Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - lipanj 2006
petak, lipanj 30, 2006

Obečao sam bis i evo ga -  Canned Heat, sa svojom čuvenom frulicom u pjesmi “Going Up The Country”, usput, nisu oni bili autori te pjesme, ali to mase tada nije zanimalo. Pjesma je postala neslužbena himna Woodstock festivala. 
              
Napomena: OVO JE PREPJEV SASTAVA "CANNED HEAT" JEDNE STARIJE PJESME, TA SVOJEVRSMA "HIMNA" WOODSTOCKA NIJE AUTORSKO DJELO TOG SASTAVA,


 Kliknite na arhivu za mjesec srpanj, ukoliko želite pročitati cijeli zapis o Woodstocku

take-it-easy @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Često se govori o nekoj izgubljenoj mladosti. Sve je to relativno, evo uzmimo npr. tamo 60-te. Događale su se velike stvari, mladi su se borili protiv ustajalih konvencija, težili su za pravdom, mirom i seksualnim slobodama, stvarala se nezaboravna rock glazba, pamtimo prve hipije, pa i šetnje po mjesecu.
I onda je godine 1969. jedan festival, kada je nešto buntovno postalo već mainstream, ušao u povijest. A mladost, koja je tada doslovce tri dana živjela u miru, glazbi i ljubavi, nije ni shvaćala da je postala već dio jedne glazbeno-financijske mašinerije, koja je trubila o slobodama, a ujedno se od njih hranila. Woodstock - taj "sveti" spektakel glazbe bio je vrhunac i kraj velikih zabluda, tadašnje već na neki način izgubljene generacije.
Gotovo nema rockera ovog tisućljeća, tko ne poznaje netku od zvijezda Woodstocka - Jimi Hendrix, Janis Joplin, Joe Cocker, Ten Years After, Santana, Joan Baez, Canned Heat i još mnogi drugi su došli uglavnom za velike novce da uvesele borce za pravdu, da ujedine protivnike Vietnamskog rata, da se širi ljubav i razumijvanje, pravi Flower Power.
I nije nedostajalo ni LSD-a niti drugih poznatih droga i tako su se stvarale neponovljive glazbene izvedbe, u čemu je publika uživala i po suncu, blatu i kiši.
Ostavština je bogata, to se osporiti ne može, ali poslije tog festivala je za samo nekoliko godina nastala prilična tišina. Bye bye Janis, koja nisi dočekala svoj napokon slavom okičen Bobby MyGee, Jimi Hendrix, koji si otišao u neki svoj Watchtower, Canned Heat, koji ste se također se negdje izbubili, a i vama je droga nekog pokosila.
Od hipi generacije su nam ostale samo modne krpice, oni noviji, mlađi su se više morali boriti da ne izgube svoje radno mjesto, a duga kosa i sex više nisu tema, i tako smo došli do današnjeg dana, gdje sam namjerno podosta i preskočio, jer za priču nije bitno.
Lijepo je što je bilo Woodstocka, ostat će kao jedna legenda za današnje i nadolazeće rock generacije, za mlade buntovnike i za nas starije kao podsjetnik. I nemojte govoriti o svojoj izgubljenoj generaciji. Svako vrijeme nosi svoje, uredite vaše kako najbolje možete.
Vama dragim blogerima ču s vremena na vrijeme ugradit ponešto glazbe iz tog vremena. Ima jedna sjajna izvedba, kojom se je Joe Cocker proslavio i možda nikad ne bih bila takva da nije bilo Woodstocka. A bis? Bit će ga.

Joe Cocker - With a little help of my friends
take-it-easy @ 01:47 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 29, 2006
Obečao sam nešto jednoj blogerašici i neću ju iznevjeriti. Bit će o tome rijeći, kad nađem dovoljno vremena, za koji dan. 
A za nju, za moje prijatelje, i za sve one, koje vole glazbu evo danas pjesme, koja je nastala, kad je dolazilo do nekih rastanaka, a klinci tužni,  i ne shvaćaju, pjesma se trebala najprije zvat Hey Jule, pa su malo promjenili...
 
                               
take-it-easy @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 28, 2006
Neobična je to država, koju neki zovu Izrael, a drugi Palestina. S jedne strane blještavilo, a s druge jad i tuga. I to prije svega onima, koji tu zemlju zovu Palestina. Ne ulazeći u «dubinsku analizu» svih sukoba na ovom prostoru, se postavlja pitanje što je u izraelskim krugovima odlučivanja razumno, a što bezčutno i pokvareno, gdje je sudbina tog nesretnog vojnika i najmanje važna.
Kao da je dobrodošla otmica, i nije se dugo čekalo da se krene u masivno «oslobađanje» zlosretnog mladića. Uništavaju se cijela naselja, bombardiraju elektropostrojenja, a treba srušit i štogod mostova, i kad prašina malo slegne poručit če – dajte nam više tog našeg vojnika, pa ljepo svom vas bombardirali. A svi oni naivni, kad saznaju da je mladog možda snašlo ne baš najbolje, će svu krivnju prebacit na palestince. I upast će u još jednu izraelsku trapulu. Izrael je žrtvovao jedan mladi život, ne bih li možda ostvario jedan već prije ucrtan cilj.
Jer ruku na srce kad se pogleda, što se je u samo nekoliko sati uspjelo uništiti,  teško je vjerovati da će dobiti mladića živog natrag. Ali to očito nije bio cilj njihove ofanzive tako umirujućeg kodnog imena «ljetna kiša». Nasilje se nastavlja, a u Tel Avivu ludilo, ples. 
take-it-easy @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 27, 2006
On that starry, starry night
You took your life as lovers often do
But I could have told you Vincent
This world was never meant for one as
beautiful as you


Napomena: Potrebno je klikniti na sliku, da vam se otvori novi prozor, to se odnosi i na večinu ostalih na ovom blogu.
take-it-easy @ 01:31 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

take-it-easy @ 01:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 26, 2006

Te ga je nešto zamolio. Dragi moj, kad jednom odem, učini mi tu zadnju prijateljsku uslugu, spali sve što sam ikad napisao. I tako je nije bilo. 

Znajući, što je njemu draga osoba sve napisala, odluči ipak ne prihvatiti se piromanstva, i tako preživješe neki «ljigavci», koji redovito muče đake, a i jedan gospodin, kojemu se još uvijek nešto sudi. Franz se buniti ne može, kao i svi oni, koji žive u svom neizglednom životu. A takvih je bilo poslije njega mnogih, od onih «najspektakularnijih», o kojima priča povijest, pa do onih, kojima se sudi prešutno, naizgled nikako. 

Dođu na svijet djeca, bilo na Sjeveru, Jugu ili negdje drugdje, i svatko nosi svoju vječnu pratnju, nekome je upakirana «bogatstvom», drugom u manje privlačnom izdanju. Ali cijeli vijek su sigurni, da ih netko sliijedi, promatra, da ih malo pušta, pa opet mući. I pitaju se možda nekad, a nekad se ni ne sjete, pa zašto to, zašto tako? A odgovor je riječit, jer ga nema. 
Sječaju se još od malih nogu, kako su uvijek imali tu pratnju, da ne skrene krivo, a ako ipak skrenu, znaju da će uskoro bit ispravljeni. I tako rastu i kažu što če mi, gdje god se nađem, uvijek iskoču kao neki pajac, te kao da me smješkom upozore. I sad več čovjek, žena se upita, pa dobro što je, imam li ja netkog da me brani? 

