Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - svibanj 2006
srijeda, svibanj 31, 2006


Ima jedna stara mudrost – ako nisi dovoljno pametan,
radije šuti
A ima i jedna beščutnost – pokazali ste je ( uglavnom )
u vašim komentarima na forumu:
Napomena: Vaši "biseri" su premješteni u arhivu, tko ih želi pročitati ih može tamo pronaći


take-it-easy @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Danas mi je jutro bilo kao svako drugo - s malom razlikom - "otišla" mi matična ploča ili motherboard mog kompjutera, a to je za blogeraša ne samo materijalni udarac. No to nije razlog zašto pišem ovaj članak.
Naime, prije nekoliko dana sam nešto napisao, a danas čitam vijest ( pročitali smo ju skoro svi, ali tko će se od nas za mjesec danas sjećati, koliko je bilo sveukupno sličnih vijesti )
Gledam naslovnicu Indexa, vidim Jelačić Plac, i čitam, kako se je ugasio još jedan mladi život, a usput vidim vezanu vijest - još  8.ožujka 2006.g. je jedan 17-godišnjak skočio sa "Mamutice" u Travnom, te u oproštajnom SMS-u poželio da mu svira na pogrebu "Stairway to Heaven" od Led Zeppelina.
I misli mi lete, te se pokušam prisjećati detalja, što sam sve napisao na svom blogu još prije svega nekoliko dana o suicidu.
I postavljam si bezbrojna pitanja, na koje nemam odgovore. Jer moj blog je bio upučen onima, koji vide jedino? rješenje za svoje zemaljske brige upravo u oduzimanju vlastitog života.
A sad kao da trebam "loptu" okrenuti, i pitati se, gdje sam to bio ja, gdje su bili drugi, gdje smo bili mi, da se nismo uspjeli senzibilizirati, te osjetiti kome je naša pomoč nužno potrebna.
Znam, najpozvaniji su liječnici, psihijatri, psiholozi - ali rijetko će se nevoljnik obratiti izravno njima i reći: "Dobar dan, imam jedan problem, znam samo jedno rješenje za moje zemaljske brige - da se ubijem, možda mi Vi možete pomoći?"
Ne, ne ljudi od struke će tek moći pomoći, kad ih netko o problemu izvjesti, ali obično to neće biti onaj, koga nesto teško mući.
Nemam ni ja neki sveobuhvatni recept, što da učinim s moje strane. Čovjek sam kao i svaki drugi, i vjerojatno slično "slijep" da prepoznam onoga, kojemu je pomoč hitno potrebna.
Ipak neću odustati, pokušati ću prema ljudima, s kojim sam u kontaktu biti sto pažvljiviji, učiti tu "vještinu" strpljivog slušanja,  nastojat ću otkriti i teškim kljućevima zabravljena srca. Nije to lagan zadatak, i neću uvijek uspjeti, ali možda uspijem barem nekoga spasiti, makar to nikad ne saznao, ali to nije ni tako važno, mnogo bitnije je da netko zahvaljujući meni i danas šeće ulicama.
A one, za koje sam siguran, da snose veliki dio odgovornosti molim - imajte malo razumjevanja, samoubojstva su često motivirana socijalnom nepravdom, za koju vi neki močnici snosite dio odgovornosti. Apeliram i na roditelje, braću, sestre i "prijatelje" tih potencijalnih žrtava - nemojte da vam brzina svakodnevnice toliko odvrati pažnju, pa da ne uspjete primjetiti da nečija duša plaće, a obraćam se i vama, koji ste s nekim u ljubavnoj vezi - shvatite da su emocije nešto s čim treba postupati pažljivo, ućite se odgovornosti, jer i zbog "običnih" ljubavnih jada su neki - skočili.
Napomena: S vremenom na vrijeme ću objaviti kod tema, za koje smatram da su ( univerzalno ) važne,  i "Summary"
A little "click" and you can listen "Stairway to Heaven",
but please do not jump!!

Summary of
"Stairway to Heaven" - Death is not the "Solution" 
Croatia seems to be a state, where many young people do not see any way out to solve their problems. Nearly every day we can read in our newspapers, that a young guy took his life. The today's newspapers report about a  25 years old man, who committed suicide in the center of the Croatian capitol Zagreb. The same did an only 17 years old boy, with a last wish - please play me "Stairway to Heaven" when you sepulcher me.
This made me thinking, because only some days ago I wrote "a letter" on my blog to people, who are in a big danger to commute suicide.
But now, all my thinking falls through, because I must turn all what I have written to an other direction. I have to speak to me - what have I done to prevent people of doing this? Have I been enough sensual to recognize who is really in danger?
Of course the victims will not go to the doctor and just ask for help. We have to do the job at first and after we did it, eventually to inform the psychiatrists.
We have the task to search the way not walk blind through our streets, and we have to find out how to see people who need help.
I know my possibilities are very limited, but I will not give up. I will try to keep my eyes open, to learn to listen, and even open very locked hearts. I know I cannot do much., but even if I have the luck to save at least one life,  I made a lot. I even must not know for my success. It is only important that I made my duty.
And some words to them who are very responsible in any community - Please show more understanding, a lot of people have social reasons fore their acts. And parents, sisters and brothers, I appeal, please let not be the hurry life the reason, that you haven't seen someone's soul crying. And even I have my suggestion to  people who are in love with each other - recognize that relationships, emotions are something very serious - think about that some jumped only because of one reason - lovelorn.
 
take-it-easy @ 16:08 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 30, 2006
....koji vole nešto lijepo. Jedno malo podsječanje na neke žene, koje su imale važne uloge u životima nekih nama dragih umjetnika. Da ne duljim evo lyrics. A ako kliknete na sličicu - biti će i glazbe:
SOMETHING - The Beatles
Something in the way she moves,
Attracts me like no other lover.
Something in the way she woos me.
I don't wanna leave her now,
You know I believe, and how.
Somewhere in her smile she knows,
That I don't need no other lover.
Something in her style that shows me.
I don't wanna leave her now,
You know I believe and how.
You're asking me will my love grow,
I don't know, I don't know.
You stick around now, it may show,
I don't know, I don't know.
Something in the way she knows,
And all I have to do is think of her.
Something in the things she shows me.
I don't wanna leave her now.

take-it-easy @ 00:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 29, 2006

I svi će gledat u nju i bužu, i svi će biti s njom i nećete joj dati mira. A oni drugi će je pokušat otet, padat će trave i svi će biti u baluunu od svake žuje dugačke i svi će joj biti drugovi i smišljat će nove bolesti, te imaju doma kokoš, pa ih je zarazila neka ptičja gripa. I žena će ispalit, jer će se sve po podu zalit, joj ako samo ode ona u bužu. I grlit će se i naizgledni stranci, neka, neka važno je zabit, pa tko nije volio zabivat, nek uđe, joj kako je lipo kad uđe, zato će doć dobro još pokoja žuja, a meni ne treba žuja jer dosta mi je žujih minuta što mi se spremaju, ma briga me tko će kome zabit, to je ionako privatna stvar, ja više volim nježnije, pa neću valjda na nju nahrupiti ka da je ona od najstarijeg zanata, da oprosti svit stari, ja ću se držat po strani, stavit ću se u kantun, ali ne onaj kantun na koji mislite, zove se nekako korner a meni je draži kornet, radije bih njega liza, nego da vidim hoće li iz tog kornera nju zabit, joj ako im bude taman, jer taman je taman, a nije ušlo, skoro če moč znoj lizat znoj i prsti će im dršćat kao da imaju Parkings, a nisam im kriv kad su sami rekli da imaju gripu od kokoš, pa niije bitno jer jer to parkings illi influencija. Bojiim se da neće biti ni influencija nego i velika impotencija, jer kad se gleda nju i drugu bužu i na to navali očima, ništa od posla doma. A žene će imati posebno stanje, izljevat će se žuto, što će tek bit kad se još umiješaju japanci, neće se žene više ni snaći što je žuto s istoka, a što sa zapada a što dolazi ravno s balkuna. I teči će potoci i pulitičari će moč odahnut, jer ih nitko neće prozivat, neće  nitko govorit k vragu i oktan super, nema veze ionako nećemo voziti jer onako žujasti bih nas možda uvatio neki pandur, a onda ajme takuinu, i govirili bi mi, ne diraš ti tajkuine, nego moj takuin, al neka pa nije svaki dan vrijeme žuja i velikih buža.

I kad prođe mnogo dana i kad prođe devet mjeseci nastat će teška suša, ajme nama rodilišta prazna.

A kao poklon svima kojima je ono u vezi s gorjom bužom sporednija stvar, evo slika jedne pretty woman, draža mi je od žuje, prava je njemica, prava, pravcata, ma govori tamo o nekim balunima, koji su doveli do nekih nesporazuma, ne trebate to shvatiti odveć ozbiljno, više obratite pažnju kaliko ih je skupila - 99. Aj živjeli!!! ( Kljik – po Neni naravno )
 

( Molim da mi "pravi" dalmatinci oproste na lošem dalmatinskom, ali za utjehu, tako će me lakše shvatiti naši dragi prijatelji iz naše metropole i ostalih djelova Lijepe Naše, a ako mislite da bih se moglo koju "dalmatinsku" riječ zamijeniti za "ispravniju" - samo naprijed, možemo to poboljšati - je zajedno smo jači, zar ne? )


take-it-easy @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 28, 2006

Oni punoljetni se zasigurno sjećaju povijesnih trenutaka, kada je padao Berlinski zid, kada su stanovnici podijeljenog grada ponajprije nevjericom, a onda zaista shvatili, da nestaje ta teška zavjesa, koja djeli ljude.

I dok je zid padao,su se ljudi prisjećali silnih godina razdvojenosti, doduše bilo je riječ o istoj naciji – John Lennon bih da je bio živ možda komentirao, da nije to tako važno, jer da su mu ljudi ispred svake nacije.

I tako dok se je jedan zid urušavo, rušio, na našim prostorima su se u «velikim glavama» stvarali novi zidovi, kao da povijest nije bila dovoljna učiteljica života.

Bilo je absurdnih situacija - rebublika u republici, «autonomnih područja»  več kako je kome u datom trenutku na toj "šahovskoj ploči" odgovaralo.

I pri kraju, nakon silnih nesreća i tužnih sudbina, imamo naše tvorevine, skoro sve je raspoređeno, treba još ovo zadnje da se nekako razdjeli, pa da imamo novi red, koji će se kad-tad priključiti velikoj Europskoj obitelji.

I da ne bih bio krivo shvaćen, volim ja svoju domovinu Hrvatsku, ali ne volim novi «JET SET», koji svoje postojanje često temelji na činjenici, da su neki za njih doslovce krv svoju prolili.

Sada dok se nalazimo na još jednoj povijesnoj stepenici, gdje nam naši susjedi nakon skoro cijelog stoljeća ponovno dobivaju svoju «pravu» državnost, neke najjednostavije stvari postaju toliko teške.

Odeš susjedu u njegovo Trebinje i na tvoju rijeć, da bi bilo lijepo reći – izvini – drvlje i kamenje ( po tebi ).

I onda se pitaš, što je to u ljudskim glavama, kada je teško reći ono što je najjednostavnije – teško nam je priznati ono, gdje smo blago rećeno - pogriješili.

Tek imamo neke izgovore, pa nismo mi to htjeli, to su odlučivali oni tamo od «gore» u Beogradu – pa dobro, znamo mi to i bez vas – ali obarač ste ipak potegli vi «mali» odozdo, otkud vam tolika slabost, ponos, ma neka se to zove kako hoće – za samo jednu jedinu riječ:

«IZVINI»

U ime svih žrtava ovog doslovce bratoubilačkog rata s pravom očekujemo od vas tu malu, za vas pretešku riječ.

