Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - svibanj 2007
četvrtak, svibanj 31, 2007



( Kiki Dee & Elton John - "Don't Go Breaking My Heart" )

Dragi prijatelji evo nešto dobro poznatog, no što se kostimografije tiće, ona je sa vremenske distance i pomalo smiješna, što naravno ne treba shvatiti u negativnom kontekstu, jer je to na neki način bio i zaštitni znak umjetnika ( hvala "naopaka_bajka" za opasku ). 

No o o svemu tome više, kada budem imao dovoljno vremena da napišem temeljit osvrt.

Eltona ste već mogli ovdje i poslušati, no ne u ovom duetu. Da ne trošim rijeći, jer ovo i ne smatram postom u pravom smislu, tek više jedno dobro večer usred srijede.

I pjesme sam izabrao upravo takve, da vas malo i raspolože.

Najprije ovaj duet "nije za bacit", jer ga obilježava dobra pozitivna energija, kakvu i nije baš uvijek lako naći.

A i druga pjesma, njegovo poznati "Crocodile Rock" možete ovdje pogledati u ponešto drugaćijem izdanju.

Pa uživajte, a onaj "pravi" rad - uskoro. Pozdrav svima



Ne baš važan update: Nitko nije primjetio da sam zabucao - jučer je bio četvrtak, a ne srijeda. pozdrav :))
take-it-easy @ 21:33 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, svibanj 26, 2007



( Neverne Bebe & Aki - "Boje Duge" )

U vremenima teškim kada nisu samo ratovi harali, već se srozavale i glazbene vrijednosti, osnovan je jedan band, koji će postati kultni klubski sastav u Srbiji i Crnoj Gori.

Nema smisla ići sad u političku geografiju, već želim samo naglasiti da je ovaj sastav u pozitivnom smislu obilježio glazbenu scenu na prostorima Balkana u devedesetim godinama prošlog stoljeća.

Na žalost dosta tog materijala nije lako dostupno, pogotovo videozapisa, no postoji njihov fan club, gdje imate popis cd-a za lakše snalaženje.

Obilježje "Beba" je prije svega odmak od loše glazbe, kakve je bilo u obilju na prostoru cijele bivše državne zajednice, a gledajući u globalu nemamo ni sada bolju situaciju.



( "Kiša" - snimka uživo )

Ovaj sastav, koji je nekoliko puta mijenjao postav, odradio je gotovo nevjerojatnih preko 1.200 nastupa. Čak su svirali kao predgrupa na jednom koncertu grupe "Toto".

Milan Đurđević, koji je tu od samog početka 1993 godine, se sjeća što li se sve serviralo publici čak i na "naprednim" radio i tv  kanalima - glazba najniže vrijednosti, sve to popraćenom dobro poznatom koreografijom kića, kakve ima i dan danas i u Lijepoj Našoj.

I treba im se odati priznanje, što su sve ove godine opstali, što su tražili pozitivne vrijednosti, te nisu tek za novcem trčali, već su često i za malobrojnu publiku pošteno i prije svega odlično svirali.



( "Gde smo" )

Sastav, koji nije prihvaćao kompromise je u glazbenom smislu ipak doživio promjene. Njih ste upravo mogli i ćuti.

Sa dolaskom Jane Šušteršić i Jelene Pudar u njihovoj zadnjoj postavi iz 2003. kao da je nadahnut jedan novi vjetar u njihovom izražaju. I konačno su postali slušani i traženi na području cijele bivše Juge.

Ako mislite kako sam to izostavio njihovu naj naj pjesmu iz 2005.g. - e pa nisam, potražite ju preko tagova

Svima želim ugodno slušanje, i nadam se da će vam se pjesme svidjeti.  :))

Pozdrav od vašeg preuposlenog Take_It_Easy.!!



( "Da ima nas" )
take-it-easy @ 02:24 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007


photo copyright luna13

Nisam znao koju boju slova da izaberem, jer sve su nekako lijepe, no o tome sam već pisao u svibnju prošle godine.

Ne želim vas zamarati sa svim dogodovštinama svakodnevnice, no ne brinite sve je pod kontrolom, odnosno podosta i na stolu, i čeka da se obavi, pa i hoću,

a u međuvremenu vas ne ostavljam, nego još jednu pjesmu s vama dijelim, znate i nju a ovi "stariji" blogeri i tko pjeva, da to je ona, koja je posve sam siguran negdje u još ljepšem svijetu od onog kakvog mi poznajemo.

No ima tu i jedna poanta, ako ne uspijemo unatoč nama naizgled nerješivih briga otkriti ljepotu ovdje, gdje smo, bojim se da će nam biti teže i kasnije. Zato otvorite i oći i srca : ))

Pozdrav svima, e neko je dirao medu, piše, evo sad može - uskočiti još i u vodu

take-it-easy @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 21, 2007



...nije posve običan dan, premda će proteći ćini mi se u radu.

A i brojač objave se je poigrao, eto piše 2 i 21 sati, i doista je za dvoje danas važan upravo taj broj, a dok luna13  i još i nezna što se je ovdje ugnijezdilo, i tek ju ćeka iznenađenje.

Neću da duljim već čvrsto obečati, da ču medu čuvara snova dostojno čuvati na blogu i nigdje seliti.

I zato gledajte al ga ne dirajte, a u glazbi slobodno uživajte.

E pa svibanj doista je bogat mjesec, godina bloga još ponećega. U zdravlje svima :))



take-it-easy @ 02:21 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 20, 2007



Evo slučajno sam naišao na koncertnu snimku slavnog Maurice Jarre-a, gdje pored izvrsne glazbe možete vidjeti i ponešto isječaka iz bezvremenskog filma "Dr. Živago".  