Oh da itekako. Nađi neki «foundation», «delegation», «debatation», oni će da se zauzmu za te, pa ako i ne uspije, barem če ponešto usporiti, zavrznuti i vječni pratilac će ne uvijek biti za vratom. 

I prođu godine, desetljeća, te dođe veliki zaheb ili spoznaja, ako hočete. Sve te «saveze», «društva» i «krizne stožere» instalirao je glavom i bradom vaš uhod osobni. 

I onda jednog dana ili noći, možda bolje, kad je mračnije, dođu po vas «fina gospoda» i odete negdje u predgrađe. Bez velikih rijeći, bez plaća, bez straha – prekratit će vašu muku Josefovu. A ne bih se to ni tako zvalo, da u času smrti – nije iznevjeren.



take-it-easy @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, lipanj 24, 2006
Ma jel je moguće, da se preskaću svi mogući blogovi, samo da se stigne «okarakterizirati» onu ili onog, nisam provjerio spol, zbog takvih ili onakvih izjava, pa ako vas ne zanima, manite se je (ga). Sad ste još otvorili blog za prostituciju za konačni obračun sa tim «izazovnim» bićem. Zar nemate pametnijeg posla?  Evo vam malo čokolade, sexy čokolade, samo treba kliknuti na sličicu. Pokojni doktor Luiđi bih vam se svima od srca nasmijao, ma šta nasmijao, «navijao» bih malo zu jednu stranu, pa onda za drugu, neka bude, važno da je «komedija».


( Hot Chocolate - "You sexy thing" )

Update 09.07.2006.g., 16h. : Već sam mislio da je prva dama ostala "usamljena" jer je protivnica odustala od svog bloga, pa se je na "sreću" pojavila zamjena - samo naprijed, "borba" se nastavlja


take-it-easy @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare

Nisam danas planirao staviti zastavu, ali obzirom, da je danas njihov dan, sam ju stavio u znak solidarnosti. Ja ću zapravo dat svakome podršku, koji iskreno  i pošteno živi, pa tako i njima, jer nisu ništa zgriješili.

A zapravo pišem danas o nečem drugom, što ima samo neizravne veze sa onom zastavom.

Naime, obično pratim tv dnevnike, da budem u toku sa zbivanjima u svijetu. A jel me baš dobro informiraju? E, bojim se da ne.

Mediji itekako paze što će staviti u dnevnik. Tako je već uobičajeno, eto nam red Iraka i Amerikanaca, koji tamo muku muče s nekim autobombašima, pa malo Sjeverne Koreje i njenih multibalističkih raketa, da ne zaboravim i Iran, koji sprema svoj nuklearni program, i još se tu nađe ponešto, da ne nabrajam.

I onda dođe ono, što bih se moglo nazvati – muk. Vijesti, koje postoje, ali ih možda emitira samo Katolički radio ili Vatikan, a od naših, pa i tuđih tv-kuća tišina, grobna tišina.

Jeste li čuli za zemlju, koja je žarište najfundamentalnijih snaga svijeta, zemlja koja je izrodila petnaest od devetnaest sinova «zaslužnih» za rušenje čuvenih twinsa? Zemlja, gdje se produciraju Bin Ladenovi?

E nećemo sad u detalje, al toliko za one koji neznaju – ta ima dvije policije, onu «normalnu» i onu drugu vjersku «mutawwa». A ta djeluje, vrlo efikasno, neki dan je je doslovce upala u privatni stan, jer je načula,da netko organizirano moli nemuslimanski. Ali o tome naravno ništa u našim ( i europskim?) vijestima.

Evo samo ukratko, nekoliko rečenica sa službenih web stranice te države:

«It is the fundamental assumption of the polity of Saudi Arabia that the
Holy Qur'an is more suitable for Saudi Muslims than any secular constitution. This assumption must be viewed in the context of a nation which is completely Islamic. Hence, no churches, synagogues, temples or shrines of other religions exist. No proselytizing by other faiths is allowed»

Ali ima tog još, recimo prije 40 godina su ukinuli ropstvo, a zauzvrat nabavili «gastarbajtere», koji su ujedno i najviše i na udaru te «mutawwe».


I što biste mogli sve zgriještiti da vas oni dođu glave, pa recimo da ste gay,  pa onda da zarađujete ( ili ) ( i ) samo uživate od droge. Pa ne daj Bože, da ste uspjeli prošvercati Kalovačko, ili se prepustili ljubavnima čarima sa nekim tko vam nije suprug(a), da «vrijeđanje» Alaha i ne spominjem, nema tu jasne crte, sve je to prepušteno procjeni ljudi u bijelom.

I neznam što vas može gore spopast, kad vam ti «mutawwi» prosude ,dal mač, da vas liši svega, ili mač da vas liši ponečeg.  E to se događa svaki dan, no protest, no action, no news ili možda ipak da, ali samo prigodno, kad dođe  «Uncle» George da se napravi zajednička fotka – to može.
          
I sad sam bio u velikoj dilemi, koji video zapis staviti ispod ove «slike», stavio sam ovaj, nije vedar, napravila ga je Saudi Cancer Society,  ma kakva bila drukčija kultura, kada je najteže, «padaju» i običaji, to snimka pokazuje.



                            

take-it-easy @ 16:25 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, lipanj 23, 2006

Prošlu večer, noč su se slomili svijetovi. Mnoge zablude su postale jasno jasnije. Uzalud se ućilo za «život cijeli», stvaralo zajedništvo za bure i oluje, i sve se sruši kao kula karata. Kao da je nestalo razuma  i nezna se kamo. Piča postaju gorkija, a umjesto limenki, nekako bolja prija voda iz špine.

Da, nekima se je zaista dosta toga urušilo, a nas vratilo u našu kolotečinu, preboljet ćemo to, jer ipak nije pogodilo nas osobno, ali još će o tome brujati, te ćemo jedva dočekati tišinu. I shvatiti ćemo da postoji još mnogo drugih stvari, koje smo zapustili, i to samo radi…da ne kažem…znate. Njima će se pružat nova prilika, a mi ju imamo odmah. Možemo ići u miru na kupanje, ne trebamo strijepiti,ni gristi nokte.Možemo učiniti mnogo korisnog, što smo nekako «zaboravili». I konačno, sada Imamo dovoljno vremena za sebe i drage naše.


( "Sugar Baby Love", Rubettes )
                      

       
( "Sugar, Sugar", Archies )    
                                   

take-it-easy @ 03:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 21, 2006

Nemojte promisliti, da sam se ja počeo tako izražavati, ne, nisam to bio ja nego netko drugi, koji se je tako oduševio pjesmom River Pheonix-a. Naravno možete to i vi poslušati, to je original?, pa onda kao "bis" i nešto novije, ali ipak već “povijesno”, pa onda napišite ako i kako hoćete. Ja ovim putem želim svim blogerašicama i blogerima jedno prekrasno ljeto, a ako vam bude vruće, znate onu “Antonijo….mi je” Eto to je bilo razumljivo, neću vas uvijek zamarati (pre)dugim postovima.