 Vezano uz ovaj post pripremio sam dva videospota ( trebate samo kliknuti na sličice ) 
 


  




take-it-easy @ 16:18 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, svibanj 27, 2006

Prestravljeni vječni gubitnik bježi pred parnom lokomotivom, 
Zna da će ga uhvatiti i da mu nema spasa
Čuje cviljenje kotača, znoj mu je na čelu,
Netko je namjerno pokvario kočnice
Lokomotiva juri, tjera ga na brži bijeg, 
Bez izgleda trči  pred vlakom
Gleda djecu svoju, kako iskaću na usputne perone
I draga mu se s drugim združila

Počinje puzati na tom koridoru smrti,
Zbog ukradenih kočnica vlak još ubrzava
Svaki bijeg je bezizlazan
Tišina mu je odjednom biva bučna
Vidi anđele kako padaju 
Bog mu ukrao hvataljke spasa
Vlak ne namjerava usporiti
Ostaje bez izgleda za bijeg
To naravno nije prijevod, već «prepričani» tekst ove jedinstvene skladbe sastava
Jethro Tull ( pjeva Ian Anderson )
Pjesmom upućuju poruku Bogu, svjesni da se ljudi  ne mogu obraniti od svoje sudbine i patnjikoje svijet nisu ni 27. svibnja
2006.g. zaobišle:
Na tisuće mrtvih od zemljotresa na Javi, njih je "vlak" u snu pregazio, a
neka djeca s istog kontinenta – skočila su "pod vlak" svojom voljom
Neki od nas bježe ili ga samo čekaju, svjesni da nas neće mimoići.

Želim naglasiti kako je ova skladba toliko furiozno dobra, da uz
užitak slušanja često zaboravljamo koliko je smrtno ozbiljna:
Jethro Tull – Locomotive Breath
Ako ju želite poslušati, kliknite na sliku, nećete vidjeti
Iana Andersona, ali crtič, koji prati izvedbu vas neće razočarati:

In the shuffling madness
of the locomotive breath,
runs the all-time loser,
headlong to his death.
He feels the piston scraping --
steam breaking on his brow --
old Charlie stole the handle and
the train won't stop going --
no way to slow down.
He sees his children jumping off
at the stations -- one by one.
His woman and his best friend --
in bed and having fun.
He's crawling down the corridor
on his hands and knees --
old Charlie stole the handle and
the train won't stop going --
no way to slow down.
He hears the silence howling --
catches angels as they fall.
And the all-time winner
has got him by the balls.
He picks up Gideons Bible --
open at page one --
old Charlie stole the handle and
the train won't stop going
--
no way to slow down.


     


 

take-it-easy @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 25, 2006

Pjesme su kao život, one su kao ljubav – ponekad treba određeni trenutak, da se nešto rodi, stvori.

Tako je  početkom 70.tih izvjesnu Lori Liebermann toliko oduševio koncert tada još nepoznatog Don Mcleana ( danas klinci slušaju Madonninu izvedbu njegove «Američke pite» ) da je Bogu hvala dobila duhovni poticaj da stvori stihove za jednu od najljepših pjesama pop/rock povijesti. Združila se je sa skladateljima Charles Foxom i Normanom Gimbelom – i nastadoše «Killing me softly with his song».

A možda bi ta pjesma pala u zaborav, neprimjećena, kao neka «Pepeljuga» sadašnjice, da nije Roberta Flack "prisluhnula" što to svira za vrijeme leta od LA u NY

Ostatak znate – Roberta je sa pjesmom otišla u glazbenu povijest, imamo interpretaciju i od jedne Arethe Franklin, a prihvatila ju je i Hip Hop struja sadašnjice


I heard he sang a good song
I heard he had a style
And so I came to see him and listen for a while
And there he was this young boy
A stranger to my eyes
Strumming my pain with his fingers
Singing my life with his words
Killing me softly with his song
Killing me softly with his song
Telling my whole life, with his words
Killing me softly with his song
I felt all flushed with fever
Embarrassed by the crowd
I felt he found my letters and read each one out loud
I prayed that he would finish
But he just kept right on
Strumming my pain with his fingers
Singing my life with his words
Killing me softly with his song
Killing me softly with his song
Telling my whole life, with his words
Killing me softly with his song
He sang as if he knew me
In all my dark despair
And then he looked right through me as if I wasn't there
And he just kept on singing
Singing clear and strong
Strumming my pain with his fingers
Singing my life with his words
Killing me softly with his song
Killing me softly with his song
Telling my whole life, with his words
Killing me softly with his song


Ako želite pogledati videoklip Roberte Flack samo kliknite na sličicu:


Otvorit će vam se u novom prozoru a isto tako i
Fugees:





take-it-easy @ 21:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 24, 2006
Ako niste jedan od tih nesretnika, vjerojatno ste prolazili pored njih,  rekli možda i "dobar dan" onima, koji su tu negdje, na rubu života i smrti.
Njima posvečujem ovaj zapis, ali mislim da i "zdravima" neće škoditi,  za početak prepjev Arsena Dedića – Pjesma umirućeg, kasnije ću vam objasniti zašto


Pjesma umirućeg
prepjevao za pjevanje:


Arsen Dedić


Emile, zbogom, vjerni moj
Bili smo skupa još u desetoj
Vječo se penjali na brijeg
Tu se spremali za bijeg
Al' preko svega padne snijeg
Emile, teško je u smrt
Kad ptica pjeva i kad cvate vrt
I zgodne djevojke su svud
Ti im naplati za moj trud
Poljubi njih i bit ću tu


Bješe noć, bješe dan
A oko nas vječni sjaj
Ali pjesma i vino pripremali su kraj


Ne taji, oće, nek se zna
crna sam ovca za vas bio ja
Uzalud učio sam to:
Što je dobro, što je zlo
Što visina, a što dno
Znaj, oće, teško je u smrt
Kad ptica pjeva i kad cvate vrt
I djeca igraju se svud
Ja više nisam znao kud
Zagrli njih i bit ću tu


Bješe noć, bješe dan
A oko nas vječni sjaj
Ali pjesma i vino pripremili su kraj


Zbogom, Françoise, dobra i zla
Čitav si zivot mene varala
Opraštao sam svaki put
Ljubavnik tvoj je meni drug
Ti si mu vraćala moj dug
Zbogom, al' teško je u smrt
Kad ptica pjeva i kad cvate vrt
I sav po proljeću je zrak
Sada te ljubit' može svatko
Al' me se ćuvaj dok je mrak


Bješe noč, bješe dan
Al' sudbina mi je ta
Mogu dohvatit zvijezde
tek one s morskog dna



E mislio sam da će mi Arsenov prepjev uštedjeti vremena, ali to nekako više odgovara onome kako su pjevali Terry i Westlife , ali ja bi ipak radije Le Maribond, onaj Maribond od Jacquesa Brela, e pa neću više tražiti po Google-u,  prevest ću to francusko na svoj način, makar nedostajalo rime i sve vrvilo od gramatičnih i drugih pogrešaka, sreča nismo u školi, pa neću dobiti jedinicu.
Eto ovako:
Zbogom Emile, uvijek sam te mnogo volio
Zbogom Emile, tvoje rijeći bijaše mi radost
Pjevali smo uz ista vina
Pjevali smo uz iste curice
Pjevali smo uz iste brige.
Zbogom Emile, umirem
Tužno je umrijeti u proljeće, kažeš mi
Ali ja idem cvijeću da duša nađe mir.
Vidjeh dobrotu tvoju kao kruh bijeli
Znam moja žena će se uvijek brinut za te
I ja želim da bude smijeha
Želim da se pleše
Želim Vam zabave «luđačke»
Želim da bude smjeha
Želim da se pleše
Kad se budete od mene opraštali

Zbogom Pastiru božji, volio sam te
Zbogom Pastiru božji, rijeći tvoje volio sam
Nismo bili na istoj strani
Nismo išli istim putem
Ali tražili smo oboje istu luku
Zbogom Pastiru božji, smrti odlazim
Tužno je umrijeti u proljeće, kažeš mi
Ali ja idem cvijeću da duša nađe mir
Vidjeh bio si njoj osoba od povjerenja
Znam moja žena će se uvijek brinut za te
I želim da bude smijeha
Želim da se pleše
Želim Vam zabave «luđačke»
Želim da bude smijeha
Želim da se pleše
Kad se budete od mene opraštali

Zbogom Antoine uvijek sam te volio
Zbogom Antoine, tvoje rijeći bijaše mi radost
U tom odlasku ću danas nestati
A ti ćeš biti dobro i živjet ćeš
Iz svih muka postat ćeš snažnija
Zbogoma Antoine, danas umirem
Tužno je umrijeti u proljeće, kažeš mi
Ali ja idem cvijeću da duša nađe mir
Jer si mu bila ljubavnica
Znam da će se moja žena uvijek brinuti zanj
I želim da bude smijeha
Želim da se pleše
Želim Vam zabave «luđačke»
Želim da bude smijeha
Želim da se pleše
Kad se budete od mene opraštali

Zbogom ženo moja, voljeh te mnogo
Zbogom ženo moja, znala si dobro da sam te volio
Al ja odlazim tračnicama Dobrome Bogu
Odlazim traćnicima prije onih tvojih
Odlazi se tračnicama mogućim
Zbogom moja žena, umirem
Tužno je umrijeti u proljeće, kažeš mi
Ali ja idem cvijeću da duša nađe mir
Iako prečesto bio zatvoren za tebe
Znam da ćeš za moju dušu brinuti

I ja želim da bude smijeha
Želim da se pleše
Želim Vam zabave «luđačke»
Želim da bude smjeha
Želim da se pleše
Kad se budete od mene opraštali
Eto to je bio moj prijevod stihova Jacques Brela iz 1961. Prvotno sam ih mislio smjestiti u onaj prošli post, ali onaj je počinjao tužno, da bi Terry tu tugu nekako ublažio, a Westlife posvetio pjesmu onoj prelijepoj curici, i shvatih da je Westlife zapravo pjevajući tužno, tome dodao sjeme radosti i želje za životom. 
I zato dragi moji, kojim vam je teško, koji ste na nekom rubu, koji se još niste ubili – nemojte. Ako niste još promijenili vaš naum, najprije pročitajte što vam pišem.
Svakoga od vas mući nešto teškog, često ste tjelesno zdravi a nekad niste, ali od toga ne biste umrijeli, ali u vama «živi» samo jedan izlaz – a to je smrt.
Ja vas molim da moje pročitate, jer izvršenje nauma može počekati. Vi, svi vi koji ste odlučili da dignete ruke na se, promislite najprije samo jedno:
Ako nestanete, ako umrete putem, koji ste vi izabrali, a ne od "Božje ruke" ili nazovite to kako hočete, promislite dobro – ima li možda netko tko će za vama tugovati, netko tko bi bio beskrajno nesretan? Čak ako ste uvjereni da ama baš nikog za vas nije briga, grdno se varate, jer svako ljudsko biće ima nekakvu rodbinu, pa makar i dalju a ima sigurno i srodnih duša, koje biste razžalostili. 
Ako vam to ne smeta, što bih netko žalio za vama onda niste zaslužili – smrt. Ne, treba da se mijenjate i da shvatite, da smo svi ljudi ovog svijeta povezani nevidljivim nitima i svaki put kad padne jedna zvijezda zavlada žalost, a ona najveća kad ju netko od nas baci. Pokušajte to shvatiti i vidjeti ćete da je sebično dignuti ruke na se, jer «otklanjjajući» svoju nevolju činite druge nesretnim.
I ako se pitate, pa zašto sam vam «stavio», preveo tako tužne stihove – pa samo iz jednog razloga – da vam duša zaplaće, pošteno zaplaće, možda prvi put skrivečki, a onda kada vam se srce pomalo otvori, plakat ćete jače i te suze će dobiti svoju nagradu, netko će vam prići, makar to izgledalo nevidljivo, i pružat će vam toplu ljudsku ruku.
A onda kad vam suze osuše, onda krenite izpočetka, kao da ste malo dijete, kao da ništa neznate, naučite promatrati nebo, shvatiti kako iz samo tri boje nastaje cijeli jedan raskoš zemaljske ljepote. Ako ste u gradu, ako ste u magli i mrazu, i magla i mraz imaju svoj sjaj. U njoj ćete naići na neko možda zaboravljeno lice, ili čete uz lampion upoznati novo, a mraz će vas možda s nekim zbližiti.
I svaki put kad vas uhvati tuga, kad vas nešto razočara, kada promislite da se je sva nevolja svijeta srušila na vas, shvatite da je svaka prepreka, poteškoča samo početak novog puta, novog izlaza, kojeg treba samo potražiti.
I ne dižite ruke na se, jer u konačnici ima i onih, koji bi se možda tome radovali. E nemojte im pružati to zadovoljstvo. 
Živjeli mi svi skupa i nemojte misliti da ste sami, pa svatko je ponekad bio sličan vama, makar se radilo o "usputnoj" tuzi, nekoj ljutnji ili kratkotrajnoj patnji.
Oni koji su otišli ne možemo ih vratiti, a vas molimo da ostanete, da bude manje tuga zemaljskih.