I šta da vam na to dodam? Pa ukoliko niste gledali film, ili samo preko vhs-a ili dvd-a, potražite negdje "pravo" kino, jer tek tamo ćete moći istinski uživati u  ovom pravom remek-djelu filmske umjetnosti.

A tko nije gledao tek natuknice, preko Oktobarske Revolucije, krupnih povijesnih zbivanja, kada je čovjek bio kao podređen, ovaj film pokazuje da je upravo ljubav uvijek jaća i da ju ni najveće ludosti čovjećanstva ne mogu uništiti.

No da ne duljim, uživajte u ovih gotovo deset minuta glazbe i prisjetite se ili upoznajte se malo sa ovim predivnim filmom. 

take-it-easy @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 16, 2007



Jedna uvažena osoba u kontekstu vlasničkih odnosa ovog portala je jednom pisala ne o Janis Joplin, več o "Cry Babies". Znam što je željela time poručiti.

No moje mišljenje je ponešto drugačije, ono što je ona tako percipirala ja više smatram kao vapaj očajnika, koji se eto može tek nekom vrste apstinencije braniti.

Ovdje nije o tome riječ. Naprosto valja staviti jasnu bilancu u smislu percepcije objavljenog.

Kao prvo i najosnovnije, sve što je napisano, urađeno nikad nije imalo svrhu da se nametne, več da služi za opče dobro svih onih, koji vole glazbu.

Obzirom da ja obrađujem glazbu u svjetskim razmjerima, nisam mogao izbječi i nešto, što se je u interesnom smislu pokazalo kao fijasko.  I to čak i veči nego što bih se dalo naslutiti.

I kad bih još k tome dodao poneke činjenice, kojima vas ne želim zamarati, bilo bih još poraznije.

Evo postupiti ću nekako kao pokojna Janis, kada se je vratila slavna u svoje, čini mi se rodno mjesto - publika, stanovnici su bili zbunjeni, jer nisu znali dal da joj plešću ili da joj dadnu do znanja sve ono loše, što misle o njoj. 

Janis je to sve primjetila i velikodušno svu moguču krivnju prebacila na sebe.

Relax ljudi, uživajte u prolječu, moru i u ljubavi naravno. Jer to je bila moja stalna poruka, netko je shvatio netko odbacio, no ne zamjeram, pa ne možemo biti svi isti. :)))

I ne pravite paniku, nisam zatvorio blog, tek sam razmišljanja pretvorio u riječi. Cao, bao.



Inače se ne sječam, da sam do sada u mojoj 12 i pol mjeseca blogerskoj karijeri isti dan imao dva zapisa.

take-it-easy @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare



( Mohammed El Kamal )

Ne niste zalutali na neki "revolucionarni" blog, ova slika vam služi tek da se bolje snađete. Naime večerašnje zvijezde su iz Alžira i preko predstavljanja glazbenika čete moči poslušati malo "World" glazbe, iz tog dijela svijeta, još preciznije glazbeni pravac "Rai", koji ču vam pokušati pomalo i objasniti, no glavni protagonisti če preko glazbe ionako sve pojasniti.

Za početak nešto ne sasvim tipično toj glazbenoj vrsti, premda i srodno, poslušajte M. El Kamala u izvedbi alžirske glazbe, kako je ona zvučala tamo negdje 30.tih godina prošlog stolječa.

I naravno, uz glazbu čete vidjeti i mnoštvo slika, dijelom preko video zapisa, dijelom preko fotki samih, no več ionako znate, kako ja to sve skupa sastavljam, da ne duljim.



( Bellemou Messaoud ) 


Ako vas zanima bogata povijest Alžira, trk do Wikipedije ili negdje drugdje, sve vam to lijepo tamo piše.

Ja želim tek naglasiti da je Francuska imala itekakav utjecaj na ovu glazbu, kako u prošlosti, tako i danas.

A tamo gdje se rađao Rai u lučkom gradu Oranu, je obitavao i slavni Albert Camus. I vjerojatno ste čitali njegov "Etranger", koji međutim nije u vezi s tom glazbom. Svoju mračnu inspiraciju je očito potražio u nečem drugom.



( Cheikha Rimitti )

Evo u drugoj i trečoj skladbi možete poslušati dvije vrlo važne glazbene ličnosti.

Nešto mlađeg Bellmou Messaouda se smatra ocem novijeg "Rai"-a, dok se nažalost več pokojnu Cheikhu Rimitti smatra majkom te glazbe. Ona je ujedno imala i teži životni put, i njena karijera je bila više puta prekidana.

Tko ju je pod njene stare dane mogao uživo poslušati može se smatrati sretnikom, evo ova slika je sa nastupa kada je imala čak 79 godina.

No da se vratimo opet malo počecima, s napomenom da čete sada uglavnom slušati glazbene izvedbe Cheb Khaled-a, bilo sa svojim sastavom, a ponekad i u nekim duetima.



( Cheb Khaled - "Rumors" )

Evo za početak nešto iz 80.tih - naravno uvijek čete slušati - Rai.

Kako je nastao taj Rai? Pa u potrazi ćemo zalutati čak i do naših prostora šire Balkanosfere, jer muzika baš i ne trpi neke granice ni ograničenja. Sve je u jednoj interakciji, no ovdje su naši prostori u tom smislu od perifernog značaja.

Korijene te glazbe pronači čemo kako u Andaluziji, tako naravno i u arapskom svijetu. No ova glazba je prije svega vesela, zabavna, zasiguno i nama biti bliska. I ako vam se možda učini da ste ju čuli na nekom europskom glazbenom natjecanju, budite sigurni da ju nije Alžir prisvojio, nego da se radi o europskom - uvozu.