( "Stand By Me", dvije izvedbe )


take-it-easy @ 15:40 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

Zamislite da stanete na malu, sičušnu morsku iglicu – mala, crna, tanka – ali ušla je pod kožu i smeta hodu. I vaše razmišljanje je usmjereno baš u pravcu tog malog, bockastog uljeza, zvanog iglica. Razmišljate kako da se tog riješite i kad vam to napokon uspije, se vračate «normalnim» razmišljanjima.Ili zamislite, da dok kuhate, nehotično taknete vrškom prsta vruću ploču. Tek skoro je to nevidljivo, al vas ipak peče, stavljate prst u hladnu vodu i nemate mira. Tek kad to pomalo popusti se prepuštate drugačijim mislima.I promislite koliko još ima drugih nevolja, od ovih malih, pa do onih najvećih. I koliko i nesporazuma. Naime svi smo savršeni, ali savršeno nesavršeni. Netko više, netko manje. Svatko od nas pokušava na neki način svijetu poručiti – tu sam. Netko je savladao potrebne konvencije uobičajene za svoje podneblje, netko se je uklopio u neki kalup dobrog friendshipa, a netko se artikulira na način, koji večinu iritira. I sad se pojavi problem, kad to stvorenje, koje mnogima nije po ukusu, se pridruži jednoj humanoj akciji. Sad počinju poteškoče, jer s jedne stvari vam nudi neke svoje usluge, i usput dosta ljudi uspijeva povrijediti, ali ostaje jedna nepobitna činjenica, ta «griješnica» je korektno prenijela tekst sa potrebnim podacima, žiro-računom itd. da se jednom djetetu pomogne. Ako je u pitanju skrivena loša namjera, što ja ne tvrdim, nego samo ostavljam kao moguču opciju, koja i ne mora biti točna, ostaje činjenica da je na svojem web prostoru, pored svih svojih ostalih sadržaja plasirala i to. Promislite o njoj, što god želite, ali i ona je «Božje dijete», koje možda jako, jako griješi, jer ne gradi se ni prijateljstvo a kamo li istinska ljubav i naklonost na način, na koji ona sebe prezentira. Ali prije nego ju osudite, sjetite se onih čuvenih biblijskih rijeći – neka baci kamen onaj koji je bez grijeha. I u tom smislu nastojite ljude, pa i ponekad sebe, shvatiti i onda kad vam se čini nešto «neshvatljivo». Vi koji vjerujete u Boga i vi koji ne vjerujete, nego samo u moguću dobrotu, zajedno vjerujete isto. Ako vam je istinska ljubav, vaš najuzvišeniji cilj, pokušati ćete biti toliko mudri, da povjerujete kako je nekome potrebno više, nažalost izgubljenog vremena, da shvati koji je put ispravniji, plemenitiji. To mlado «stablo» ima zasigurno još dovoljno grana koje se dadu ispraviti. A na vama je, da svakog dana iznova učite kako da bolje razumijemo, pa i da zavolimo bližnjega svoga, što smo bliže tome cilju, manje će vam smetati iglice i prevruča ploča, jer znat ćete da je On podnio mnogo više.


Napomena: Ako želite slušati glazbu, kliknite na sličice

take-it-easy @ 02:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 20, 2006

Znam svi smo mi «grešnici», stavimo neki spot, neku sliku, a nismo ni pitali za dozvolu. Ali dragi Bog će znat što će sa nama, nećemo zbog toga u neki Danteov krug. Jer napravili smo to da si malo uljepšamo svoje dane, i da podijelimo to s drugima. No sasvim je drugačija priča kad je riječ o poznatima. Mlađa publika, a i ona koja je nekad bila mlada, nezna da su neke «čuvene» pjesme iskopane iz nekih prašnjavih arhiva. Ponekad su neki iz siromašnijih slojeva društva, možda uspjeli nabaviti neku frulicu i smislili pjesmu – a onda tamo na Woodstocku se neki Canned Heat prenemaže s frulicom – kao oni su tobože autori te genijalne stvari. Idemo malo u «sadašnjost». Baš sam tražio neku pjesmu, znam ih dosta i svugdje iskače ona švicarska Celine Dion. Da, ona je tu pjesmu «napravila» zove se «All by myself» – dvostruka laž i u naslovu i u nastanku. Ne, nije to dijelo nje ili njenih skladatelja, isto kao što njeni zemljaci nisu izmislili čokoladu. Dug je put ove pjesme, od Sergeja Rachmaninoffa, ali prvenstveno od Erica Carmena, koji je, koristeći klavirski predložak, zaslužan što imamo nešto što bih se nazvalo izvornik, pripremio sam i video zapis, te možete čuti original. E sad sam malo «narušio» način mojeg uobičajenog pisanja, ali bio je potreban taj uvod, bolje da vi mladi, a i stariji budete malo upučeni. «All by myself», to nam je nekako naša zajednička sudbina. I kad nismo sami, i kad je netko pored nas, osječamo se ponekad užasno sami, upravo «tonemo» u toj samoći, ali bilo bih vjerojatno pogrešno nekog osuđivati, jer ljudska je duša, dublja od svakog oceana. I bolje da je tako.I neka nas ne «seciraju» tamo neki doktori za dušu, koji nam daju razne savjete, kako da prevladamo ovo te ono. A najčešće niste ni bolesni, nego imate nešto, zbog čega ste tužni, i volite to da otkrijete sami, nakon što uronite u to «duboko more» možda ćete kasnije biti radosni, kad isplivajuči osjetite divni zrak i sunce koje vas grije. A nemojte u tim svojim «all by myself» razmišljanjima zaboraviti na onog drugog, koji s vama dijeli trenutke, dane, možda i cijeli život. I on ili ona su često također u nekakvom stanju, da trebaju i sami «zaroniti». Ali kada podijelite iskustva vaših «istraživanja» možda uspjete zajedno složititi neke važne dijelove vašeg zajedničkog mozaika. Naravno, da ne bih bilo nesporazuma, ima slučajeva kada zaista trebate otići liječniku, ali i to najčešće opet trebate procijeniti sami, znaći «All by myself».

I nisam mogao odoliti da ne stavim nakon «All by myself» još nešto drugog. To nekako dođe kao lagani večernji povjetarac, koji uvijek godi. A i lijepo je imati brata, zašto? poslušajte.

 


  "All bymeself" - Eric Carmen, "The Air That I Breathe"  - The Hollies

take-it-easy @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Ma ovo se osječam kao u «Malom mistu». Ne trebam ni otvorit sadržaj, a već vidim iz onih par riječi, kliknite no ovo, pa na ono, pa će te vidit ovo i pa to i... Čak sam razmišljao napisat jedan osvrt na takve «napaljene» uratke. Da se razumijemo, meni ne smetaju, nek žive isto kao što je i meni dragi Bog dao priliku. Evo kako su to jednom Beatlesi u jednoj pjesmi napisali:
Sexy Sadie what have you done
You made a fool of everyone
You made a fool of everyone
Sexy Sadie, ooh, what have you done
Sexy Sadie you broke the rules
You laid it down for all to see
You laid it down for all to see
Sexy Sadie, ooh, you broke the rules 
Eh nažalost nemam taj videozapis al imam jedan zamjenski,al ga neću pustit. E sad zašto sam se sjetio «Malog mista», pa sjetio sam se «Borbene ponočke» kad su se sukobile dvije strane, ona «Božja» i ona «Revolucionarna». To ste valjda pogledali, ako niste možete to nadoknaditi. ( šalim se, ne morate vi mene slušat ) E kako su ono Beatlesi završili onu pjesmu, evo ovako:
Ha, She made a fool of everyone
Sexy Sadie
Ha, However big you think you are
Sexy Sadie 
E sexy Sadie, samo ti živi svoj život, samo nemoj koristiti pregrube riječi, nemoj ono «piši što te volja» predoslovno shvatiti. Ipak postoji riječ, koja se zove – tolerancija. Bila bih «tragedija» svih tragedija, da ovaj mali zapis završi na naslovnici. Istinski bih žalio. A zašto to znam samo ja, uredništvo i neki moji prijatelji. E dobro da sam spomenuo riječ – uredništvo, ništa od naslovnice, ali zato iako nisam planirao još malo nočne glazbice, za nas, koji volimo malo romantike.
       