Davor .


 

 

 




 




 

take-it-easy @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 23, 2006

Terry Jacks - njegova  obrada sa izmjenjenim "lyrics"  je mlađima vjerojatno poznatija od izvorne
pjesme, koju  je napisao i otpjevao još davne 1961.g. Jaques Brel:

Adieu l'Émile je t'aimais bien
Adieu l'Émile je t'aimais bien tu sais
On a chanté les mêmes vins
On a chanté les mêmes filles
On a chanté les mêmes chagrins
Adieu l'Émile je vais mourir
C'est dur de mourir au printemps tu sais
Mais je pars aux fleurs la paix dans l'âme
Car vu que tu es bon comme du pain blanc
Je sais que tu prendras soin de ma femme
Je veux qu'on rie
Je veux qu'on danse
Je veux qu'on s'amuse comme des fous
Je veux qu'on rie
Je veux qu'on danse
Quand c'est qu'on me mettra dans le trou.....
Terry Jacks, sa svojim nešto izmjenjenim lyrics:


Goodbye to you my trusted friend
We´ve known each other since we
Were nine or ten
Together we´ve climbed hills and trees
Learned of love and abc´s
Skinned our hearts and
Skinned our knees
Goodbye my friend it´s hard to die
When all the birds are singing
In the sky
Now that spring is in the air
Pretty girls are everywhere
Think of me and i´ll be there
we had joy we had fun we had
seasons in the sun
but the hills that we climbed were
ust seasons out of time
goodbye papa please pray for me
i was the black sheep of the family
you tried to teach me right from wrong
too much wine and too much song
wonder how i got along
goodbye papa it´s hard to die
when all the birds are singing in the sky
now that the spring is in the air
little children everywhere....

A poslušati možete pjesmu u izuzetno lijepom videoklipu sastava
WESTLIFE - dovoljno je da kliknete na njihovu sličicu:



Westlife je posvetio pjesmu ovoj maloj:

 Michelle Tanner


take-it-easy @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


Draga Janice, pišem pisamce, znam da ga vjerojatno nećeš ni vidjeti, ali pročitati če ga netko drugi, pa možda treći i možda ti netko jednog dana ispriča da je tamo na nekom blogeru napisano nešto za tebe.
Neću da ponavljam ono što svi znamo o tvojim sportskim uspjesima, koje si poklonila svojim bližnjima i svima nama, koji smo strijepili kod svakog tvojeg "laufa" i bili uz tebe i kad ti je bilo teško. I uvijek vjerovali smo da se ti nečeš predati. I nisi.
A ja ti želim čestitati, što si osvojila oskara, sportskog oskara.
A sad radi što te volja, ako želiš skijaj, ako hoćeš plivaj, budi mlada kao sve druge djevojke.
I da promjenim malo tekst "24 godina ti je tek" - uživaj Jano, ne brini za nas, možemo mi gledati i reprize kad nas uhvati nostalgija za tobom.
Želim ti od srca samo ovo - da ti bude lijepo i da budeš nadasve sretna.
davor



take-it-easy @ 16:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
 Kakvog li "teškog" naslova za ovo jutarnje doba. Ali ozbiljna su vremena, jer nakasnije u 9 "časova" treba obznaniti ( ne ne nije to "obznana"  Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca - uh baš zaimljivo u toj državi uopče nisu postojali "Crnogorci" barem ne u nazivu - valjda su ih smatrali srbima ) privremene konačne rezultate crnogorskog referenduma.
To dovodi neke u stanje teške "agonije"  jer nestaju polako duhovi iz prošlosti, ma što polako, preko noći nestaju - i postaju svjesni da će biti  ogoljeni, goli do kosti u svojem snu o velikoj tvorevini lažnog imena. E pa "drugovi" i "duhovi" finili su dani - kako bi rekli mi iz Dalmacije.
I specijalno za ovu priliku "Oproštajna pjesma":

You say yes, I say no.
You say stop and I say go go go, oh no.
You say goodbye and I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello.
I say high, you say low.
You say why and I say I don't know, oh no.
You say goodbye and I say hello
(Hello Goodbye Hello Goodbye) hello hello
(Hello Goodbye) I don't know why you say goodbye, I say hello
(Hello Goodbye Hello Goodbye) hello hello
(Hello Goodbye) I don't know why you say goodbye
(Hello Goodbye) I say hello
Why why why why why why do you say goodbye goodbye, oh no?
You say goodbye and I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello.
You say yes (I say "yes") I say no (but I may mean no.)
You say stop (I can stay) and I say go go go (till it's time to go ), oh no.
You say goodbye and I say hello
Hello hello
I don't know why you say
goodbye, I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello hello.
Hela heba helloa CHA CHA, hela...
 "Prolupali" ili ne ( šalim se ) The Beatles su im gotovo proročanski pripremili pjesmu, kliknite na sliku pa ćete čuti i vidjeti:



take-it-easy @ 08:36 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 22, 2006
Kod mene su sve ravnopravne,ja volim sve boje:
CRVENU - ZBOG MOJE PRIJATELJICE TAJNE, A I ZBOG MOJIH PRIJATELJA NOSTALGIČARA
PLAVA - DA SE DIVIM NEBU I MODROPLAVOM MORU ISPRED MOGA DVORA
ŽUTA - JER TO JE BOJA MOG KRŠA A I U IMENU JE OMILJENOG GRADA

CRNA  - ONA DOSTOJANSTVOM TUGU KRASI
BIJELA  -  BOJA ZA SVE NEVINE OVOGA SVIJETA
ZELENA -  POMOĆU NJE OSJEĆAM MIRIS TRAVE I ŽBUNJA
PINK
ZABAVI ME U TOM ČAROBNOM MIKSU

I TAKO U NEDOGLED SVE IH VOLIM I SVE SU MI DRAGE
 I SVUGDJE OD NJIH TRAGOVI JEDINSTEVNI 

Ali da netko počne omjere meni sklada mjenjat, odmah postajem
TEŠKI SEPARATISTA

SRETNO VAM BILO, VI KOJI STE IZABRALI VAŠE OMILJENE BOJE! I TO BAŠ NA MOJ ROĐENDAN, PA ĆU LAKŠE PAMTITI TAJ DAN.




take-it-easy @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Dobro jutro Hrvatska, dobro jutro Nezavisna? Crna Gora, dobro jutro svijetu. Good morning Europe, Good Morning World. 
Uh započeo je jedan novi radni tjedan, a budući da je ono što se zove "radno mjesto" u Hrvatskoj raritet, je red da krenem na posao sa velikim elanom. Nije to prikrivena reklama za Elan skije. Uh ovo objašnjenje pokreće još veću sumnju da želim reklamirati ELAN. Dosta Davore,
ajmo krenuti s elanom, ali nećemo reklamirati ELAN.
Aj živjeli svi blogeraši s indexa, pa i šire, baš me zanima ima li tamo u Montenegro neki blog koji se zove take it easy - čuo sam da je tamo glasovanje održano čak u jednom šatoru - što mi je pobudilo sumnju - naime jel se sjećate ono kad je Crnu Goru zadesio potres, a ono njima pošalju šator, a oni ga vrate. I Crveni križ sav u čudu se čudi ma kako su im vratili šator, kad ono dobije službeno objašnjenje iz tadašnjeg Titograda, tj. Podgorice - "Pa nisu ga bili razapeli" Aj živjeli nam susjedi, ovaj put vam je uspjelo razapeti - šator.
Evo poklanjam za "buđenje" sliku od Montenegro Airlines:

A nije loša linija zar ne? Crna je baš kao Montenegro.


take-it-easy @ 07:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 21, 2006
Pa noćas definitivno ona od onih finskih "lordova" . Nakon toga mi je potrebna hitna glazbena terapija, i evo je:
A WHITER SHADE OD PALE

We skipped the light fandango
turned cartwheels 'cross the floor
I was feeling kinda seasick
but the crowd called out for more
The room was humming harder
as the ceiling flew away
When we called out for another drink
the waiter brought a tray
And so it was that later
as the miller told his tale
that her face, at first just ghostly,
turned a whiter shade of pale
She said, 'There is no reason
and the truth is plain to see.'
But I wandered through my playing cards
and would not let her be
one of sixteen vestal virgins
who were leaving for the coast
and although my eyes were open
they might have just as well've been closed
She said, 'I'm home on shore leave,'
though in truth we were at sea
so I took her by the looking glass
and forced her to agree
saying, 'You must be the mermaid
who took Neptune for a ride.'
But she smiled at me so sadly
that my anger straightway died
If music be the food of love
then laughter is its queen
and likewise if behind is in front
then dirt in truth is clean
My mouth by then like cardboard
seemed to slip straight through my head
So we crash-dived straightway quickly
and attacked the ocean bed
  
PRIPREMIO SAM VAM DVA VIDEO SPOTA, PRVI JE ORIGINALNI OD PROCOL HARUMA, DOVOLJNO JE KLIKNUTI NA SLIKE:





A DRUGI OD ANNIE LENNOX, KOJU POZNAJE MLAĐA PUBLIKA:
 


( Napomena - kod ovog drugog spota je glazba originalna, sam videosnimak nije u izravnoj vezi s pjesmom )


take-it-easy @ 01:21 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, svibanj 20, 2006

Volite li autič, mali slatki – imat ćete ga za svega 500 dana. Izgledati će otprilike ovako:





ali kako će fiat 500 izgledati u konačnici odlučuju i oni koji će sudjelovati na dizajn natjecanju «500 wants you». Ako imate vremena na pretek, potražite najprije «živi» primjerak ili sliku Fiata 500 – za one mlađe, da ne bude zabune, nije riječ o «Fići», nego o nećem manjem – i uhvatite se alata i upotrijebite maštu – i sve to skupa pošaljite na adresu, koju ćete naći pod
www.Fiat500.com A ja sam baš znatiželjan što će nakon New Beetlea, novog Minija izaći iz talijanskih radionica. Valja će biti «platljivije» nego novi Mini odnosno N. Beetle.




take-it-easy @ 13:27 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 19, 2006
Glazba  mi predstavlja mnogo, pa tako čete ovdje nači dosta linkova za videospotove, lyrics, ali ima i sasvim drugih tema.
U mojem životu ima toliko izvođaća glazbe iz vrlo različitih žanrova, pa je teško napisati što mi je nakako najdraže, ali da pojednostavim - pa ne moram to ni tražiti - jer svaka pjesma ima svoje mjesto negdje u meni. Evo nešto do sada najstarije - još se nisam bio ni rodio kad je pjevala Judy Garland "Somewhere over the rainbow" Bilo bi šteta propustit pogledati ovaj isječak iz filma, te ne  uživatati u predivnoj interpretaciji Judy Garland. Trebate samo kliknuti na sliku:


Ovo su samo početni lyrics....ako ih trebate , naći ćete ih lako na netu.
Someplace where there isn't any trouble . . .Do you suppose there is such a place, Toto?There must be.It's not a place you can get to by a boat or a train.It's far, far away . . .
Behind the moon, beyond the rain
Somewhere over the rainbow, way up high,There's a land that I heard of once in a lullaby.
Somewhere over the rainbow, skies are blueAnd the dreams that you dare to dream really do come true.
Someday I'll wish upon a starAnd wake up where the clouds are far behind me.
Where troubles melt like lemon drops
Away above the chimney tops, that's where you'll find me.
Somewhere over the rainbow, bluebirds fly,Birds fly over the rainbow, why then, oh why can't I?
If happy little bluebirds fly beyond the rainbow,Why oh why can't I?
.......
Želim vam svima lijep vikend!!!




take-it-easy @ 21:35 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 18, 2006


Evo za 22  dana će biti svi u balunu, a za 2 dana u salunu, jer nastupa naša SEVE NACIONALE
Za one koji "moraju" vidjeti njen spot - evo ga
:
Ako kako da se ta "štikla" ukljući, pa probajte na nju klinuti.
Ali za sve posjetitelje od Take_it_easy  "ekskluzivni" prijevod MOJA ŠTIKLA na njemački jezik:

( Ako ima netko prijevod na neki drugi jezik, nek mi se pridruži, ali nemojte ono copy paste ima Seve na netu i na engleskom i na slovenskom - međutim ovaj prijevod je moj )

I konačno sada za sve ljubitelje Seve i njemačkog jezika - trebalo bi to poslati BILD Zeitungu, gdje se diraju u Sevine privatne stvari, sram ih bilo, al oni ne čine one stvari....i snimaju se isto, samo ih nitko ne želi gledat za razliku od naše Seve.

Prijevod - premijera -objavljeno prvi put SADA

«Mein Stöckelschuh»
DENN DAS GRAS HAT KEINEN FUSS GEFASST
WO GESTANDEN HAT MEIN STÖCKELSCHUH
( Sprache: Komm, komm, komm, komm hop hop hop hop geh mein Küken )
TICK TACK SO ETWA UM HALB DREI 
ZWICKEN WIRST MICH DASS ES NIEMAND SIEHT
SOLCHE WIE DU KENN ICH ALLZUGUT
DEINE PATEN SIND DIE TEUFEL SELBST
KLING, KLING, SUCHEN WIRST DU NUMMER MEIN
KLOPF, KLOPF, KLOPF EINER ANDEREN
EICHELHÄHERLEIN, MÄDLEIN, ZIEH  DIE STRÜMPFE AN 
DENN DAS GRAS HAT KEINEN FUSS GEFASST
WO GESTANDEN HAT MEIN STÖCKELSCHUH
OJ JA JA OJ JA JA OJ JA JA
OJ JA JA OJ JA JA
MEIN STÖCKELSCHUH
( Sprache; näht sieben, näht acht, näht neun, näht meine und wieder kleine, s s s
Seks,
Hop, hop, leut, leut )
TICK TACK SO ETWA UM HALB DREI
KNABBERN WIRST MICH DASS ES NIEMAND SIEHT
GOLDNER RING, DÜNNES SCHNURBÄRTCHEN
SOLCHE WIE DU KENN ICH ALLZUGUT
KLING, KLING, SUCHEN WIRST DU NUMMER MEIN
WEG, WEG, HAU EINER ANDEREN AB
EICHELHÄHERLEIN, MÄDLEIN, ZIEH DIE STRÜMPFE AN
DENN DAS GRAS HAT KEINEN FUSS GEFASST
WO GESTANDEN HAT MEIN STÖCKELSCHUH
OJ JA JA OJ JA JA
OJ JA JA OJ JA JA
MEIN STÖCKELSCHUH
( Sprache; zumb, zumb, Stroh, Heu, Käse, Salami, Rizi, Bizi, Topf, 
grösser, Zuckerrübe, Bückle, Afrika, Paprika )
( Sprache; näht sieben, näht acht, näht neun, näht meine, geh, geh )

Ako imate prijevode na druge jezike možete mi ih poslati na dami1621@index.hr
Šaljite mi molim samo VLASTITE prijevode - hvala
NADOPUNA 20.05.2006.g.
SRETNO SEVE!! AKO POBIJEDIŠ BIT ĆE U SPLITU KRUHA I IGARA ( TAKO SU NAM BAREM OBEĆALI )
21.05.06. 00,05h nema kruha i igarara, ma koliko nam se susjedi trudili pomoći.
eto cherume mož odahnut, neće biti troška


take-it-easy @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 17, 2006
Ne, ne ja sam se samo nečeg sjetio nakon što sam našao silne rijeći na pregledu blogova - o seksu - evo mali izbor:

Vibrator,  seks i ostale stvari, hetero biseksualno, lezbo vjeverica, ispovjest jedne kurve , imate li mali penis

Vidite kako su mi se slova ne pocrvenula, nego poljubičastila od ovog raskoša seskualnog repertoara. 
Ali kako bi ono Dino rekao ništa kontra Seksa, pardon Splita ( e pa i to počinje sa S Sseks kao kod one štikle, ja Vas častim samo malo dobrim vibracijama.

Jedan mali klik, i već ste sa dečkima sa plaže - e pa živio, pardon - živjele nam dobre vibracije!!!
Evo i lyricys -  na na na do do do jednostavno - ali dobro vibrira

I, I love the colorful clothes she wears
And the way the sunlight plays upon her hair
I hear the sound of a gentle word
On the wind that lifts her perfume through the air

Im pickin up good vibrations
Shes giving me excitations
Im pickin up good vibrations
(oom bop bop good vibrations)
Shes giving me excitations
(oom bop bop excitations)
Good good good good vibrations
(oom bop bop)
Shes giving me excitations
(oom bop bop excitations)
Good good good good vibrations
(oom bop bop)
Shes giving me excitations
(oom bop bop excitations)

Close my eyes
Shes somehow closer now
Softly smile, I know she must be kind
When I look in her eyes
She goes with me to a blossom world

Im pickin up good vibrations
Shes giving me excitations
Im pickin up good vibrations
(oom bop bop good vibrations)
Shes giving me excitations
(oom bop bop excitations)
Good good good good vibrations
(oom bop bop)
Shes giving me excitations
(oom bop bop excitations)
Good good good good vibrations
(oom bop bop)
Shes giving me excitations
(oom bop bop excitations)

(ahhhhhhh)
(ah my my what elation)
I dont know where but she sends me there
(ah my my what a sensation)
(ah my my what elations)
(ah my my what)

Gotta keep those lovin good vibrations
A happenin with her
Gotta keep those lovin good vibrations
A happenin with her
Gotta keep those lovin good vibrations
A happenin

Ahhhhhhhh
Good good good good vibrations
(oom bop bop)
(Im pickin up good vibrations)
Shes giving me excitations
(oom bop bop)
(excitations)
Good good good good vibrations
(oom bop bop)
Shes na na...

Na na na na na
Na na na
Na na na na na
Na na na
Do do do do do
Do do do
Do do do do do
Do do do
take-it-easy @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 16, 2006
Video spot:  George Harrison & Paul Simon (  pjesme "Here comes the sun" i "Homeward bound" )
Here comes the sun (doot in doo doo)
Here comes the sun
And I say
It's alright

Little darling
It's been a long cold lonely winter
Little darling
It feels like years since it's been here

Here comes the sun
Here comes the sun
And I say
It's alright

Little darling
The smiles returning to the faces
Little darling
It seems like years since it's been here

Here comes the sun
Here comes the sun
And I say
It's alright

Sun, sun, sun, here it comes (four times)

Little darling
I feel that the ice is slowly melting
Little darling
It seems like years since it's been clear

Here comes the sun (doot in doo doo)
Here comes the sun
And I say
It's alright

Here comes the sun (doot in doo doo)
Here comes the sun
It's alright
It's alright
Prokliknite se preko slike ako želite ćuti ovaj jedinstven zajednički nastup






take-it-easy @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 15, 2006
Ovaj dan je zaista šašav. Najprije me je naljutio "hrvatski" t-com, a onda kad sam pokušao poslati poruke - jedno ništa.

To je doista vrlo "zabavno" kad šaljete poruke, a one ne odu - a tekst - ako ga niste slučajno kopirali, ode u Honduras...kako bi netko rekao.

Pa budući sam se "opario",  ja svojem prijatelju upišem u okvirič za poruke samo test - da ne pišem uzalud - i naravno ništa od poruke.

Zato svi moji dragi prijatelji koji ste mi poslali poruke a primio sam ih a nisam mogo odgovoriti - hvala vam!!

Hvala i vama koji ste mi poslali poruke a nisam ih primio!!

Moji prijatlji znaju da ja uvijek mislim na njih i oni če se u mojim riječima naći. Neki imaju blogove, a neki ne ali to za prijateljstvo nije ni bitno.

A što je bilo sa mojom ljutnjom - pa najgore je to što ja volim miroljubiv suživot - pa čak i sa našim telekomunikacijskim monopolistom.

Dobri moji prijatelji međutim znaju, da kad je pravda u pitanju, da nisam baš sklon kompromisima. Zato neka mi oproste svi moderatori, ako sam vas koji put naljutio, pa ljudi smo, ja sam vam ionako sve več unaprijed oprostio. Ja u pogledu opraštanja dajem kredit. Svatko tko me do kraja mjeseca naljuti ja mu već sada opraštam - ali nemojte to zlorabiti.

A što je bilo sa t-comom? - pa otišao im je s moje strane vrlo otrovan mail. Ako budu mudri, bolje po njih, i njima ću oprostiti, ali im ostavljam rok kušnje do kraja mjeseca. Ako se udostoje....ma gdje će se oni udostojiti, pa ne budimo naivni...dobro su se oni udebljali ovdje u zemlji Hrvatskoj, a zašto da im zamjerimo kada su naši domači izdajnici ( kako se je govorilo u socijalizmu ) im omogučili da dođu u bescjenje do bogatstva.

Ali kad bude dovoljno kritične mase - kako ono piše na blogu  - zajedno smo jači, onda će i oni malo drugačiji razmišljati.

Ako mislite da sam prenaivan, pa onda razmislite - zašto se blog baš tako reklamira - jer zajedno smo zaista jači!!!

A vama drage prijateljice i prijatelji i ostali forumaši, blogaši, koje nisam još uspio upoznati - nadam se da ću vas upoznati što više, jer najlješe je kad imaš prijatelje - e ovo već zaslužuje stihove:

Eto neka nam malo pomogne Carole King:

When you're down and troubled
And you need some loving care
And nothing, nothing is going right
Close your eyes and think of me
And soon I will be there
To brighten up even your darkest night

You just call out my name
And you know wherever I am
I'll come running to see you again
Winter, spring, summer or fall
All you have to do is call
And I'll be there
You've got a friend

If the sky above you
Grows dark and full of clouds
And that old north wind begins to blow
Keep your head together
And call my name out loud
Soon you'll hear me knocking at your door

You just call out my name
And you know wherever I am
I'll come running to see you
Winter, spring, summer or fall
All you have to do is call
And I'll be there

Ain't it good to know that you've got a friend
When people can be so cold
They'll hurt you, and desert you
And take your soul if you let them
Oh, but don't you let them

You just call out my name
And you know wherever I am
I'll come running to see you again
Winter, spring, summer or fall
All you have to do is call
And I'll be there
You've got a friend



 

take-it-easy @ 21:02 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 14, 2006

Možda tako, da im napišete da  poslušaju Jill's theme od Ennia Morricone.