A evo ova skladba če vam se učiniti naročito poznata:



( Cheb Khaled - "Aisha" )

E ovo ste zasigurno ćuli, to je poznato širom svijeta, i ne piše se svugdje isto. A kako to u glazbi najčešće biva, stihovi govore o ljubavi. Evo ih tek nekoliko na English, buduči je to večini razumljivije:

"As if I don't exist
She was passing by me
With no regard, the Queen of Sheeba

I said, Aisha, take this, all of it is for you

Here, the pearls, the jewels,
also the gold around your neck
The fruita, well ripe with the taste of honey
And my life, Aisha if you love me!.."



( Agir reagir )

Evo ova pjesma zvuči poprilično na dobro poznati pop, no alžirske Rai vrste.

Naravno da ova glazba ima svoje ishodište i u folkloru, a francuski jezik se pogotovo u novije doba nametnuo, ponajprije jer se u Alžiru inače govori taj jezik, a s druge strane se je glazba na jeziku ljubavi savršeno uklopila u tu jedinstvenu orijentalnu raskoš.

Sam naziv tog glazbenog pravca je nastao spontano, kada su ljudi raspravljali o svojim svakodnevim poslovima, pričali priče iz prošlosti i često bih tražili od nekog netko mišljenje - pa reci - pa Ya Rai - e i evo več imamo porijeklo imena, koje nema ništa zajedničkog sa talijanskom TV kučom.



(  Diana Haddad & Cheb Khaled - "Mas We Louly" )

Nemojte me pitati, da vam točno prevedem sve naslove pjesama, jer nije uvijek na Francuskom. Evo Cheb-a u jednom duetu.

Nije svatko zlo za zlo. Koliko god bila strana vlast nepoželjna, ipak je u glazbenom smislu upravo zahvaljujuči njoj se razvijala glazba nešto "slobodnije" nego što je to inače slučaj u arapskom svijetu.

I pokojni Albert Camus, koji se je govorio o ružnom gradu, zasigurno je zašao u neku kavanu, kabare, pa i javne kuče nisu bile baš nešto nepoznatog. I sve to izmiješano je utjecalo na glazbu, koja se stvarala, mijenjala.

A da se prisjetim još jednom Cheikha Remiti. Ona je bila nešto poput Edith Piaf Alžira, siromašna, iskorištena. I poput slavne Edith, nije ni ona bila imuna ni na alkohol ni dim cigareta. Sve se je to odrazilo na njen glas, no koji pored svega ovog nije ni pod starosti gubio na sjaju.



(  "Love to the people",  Cheb Khaleb feat. Carlos Santana )

I dok su ju kolonalne vlasti gledali kao na ženu za određeni zanat, u isto vrijeme ju je prihvatio običan svijet, a on obično i najbolje zna što vrijedi.

Mi manje više znamo za neke ratove, pa tako i za oslobođenje Alžira početkom 60.tih. To je bilo tek nešto ranije prije konačnog ulaska Rai-a na velika vrata popularnosti.

Početkom 70.tih se izražaj mijenja, uvode se novi "sastojici" poput swinga, rocka, soula - ma najjednostavnije - ova glazba je bila otvorena, razvijala se brzo i snažno i nije ni čudo zašto je tako popularna.

A "otac" tog prije svega novije Rai-a je bio več spomenuti Bellemou Messaoud, koji je bio poznat po svojoj trubi, te uvođenjem još novih elemenata u tu glazbu, poput saksofona, a da bubnjeve ni ne spominjem.



( Cheb Khaled & Mylene Farmer - "La Poupee Qui Fait Non" )

Ono što mi sada doživljavamo sa degradacijom ljudskih vrijednosti, na neki način je osjetila početkom 70.tih na svojoj koži upravo alžirska mladost. Jer bili su u mnogo toga prikračeni, u slobodama opčenito, bili siromašni i pronalazili su utjehu i "spas" upravo u - glazbi.

I tako su se proslavili upravo mladi glazbenici poput Cheba Khaleda, koji su se znali prilagoditi ukusu publike. No nije im zamjeriti, oni su svoju misiju izvršili.

Naravno da se je narod fučkalo za politku i što će se na radiju svirati. Imali su oni svoje zvijezde, koje su za njih nastupale. I s njima su se i identificirali.



(  "Serbi Serbi" )

Ime Cheb nije nastalo baš slučajno, sve je to bilo u cilju uspjeha - jer ovo ime govori i o mladosti i ljepoti. Ova glazba je prihvaćena od najširih krugova.

No ni Rai nisu zaobišli globalizacijski procesi. Politički nemiri, nesigurnost, naročito 90.tih, je potakla mnoge glazbenike da nastave sa radom u Francuskoj.

Tamo su naravno imali i bolje radne uvjete. No s njima se je glazba još više približila svjetskim trendovima. Glazbene zvijezde poput Cheb Khaleda su punile i največe dvorane i to ne samo u Francuskoj.

No što je to sve skupa značilo? Rai je došao svijetu kao osvježenje, no taj isti mu je nametao prilagodbe. Svakome prepuštam da o tome donese svoj vlastiti sud.



( Cheb Khaled - "Leili" )

No ja bih vas ipak prepustio uživanju. Evo još jedne lijepe pjesme, koju pjeva Cheb.

Glazba Rai, koja se je toliko mijenjala, je bilo teško ovom prilikom strogo kronološki pratiti Činjenica jeste da je pri kraju prošlog tisučlječa taj muzički pravac preuzeo još dodatnih elemenata popularne glazbe.