( "Every Time You Go Away", Paul Young )


take-it-easy @ 00:20 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 19, 2006

Sad je najljepše. Noč se spustila. Oči odmaraju. Prošao je još jedan dan, sunčan i običan? a možda i ne baš tako običan, ali to najčešće shvatimo mnogo kasnije. Zamislite da je svaki dan kao lijepo upakiran poklon. I šta smo mi učinili?. Navalili smo na sadržaj, ali on je samo upola vrijedan, ako taj dar nismo otvorilo pažljivo, pazivši na lijepi omot, koji je netko s ljubavlju za nas pripremio, a zbog nepažnje nam je završio u košari. Ne krivimo se, zato imamo noč da lijepo saberemo misli, i da si uzmemo u zadatak da budemo pažljiviji, ali svjesni smo da ćemo opet faliti…ili možda nećemo. Možda će nas netko osmijehom «ukoriti» i pokazati kako se otvaraju pokloni. A vama svima želim – uživajte u ovoj noči, «ukradite» od nje koliko god možete, pa makar trebali malo jaču kavu i guštajte.. jer to je najjeftinije, zapravo sve što istinski vrijedno, za to obično ne trebaju novci. I evo nas tu smo, ovdje,svugdje, sjedinjeni u ovoj predivnoj noči.


take-it-easy @ 23:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 18, 2006

Jeste li tužni? Baš tužni? Ima raznih tuga, od onih velikih, najvećih, pa do onih manjih, što se nešto nije baš ostvarilo kako smo htjeli. Neka vas nešto utješi, nešto što izgleda da je nevažno. U najvećem dijelu mi smo kreatori te tuge. Imamo u svom životu bezbroj izbora, iako svi nemamo ista polazišta. Zapravo nismo ni svjesni, da ponekad neki sitni korak, pomak, ima tako krupne posljedice. Ali zato se ne smijemo kriviti, jer kad bismo stalno analizirali taj naš put, onda ne bismo živjeli, sami sebe bi uskratili za nešto što se zove život. Netko se je u svojoj mladosti ukrcao u točno taj i taj autobus, a netko drugi na sljedećoj stanici, i o jednom jedinom potezu je možda ovisila putanja za naša sljedeća desetljeća. I nismo znali, razmišlljali što će biti, dal je to ono pravo za cijeli naš život. Možda je taj put bio sretan, ali on je samo dio sveukupnog puta. Jednog dana nam se pojavi prepreka i kao da smo negdje tresnuli, kao da smo izgubili svoju cijelu životnu nit, kao da smo sve prokockali. Ne, nismo tek smo opet na jednom novom početku naših sljedećih puteva, a na nama je da se trudimo pronaći to naše nazovimo ga «životno sunce» koje će nas grijati i donijeti sretne trenutke. Znam, lako je davati savjete, ali ne zaboravite i ja sam s vama u vlaku, koji se zove život. I kad ste u trenutku tužni, jer vas je nešto silno uvrijedilo, prevarilo i neznam što prouzročilo. Ipak ste u jednoj prednosti. Jer ste prošli dio svog puta, na kojem ste skupili i mnogo dobrog. Promislite malo na to, ako budete iskreni prema sebi i drugima, vidjet ćete da ima mnogo lijepog što vam je u životu uspjelo. Možda ste nešto fulali, ali imate krasnog sina ili kćer, koji doduše ima svoje mušice, ali to je vaš plod, a kako će se razvijati to mnogo i o vama ovisi, makar vas je to vaše stvorenje preraslo. Ali nije prepreka visoki stas, jer i vi imate glas, koristite ga. A čak i vi koji ste sami, koji mislite da nema nigdje nikoga, budite uvjereni, da trebate otvoriti oči, ta koliko je sličnih vama. A da one sasvim male brige u ovom kratkom zapisu i ne spominjem. Svaka tuga je na neki način «rješiva», ne uvijek kako biste to htjeli, ali to je i normalno, jer život nije nešto što čovjeka samo mazi.

 
Napomena: Glazba orig. Katarina and Waves - "Walking on Sunshine"


take-it-easy @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

Tko nije, nek pripremi pilule, tko nezna, broj hitne je 94 ili 112, ako je nešto veče u pitanju, kome zagori od strasti,  ima broj 93, ako netko prolupa preko mjere imate 92. Ako se netko ne daj Bože onesvjesti, a nitko  vam se ne javi, imate kvasinu ili tarmu, to staviti na krpu, pa ispod nosa, pomoč će.E šta bih se još moglo dogoditi, pa naravno golijada, ako ne to onda barem jedan usamljeni hitac u pravi kut, i nek se nitko ne ljuti ako bude samo jedan, pa i mi smo se stvorili tako što ih se je borilo na milijune, al jedan je uspio, i evo nas takvi smo kakvi smo. E sad kako god bilo naše «domaćice» neće biti skroz sa strane, nek se zna da i one nešto razumiju, a usput mogu nešto i donjet ako smo slučajno zaboravili. E samo da ne bude nešto što stigne onako ukoso, japanski ukoso onda će bit i spaljenih i crvenih i usred sunca pokislih…a za  «domačice», za one, koji se ne uzbuđuju baš odviše, jer kažu da će biti kako će biti, malo popodnevnog relaxa, evo….


( "Man In the Rain", Mike Oldfield )



 
( "Secret Gardens", Bruce Spreengsteen )


take-it-easy @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, lipanj 17, 2006
                Nek mi mlađi ne zamjere, ali prije, dok su se uglavnom kupovale gramofonske ploče, a ne ovi mali cd-ovi, smo imali prelijepe korice longplejki. Skoro svaki LP je bio jedna mala umjetička dragocjenost, pa tako je to bilo i kod albuma «Tea for the tillerman» E kako sam se toga baš sada sjetio, pa ja, za razliku od «publike», koja iz razumljivih razloga ne može sve ni vidjeti, ni ćuti, povremeno provjerim svoje pohranjene spotove, snimke itd. I tako sam danas naišao baš na ovu pjesmu, koja je «nestala». Budući je to tako, sam odlučio da «ugradim» koncertnu izvedbu ove prekrasne pjesme. Ako vam se sviđa presnimite ju, jer ne ovisi o meni koliki će joj biti vijek na prevrtljivom, ali glazbom bogatom you tube.
take-it-easy @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, lipanj 16, 2006

Da zaista nešto brišem, a posvetu pišem. Brišem zamolbu za «header» a posvetu u obliku zahvale jednoj blogerašici, koja mi je nesebično pomogla, sličica je u skladu sa headerom, napravio sam ju kad sam posjetio jedan predivan otok Lijepe Naše, a pjesmu je originalno nasnimila grupa Fleetwood Mac, ali mi se ova izvedba više sviđa, eto sada specijalno za nju, a slobodnu ju i svi ostali poslušajte, neće vam ona zamjeriti ona je jedna pametna, ali prije svega plemenita osoba.

