Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - svibanj 2009
utorak, svibanj 26, 2009



Otkako sam doselio u novi grad me raduju vlakovi koji prolaze. Toćno pored zgrade protutnje te usput prodrmaju zidove, što zna potrajati, ovisno o broju vućenih vagona. No, bez toga kao da bi mi nešto nedostajalo.

A posebno volim ih gledati noću i putničke vagone sa osvjetljenim prozorima.

Jedan vlak mi je bio poseban, prolazio je po kiši, a sunce se pojavi tek na kratko, da bolje vidim šareno obojane vagone.

Večeras vlak se je zaustavio. Svjetla lokomotive kao tri oka nijemo gledaju na prugu. Satima. Ni makac.

I sutra će vlakovi opet prolaziti, no neznam hoću li ih moći istim oćima gledati.

Rijeka, 26.5.2009.g.

take-it-easy @ 23:41 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, svibanj 15, 2009

Ovaj post je ujedno podrška svim mladima Hrvatske, koji se čistog srca zalažu za bolje i pravednije sutra.

Istodobno se zgražam nad opstrukcijom kao metodom njihovog icrpljivanja, za što su posebno zaslužni naš aktualni premijer, njegov ministar za školstvo, rektori nekih sveučilišta, no nažalost i dio službene crkve.



Prije nekih 40.tak godina se je poćelo u jednoj zemlji "crnog" kontinenta bušiti i kopati u namjeri da se pronađe blago, blago koje teće i koje će nekima, tek nekima donijeti pravo bogatstvo. Bilo je to u Nigeriji, zemlji koju poznajemo po ogromnim količinama nafte, zapadnjačkim kompanijama, korumpiranoj vlasti, kriminalu i silnom siromaštvu.

Šta se dogodilo da je od nekadašnjeg "raja na zemlji" taj prostor postao kao Danteov deveti krug pakla? Pojednostavljeno napisano, stranci, koji se usput vole busati u svoje i europske standarde življenja i rada poćeli su u sprezi sa domaćim pomagaćima (u Hrvatkoj se to zove npr. "kerumpiranost") izvlaćiti iz zemlje silne količine nafte, usput vršeći neviđeni ekocid koji traje sve do danas, a sve to skupa uz podršku raznih vojnih hunti.



A negdje izmedju sadašnjice i prošlosti rodjena je u toj zemlji osoba koja će krajem devedesetih doseliti u hladan grad europskog sjevera, Hamburg. Sa sobom će ponijeti ljubav prema svojoj napačenoj, iscrpljenoj domovini.

Onako sama, usamljena, razapeta izmedju Afrike i Njemačke poćela se je glazbeno artikulariti. Ne nije planirala postati popularna, niti slavna, već je pomoću glazbe pronašla neki svoj način da porući ono o ćemu razmišlja i šta ju mući.

Zar moraju ispod ulice prolaziti cijevi za naftu a istodobno ljudi živjeti u mraku, zar trebaju žitelji biti gladni a da zemlja istodobno leži na bogatstvu? Ona zasigurno bolje od nas europljana poznaje sve ono mraćno što je nama tako nekako daleko i maglovito pa kao i da ne postoji.



Nneka Egbuna, ili kraće Nneka je svojih prvih osamnaest godina života provela u domovini, te se je vrlo rano poćela zanimati za glazbu. Pjevala je i u crkvenom zboru, a vjera je ono što joj i dan danas daje snage, što se može prepoznati, ćuti u mnogim njenim pjesmama.

I u Nigeriji ljudi vole glazbu. I tamo su sigurno ćuli za npr. Whitney Houston, no istodobno su razvijali i svoju popularnu glazbu. Pod utjecajem zapada, no ipak afro, afro beat npr. .

Poslušati Nneka je istinski zanimljivo. Naime ona je odlićna raperica a istodno je sjajna u svojem hip hopu, soulu, reggae glazbi, razlićitim specifićnim afričkim izričajima.



Slušajući nju osjetiti ćete beskompromisnost. Sama je ne jednom rekla da postoje samo dva životna puta - iskrenost i neiskrenost. Ona kaže, a autor napisanog u to čvrsto vjeruje, da svaki put daje publici stoposto sebe, da nema muljanja, glume. Oni koji joj dođu vjeruju.