 Kao da je dobri Bog umiješao svoje prste kada je slavni skladatelj stvarao glazbu za sada već legendarni western «Once upon a time in the West». Ne morate film ni pogledati, da biste uživali u toj  «božanstvenoj» glazbi.

LP počinje onim najpoznatijem-  Jill's theme, gjde kao da se natjeću što je uzvišenije – ljudski glas ili cijeli jedan orkestar – odgovor ćete pronaći u samoj izvedbi, gjde ženski vokal upravo «izranja» iz orkestralnog dijela . To je svakako možda najupečatljivija pjesma.

Ali nastavite slušati dalje, do kraja. Bit će tu još i Jill's America i nakon što preslušate sve,  ako ste doista slušali srcem, imat ćete osjećaj smirenosti i gledati ćete ljude oko vas drugačijim očima. I možda ćete kao ja otići da uslikate ruže u cvatu – da ih podijelite.










(Jill's Theme)




 

take-it-easy @ 19:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, svibanj 13, 2006
....u torbi sam imao neki prastari fotoaparat za jednokratnu upotrebu. Pa se sjetih ajmo ga dati razviti da vidim što je, jer sam davno zaboravio što sam slikao. A onda vidjeh zeleno srce Solina, koje se nalazi između Splita, Kaštela i nekih ne baš lijepih tvornica - ako slike nisu odveć kvalitetne, ne zamjerite - skenirao sam ih pa su tako ispale:







Eto tako vam je u Solinu, pa ako budete u prolazu i prošetajte....

take-it-easy @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 12, 2006
What have I got to do to make you love me
What have I got to do to make you care
What do I do when lightning strikes me
And I wake to find that you're not there

What do I do to make you want me
What have I got to do to be heard
What do I say when it's all over
And sorry seems to be the hardest word

It's sad, so sad
It's a sad, sad situation
And it's getting more and more absurd
It's sad, so sad
Why can't we talk it over
Oh it seems to me
That sorry seems to be the hardest word

What do I do to make you love me
What have I got to do to be heard
What do I do when lightning strikes me
What have I got to do
What have I got to do
When sorry seems to be the hardest word
 



( Elton John - "Sorry Seems To Be the Hardest Word" )

PROVINCIJALKA
Rekli su mi da je dosla iz provincije,
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija.

Srce stade kao dete da se otima,
trazili smo se po prethodnim zivotima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promasaje koji tiste,
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste.

O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reci bi sve pokvarile,
samo se cutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.

O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju, nijednu drugu.

Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.

Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...

Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.

I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...





take-it-easy @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 11, 2006
.....tko su to bili Hitler i Staljin. Moje priče u nastavcima će malo počekati, da malo "popričam" sa vama.

Predpostavljam da su vam roditelji ponešto rekli, učitelji dali knjige da čitate, da biste znali, koja oličenja masovnog zla su bile upravo te dvije osobe. Pa ovi naši "domaći" zločinci su bili pravi amateri u usporedbi sa njihovim aparaturama mučenja - milijuni su zbog njih ginuli - a vi ih postate na forumu kao da je riječ o nekakvoj "zabavi" Žao mi vas je, jer očito vam nisu dobro ispričali povijest, one najmračnije dijelove prošlog stoljeća. Zato uzmite si jedno popodne i nabavite si malo štiva, a ima ga i na internetu napretek - možda ćete nakon toga malo odgovorniji stavljati te vaše sličice.

Ne ponovilo se, a od mene samo dva kratka slikovna posta, jedan iz Buchenwalda ( krematorij ) i jedan iz Gulaga. Namjerno sam izostavio one strašnije slike iz pieteta prema žrtvama, jer ono što izgleda kao gomila nabacanih ljudskih lešina ne prolazi svakom kroz glavu o koliko je tu nesretnih sudbina riječ.





 

take-it-easy @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 10, 2006
Blogovi su upisani kronološki, znači današnji ćete pronaći scrollanjem. Obzirom na "tešku" temu evo malo nečeg lijepog:



take-it-easy @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 9, 2006

NAPOMENA:  ZAPIS PRIČE JE KRONOLOŠKI, Početak je na početku, nastavci ispod - ovo nije internet dnevnik.



07.05.2006.g

Priča - 1. dio - početak

Kako je lijepo ubaciti koji stih, jednostavno to dođe kao neka "instant kava", sam pomiješaš i gotovo - a onda dolazi zbillja - počinje priča

Recimo da se ona zove Isabelle ili Claire - ili da ne izmišljamo napisati ću samo ONA..

Jednog se  jutra probudila i primjetila je da ništa nije kao obično. Pogledala je kroz prozor i kao da  je njen pogled udario u rešetke koje su se tu odjenom pojavile. Nije ništa shvaćala. Samo joj je prolazila kroz misli činjenica da vidi kroz te željezne okove prekrasno proljetno cvijeće. I cvijeće kao da je odjenom izgubilo taj sjaj, jer nikako nije podnosila to teško gvožđe.

Ali to ne obično je pronalazila po cijelome stanu. Nestalo je njene omiljene svjetloplave boje, sad je sve bilo tamno zeleno, a zapazila je i neke nove uokvirene slike - pogledala je i vidjela u njima neke sive, mračne motive - mučenja, zlostavljanja, blud.

A na stolu je primjetila svoj omiljeni, uvenuli cvijet. Nekakav težak zrak je osječala, mogla je disati ali je sve bilo puno vlage, pljesni, smrada duhana i nekog jeftinog pića za opijanje.

Počela ju je hvatiti panika, kad je osjetila kako joj smrdi spavačica, kako joj je krevet nekako drugačiji, kao da je imala preko noći nekog neugodnog posjetitelja.

I sva zbunjena krenula je put kupatila i umjesto svoje uredno složene kozmetike je pronašla samo neki mali komad sapuna pored kade i čula je kako kaplje iz bojlera. Pokušala je oprati lice ali kad je pustila vodu izlazila je samo neka žuta tekućina.

Zbunjena je tražila svoj mobitel po sobi, ali ga ne nađe.

Sada već shrvana od toliko neočekivanih promjena samo sjedne na krevet i počinje razmišljati - o kako sam još jučer navečer bila sretna dok sam prijateljici Sanji kukala kako nemam dovoljno novaca za kaput. A sada bih željela samo da izađem van iz ove sobe i da pomirišem barem jedan proljetni cvijet, ali znam da ne mogu, jer su mi vrata izlaza zazidana.

to be continued....
09.05.2006.g.



Priča – 2. dio – suočavanja

 

Kako je sjedila na krevetu, je poželjela da sve oko nje nije istina, a iz želje nastade umor, a od omora utone u san – onako smrdljiva, neoprana, nepočešljana. I taj san ju vrati u zbilju ? , sjetila se svoje vjerne prijateljice Sanje, koja ju nikada ne ostavlja u nevolji, baš nikada, ta misao kao da joj je dala smiraj i zaspe još dublje. Ali samo na kratko jer je u stanu nešto užasno zaškripi.

«Uh kako sam čvrsto zaspala» bile su joj prve misli, a onda ode pogledati izvor te akustične neugode. «Taj prokleti bojler», izgovori, ali prije nego uopče uspije shvatiti pravi uzrok zvukova, primjeti kako se je njen glas promjenio. Kao da govori neka starica, osječala je «kuglu» u grlu, a pekla ju je svaka izgovoreni rijeć – «taj prokleti bojler» sada samo šapne, da si uskrati dodatnu bol.

Odmah se prisjeti svoje nove svakodnevnice, zapravo nije više ni znala što joj je to njena svakodnevnica – jer vani je bilo isto cvijeće, ista zelena livada, isti, mada drugi ljudi.

Gledavši kroz rešetke na svom prozoru primjeti Sanju, kako šeće zagrljena sa nekim «likom». Pokušavši doviknuti da ju prijateljica čuje, uspjeva samo izgovoriti nešto hrapavo i neartikulirano. Sanja to i ne primjeti,

Sada ONA počinje bjesnuti u svom starom «stilu», ma vidi ti one Sanje, kojeg se «lika» uhvatila, ta cura nije ni svjesna s kakvom gadurom šeta.

A onda kao da ju nešto probode. Ne, nije to bilo ni srce, ni  proljetna migrena.

Ali kako nije uspjela shvatiti uzrok, počinje razmišljati o nekim drugim temama. Sanja izčezne isto tako brzo, kao što se je bila pojavila.

Osječala je užasnu žeđ. Po svojem novom, starom stanu se je nekako uspjela dovući do onog, što je nekoč od milja zvala «fridge».

Taj moj stan, fuck it, neka je zelen i izobličen, ali barem ću si izvaditi nešto hladnog, da utažim žeđ.

I otvori ona vrata svojeg 3oo litrenjaka, kad ugleda zelenkaste, ali ipak prozirne boce. Sve su bile iste, a imale su čak i nekakve etikete.

Bravo, promisli ona i počinje čitati natpise. Špirit 1 – 100%, špirit 2 - 100%. I tako do zadnje boce. Od bjesa pobaca neke po sobi, razlije se tekučina, a pod postadoše oštar od staklenih krhotina.

I sjeti se ona prvog jutra?, ako je to bilo prvo, kako se je izljevala žuta tekućina iz bojlera. Uzme ona bocu, prolije pola sadržaja, te dolije te čudne tekučine – da bila je to voda, blatnjava voda, i odlije ona još malo da postigne neki podnošljivi omjer blata, vode i bistrog špirita – i popije svoje prvo piče, kao da treba proslaviti? taj novi život.

to be continued…



12.05.2006.g.

priča 3. dio – glib

«Oh very, very good drink“, govorila je sama sobom, nakon što ispila već sedmu bocu svog blatnjavog koktela.

Dat ću ja tom slasnom piću ime, pa naravno, samo ja znam tajnu recepturu – nazvat ću ga «šljam», uh kako to dobro zvući – «šljam» i pokuša ONA ustati, što joj i uspijeva, ali kako zaboravi na one pobacane boce ugazi na komadić oštrog stakla.

Neka, neka, sad prostorija više nije više sva toliko zelena, sad je i crvena – promisli u svom bijesu i glibu, kojega očito još nije bila svjesna.

Posjekotina zacijeli, a krv na zelenom parketu brzo skrutne i postade samo tamna mrlja među oštrim iglicama.

Nekako je rado držala «svoju» zelenu bocu, dok je naduta istraživala svoju izmjenjenu nastambu.

Otvori svoj omiljeni ormar, a u njemu nađe samo iskidane ostatke svojih haljina.

Nekakvi nadveliki žohari i neka druga, njoj nepoznata stvorenja, su očito napravili takve rupe, da je ubrzo odustala od zamisli da se tu dadne išta zakrpati.

«Ma vidi ti ovog ljigavca» reće ona kad ugleda dobro uzgojenog žohara.

Ona ga stisne i dok se rasprsne njegova ljuštara,bivaše sva poprskana od nečeg gustog, što je ta «gadura» nosila u sebi.

Neka ti je bilo u slast, sad sam te zdrobila, nema ti više.

Tada primjetiše još dosta drugih «insektoidnih» stvorova, koje je očito mamio taj istisnuti sloj njoj nepoznatog sadržaja.

Počinje se to mnogostopalno krdo po njoj penjati da se domogne njima slasnog jela.

Iznenadna «gužva» se ubrzo smiri, nakon što su joj izlizali, izgrickali i usisali i posljednji sloj te guste njoj nepoznate smjese.

Nakon razočaranja zbog upropaštenih «krpica»( a i doživljenog šoka ) slijedilo je drugo, pa i treće i poslije dugog traženja, prekapanja, propadanja kroz napukle podove, shvati koliko je bezpomočna u toj zarobljenosti, te kakva joj je nepravda nanesena, da bude zatočena u vlastitom domu.