Napomena: Ako želite slušati glazbu, kliknite na sličice

take-it-easy @ 23:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Rano, je rano, pa zato samo kratko - za dobro jutro - "It must have been love" - uživajte!!
     
take-it-easy @ 08:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 15, 2006

Jeste li čuli za «bandite»? Čuvajte ih se, oprez, da vam ne uđu u stan, naročito ako spadate u onu «bogatiju» vrstu. Ja ih se baš ne bojim, jer izuzev mog comp.alata, je što se novaca tiče – suša. Međutim i banditi mogu doći u neprilike i naići na zapreke kada rade «najprofesionalnije» kad im u živote uđe jedna, koja je doslovce ispalila, kojoj je muž dao sve novce svijeta, «genschera», ali zaboravio je jednu sičušnu sitnicu – amore, ljubav, amour, ljubezen ili kako se po domaće kaže jubav. I kad vam se takva umiješa, onda nastaje pravi urnebes, jer za ono što ju je muž uskratio, sad trebate vi nadoknaditi. Tako vam je to u životu, a ako i nije pogledajte ovaj film pa ćete vidjeti kako je to «junacima» ovog filma to pošlo za rukom, pogledajte sami, nije film za oscara, ali tko šljivi academy awardse, važno je da je vama dobro i da se od srca nasmijete. A kakve ima veze pjesma koja se krije ispod slike sa filmom? Pa pogledajte ga pa ćete saznat.



( Bonnie Tyler - "Total Eclypse of the Heart" )




take-it-easy @ 12:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 14, 2006

2. svibnja 2006.g. uselih u moj blog-stan, gdje sam naišao na mnogo blog susjeda. I živim u toj mamut-zgradi sa mnogobrojnim stanovnicima, sklopili smo poznanstva, a opet smo večinom stranci.Vidim mnogo izloga mojih susjeda, jedan nudi usluge financija, drugi se je specijalizirao za istraživanje piramida, imamo društva za komentiranje sportskih događanja, jedna sexy-lama mami svojim sličicama, imamo i borca za ljudska prava, pa stručnjake za rock and roll, za Boga se je pobrinuo jedan anđel, nismo uskračeni ni za tv-komentatora, gledamo prelijepe art-fotografije jedne nadarene mlade dame, zatim imamo naše političke analitičare i još mnogo drugoga. I ne bih želio da se je tu nužno netko osobno prepoznao, to nije cilj ovog natpisa. Meni je jedna blogerašica napisala nešto u suštini jednostavno, a usuđujem se napisati da nije neuko biće – pisala mi je o pomanjkanju komunikacije među blogerima – i ne mogu ništa drugo, a da se ne složim, jer sam i ja to primjetio. Kao da živimo izolirani u svom posebnom filmu, tj. blogu. Ne želim ni sebe poštedjeti mojeg djela odgovornosti. Mene možete svrstati kamo hočete, ima od svega ponečeg, jedino što radim “promišljeno” ne idem odviše u “širinu”. Ali ima nečeg, što se u svakoj mojoj priči ne ponavlja, nego nadopunjuje. Ja pustim neka glazba sama  priča. Tu kraja nema.I pošto je to tako, ne mogu drugačije, a da opet ne “usadim” malo glazbe u svoj blog. “Wild horses” za danas, glazbe i ljubavi nikad ne može biti suviše.




take-it-easy @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 13, 2006

Htio sam pisati o borbi sa vjetrenjačama. Nema potrebe. Htio sam pisati o onima, koji preko svojih slova ispuštaju otrove. Nema potrebe. Htio sam pisati o onima koji poznaju samo jednu istinu. Nema potrebe. Htio sam pisati o onima koji sve ignoriraju. Nema potrebe. Htio sam pisati o onima, koji ne znaju oprostiti. Nema potrebe. Htio sam pisati o onima, koji ne žele graditi mostove. Nema potrebe.Htio sam napisati nešto o onima, koji sami sebe ne vole. Nema potrebe. Ali ima potrebe da ove rijeći, glazbu, koja se krije gotovo ispod svake postavljene sličice posvetim svim onima, koji znaju opraštati, ponajprije sebi, a potom i drugima. Za to ima itekakve potrebe.


take-it-easy @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 12, 2006

Čitam vaše priloge, naravno često i one, koje su napisane od naše ljepše polovice, te sam danas «nabasao» na takav, gdje se jedna naša blogerašica silno «živcira» jer bilo kuda, pogledi svuda – u njeno poprsje, naravno imam za to razumijevanje, što joj to smeta, ali ako joj je to jedina istinska briga, neka ju slobodno zanemari. Jer dok je bilo svijeta, biti će i pogleda. Što se mene tiče, moji su pogledi ponešto drukčiji, ponajprije me zanima osoba, te ću joj prije svega pogledati u oći, a sve ostalo je zaokružena slika njene osobnosti. Naime preko «vanjštine» se mogu raspoznati sasvim unutarnje vrijednosti. Kao što je to slučaj sa Dolly Parton kojoj sve buja, ali mene kod nje prije svega zanima njena glazba, kao što je ovaj predivan performance zajedno s Kenny Rogersom:

I da se nađem negdje u gradu, ili negdje drugdje, meni bih možda zapela za oko jedna ovakva:

Ne, nije to zbog one «čuvene» pjesme – …moi, non plus. Ima tu mnogo drugih sastojaka, koji odlučuju o privlačnosti ili neprivlačnosti. Ova Jane  je i kroz glumu pokazala da je jedno neobično biće, a rastanak od voljenog za nju nije bio i emotivni razlaz. A kad je njenj «bivši» otišao sa ovog svijeta, trebale su joj godine, da opet smisli nekih stih. E takve su meni zanimljive. A da se vratim onoj, koju je priroda obdarila, neznam koliko bi mi bila zanimljiva ili ne, ne poznajem ju, no ja ju svakako ne bih doveo u neugodnost, a da se nađemo zajedno u tramvaju, ne bih promašio stanicu ili?


take-it-easy @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, lipanj 10, 2006
                                                                           ( Madonna, ("Cherish")

Evo zgodnih njemica, koje su čule, kako ima jedna lijepa država, gdje se nogomet posebno cijeni, pa su za tu svrhu specijalno za autora ovog bloga pristale na zajedničku fotku – hvala cure, žene prave ste!!!
Ta neobična tvorevina, kao i svaka druga raspolaže sa svojim državnim kolačem, te netko dobije, a drugi ga se i ne okusi.
Važno je da imate svoj «brend», naši hajdučki i ostali klubovi ga očito imaju, i bit će im sve oprošteno, ali ne u svako doba nego – u prigodno doba – jer tko bih se sad zamarao tako perifernim stvarima, kao što je to milijarda kuna, koja je «oproštena», «ovce» neće to ionako primjetiti, jer su trenutno u drugom filmu. A u još drugačijem su svi oni koji pate od nekih boleština. E nema vama medicinskog tretmana, nema lijekova ako ste slučajno i lipu dužni.  Kukajte koliko hoćete, crkavajte, umrite, pa tko vam je kriv. Ako nemate za spizu, ako ste na rubu, pa tko vas šiša – za vas novaca nema, kolač je podijeljen.
I tako je to kao neki gradić Peyton, koji se očito uvijek ponavlja, a njemice nam se samo smješkaju, jer ne razumiju baš hrvatski, ali vide kako smo svi veseli od žuje i od karla, pa kad je tako valjda je sve u redu, nismo falile što smo se slikale.
Aj uživajte vi svi zajedno, ali kad se ta fešta od baluna završi, pripazite što će se dogoditi – ništa. Naši vrli predstavnici naroda će nakon što odrade gledanje njemacke i njemica otići na zasluženi odmor. 
I onda počinje nova priča, u kojoj se ta siča neće ni spomnjati, a naši novcem podmazani igraći će se po terenima zapomagati. Nema veze, neka, oni su važan «brend»
A mojih osobnih «brendova» ima koliko hočete, treba samo malo pogledati ispod slika, ne bojte se – ne grizu.