I da ipak nešto skratim izbor evo još jedne pjesme:



( "Le Jour Viendra" )

Evo za sam kraj sam vam ostavio još nešto lijepog, naslova - dan če doći.

Pokušao sam na neki način tek da se dotaknem jednog malog dijela glazbe, koja vuče korijene sa afričkog kontinenta, koji je svakako od svijeta zapostavljen. Alžir nije tipičan primjer tih vrlo siromašnih zemlja ovog napačenog dijela svijeta.

No svakako je Rai glazba sa afričkom adresom. i ne želivši podcjeniti našu "naprednu" zapadnjačku glazbu, kojoj se je Rai uostalom velikim dijelom i priklonio, ipak se dade zaključiti da smo prije svega mi ti, koji se trebamo zahvaliti i poznatim i onim nama nepoznatim umjetnicima Alžira.

Svi su oni stvarali glazbu, koja je bila i ostala svijetu širom otvorena, a autor ovog rada se smatra počašćen što je ovaj put obradio nešto porijeklom iz ovog dijela svijeta.

Naravno nije mi bila namjera napraviti kompletan prikaz, več jedan mali putokaz, koji nam govori, da smo mi ljudi ipak isti i da je naša zajednička domovina - svijet.

Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).


take-it-easy @ 00:45 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, svibanj 12, 2007



Tijekom 60.tih godina prošlog stoljeća, kada su se bili iscrpili neki glazbeni izvori, se je tražilo nešto novo, no to novo je zapravo bilo velikim dijelom satkano od nečeg starog, čemu su se pridodali neki novi začini, no da ne bih bilo dvojbe, nisu ni primjese ni ono staro bili sami sebi svrha, več su bili u jednoj sintezi stvaranja nečeg novog, što je dobilo zajednički nazivnik "progressive rock". 

I priča i nije baš tako jednostavna, naime podosta sastava je mnogim elementima svojeg stvaralaštva koristila nešto starijeg, čak i klasičnog, da bih to pretopili u jednu novu glazbenu stvarnost.

Takvi su npr. bili Procol Harum, The Moody Blues, koji međutim ipak nisu tipični predstavnici tog novog glazbenog pravca u pravom smislu, isto kao što ni mnogi kasniji sastavi, kao što je to Pink Floyd ne označavaju tu glazbenu vrstu na ovako pregnantan način kao - King Crimson.



Da vjerujem, da je prva pjesma bila na neki način iznenađenje u odnosu na sliku. No sama slika u svojem vremenskom kontekstu možda predstavlja nešto vrlo "progresivnog" isto kao što je ovaj prvi glazbeni snimak itekako "progresivan" obzirom na vrijeme svog nastanka. 

Gotovo nije za vjerovati, ako sad ovo prvi puta čitate, da je ova prva skladba objavljena 1969. godine, kada još i nije bilo cijelog tog čuda od glazbene elektronike, a ipak su nastali zvuci koji su bili daleko ispred svog vremena.

Da, taj sastav King Crimson, se je sa svojim albumom "In the Court of The Crimson King" predstavio kao najbolji primjer prikaza onog što zovemo "progressive rock". 



Premda ima mnogo sastava, koji su u svojoj glazbi imali elemenata tog progresivnog rocka, vjerujem da bih se večina glazbenih kritičara složila s menom, da je ovaj album na neki način predstavljao okosnicu u razvoju tog glazbnog pravca.

A nastalo je kasnije mnogo, i ne bih sada volio izdvajati neke sastave, evo već spomenuti Pink Floyd ili Mike Oldfielda, koji su stvarali glazbu i u tom pravcu. Međutim M. Oldfield je znao glazbeno daleko odšetati od nekih svojih ambicioznijih radova gotovo do čistog popa. 



Cijeli album "In The Court Of Crimson King" traje možda nekih 40.tak minuta, a pjesme bih valjalo poslušati po mogućnosti zajedno, jer čine cjelinu. A ima ih tek nekoliko, te su dosta duge, što je često slučaj kod "progressive rock" glazbe.

Evo tek nekoliko rijeći vezane uz prve četiri izvedbe ( kojima je zapravo predstavljen skoro cijeli album ), koje nam na najbolji način dočaravaju ovu glazbu. 

Početna skladba se doima poput neke glazbene oluje, gdje čujemo istrzan glas, neobičnu upotrebu instrumenata, jedno nedoživljeno glazbeno iskustvo, koje se naglašava upravo snažnim kontrastom druge pjesme, koja djeluje smireno, skladno. I treća pjesma je takvog ugođaja, prava glazbena himna, gdje je upravo Greg Lake napravio pravo vokalno majstorstvo, koje je teško za ponoviti.

Završna skladba predstavlja jedno glazbeno finale logično povezano sa prethodno poslušanim, uz upotrebu mellatrona, vrlo naglašenih bubnjeva, frule i upečatljivog vokalnog refrena "In the Court Of Crimson King".

King Crimson su su ovim albumom definitivno trasirali put "progressive rocka", kojeg možem slušati od velikog broja sastava.



Ove prve godine ( razdoblje od 1968. - 1971. ) najbolje karakteriziraju King Crimson kao "progressive rock" sastav.

Naime jedina njihova konstanta jeste postojanost s prekidima. Sastav svira još i dan danas, međutim kroz svoje dugo djelovanje je povremeno prekidao s radom, da bih onda s novom postavom se opet na neki drugačiji način izrazio.

Upravo ovo prvo razdobolje ih najbolje karakterizira kao sastav takve glazbe.