Počinje lupati po zazidanim vratima, zgrabi one ružne, hrđave rešetke.

Pogleda se u nekakvom ostatku ogledala, koji je pronašla u kupatilu i vidjela je kako je sva ružna i naborana, bez sjaja i što ju najviše preplaši – izgledala je tako hladna, kao da vidi nekog licemjernog.

Promisli, sva sreća što nisam zbilja takva, pa nisam ja kriva što me je zazidalo i što sad izgledam tako patvorena.

Ne nisam to ja. Nisam.

I da se malo smiri uzme još malo svoga «šljama», koji joj je očito dobro prijao.

to be continued…

16.05.2006.g. priča 4. dio – iglice

I tako prođe dosta dana i noći, ili noći i dana, ona ih više brojala nije, a vremenom je izgubila i osječaj, što bi to moglo biti dan, a što noč.

S vremenom je već dobro poznavala svoju nastambu, pokojeg žohora ili nešto sitno, što puže ili se gnijezdi u porama napuklih podova, to više nije ni primječivala.

Navikla se je na svoj «šljam», ali joj je postajao sve manje ukusan. A bilo je sve teže praviti taj napitak, jer zelenih bočica počelo je polako nestajati, tako da je stalno izmišljala neke nove omjere, a «šljam» bijaše sve gušći.

Sebe više nije željela gledati u onom ostatku ogledalca, jer nije htjela da gleda nekog, tko ona nije. Smatrala je da taj izgled nipošto ne karakterizira nju, koja je uvijek bila tako plemenita prema drugima.

Kako nastamba nije bila odviše velika po pitanju kvadrature, ubrzo je i zatvorenih očiju znala, gdje su oni najoštriji djelovi stakla, koji su se bili zabili u drveni pod, prilikom njenog «okršaja» sa bocama.

Kako ju očito nije tražio nitko, počinje razmišljati kako da si prikrati vrijeme i da bude «korisna», kakva je uostalom uvijek bila u svom vanjskom životu, da, da korisna je bila, i dobra, upravo omiljena, tako da nije ni shvaćala kako nitko ne pokušava da pronikne do spoznaje, da je ONA zapravo zarobljena.

Nikakvog kucanja na vrata, po zidu, samo nijemo prolaženje ljudi ispod njenog prozora – to je bila nova «svakodnevnica».

Promisli, kako nekako da odkloni te krhotine od stakla, od onih najvećih, pa sve do onih manjih i najmanjih, koji su bili tako mali kao nevidljive iglice u koje je potrebno ugaziti, da ih bolom uočiš.

Te «iglice» su joj bile najneugodnije, jer taman kad promisli da je sve zamke dobro zaobišla, zagazi u to sitno, što joj se uvuče pod kožu. Od toga se stvore male rane, koje najprije zacrvene, a potom se ognoje.

O što bih sve dala, da uspije nekako izvući to od gnoja smrdljivo, što nije samo bilo odurnog mirisa i boje,več ju je i strašno bolilo.

Ali dok je bila u toj dilemi, o kojoj će biti riječ kasnije, ona se odluči da najprije otkloni one največe dijelove stakla.

Oprezno ih počinje sakupljati, i tako polako skupi cijelu hrpu, koju posloži, i gle čuda – u čošku sobe nađe kantu, koju je očito bila tu cijelo vrijeme, ali tek je sada uspjeva primjetiti.

Sva sretna i ponosna počinje stavljati najprije veče komade u svoje "otkriče", te ju obuzme neki tračak zadovoljstva, nešto kao da počinje shvačati da svaki tunel, svaki labirint ima nešto, što se zove "izlaz".

Veće komade stakla skupi brzo, dok se je traženje onog manjeg pokazalo poprilično teškim.

U svojoj nakani da otkloni i posljednu iglicu, nanjela je svojim prstima i stopalima ozljede, jer nije imala ni cipela ni papuča.

Na red je došao konačno i zadnji sloj, moglo bi se skoro reći staklene prašine.

Mučno i bolno je skupljala golim prstima i napokon nakon nebrojenih sati – bilo je sve u kutu – u kanti, prepunoj zelenih krhotina, iglica i ponešto skručene krvi.

I sada je bila u nedoumici – sasvim malo je ostalo špirita, njoj tako potrebnog, da si utaži žed i da se osjeća «sretnijom», a isto tako nužnog da s njim pokuša nekako da zalijeći rane i sada već mnogobrojne gnojne čirove, koji su bili već toliko odurni, da nije znala što joj više smeta – izgled gnoja ili čisti smrad kojeg je on uzrok.

Razmišljala je dugo i dvoumila se oko odluke – mogučnosti izbora su joj bile skučene…..

 to be continued….

25. 05.2006.g
Priča - 5. dio - previranja


Otvorila je po tko zna koji put svoj «frigde» i prebrojavala zelene boce špirita. I premda je znala zbroj, stalno je iznova brojala i brojala.

«Ma prokletog špirita, zašto nestaje, zar sam zaslužila da budem lišena ovog malog, posljednjeg dostojanstva, koje mi on daje» potiho kaže.

Istodobno, dok je jedva hodala, gledala je svoja gnojna stopala i ruke.

Sve joj se bilo pretvorilo u gusti gnoj, mislila je kao da vidi nepreglednu gnojnu mrežu.

Znala je da ne može odugovlačiti u nedogled, mogla je napraviti još malo «šljama» ili piti onu odurnu, žutu tekućinu ili svega pomalo, doslovce malo.

Dok je bila u svojim mislima, uspijeva primjetiti kako je u sobi postalo nekako tiše, nije da su joj baš nedostajali oni žohari, gmizavci i sva ona sitna stvorenja, koja su se bila kod nje dobro udomila, ali primjetila je da su nekako – nestala.

«Pa dobro, ja vas nisam potjerala, samo sam malo pospremala» ali istodobno promisli, da njena još veća tuga nije nastala od te promjene. Naime, bila se je nekako navikla na sva ta «stvorenja» ali tugu je pojačalo nešto drugo.

Nije bilo lako ni odrediti što joj je tuga, a što bol. Samo je bila u jedno sigurna – «šljam» kao da ju je nekako uvijek tješio.

Ali dok je vapila za svojim pićem, istodobno nije znala što če sa svojim tjelesnim? ranama, koje su prijetile da ju istinski dokrajće.

Sva uznemirena i nespremna za teške odluke ipak shvati, da ne može ona uvijek odlučivati kada je vrijeme za neko da ili ne.

Uzme ona bocu šprita, prokalkulira kako bi bilo bolje, da nije u bijesu toliko pobacala, ali sad je kasno za računice.

Ipak imala je jednu «slobodicu» – mogla je otvori bocu, da osjeti njoj tako drag miris osnovnog sastojka «šljama»

«Fuck it, nije to moja želja, ali moram nekako zaljećiti rane.»

Nije doduše zapsovala zbog onih duševnih, nego zbog gnojnih čireva. Ali u trenutku iskrenosti, postade svjesna, koliko je naporno razlučivati izvore svojih tegoba.

Negdje u sobi pronađe ostatke odjeće, koji su sad tek služili kao «krpe», te odluči otvoriti jednu od svojih posljednjih, njoj upravo «zlatnih» boca.

Namoči krpice špiritom i obloži svoje bolne rane.

Ponajprije ju oblozi  zapeču, ali ubrzo počinje osjećati smiraj.

Smjesti se nekako u svoj krevet, i zamotanih stopala i ruku sjeti se opet one za nju sada neobične tišine.

Usta su joj bila suha, kao da je prošla cijelu pustinju, i nekako se dovuće do kupaonice.

Napije se žute, bljutave tekućine, ali tješila ju pomisao da je melem iskoristila ne za smijeh, ne za dušu nego za «istinske» rane.

I dok je ležala na krevetu po prvi put poželi ne zaspati, da osjeti blagodatni špirit.

I nakon dugog vremena «robovanja» osjeti neke nove osjećaje, koje kao da nikad prije nije poznavala.

 

To be continued. ( after summer I think )

 






 

 

 

take-it-easy @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, svibanj 6, 2006
( Ovaj dio je uvodni dio za gornju priču  - najava priče )



It's a little bit funny this feeling inside
I'm not one of those who can easily hide
I don't have much money but boy if I did
I'd buy a big house where we both could live

If I was a sculptor, but then again, no
Or a man who makes potions in a travelling show
I know it's not much but it's the best I can do
My gift is my song and this one's for you

And you can tell everybody this is your song
It may be quite simple but now that it's done
I hope you don't mind
I hope you don't mind that I put down in words
How wonderful life is while you're in the world

I sat on the roof and kicked off the moss
Well a few of the verses well they've got me quite cross
But the sun's been quite kind while I wrote this song
It's for people like you that keep it turned on

So excuse me forgetting but these things I do
You see I've forgotten if they're green or they're blue
Anyway the thing is what I really mean
Yours are the sweetest eyes I've ever seen


( Lyrics by Bernie Taupin )

 






take-it-easy @ 21:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Zucker, sagt man, kommt am Ende. Aber was ist überhaupt der Wohlgeschmack des Zuckers im Vergleich zur Bewunderung, die der Mensch in der Begegnung mit der schönsten von den schönen fühlt, mit der geheimnisvollsten von allen mystischen Inselchen der Südadria. Dieser Sv. Andrija, gesträubt über dem Meer, und bereit zum Streit mit jeder Welle, die seine steinerne Brust zu berühren wagt, trägt in seinen Gegensätzen irgendeine magische, unwiderstehliche Anziehungskraft. So eine grosse, dass die Leuchtturmwärter beim Verlassen dieses hoch in den Kierfern erbauten Gebäudes mit ihren rauhen Händen die Tränen abwischen, als hätten sie jemanden Liebsten verloren.

( Auszug aus der Monographie "Pharos", Originaltexte: Slobodan Paparella und Frane Jurić, Split 1995, Übersetzung: Davor Topić )

Evo izvornog teksta, ujedno se zahvaljujem za sve dobronamjerne savjete - tek sam počeo s blogom, nadam se da ću "u hodu" ispraviti neke greške.

Sv. Andrija

Šećer, kažu, dolazi na kraju. No što je uopće slast šečera u odnosu na udivljenje koje čovjek osjeti u susretu s najljepšim od svih lijepih, s najtajnovitijim od svih mističnih otočića južnog Jadrana. Taj Sv. Andrija, nakostrušen nad pučinom i spreman na svađu sa svakim valom koji mu dodirne kameno poprsje, u svojim kontrastima nosi neku magičnu, neodoljivu privlačnost, toliku da su svjetioničari koji su napuštali zgradu podignutu visoko među borovima plakali kao da se opraštaju od nekoga najmilijega.









take-it-easy @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

Iza prozora nemirnog sna
Osjećam njihove sjene
Gledam kako kroz zidove plešu
Kurvini sinovi

Zatvori gubicu nije vrijedna zanata
Istresi gorčinu do kraja
Na strateškim mjestima njihovi ljudi
Kurvini sinovi


Lutke od krvi bez trunke ideje
Ubiće na cesti
Loša noć bježim iz grada
Oni dolaze ...
Kurvini sinovi



Otišao sam daleko do krajnjih granica
More je uzimalo od neba
Na drugoj strani znaci oluje
Vidio sam kao plaže u tami

Hladna noć pred velike događaje
Ne želim više da se sjećam
Znali su gdje će me naći




Tražio sam kao što uvijek tražim -  nešto prikladno. I kad čitam ove stihove onda vidim koliko su univerzalni. Ti "Kurvni sinovi" ma u kojem su god sistemu, u kojoj god državi, njihovi interesi nisu nikad ugroženi.

I nisu se ništa promjenili, samo što sada imaju sofisticiraniji način djelovanja - internet im je došao kao dar s neba da "ne kisnu" nepotrebno.