take-it-easy @ 15:46 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

One sitne sate, koje ne ubrajamo ni u sutra, ni u danas, vrijeme kada se inače sniva, ponekad ćemo poželjeti provesti budni. Slušati ćemo neke nama drage pjesme, i ako nismo izgubili one posljednje atome mladosti, dapače ako nismo dozvolili da se taj plamen ugasi, onda ćemo uz jednu «Suzanne» biti u nekom bezvremenskom vremenu, gdje će nam se vratititi slike iz davnina. One će nahraniti našu dušu, naćetu od svih bura i oluja, ali samo načetu, ali ne i uništenu. Melem će joj dati jedna «Nancy», koja nas i danas čeka, koja je tu poradi nas. Nećemo se izgubiti u toj našoj prošlosti. Uvijek smo potajno znali, makar to potiskali, da nas sadašnjost neće mimoići, glas će nam postati zreliji, dublji, ali nećemo brinuti, jer imamo naš tajni život, tajanstven i samo bogu poznat, u kojem samo probrani imaju svoje mijesto. 

Leonard Cohen, koji se čvrsto utkao u srca mnogih -  uvijek je bio izvan svih vremena, njegove ploče su imale najčešće jednostavne naslove kao «pjesme iz jedne sobe», «pjesme ljubavi i mržnje», ili naprosto "ten new songs"







Leonard Cohen, pjesme slijedom:
1. "Susanne"
2. "It Seems So Long Ago, Nancy"
3. "In My Secret Life"


take-it-easy @ 02:55 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 8, 2006

Kako je moguće, da je jedna javna osoba, čelnik kaštelanske HVIDRA-e «jača» od svih institucija i toliko jaka u samovolji da su nemočni i gradonačelnik Kaštela, i gradsko poglavarstvo, i pravosudni organi i policija? Zar svi moramo biti taoci jedne osobe, ili sve institucije zajedno na ovom području ne žele ili ne mogu da se odupru samovolji tog «lika», koji je svojedobno bio čak «zaslužan» što predsjednik RH Stipe Mesić u Kaštelima nije popio kavu?

E što je najnovije «uradila» ta javna osoba? Svojim prijetnjama i postupcima je spriječio organiziranje i održavanje jednog humanitarnog koncerta, čiji je prihod bio namjenjen pomoći jednoj udruzi, koja se brine o djeci s posebnim potrebama. 

U čemu je problem? Pa u gradu? Kaštela ne smiju nastupati glazbenici, ako su slučajno neke nehrvatske nacionalnosti, recimo npr.srbi ili bošnjaci. Reći će gradonačelnik, gospodin Ivan Udovčić da nisam u pravu, ali neka onda objasni kako je moguće, da folk pjevač Halid Bešlić nije uspio održati koncert?

Svatko ima pravo na svoj izbor, ali ova država nije stvorena, da u njoj vlada jednoumlje, kao što je to u slučaju Kaštela, i to jednoumlje jednog čovjeka? E, ako se tome ovdje ne možemo suprostaviti, molim drage blogerašice i blogere, koje vas sve skupa cijenim, da krenemo u akciju – da rasčistimo to i da djelujemo – da i Kaštela postaju dio Hrvatske, gdje svatko ima pravo misliti šta hoće, slušati glazbu koju hoće, ugostiti umjetnike, sportaše i sve druge ljude po vlastitom izboru, bez obzira na nacionalnost!!
U Kaštelima to nije moguće, pomognite molim, ako treba možemo i do državnog vrha, ako lokalni predstavnici vlasti to ne mogu riješiti, ili ne žele ili se samo boje.


Ja inače ne obožavam narodnu glazbu. Ali ću večeras «ugostiti» Halida Bešlića na mojem blogu, da pokažem solidarnost i da dignem svoj glas za demokraciju, koju silno priželjkujem i ovjde, gdje živim – u Kaštelima.








take-it-easy @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 7, 2006

Mali zapis o medijima
Kad pogledamo kiosk sa časopisima, samo što se ne uruši od količine naslova, pogledamo li u nebo, sve vrvi od raznih satelita, koji nam šalju signale, da bismo
mogli u svoja četiri zida birati u tom mnoštvu programa.
I sad postavljam krucijalno pitanje – jel je moguče zaraditi, a istovremeno dati ljudima nešto, što će ih ne samo zabaviti i informirati, nego i ljudski spojiti?
Pa počinjem od Indexa, «domačeg» terena, koji nas je natovario «silnim» obavezama, imamo forum, gdje možemo diskutirati, stavljati slikovne uratke itd., a sad još i blogove. I zlobnik bih rekao – pa Indeks sve to radi, ne bih li povečao vlastiti profit – Bingo. Ali budemo iskreni – ipak nije to redakciji za zamjeriti, jer i oni moraju od nećeg živjeti, i zasigurno naši blogovi, forumi pridonose njihovoj boljoj posječenosti, što je itekako bitno kod ugovaranja visine naknade za oglase, koje Indeks redovito objavljuje. I trebalo bih sad drvlje i kamenje po tom portalu?
Ne, nipošto, jer Indeks je prije svega tu radi nas, mi smo hrana, koja daje entuzijazam uredništvu, a reklame moraju biti iz gore navedenih razloga.
Ili uzmimo npr. tjedni magazin «Arena». Dok recimo jedna «Glorija» objavljuje pretežno glamour, naša «Arena» je još u doba socijalizma imala itekako humanu ulogu. Ta koliko puta je ona pomogla da se neki nađu, koji su se izgubili u nekom vrtlogu života. I slučajno pogledam broj 2367 iz 2006.g, i ne mogu, a da mi sveukupni dojmovi  ne budu pozitivni. Da, istina ostvariti će oni profit, kao i drugi listovi, ali ujedno obavljaju i dan danas jednu vrlo humanu djelatnost – traže one, koji su se negdje izgubili i pronalaze ih uspješno – pa da takvim novinarima zamjerim njihove zarađene kune? Ni u ludilu.
I evo trećeg primjera. Ja sam se nekako uvijek «ježio» od emisija RTL-a, gdje su oni «spajali» ljude, al kad sam malo dulje razmišljao, promislim, pa neka ste zaradili, isto kao što i Indeks od nečeg živi, ali ljude, koje ste spojili, ti spojevi su iskreni, makar ih gledala skoro cijela Hrvatska. To za one koji su se našli neće predstavljati problem. Gledateljstvo će emisiju ionako ubrzo zaboravati, a ponovno ujedinjeni če vjerojatno još dugo biti sretno zajedno.
Zaklučak? Ja mislim da nije potreban, htio sam umjesto njega staviti onu pjesmu od Louisa Armstronga, ali koji god spot uzmem, uvijek ubace i neke slike nekih ratova. Zato sam se odlučio za jedan drugi, al radostan je, vjerujte mi. Kao što piše iznad Take it easy.
      