Sada možete slušati jednu njihovu izvedbu "uživo". Ista pjesma se nalazi na njihovom studijskom albumu iz 1970., međutim King Crimson se je prije svega iskazao preko svojih "live" nastupa.



I tako sa "otocima" privodim njihov portret svojem kraju.  Ne bih želio da ovo shvatite kao jedan cjeloviti prikaz stvaralaštva King Crimsona. To mi nije bila namjera, već sam želio da slušajući glazbu, koja je nastajala skoro prije 40.tak godina dobijete malu predodžbu tog vremena i stvaranja tih novih zvukova.

A ti isti će onda kasnije poslužiti mnogim vama dragim izvođaćima i vjerojatno se neće ni promisliti, koliki su utjecaj na sve to imali sastavi poput King Crimsona. 

Ukoliko imate pitanja, slobodno ih napišite u komentarima. Što se tiće stručne terminologije vezane uz ovu glazbu, sam ju namjerno izostavio, lako ćete ju pronaći na internetu. 

Pjesme slijedom: 
sa albuma "In The Court Of The Crimson King" ( 1969.g.)
"21st Century Schizoid Man", "I Talk To the Wind" , "Epitaph" i "In the Court Of the Crimson King"

sa albuma "In the Wake of Poseidon" ( 1970.g. )
"Pictures Of a City"

sa albuma "Islands" ( 1971.g ) - istoimena pjesma

take-it-easy @ 01:00 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 9, 2007

Pjesnici su svjetla u našim životima, oni kažu ono, što mi nosima u sebi, ali nemamo za to prave rijeći. 

No ponekad oni nešto istog naziva različito napišu. 

Ipak da krenem iz početka, ili bolje napisano završetka, no da sad ne obašnjavam, shvatiti ćete.

Ronan Keating je otpjevao obradu jedne pjesme i sa njom postigao veliki uspjeh. A ja ne bih bio ja, kad ne bih baš izabrao uz tu i filmski zapis "Pottersa", naime postoji i videospot, no ovo mi se sviđa više.

 

 ( photo copyright luna13 )

No ta pjesma, koliko god bila lijepa, je tek poznati prepjev jedne nešto starije skladbe, poznatog, prije svega country pjevača Gartha Brooksa.

On je to komponirao i izvodio još punih trinaest godina ranije, tamo pri kraju 80.tih. 

     

      ( photo copyright luna13 )

Evo tek nekoliko rijeći iz ove pjesme, koje govore meni, ljudima ovog svijeta:


"Ako čekaš na sutra..Zašto to ne učiniš danas...Jer ako sutra ne dođe... zasigurno ćeš žaliti za ovim danom..kada si nisi uzeo za me vremena...

Kaži "Žao mi je", "Oprosti mi", "Hvala ti" ili naprosto "Sve je o.k.".. i ako onda sutra ne dođe..nečeš žaliti za ovim danom. .."

Živjeli mi dragi sustanari, i da vam napišem i jednu svoju - kod prave ljubavi postoji uvijek ono sutra - makar duboko u srcu skriveno.

take-it-easy @ 00:43 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 6, 2007



( The Beatles  - "Anna / Go With Him"  )

O njima je napisano mnogo, i ne trebate očekivati ni od mene "čuda", no ipak vjerujem da če vam ovaj mali vremeplov biti zanimljiv, jer "putujemo" do njihovih glazbenih korijena, zapravo do prvih njihovih diskografskih izdanja, kod kojih oni nisu krili, da se je velikim dijelom radilo o prepjevima.

Neću ovom prilikom ulaziti u neke detalje, već nastojati napraviti malu usporedbu i u čast onih, koji su njima bili nadahnuče i uzori. 

Naravno Paul, John, Ringo i George to nisu nikad ni krili.

 

( Arthur Alexander - " Anna"  )

Ako mislite, da ćete sada ćuti neku reprizu, nešto ćega već ima kod Take_It_Easy, vas mogu odmah utješiti - nećete.

Neću se ni pridržavati strogog kronološkog reda, no što se The Beatles tiče, to će ionako biti uglavnom pjesme iz prvih godina djelovanja, kada su na svojim pločama nasnimili vlastite verzije pjesama svojih idola. 

I tako je to bilo i sa Arthurom Alexandrom, kojemu je "Anna" bila prvi hit. To je bilo davne godine 1962. a godinu kasnije su ju dečki iz Liverpoola nasnimili, te ju možete pronaći na albumu "Please Please Me". 



( "Baby Its You" )

Ovo je skladba sa istoimenog albuma sa početka, no sastav od kojeg je preuzeta, zaslužuje ponešto više pozornosti.

Jer koliko god te tadašnje djevojke i danas nisu nepoznate, valja naglasiti da su one inspirirale mnoge.



(  The Shirelles - "Baby It's You" )

Da, te Shirelles, koje su nekako kao zaboravljene, su imale pravu malu riznicu pjesama, za kojom su posegnuli i Beatlesi. 

One su otpjevale niz hitova, od kojih se posebno istiću "Will You Love Me Tomorrow", antiratni "Soldier Boy", ali i pjesma "Baby It's You", koja je odlično "sjela" upravo Beatlesima.

Ovaj ženski vokalni sastav je zasluženo primljen u Rock & Roll Halu Slavnih, no to se je dogodilo tek skoro pri kraju prošlog tisučljeća.



( "Honey Don't )

Ova je pjesma otpjevana 1964 godine. Očito je najbolje odgovarao glas Ringo Starra. Snimka je to sa albuma "Beatles For Sale. 

Zanimljivo da je original nastao čak osam godina ranije. Naravno za one sasvim neupučene tek mala napomena, The Beatles nisu ni na početku svirali isključivo prepjeve. 

