove, koji će nas oplemeniti i osjećati ćemo se barem malo sigurnije u toj oluji - zvanoj - život.



( glazba uz slideshow:  The Alan Parsons Project - "Time" )

take-it-easy @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1561434
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.