take-it-easy @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 6, 2006

Što ne znaći da ću živjeti u potpunoj izolaciji, samo što kod mene golijada neće biti u prvom planu, uostalom o tome sam neki dan pisao – proscrolajte do Nene i njenih nojnundnojnich balona, dobro da ih je 99, a ne 999, jer bih mogao netko promisliti,da sam se i ja nadovezao na današnji «sudbonosni» broj. 
Ja preferiram naprosto druge teme, nakon one jučerašnje možda netko promisli da me spopala duboka kriza, naprotiv, nije o tome riječ, već jedino o razmišljanjima, koja su kod mene raznolika. I ako je neki  «profa» u mojem pisanju pronašao bezbroj svakojakih griješaka, to zaista nije od životnog značaja, jer ono što mi je jedino bitno, da je napisano i shvačeno. A ako nije može me se i pitat, svakome su otvorena vrata.
Kao što sam napisao, "football" nije moj prvi izbor, ali sve što ima veze s love i music itekako, pa tako sam slab na Meg, ona mi je uvijek nekako moja miljenica, pa evo da pogledam(o) i usput nešto poslušam(o)


Eto za slučaj nesanice meni je dovoljna Meg.  Ako ste kliknuli niste baš vidjeli film kako svladati Insomniju, nego ste mogli čuti jednu pjesmu, koja ima mnogo veze sa jednim drugim filmom u kojem je ona glavna – «When a man loves a woman»  To je original, pjeva Percy Sledge, i nije ga Meg slučajno odabrala. Ako osim pjesme želite vidjeti i Meg, nema ni za to problema. Bit će ista pjesma, samo što ju pjeva netko drugi, ali to nije tako bitno važno da imamo Meg..
              
I da s pjesmom i završim, a da to na neki način povežem sa sinočnjim postom, opet  će mi pomoći
Meg, s njom će «nemoguće» postati moguće. Ona mi je je kao mali božji poklon, koji mi dane čini ljepšim i vedrijim.
   
E sad koliko je tu Meg zaslužna, a koliko ja, procjenite sami.
Živjeli moji blog susjedi i naročito susjedtke. Jako ste se emancipirale, kao da živimo negdje u
Skandinaviji. Još ćemo morat branit muške blogove.
A baš me zanima kakve će praviti dok bude ta čuvena balunijada.

take-it-easy @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 5, 2006

«Dieu réunite ceux qui s'aiment»  - Edith Piaf

Gdje su granice između onih,
Kojih više nema i nas koji jesmo?
Dal postoji tako nešto?
U tom vremenskom slijedu, 
Jer mi samo njega znamo 
Preuzimamo uloge svojih bližnjih
I nastavljamo njihove pute, 
Kao što če netko nastaviti naše, 
Našoj djeci ćemo dati ljubav svijeta, 
da jednom nastave taj vječni slijed
I  sve će to trajati beskrajno,
Kao što davno umrle zvijezde
I ovu noč nekome daju sjaj
Al brzina nije uvijek ista,
I ponekad užasava
Drugačiji tijek slijeda
Jer prethodnici mi smo htjeli biti
Pronalazimo utjehu,
držeći netkog čvrsto u srcu

I Bože pomogni nam sjetiti se onih
Koji su negdje zaboravljeni u tom slijedu
Neka nitko ne bude žalostan, 
jer sve naše tuge i radosti
Morale su biti ili bit će
Netko je otišao zavijek u tom slijedu, 
A ponetko samo iz naših života. 
Kao što smo mi napustili netkog.
I hvala Eric, za tvoju snagu, za stihove,
Glazbu, koju si nam poklonio,
Jer je netko tvoj otišao prije tebe (Tears in Heaven)


 

take-it-easy @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 4, 2006

( Version one )

Svijet nikad nije bio statičan, uvijek su se odvijali procesi, koji su ga mijenjali. U naše najnovije doba te promjene su još ubrzanije, a na području ljudskih komunikacija nam se otvaraju sasvim nove mogučnosti.

Jedna od njih je i pisanje blogova, odnosno otvarenje vlastitog web-prostora, dostupnog doslovce svakome, koji ima računalo i mogučnost spajanja ina internet.

Mene je potaknulo da nešto napišem na ovu temu, upravo zbog činjenice da broj blogova vrtoglavo raste, i na neki način se pitam, da li shvačam, da li  shvačamo značaj bloga na pravi način.

Evo ja sam po godinama nešto stariji blogeraš, no to me zasigurno neće sprijećiti u mojim aktivnostima.

Ja blog doživljavam kao nekakav drugi, virtualni dom, u kojem je svatko čestit dobrodošao, isto kao u domu u kojem sad ovo pišem.

«Namještaj» mog blog-doma biram onako kao i u vlastitom životu, a prema posjetiocima, prijateljima i svim ostalim nastojim biti onakav, kakav sam inače, tako zapravo taj moj virtulani dom i nije baš toliko virtualan.

Naime ja svoj «dom» uređujem, da meni bude ugodno, ali i onima, koji mi dođu u posjet. Ponekad neće shvatiti poneki detalj mog interijera, ali ja ću svakome rado objasniti sve što mu nije baš jasno.

I kad već ovom pišem ću navesti još nešto, jer ima veze sa mojim domom. Jedan moj stalni gost, pa mislio sam da ću uskoro riječ «gost» moći zamijeniti rijećju «prijatelj», izvadio je namještaj svog blog-stana. Tek je ostavio vrata, neke adrese svojih prijatelja i nije dirao boje svojih zidova.

A znam zašto je otišao, jer je smatrao da nije shvaćen u svojoj iskrenosti, da on nije podvojena ličnost, da nije Dr. Đekil i Mr. Hajd, što ću vam također objasniti.

Ja se nadam da će ipak nadvladati tu svoju krizu i vratiti «namještaj», i da ćemo ponovno biti u kontaktu.

Želio bih još nešto napisati - na blogu jedne forumašice sam pročitao kako je saznala za jednu osobu, koja je u stvarnom životu sasvim drugačija nego na blogu.

Nemojte mi zamjeriti vi mlađi, nemojte upasti u tu zamku, budite ono što jeste, možete namještaj postaviti kako hočete, ali nemojte se gostima prikazivati drugačijim, nego što ste stvarno, jer to bih vam se kad, tad razbilo o glavu, vjerujte mi – jer najgore što vam se može dogoditi je kad lažete samima sebi.

I kad već pišem, spomenut ću ona dva podvojena lika, koji su se pojavili u mojoj prethodnoj «priči», za koju me je upravo inspirao vlasnik , nadam se, samo privremeno ispražnjenog doma.

Članak koliko god izgledao kompliciran, u biti je vrlo jednostavan. Naprosto su se u istoj priči našli političari, koji, kojoj god stranci pripadali, su u suštini slični i najvažnije im je da namire sebe, pa narod namjerno «bombardiraju» nekim problemima, da bih odvratili od stvarnih, za njih teško riješivih – a s druge strane tu smo i mi ( znači, koji nemamo veze sa njihovim spletkama ), koji smo toliko različiti ali ipak pronalazimo puteve zajedničkog sklada, zato u tom drugom dijelu, koji se odnosi na nas pojedince, za razliku od političara – duhan nije stvarni predmet rasprave, nego tek nešto simbolično, što navodno smeta nepušaćima. Ne nije tu o duhanu riječ, već o nama, koji smo hvala Bogu različiti i u toj različitosti pronalazimo toliko toga zajedničkog, što nas u konačnici i veže i spaja.

A za one, koji nisu baš česti posjetioci mojih blogova, samo mala obavijest – ja volim glazbu i skoro svaka sličica, skoro sve što je u uokvireno, treba samo mali klick, i već nešto zasvira, isto kao i mom stvarnom životu ( domu ).