No na njihovim prvim pločama ima ih podosta. I njihova glazba bila je pod utjecajem sviranja u Cavern klubu ili u Hamburgu, da i ne idem još dalje u prošlost u pedesete.

No sa svakim novim albumom je bilo sve više pjesama, koje su najčešće nosile potpis Lennon / Mccartney.



( Carl Perkins - "Honey Don't  )

Ova pjesma je objavljena u godini, kada se je rodio i autor ovog bloga, nalazila se  je na B stranici najpoznatije Carlove singlice ( sa hitom "Blue Suede Shoes" ).

Slušajući prepjev i original, možete sami zakljućiti, koja vam se verzija više sviđa.

Beatlesi su te 1964. godine več u velikom dijelu objavljivali vlastite skladbe, no ipak su posegnuli za nečim starijim.

Ovo nije snimka iz pedesetih, več je nastala desetak godine kasnije, te možete poslušati i neke misli samog Carla.



( "Till There Was You" )

Da ovdje se je Paul malo šalio, kada je govorio o "porijeklu" ove pjesme, kada ju je predstavio u "Prince Of Wales Theathre". Čak se je i Ringo bio potrudio da baš ne "lupa" suviše po bubnjevima.

No ova pjesma ima jedno posebno zanimljivo porijeklo i kada poslušate drugu izvedbu, vas čeka malo iznenađenje. 



( Barbara Cook - "Till There Was You" )

Naime ova pjesma je 1957. komponirana za jedan musical ( "The Music Man" ). I nije imala ama baš nikakve veze sa rock & rollom. 

Barbara Cook ju je pjevala na Broadwayu, a pjesma se pojavljuje i na filmu.

Bila je općenito vrlo popularna, a eto u njoj su se pronašli i - Beatlesi.



( "Roll Over Beethoven" )

Eto i slavni komponist se je našao u jednoj njihovoj pjesmi. No dakako to nije bila njihova kompozicija.

Komponirana je ranije, a postala je rock & roll standardni repertoar mnogih glazbenika i poslije Beatlesa. Ja se osobno sječam kraja koncerta Procol Haruma u Zagrebu !! gdje se je kraj te pjesme naprosto pretočio u onaj "Whiter Shade Of Pale". 

A evo sad poslušajte i original:



( Chuck Berry - "Roll Over Beethoven" )

Ovog glazbenika vjerujem nije potrebno posebno predstavljati, ovaj njegov "Beethoven" mu je bio drugi veliki hit nakon pjesme "Maybellene" iz 1955. g.

On je uz Muddy Watersa svirao za "Chess Records" i njegova uloga u povijesti rock glazbe je bila ogromna.

I to tolika, da je njegovo stvaralaštvo trajno utjecalo na buduča glazbena zbivanja. 

Naravno ovo nije portret Chuck Berry-a, več samo prikaz poveznice glazbe Beatlesa sa njihovim uzorima.



( "Please Mr. Postman" )

Ovo je pjesma snimljena u isto vrijeme kao i "Till There Was You", te je i ona vrlo poznata.

No nisu ju izmislili Beatlesi, a i poslije njih je doživjela niz obrada.. Meni se od tih najviše dopada ona od Carpentersa.

Povijest te pjesme je vezana uz jedan zanimljiv ženski sastav:



( The Marvelettes - "Please, Mr. Postman" )

Ova je pjesma nasnimljena za jednu poznatu diskografsku kuću uz koju je mnogo toga zanimljivog vezano - Motown.

Cure su tada dobro odradile svoj posao i sa tom pjesmom je Motown po prvi puta imao jedan number one hit.

No bio je to tek početak. Vezano uz The Marvelettes i ovu pravu "tvornicu" dobre glazbe bih se mogao napraviti jedan popis glazbenika, te čak ih zajedno i predstaviti, no o tome drugom prilikom. 



( "Long Tall Sally" )

Ovo pjesma je objavljene kao singlica i kao naslovna skladba istoimenog albuma, na kojem se već nalazi onaj "Mr. Postman". 

Obzirom da je riječ o obradi pjesme još jedne velike rock & roll legende, sam se odlučio da vam omogučim i da to usporedno poslušate.



( Little Richard - "Long Tall Sally" )

Ova rock & roll legenda, je otpjevala ovu pjesmu sedam - osam godina, prije nego što su ju Beatlesi obradili.

Bio je to za L. Richarda još jedan veliki hit nakon njegovog "Tutti Frutti" iz 1955. godine.

Premda sama pjesma o "Sally" nema neki posebni tekstualni značaj,  ipak predstavlja vrijedno ostvarenje i to prije svega zbog izvrsne akustične interpretacije.

Eto kako slušamo pjesme u nizu, vidimo koliko je mnogo glazbenih umjetnika bilo Beatlesima nadahnuće, koje će ih kasnije odvesti nekim novim, svojim putevima.

 

( "Act Naturally" )

Evo za kraj i posljednja izvedba Beatlesa, sa Ringom kao pjevačom. 

Obrada je to country i western pjesme Bucke-a Owensa iz 1963, eto našli smo dečke iz Liverpoola i u country vodama.

I to je samo uvjetno napisano kraj, mogao bih ovdje nanizati još podosta manje ili više slavnih glazbenih ličnosti, koje su Beatlesima bile uzor. 

Naravno kod nekih izvođača bude i poteškoća i sa "sirovinama". Evo da tek spomenem još neke, koji nisu uvršteni u listu za slušanje - sastav The Cookies, The Miracles, The Donays itd. evo vam tek natuknice, ako želite istraživati.