Nikada se nije odredila za neku određenu vrstu glazbe, no uspoređivali su ju i sa Lauryn Hill, što govori mnogo o njenim mogućnostima.

Na putu od izdavanja albuma "Victim Of The Truth" pa do "No Longer At Ease" ona je prošla put sazrijevanja. Prvi album je nekako melodiozniji, sa dosta elemenata rapa i hip hopa i predstavlja nagovještaj vlastitih mogućnosti. Zanimljivo ju je npr. u pjesmi "God Of Mercy" poslušati kako izvrsno nadopunjava rap sa pjevanjem. No valjda nadodati da ono što pjeva piše sama.



Preko svojeg drugog albuma ona šalje još snažnije poruke o onome što ju doslovce dovodi do očaja, no ne mora se uvijek konkretno o nekomu, nekima pjevati."Heartbeat" govori o općenitoj bezdušnosti društva, pojedinca. Preko osobnog "You said you'd be there for me in times of trouble when I need you and I'm down" ona u istoj pjesmi dotiće opće, patnju naroda svoje domovine "Evaded, eliminated, erased, interrogated, our tradition, our love for our fellow countrymen, our property, our resources - our pride".

Gotovo preko cijelog albuma Nneka govori o odgovornosti nekih moćnika. Zagađenje i uništenje okoliša, jaz između siromašnih i bogatih, potiskivanje ljudskih vrijednosti.



Njeni tekstovi se ponekad ćine jednostavnim, što i jesu, no zapravo kažu mnogo, baš kao npr. u pjesmi "Mind vs. Heart" ("What is the mind without the heart, what am I without my shadow,  what is life without knowing that death comes, what is a song without a melody").

Glazbeni put Nneke je teško predvidjeti. Njene osobne glazbene mogućnosti su neupitne, no dali će se njeno ne-mainsteam opredjeljenje poklopiti sa interesima glazbene industrije teško je dokućiti.

No svejedno, da je i samo ovo napisala, otpjevala, vjerujem njene pjesme će slušati i neki budući klinci.

Tekst by Take_It_Easy


Pjesme slijedom: "God Of Mercy", "Heartbeat", "Mind Vs. Heart", "Africans", "Focus"
take-it-easy @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 6, 2009



Ako poželite saznati nešto više o ovoj mladoj umjetnici, tada vam internetske tražilice neće mnogo pomoći. Njeno vrijeme tek treba doći, u što osobno ne sumnjam.

Melissa Laveaux, rodjena u Montrealu, odrasla u Ottawi, od roditelja sa Haitija, živi multi-kulti, što jezićno, što glazbeno.

Kao mnogi drugi i ona je pravila svoju glazbu, sve to skupa uredno uploadala na myspace i vjerojatno se nije ni nadala nećem posebnim.



No, na sreću se je našla jedna no name ili toćnije "no format" izdavačka kuća, koja je shvatila o kakvom je ovdje izvanserijskom potencijalu riječ. Možda ćete misliti da pretjerujem, nažalost imam i premalo glazbenih zapisa, no ona je naprosto - izvrsna.

Negdje u pravcu folka, soula, pod utjecajem Tracy Chapman ili Arethe Franklin, no opet svoja, ona pravi sjajnu glazbu, što posebno dolazi do izražaja načinom muziciranja uz minimalističku upotrebu instrumenata.

Njen glas, "fingerpickling" na gitari, ako treba nek se nađe tu još kontrabas ili možda harmonika, svejedno, slušajući nju dobijete potpunu glazbenu priću.



Na njenom prvom albumu "Camphor & Copper" pronaći ćete dvanaest pjesama, koje je uglavnom napisala sama. I očarati će svakim zvukom, pokazavši kako za dobro, ma izvrsno ne treba mnogo, tek treba na pravi način složiti.


take-it-easy @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 4, 2009



Ovaj ljubazni gospodin počastio nas je u travnju posjetom te pritom učtivo objasnio da nije snosio ama baš nikakve posljedice zbog izvjesnih pečata, a nadam se da i cjenjeni blogeri neće biti "šokirani" izvjesnom vrlo "upečatljivom" scenom. Naime i ja sam se strogo držao predložka, tj. originala originalnog.

A što se ostalog tiće, u pripremi je, neće me ništa blokirati, niti ugroziti da se pristojnije izrazim "meksička" groznica. Čujemo, se, vrlo uskoro.


take-it-easy @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1555695
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.