No o "Kurvinim sinovima" ću jednim drugim putem nešto više - neću to zaboraviti, jer su oni uvijek prisutni.

Kurvini sinovi - zapis 07.05.2006.g.

Part 1

Poznati texaški ranger je malo predahnuo. Ustvari njegov najvjerniji sluga je predahnuo. Naime ranger ga je poslao u jednu vrlo čudnu zemlju – zemlju u kojoj se svi bune a svi šute. E takvu zemlju zaista nije lako pronaći.

Ali nije bilo baš sve kako je ranger rekao – još je sluzi u glavi ona pjesma «it never rains in southern Dalmifornia»,  kad ono pljusak. Sva sreća što su domaćini znali da je sluga nešto deblji, čini mi si da ga zovu Dick, što bi njemci rekli – debeli, pa su se pobrinuli da mu pripreme široke kišobrane, da mu se ne bih smočila njegova debela koža. A za svaki slučaj bilo je i suncobrana za slučaj nužde.

A domaćini kao pravi domaćini su ga primili tako toplo, da samo što se nisu rastopili. Nisu ga pitali kako gazda i kako napreduje njegovo stado. Naime načulo se da ranger ima nešto velikih problema – nekako mu se stado rasipa – svako malo netko se ravno zabije u neku njegovu ovcu, i onda izgori i zabitelj i ovca. No nije rangera baš briga za zabitelja, nego za ovcu – ali kako zna nešto o ekonomiji svoje farme, tako je uposlio nešto jeftinije ovce da mu obavljaju neke poslove, one najplemenitije je ostavio doma – e neće da mi nitko zabije moje miljenice.

Sluga nakon što je drevni grad upravo zahvaljujući njemu nalikovao na neki 007 pohvali svojeg domačina kako je s njim jako, jako zadovoljan. ( To mu je gazda rekao da zapiše i da ne zaboravi reći kada dođe )

Kaže debeli, ma vi imate baš pravu stoku, ona je toliko pametna da se ne da baš tako lako zabiti. Ma dajte povečajte malo broj, pa da ne dolazim kasnije opet, nek ih za početak bude sto više – najbolje da zaokružimo.

A domaćin mu kaže, no problem šaljem ja, ma nači ću ja dovoljno goveda i ostale stoke, koja će rado otići – a kako im bude, nek se ne bune, pa nitko ih nije tjerao.

U to vrijeme oko grada svako malo izlaze i ulaze neki ronioci – ma šta su to tražili?

Tek kasnije Dick domaćinu kaže istinu – ma znam da me neki silno mrze i najradije bi da izlijepe plakate protiv mene preko cjelog stradjuna. Pa sam mislio da se nisu možda u moru sakrili.

E debeli ili Dick, kako ti već drago, uzalud si se brinuo – došao si u zemlju gdje se svi bune a svi šute.



nastavlja se...

Kurvini Sinovi – Part 2 «Ustajte vi zemaljsko groblje!!»

zapis od 10.svibnja 2006.g

Jednom se sastali pokojnici gradske cemeterije, jer su postajali sve nezadovljniji svojim statusom i ugledom. U tu svrhu održaše tajni sastanak u gluho doba noći, kako bi bili sigurni da nitko ne prisluškuje.

Prvi se javio neki Hasmidija, kojeg su ovdje pokopali nekako skrivečki u doba, dok se nije baš vodila stroga skrb ni briga o grobljanskim nastambama. Hasmidija se požali kako su ga naprosto stavili, ne pitavši ga ni za kvadraturu ni komfor.

Kada ostali saznadoše u kakvi uvjetima živi Hasmidija, shvate da stanuju doduše loše, ali neusporedivo bolje nego nesretni H.

Zatim se javi neka drugarica Zoka. Ona se požali kako su ju pokopali zajedno sa cijelom kućom, svojim nikad prežaljenim domom.

«Ma nemoj da zezaš» kaže Hasmidija, «kako su to mogli uraditi, pa nisu mogli ovdje staviti cijelu kučetinu.»

Onda počinje Zoka objašnjavati – «ma nije bilo baš tako, dodijelili su mi pristojan grob, neću dušu da zgriješim, ipak imam dosta više kvadrata od tebe -  nego su mi rekli da moram van iz kuče, da je to sad živo groblje i da sam ja zadnja, koja ima treba, pa da neče valjda držati mrtvace unutra – ti ćeš lijepo na cemeteriju i ne gnjavi, neće ti biti tijesno. A šta je meni drugo preostalo nego da se pomirim sa odlukom.

Nekako se iz daljine javi stanovnik groba pod imenom Glasnik – taj ima vjerojatno najbolji sluh na cijeloj cemeteriji, pa pošto dobro čuje s jedne strane na drugu, obično izvještava ostale o zbivanjima van kruga ili kvadrata, ne znaju to cemeteraši točno, pošto su poklopljeni, odnosno zakopani, pa imaju preskučene vidike.

«Oh Zoka, pa nisam znao da smo nekad bili zajedo u istoj kući» reče Glasnik, «čuj što sam jedne noći prisluhnuo – neki je tip prolazio pored naše cemeterije i  nešto je znao o našoj bivšoj kući. Sjećam se kako je pun žara pričao o njoj, još mi odzvanja njegov euforičan glas - „u super je lancu, baš je na pravom mjestu“, ali Zoka nemoj me pitati zašto je govorio o lancu, pa svatko zna što je lanac, ne znam zašto se je baš lanca sjetio, kada je pričao o kući. Čudnog li tipa»

Kako se je diskusija razvijala, tako se javiše još dosta drugih govornika, neki su sada živjeli prilično dostojno, dobili su mramor, valjda kao nekakvo priznanje za svoje zasluge, dok su drugi pričali iz svojih običnih grobova, koji  nisu bili baš luksuzni, ali sasvim dovoljni, za «voditi pristojan život»

Javi se Žosef, koji je ispričao kako je on stigao ovamo. «Ma nečete mi vjerovati, ali ovo je ŽIVA istina. Moja kuča je odjednom samo nestala, kao da je netko napravio nekakvu čaroliju»

«A kako se je zvala tvoja kuča, možda se sjetim koja je to» postadoše znatiželjna Zoka.

Žosef je bio vrlo sretan zbog tog pitanja, jer već godinama ovdje obitava a nitko baš ne pokazuje za njega interes. «Moja kuća je imala neko plemenito ime, mislim da se zvala Proleter ».

Na to porastu kod Zoke emocije i najradije bi se združila sa Žosefom, ma kakva bila mala kvadratura njegovog grobnog mjesta.

Noč je prolazila, čula su se svakojaka razmišljanja i prijedlozi, i na kraju pred jutro su svi već bili pomalo umorni da smognu donijeti neku odluku.

Zvonila su cemeterijanska zvona, glavni grobar otvoriše velika ulazna vrata, kad dobije iznenada Visoku posjet – došao je gospodin Maydach, glavni nadzornik svih cemeterija, te se obrati svom uposleniku, koji se gotovo ukoči od strahopoštovanja.

«Dobar dan, dobri čovječe, vidim da si vrijedan kao uvijek. Evo ću ti reći nešto u povjerenju. Ma prevelika je ova cemeterija, nekako ćemo to premjestiti i razmjestiti, a ti ne boj se, čeka te novi, još bolji posao»

I kako reće cijenjeni gospodin, gotovo nečujno se premjestiše grobovi na neka druga mjesta i Hasmidija i Zoka i Glasnik i Žosef i svi drugi bijaše raseljeni, ostadoše im samo sjeta, grobnotiha sjeta za pravdom i ustankom.

nastavlja se....

 





Kurvini sinovi zapis od 20.05.2006.g. part 3  Bhutan - Ministarstvo bhutanske bezbjednosti daje saopčenje:


 (  DRZAVA BHUTAN, POSLJEDNJA DIKTATURA, JOŠ NEOTKRIVENA OD BORACA  PROTIV OSOVINE ZLA )

 BHUTANKE I BHUTANCI ŽELIM DA VAM KAŽEM DA JE DANAS BILA UGROŽENA NAŠA ZAJEDNIČKA BEZBJEDNOST.

 NAIME UNATOČ STALNOJ BRIZI DA NE DODJE DO NEŽELJENIH, DA NE KAŽEM, EKSPLOZIVNIH SITUACIJA IPAK JE JEDAN PROPANI COVJEK, ZNAČI SKROZ PROPANO PROPAO SE DRZNUO  DA SE DIRA U SIGURNOST CJELE NAŠE ZAJEDNICE PA I ŠIRE

 PRIJETIO JE UNIŠTENJEM NE SAMO SVOJE PROPANE NASTAMBE, VEĆ JE UJEDNO UGROZIO I CIJELI BHUTAN. NIJE HTIO IZPOŠTOVATI DA SE ZA PROPANE NASTAMBE KOJE UGROŽAVAJU NAŠE BHUTANSKE INTERESE BRINEMO MI, TE IH KAO TAKVE OTKLANJAMO NE PROPAN NEGO MEHANIČKIM SREDSTVIMA.

 NAŠE SPECIJALNE JEDINICE SU UTVRDILE DA JE STANOVITI PIROSCH, NAJPROPANIJI ČOVJEK DRŽAVE USPIO SVOJOM DIVERZANSTSKOM AKTIVNOŠĆU PRISVOJITI DRŽAVE ZALIHE  FITILJA TE JE POČEO UZVIKIVATI

 "IZVIR IZVIR IZVIR, VI STE IZVIR IZVIR A NE JA IZVIR  SVIH OVIH PROPANA KAO JA

 DROPULATORI  STE,  ŽELITE SMANJITI POPULACIJU NA DROPOPULICIJSKI NAČIN

 E NEĆETE UZ POMOC MOG FITILJA PROPAST ĆE NE

SAMO PROPAN NEGO I BHUTAN"

 VIDJEVŠI DA JE ZBOG PROPANA UGROZENA BEZBJEDNOST BHUTANA

HITNO JE DONESENA ODLUKA DA SE IZ VIŠIH INTERESA ODMETNIKU PIROSCHU OPROSTE SVE NJEGOVE ANTI DROPULAKCIJSKE  I DRUGE AKTIVNOSTI, TE DA GA SE NE DIRA ZBOG DETONACIJSKIH RAZLOGA.

OVA ODLUKA STUPA NA SNAGU ODMAH

AMNESTIJA PROPANU, ŽIVIO BHUTAN!



NADOPUNA - VLADAR VIDNO UZNEMIREN, JER JE PROTIVNO SVOJIH UVJERENJA "AMNESTIRAO" PROPANA, NAMJESTI ISTOM ZAMKU, TE GA U TRENUTKU NEPAŽNJE TAJNO ODVEDE NA OGOLJENI OTOK. PROPAN SHVATI SVOJ NEOPREZ I DA MU VIŠE NISU POTREBNI FITILJI JER JE NJEGOVO PROPAN MJESTO POSTALO
PALATON. NISU GA PROPANILI NEGO PALATONIRALI. NISMO USPJELI SAZNATI KOLIKA JE BILA KONCENTRACIJA PALA TONA.
nastavlja se...

KURVINI SINOVI - SPECIJALNO IZDANJE
Kad se dira SVETA RAJSKA LIVADA -zapis od 30.05.2006.g.