( Buck Owens - "Act Naturally" )

Ovaj koliko se god čini velikim, ipak skroman izbor, sam napravio da sebe, vas vratim ( o ) malo i prema vlastitim korijenima. 

Kao što i mi pronalazimo svaki dan naša nadahnuča i izvore, tako su i The Beatles imali svoje uzore, od kojih su mnogo i naučili, da bih u kasnijim fazama preuzeto pretočili u još kompleksnija ostvarenja. 

A kada su se prije nekih 37 godina razišli,  tada je bio tek naizgled kraj, a zapravo je to bio prirodan slijed. Glazbena evolucija je tražila da svatko od njih ide vlastitim daljnim putem.

No ovo je bila priča o početku, te se nadam da ćete ponešto u njoj i za sebe nači.

take-it-easy @ 02:34 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 2, 2007

Prije godinu dana je jednom članu  www.index.hr -a dosadilo da mu na mjestu gdje piše "blog" ta riječ bude sivkaste boje. Bio je to prvi diskretni potez vlasnika ovog portala da "navuče" mlade i neiskusne blogerske šljakere da napišu post.

I napisao sam "bajnu" najavu ove vrste:

"Evo vidio sam razne uratke. Dobre, bolje, lošije. Ja sam tek krenuo. Pa vidjet ćemo. Za početak - Take it Easy - Davor."

To sam napisao negdje oko 21,42 h prema satu blogera, a otprilike sat vremena kasnije mi se je upisala anonimna korisnica, meni ljudski izuzetno draga "Miss_Sarajevo", te mi je od srca poželjela - sreču.

A koliko sam danas bio zauzet, nisam stigao ni prigodne "materijale" pripremiti. Pa nema veze. Tko želi, pronači će večeras ovdje pokoju pjesmu, no kao što naslov kaže "Take It Easy" - i patience please.

E da - piše i glazba  - bit če.



I evo nam prvih večerašnjih zvijezda.  Odmah da i nešto priznam - upoznao sam jednu divnu blogericu, još dok nije bilo blogera i znam da ona obožava - talijansku glazbu.  E ova pjesma je za tebe, draga ljubiteljica zvijezda, mora, koja nisi zaboravila promatrati nebo i čak u izmaglici, kada putuješ vlakovima - pronalaziš ljepotu.

Da se sad ne raspekmezimo, to ide naročito jednoj blogerici na živce, koja bježi od mog bloga kao vrag od tamijana, a sve zbog č, ć, dđ, ma - nek idu slova u "Honduras", no ne i ovaj sastav:

Uživajte u talijanskom art, progresiv i šta hočete još sastavu PFM ( Premiata Forneria Marconi ) - da davno je to bilo kad su oni bili nasnimili svoje "Impressioni Di Settembre".



Ma šta se zbiva s ovim blogerom? Mjesec je Svibanj, sve je u cvatu, ljubavi se rađaju, pčelice čine svoj posao i puše topli povjetarac. A ja vam pokazujem čovjeka na mostu usred snježne oluje.

Pa naravno samo zato, jer je morao proči "radikalnu" terapiju da shvati koliko je život lijep i neponovljiv.

Za tebe draga "kodnog" imena L13 pjesmu, koju zasigurno voliš i koju vole mnogi - Black i "Wonderful Life".

Usput da vam otkrijem malu tajnu - Colin Vearncombe je isto kao ja rođen u najljepšem mjesecu u godini - Svibnju.



Nakon čičje zime ili tako nekako i pčelica evo nešto malo toplijeg. Ovo je recimo za djecu od 14 i pol pa nadalje, a ako se nadje netko mlađi nek mama to objasni na principu pčelice ili tate rode - bez brige, ništa strašnog nečete vidjeti, več samo dobro poznati spot malo ljubavnije vrste.

Ova pjesma nek vam jednostavno uljepša ovu čini mi se srijedu i uz nju možete u - relax - položaj. Hmmm.

Da to je naravno Chris Isaak i "Wicked Game".



Da, da ja sam onaj koji zamara publiku nekim egzotima, koji vas vodi tamo negdje na Novi Zeland, pa vas zakapultira u Dansku, a znam da vi ljubite domaču glazbu, padate u transeve kad vam zasvira... e to prepuštam "konkurenciji" da stavi.

Za ovog "tipa" vam jamčim da mu velik dio "uglednika" glazbeno nije dorastao i kroz svoj dugi život dospio je i u hale Slavnih na području rocka i bluesa, znači dvostruku je okrunjen, ali je prošlo punih dvadeset godina između dodjele tih priznanja. 

I premda je legenda, tek znalci znaju koliko je odličan - Buddy Guy - evo ga ovdje sa pjesmom "Sweet Home Chicago".

Uživajte. E da još nije gotovo, za one kojima se ne žuri iči na - spavanje.



Ova je pjesma nešto drugog. Evo nam ovjde zajedno Nick Cave i Kylie Minogue. Njih dakako poznate, to je ona čuvena "Where the Wild Roses Grows". Premda pjesma izvrsno zvuči, je tematski vrlo ozbiljna. 

Tako sam onda odlučio da njih dvoje vidimo "žive" u tom predivnom duetu. Usput, na Take It Easy možete nači podasta dueta, baš sam kurjožast ( za naše drage kontinentalce i širu balkanosferu - znatiželjan ). Koji vam je do sada najdraži duet, koji ste mogli čuti na ovom službenom blogu blogera D.T.?

Nema nagrada, jedino za odgovor ispunjavam glazbene želje :))



Evo nam malo britanskog folk rocka i to u izvedbi jednog dugovječnog, a istodobno široj javnosti u svijetu ne baš poznatog sastava.