Živjeli dragi moji susjedi blogeri. Nek nam naši, cijelom svijetu otvoreni domovi budu što ljepši, pa ako namještaj i  nije neki mahagoni, nema veze, važno da je svaki predmet, koji se u njemu nalazi nabavljen s ljubavlju.( Version two )

 

 

 

take-it-easy @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, lipanj 3, 2006

Kako dovesti u sklad romantiku i pušenje? To bi bilo, kao da trebam istvovremeno oživiti doktora Đekila i njegovog Hajda i da onda oni to argumentirano rasprave. Pa ajmo ih oživit.
I da ne napravim preveliku zbrku, neka bude Hajd onaj koji puši, a proklamira nepušenje, a Đekil nepušac, koji treba da popuši.
I kako sad to sve skupa shvatiti?
Đekil i Hajd su se naklonirali, dobili su visoke dužnosti i sad imaju razna kodna imena kao shp, dhz, cd, novi cd, stari cd, istinski cd, dhz 1990 itd. Da, zaista, ta kodna imena mnogo zbunjuju, pa ih ne morate pamtiti. 
Hajdi i Đekili su ozbiljno raspravljali o opasnostima i propustima  u svojoj državi i zaključili da moraju narodu najprije obznaniti odakle dolaze najveće opasnosti, pa su nakon dugotrajne sjednice uspjeli usuglasiti stavove.
Treba narodu obazrivo najoštrije zabraniti pušenje na svim razinama, naročito nizinama. Đekili i Hajdovi su došli do koncensusa, da se na svim mjestima javne zabave i prisutnosti pušenje zabrani. Pa tko je vidio da se tako bezočno puši, treba narod shvatiti kako je pušenje ozbiljno opasan čin.
Pušenje je ono, što skraćuje život, a ne karcinomi, kako se pogrešno misli. Pa ljudi su sami krivi što zvršavaju od karcinoma, kad neće da se upišu na vrijeme na karcinopregled. Nikako naučiti narod da  živi razumno.
Svaki zdrav čovjek treba da se upiše na listu za utvrđivanje karcinoma i neka ćeka, ako ga nije imao možda ga dobije dok je čekao, pa če se onda sve na vrijeme otkriti.
Zato ne treba kriviti Ministra zdravstva , koji usput odbacuje sve te neosnovane pritužbe karcinomaša – sami ste krivi, jer ste niste upisali. 
Neće se zabraniti prodaja nikotina, nek ljudi kupuju na svoju odgovornost, ali nek se ne vidi kako puše, jer to može djelovati nepedagoški na mladost, koja je još nezrela i zelena, i koja se još igra sa travom.  Neka se puši diskretno, na neuočljivim mjestima.
Ah da zaboravio sam napisati da Đekil pripada jednim od tih css ill shd ili novi…nije bitno i Hajdi priapadaju jednim od onih ostlih cd, stari cd ili…
I da priča ne bude preduga pa kako su se uspjeli složiti Đekili i Hajdi?
Pa vrlo jednostavno, naime Đekili nisu nepušaći ali moraju narodu obazrivo objasniti da treba i popušiti, a Hajdovi će iz svih grla proklamirati štetnost duhanskih rađevina, premda imaju pune đepove i duhana.
A narod ko narod sav sretan, što su Đekili i Hajdi ( radi svog mirnog sna, za one koji malo sporije shvaćaju, možda od pušenja ) konačno našli nešto u čemu su se saglasili. Sad će svi mirno spavati a oni romatičari će pjevušiti:
All who love are blind
Oh, when your heart's on fire
You must realize
Smoke gets in your eyes ( click )


 A oni drugi će se pomiriti sa još jednim hvalevrijednim zakonom, koji će ih odvesti u boljitak, ali će ipak za svoju dušu zasvirati svoju pušačku himnu: Smoke on the… ( clic

Eto vidite bez velikih društvenih potresa je narod prihvatio novi zakon, a zakoni ko zakoni su u jednoj donekle brdovitoj zemlji, koja kaže da nije baš na Balkanu – ne baš živahno slovo na papiru.
Aj živeli vi smokeri i nesmokeri, nema vezi jel ste prvi ili drugi, važno da se volite, sami ćete uskladiti i romantiku i pušenje,  snaći ćete se,  možda
smislite i neku pjesmicu, kao ono puši me, ne puši me, puši me... voli me, ma kako god hočete važno je da ne fali romantike.


Romance and smoke photo:

Pjesme slijedom: 1.Bryan Ferry - "Smoke Gets in Your Eyes", 2. Deep Purple -"Smoke On the Water"


 

take-it-easy @ 01:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 2, 2006

Početak filma:
      
Eto,neka je u naslovu karakteristična rečenica iz filma, 
kojeg poznate skoro svi. 
Neće tu biti velikih rijeći,kritika,»prepisivanja«,osvrta na ovaj motion picture. 
Tek tolko,jučer sam proveo večer bez kompjutera......ali nisam patio,naprotiv.
Uvijek 
imam nešto u »pričuvi« za svoju dušu,nije to neka planska pričuva,nego nekako skupim ponešto meni vrijednog.
I stavih onu »staromodnu« video kazetu i pustim film, koji mi je ispunio večer.
Ali nije toliko važno da vam pričam detalje,koje ionako pretežno znate, tek onako usput sam pripremio kronološki tri kratke scene iz filma, pa tko hoće nek malo odluta....i da pogleda. ( ali ne danas, nešto se Youtube ljuti kad im se pušta njihov tube playe, sorry riješit ćemo i to... patience please )
Gledajući ga pažljivo, a pogotovo slušajući melodiju iz »moon river-a« , osjećao sam da sam ja, pa možda i mnogi drugi na neki način »Lullaby-i«, 
makar možda to i ne bili svjesni.
"Moon River"
 

Želimo da nam bude lijepo
i da uvijek imamo svoje utočište,
kao što je to »Tiffany", mjesto sigurnosti,
gdje nam se ništa loše ne može dogoditi.
Taj naš vlastiti "Tiffany" postoji, ali treba ga naći.
Neki su uspjeli, sretno im bilo, a mi ostali živimo u nadi -
naći ćemo jednom to "čarobno mjesto"
I kako film ide svojim tijekom, tako pratimo svoje živote, puteve, zablude i uspjehe. Koliko ćesto mislimo da smo žrtva netkog, nećeg, a ne shvaćamo da smo mi sebe zarobili, zaključali, prepriječili bilo koju mogučnost prilaza.
I onda nam pomaže upravo "Tiffany",
da se lakše "oslobodimo"
i otvorimo ovom predivnom svijetu, 
kojemu su dovoljne tri boje za božanstvenu raskoš. 
Nemojmo se sramiti biti iskreni,
ne odbijajmo pružene ruke.
I ako imamo i svojeg »mačka«, kojem se ne usuđujemo dati ime, jer smo nesigurni u svoje ja,u svoje postupke, i kao da nam nije mjesto na ovom svijetu
– možda jednog dana u nekoj naizgled sasvim običnoj osobi pronađemo onu, koja će nas osloboditi od naših vlastitih kaveza i zajedno s nama kročiti u ljepšu budućnost. 
A biti će i ljepše nego u filmu, jer umjesto "the end"
vaši poljubci će biti tek početak jedne lijepe, samo vašim srcima
poznate priče.

Svršetak
  


take-it-easy @ 00:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1555659
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.