ŽIVJELI GRAĐANI U JEDNOM BETONSKOM RAJU  I PRIHVATIŠE GA SA SVOJOM VELIKOM SREDIŠNJICOM, HRAMOM ZVANIM BETONIJA SJEČAJU SE KAD SE IZGRADIO, DOBRI BOG IM KAŽE  IMA VAS DOSTA, PA VAS MORAM NEKAKO SMJESTITI
I ŽIVJEŠE STANOVNICI SRETNO, PRAVIŠE DJECU U SVOJOJ  BETONIJI, I U MANJIM DIJELOVIMA RAJA, JER IM BOG ISPUNI OBEČANJE DA IM U SREDINI OSTAVLJA  JEDNU VELIKU LIVADU I NEK SE NA NJOJ RADUJU NEK SE  VESELE, NEK DJECA TRAŽE KUKCE I TRATINČICE I REČE BOG, ALI NEK VAM NITKO NE DIRA VAŠU TRAVICU.A ONDA SE POJAVIŠE NEKI NOVI «BOGOVI», NEOBAZRIVI  NA ČINJENICU DA OVDJE VEĆ POSTOJI BOG. 
ZAPOČNU KOPATI TEMELJE ZA NOVI HRAM TOČNO NASUPROT BETONIJE. 
ZAORAŠE ONI TU SVETU LIVADU, A DJECU POTJERAŠE, MAME SE RAZPLAĆU, KLINCI VIDE KAKO IM MIC PO MIC NESTAJU NJIHOVE TRAVICE, LIVADICE NJIHOVIH OSMJEHA.
KAKO JE RAJSKA LIVADA DOSLOVCE PLAKALA, POBUNI SE CIJELI BETONSKI NAROD I KAŽE - OSTAVITE NAM NAŠ RAJ ONAKAV KAKAV JE.  NE TREBAJU NAM DODATNI BOGOVI, ZAR SMO NESKROMNI AKO ŽELIMO SAČUVATI NAŠU RAJSKU LIVADU.
SLUŠAJTE, PRISLUHNITE ŠTO VAM KAŽE OVA SVETA LIVADA SLOBODNO KLIKNITE NA LIVADU
Will you make us laugh, will you make us cry? 
Will you tell us when to live, will you tell us when to die? 
I know we've come a long way, 

KURVINI SINOVI - DODATNO IZDANJE OD 09.06.2006.g.

Hello, Mr. Optimist is calling, am I speaking with the major of Seven Castle Rock Entertainment?
Yes, you are, what can I do for you?
Oh, I have a little problem, I want to invite someone from Pinkvania to my home, but I am afraid of a certain Mr.Almighty, who does not like any one who doesn't look like someone from this area.
What do you say from Pinkvania, invite him no problem, but I am not responsible for Mr. Almighty. If you will have any problems, just ca call our police of S.C.R.E.
Hello Mr. Optimist is calling, I am speaking with the police of S.C.R.E.?
Yes, you are what can we do for you?
Oh, I have a little problem, I want to invite someone from Pinkvania to my home, but I am afraid of a certain Mr.Almighty, who does not like any one who doesn't look like someone from this area.
What do you say Mr. Almighty? Fuck yourself you and Mr.Almighty. We are not responsible for this person.
Hello Mr. Optimist is calling, I am speaking with the court of S.C.R.E.?
Yes, you are what can we do for you?
Oh, I have a little problem, I want to invite someone from Pinkvania to my home, but I am afraid of a certain Mr.Almighty, who does not like any one who doesn't look like someone from this area.
What do you say, Mr. Almighty? We have never heard about him, there must be a misunderstanding, call the police or the major of  S.C.R.E., maybe they can help you.
Hello Mr. Optimist is calling, I am speaking with the county where S.C.R.E. belongs to?
Yes, you are, what can we do for you?
Oh, I have a little problem, I want to invite someone from Pinkvania to my home, but I am afraid of a certain Mr.Almighty, who does not like any one who doesn't look like someone from this area.
Yes, we see, please go to the court of S.C.R.E. , ask them for advice, we are sure they will give it to you, they are paid to work for the citizens.
Thank you.
Hello Mr. Optimist is calling, I am speaking with the reporter of X.I.N.D.E.X?
Oh welcome, it's a pleasure to get a call from the Province, what can we do for you?
Oh, I have a little problem, I want to invite someone from Pinkvania to my home, but I am afraid of a certain Mr.Almighty, who does not like any one who doesn't look like someone from this area.
Pinkvania you say. We never heard about Pinkvania, what shall we write, how can we write, you know we have to do big deals her in the Capitol, to join people, because we want to save some grass for them, we have organized a big action with candles and so on, we really want to do and ....bla bla bla
<div style="BACKGROUND: rgb(241,234,228) 0% 50%; moz-backgroun
take-it-easy @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 2, 2006

Evo vidio sam razne uratke. Dobre, bolje, lošije. Ja sam tek krenuo. Pa vidjet ćemo. Za početak - Take it easy Davor.

Svi koji me žele kontaktirati preko maila, evo dvije adrese:
dami1621@index.hr
davor.topic@inet.hr


Evo jednog teksta, koji je 30.05.2006.g. prigodno objavlen:

Post od 30.5. - "Oj metropola moja bajna" 
Kratko, jasno, jezgrovito kao GMETRO express - što mene muči - a kad bih bio siguran da mislim doslovce samo na sebe, ne bih bilo ovog posta.
Kako je stanje u državi, gdje se bogatstva i raskoš slijevaju nekako u jednom smjeru i donekle u naša tri ostala najveća središta, a u isto vrijeme provincija upravo stagnira, pa zapravo imamo pustu državu, tako je to i sa medijima i aktivnostima.
A internet jeste jedan od tih medija. A na njemu Index.
Ja sam još relativno "mlad" član index foruma, pa mi oprostite ako što pogriješim, ali nekako su se uvijek spominjale neke nazovimo ih Meline kavice - koje su bile redovito u Zagrebu - kao da se ne bih te kavice mogle malo pokrenuti, pa da bude jednom u Dubrovniku, pa u Zadru, pa u Gospiću, pa u Virovitici itd. ( imena gradova su slučajna )
I sada se cijela priča ponavlja. Blog priprema svoj prvi susret blogeraša. I naravno da bi bilo bogohulno zamjeriti da taj susret ne bude u Zagrebu. Doći će oni, koji ili tamo žive ili si mogu put priuštiti. Ali bilo bi jako otužno kada bi nakon bezbroj ispijenih kava i sklopljenih poznanstava netko ustanovio - da bilo je krasno ali sve to iključivo u metropoli našoj bajnoj.
davor t.
Napomena: Ovaj post je prigodnog karaktera, te mu je rok trajanja kao dnevne novine, nakon toga seli u "arhivu".


 Arhivirani post od 31.05.2006.g.
Ima jedna stara mudrost – ako nisi dovoljno pametan,
radije šuti
A ima i jedna beščutnost – pokazali ste je ( uglavnom )
u vašim komentarima na forumu:
Evo ih redom pa neka prosudi savjest:
Post 1 - I kaj onda??
Post 2 - Nije valjda oštetio neku ploču dolje?
Post 3 - ...oštetio je vaš mozak...još više
Post 4 - uh..nemojte se pretgrat od pisanja clanaka...
Post 5 - Jako dobar razlog za to djelo na kraju krajeva valjda mu se isplatilo  
Post 6 - koga jebe, samoubojica nikad ne žalim, neka mu je teška zemlja i još vruća vatra u paklu
Post 7 - jel zbog loseg zivota u ljepoj ili iz osobnih razloga? Hhaa
Post 8 - Možda je ciljao Bandića dok je obilazio grad?
Post 9- Ja nikako ne kuzim te sto se bacu sa 50 m i nikome nista. Pa bar da nisanu nekoga ko ih je zajeba, pa bi se moglo i razumit...! Kad bi se ja tija bacit, onda bi prvo nasa jedan kalasnjikov sa 300 metaka, pa posisa jedno stotinjak mafijasa sa kravatom, pa bi makar osta u povijesti. Jer, kad te vec boli racku za sve, onda ih spizdis maximalno prije nego oni tebe. Slazem se sa ovom budalom gori da su obicni samoubojice samo obicne kukavice. Nazalost.
Post 10 - samoubojica je čovjek duboko svjestan svog izbora za razliku od nekih koji poput teladi žive živote onako kako im ga skroje
Post 11 - pa bolje, dosegnut cemo americki standard... tamo se to dogada svakodnevno
Post 12 -
sigurna sam da ti i inače puno toga ne razumiješ pa tako ni ovo nije iznimka. isto tako osoba koja se ubila sigurno ne bi tražila razumjevanje tebe i tebi sličnih. ( slijedi citiranje )
nitko se ne ubije smao tako i čisto sumnjam da je svima uzrok kukavičluk
Post 13 - pa mene je uvijek zanimalo zašto to ljudi rade, na kraju oni koji dignu ruku na sebe nisu kukavice, jer za to treba hrabrost
kukavice možda što nisu bili hrabri nositi se s problemom životu..
sad sam se sjetila  i onog što je skočio sa katedrale i na kraju što vrijedi se pitati , 
tih ljudi više nema, a kad im je trebala pomoć nikog nije bilo u blizini..
jer možda nisu dali naslutiti da će si oduzeti život
Post 14 - A budale, moga je pričekat da završi Svjetsko prvenstvo.
Post 15 - Ako se netko izdrkava, to si ti. Žaliti valja ubijene, a ne samoubojice. Ako se htio ubiti, to je i postigao, i što sad?
Post 16 - nitko se ne ubije smao tako i čisto sumnjam da je svima uzrok kukavičluk



A koji je tebi sad kurac? Ja ne razumim puno toga i ne sramim se to i priznati. Ti, naravno, kuzis sve... Popusi ga mali 
Post 17 - ps ja sam pitao..ali odgovora nisam dobio..kao inace sto ej u ovoj drzavi i bez ovog slucaja
Post 18 - neki kažu da je frajer bio mostarac, bio u depri i nostalgija ga vukla da izvede makar jednu "lastu"
Eto to je reprezentativni uzorak, pišem reprezentativni, jer će vjerojatno biti još postova, razlikovno ne velikih.
Uz čast iznimkama – vrlo porazna razmišljanja, baš bih me zanimalo da se vi bacite, pa da onda o vama tako pišu
 


Slučaj Kaštela – zapis od 13. lipnja 2006.g.
Budući da ovo nije "forum", a ljudi pišu anonimne komentare, u kojima doslovce pokušavaju vrijeđati, i pri tom naravno izbjegavajući upisati svoj "nick" sam izbrisao moj post telegrafske dužine u kojem sam bio "prozvao" redakciju blogera. Ovim putem se želim ponadati, da im nije bila namjera ignorirati problem "Kaštela", nego da ima i dosta drugih problematičnih situacija i da se ne stigne o svemu ponešto napisati, premda su o problemu "Kaštela" pisali neki vodeći dnevni listovi. No svaka redakcija ima posljednju riječ o tome što će objaviti, napisati, osvrnuti se. To je novinarska sloboda.
Problem je u tome da se u gradu Kaštela mnogo toga dešava, što najblaže rečeno ne ispunjava najosnovnije demokratske standarde. Jedan gradonačelnik, kojem je Halid Bešlić taman dostojan, da nešto odsvira u nekoj seoskoj kafani, gradsko poglavarstvo, koje nije sposobno riješiti što je za Kaštela prihvatljivo ili ne, pravosuđe, koje se u slučaju Strize pokazalo potpuno inertno, a da egzekutivu i ne spominjem. 
I sad se pitam kakvi to standardi demokracije važe u Kaštelima, gdje jedan nogometni klub mora otkazati gostoprimstvo jednom pjevaču, i time se de facto onemogučava da se održi jedan humanitarni koncert. Možda bih oni koji su jednom posjetili udrugu "Mir" postali nešto manje grlati i malo manje vrijeđali. Ali nije problem u tome, jer uvijek će biti onih, koji se ne mogu uklopiti u neke demokratske standarde, već u tome što je na nivou Kaštela, na svim razinama vlasti riječ demokracija - mrtvo slovo na papiru.



<embed src="http://www.youtube.com/v/MeE2lKhpnxM" type="application/x-shockwave-flash" width="425" height="350"></embed></object>


take-it-easy @ 21:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1555695
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.