"Strawbs" postoje skoro pola stolječa, promijenili su članova koliko sat ima sati, ali još uvijek sviraju. Tek ima malobrojnih starih snimki. Ovo je jedna od tih, poslušajte ih uz pjesmu "My Love is Like a Red Rose". 

To nije i njihov največi hit, no nije ni važno, da su njima bile top ljestvice na prvom mjestu zasigurno ne bih još uvijek svirali.

A kome da ovu pjesmu posvetim, pa npr. našoj blogerici, koja ima najljepši cvjetnjak i skupljalište žaba i ostalih sitnih barskih ljepotica i ljepotana, ovo je i za tebe, naša dobra blogerica B. :))



Da ne zaboravim napisati, sve su pjesme naravno za sve blogere, tek buduči da je godišnjica bloga se usput prisjetim ponekog druženja s nekim mojim prijateljima blogerima.

Ovo nije šjor Bagrem, ali ovom pjesmom ga želim malo razveseliti, za one, koji ne poznaju, on voli dobru glazbu, dobru spizu a uz to ide naravno i dodatak, pa evo mu malo i woman vokala, da ga sad ne preplašim sa onim tubular bells u nastavcima.

Inače za one najmlađe, ako ste pogledali onaj prvi dio "Istjerivača..." - u tom filmu iz 1973. se upravo može čuti ta glazba. No o tom potom, tek smo godinu dana zajedno.

Mike Oldfield - "To France".



E sad nisam znao kojeg bih odabrao. Ovaj mi se je učinio prikladnim.

Ovog peseka poklanjam našoj dragoj miss_sarajevo, da joj bude još ljepše u našem Zagrebu svaki put kad se prisjeti nekih svojih dana sa nekih drugih prostora.

Za nju sam pripremio posebnog čuvara, i on joj pjeva "You are My Special Angel".

Znam pjesma je nešto starija, ali ona se neče ljutiti što sam za nju i za ostale odabrao Bobby Vintona.



A ovo je stariji rođak našeg jedinog i neponovljivog Šadrvana. Za njega također jedan evergreen Bobby Vintona, ali u izvedbi jedne vrlo poznate Šveđanke.

Naš drug se možda baš sada tamo negdje šeće, pa kad se vrati ga čeka - Agnetha Faltskog, koja če mu otpjevati "Sealed With a Kiss".  Naravno slobodno se i vi ostali prepustite toj prastaroj, djelotvornoj terapiji, ljubav i zdravlje su nerazdvojivi. 

Živio nam naš blogerki Kvisko. Ako nekog zanima, ova pjesma je sa onong njenog CD-a "My Colouring Book". 



365 dana je proletjelo munjevitom brzinom, pa je Elton još na waiting listi, no ne i naša Naopaka_bajka, jer može da posluša njegov duet sa Georgom Michealom "Don't Let the Sun Go Down on Me".

I sve ono što ne pronađete kod mene, možda nađete kod nje ili obrnuto. Oboje se trudimo da vam predstavimo što više dobre mjuze, svako na svoj način. 

Budući sam proveo često i besane noći da bih bilo ujutro glazbenih žemlji, pa neka bude i ovaj put - makar sa malim zakašnjenjem.



Ovo je jedna futuristička snimka za našu dragu blogericu Augustin. Ne, ne treba se uplašiti ni lektira ni knjiga kad ovo vidi, ovo je samo moja buduča CD knjižnica kada se nađu bogati sponzori, o tom potom.

U međuvremenu dok ona strpljivo čeka na neke izvođače nek malo zasvira Chris Rea - "The Road to Hell", njega još ovdje nismo čuli, pa je eto on izabran. 



Eric Claptona ste več mogli poslušati tijekom zadnjih dvanaest mjeseci, bilo samostalno ili u nekom duetu. E sad kojem se možda pitate? E pa promislite malo koje su mu pjevačice bile i životne - suputnice.

Poslušajte čuvenu pjesmu "White Room" legendarnog sastava "Cream" - ovo je originalna koncertna izvedba, nije riječ o Reunion izdanju - no o njemu i nekim zanimljivostima če biti još riječi - nadam se.

Ovu pjesmu če voljeti naš Adults_only. Prijatelju sa Korčule nemoj mi sad grintati - poklon je poklon. 

Naravno sve ove pjesme su i za sve vas dragi blogeri.



Ispod ove slike se "krije" Soundgarden, no ne i pjesma sa slike, več jedna druga - "Black Hole Sun". 

Naravno sam se dvoumio dal da upišem i neke vaše nickove ili ne, pa je odluka bila kako se vidi, a ima vas toliko mnogo da bih trebao dan trajati i ponešto duže da nikog ne izostavim, kao što su to naš dobri duh, naša nezaboravna Horny, i neki moji prijatelji, koji  nisu posebno spomenuti.



Ima jedna uzrečica koja govori o lovorikama, tj. da nije baš dobro predugo počivanje na njima.

U skladu s time me čeka puno - posla - pa se možda pitate do kada če taj  Take_It_Easy?

Pa sudeči po ovoj pjesmi, bih trebao još ponešto odraditi, no to velikim dijelom ovisi i o vama draga  publika, koja je uvijek dobrodošla. 

Jer vjerovali ili ne sve što sam radio zadnjih godinu dana je zamišljen kao jedan trajni poklon ljubiteljima glazbe ovih naših prostora, a pokazalo se i šire. 

Vi čete znati kad će me trebati poslati  u "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" i kada će mi trebati - prije svega prijatelji.



A do tada ću se truditi da uradim najbolje što mogu. I hvala vam i sretno - dragi prijatelji :)))

take-it-easy @ 21:02 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1561434
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.