Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - rujan 2006
petak, rujan 29, 2006



( "Call Of the Search", 2003.g. , istoimeni album )

Evo započinjem malo s bluesom, u predstavljanju ove nadarene mlade umjetnice. Katie Melua, porijeklom iz Gruzije, a odrasla u Sjevernoj Irskoj, je več kao mlada podigla dosta prašine u glazbenom svijetu. I možda čete nači nekih dodirnih točaka sa jednom drugom umjetnicom, koja je njoj bila uzor, no prepuštam vam da sami donesete zaključke, da vas ne uskratim u vlastitom otkrivanju.

Katie Melua baš nije planirala da postane glazbena umjetnica, kao tinejđerka je bila zaokupljena političkim mislima, u naivnom razmišljanju da če moči promijeniti svijet nabolje. No ona to ipak čini, ali ne na način kako je prvobitno zamišljala.



( "The Closest Thing to Crazy", 2003.g., album "Call Of the Search" )

Kad je imala petnaest godina sudjelovala je na jednom televizijskom natjecanju u Velikoj Britaniji, te tu i pobijedila. Njena izvedba pjesme "Without You" je bila toliko kvalitetna, da je tim nastupom zapravo utabala put svojoj glazbenoj budučnosti.

A posebno se dojmila producentu Mike Batteu, koji joj ponudio na tako reči "neviđeno" ugovor za nekoliko albuma unaprijed, jer je bio uvjeren u njene izuzetne glazbene mogučnosti. I nije pogriješio.

Katie je imala svoju zvijezdu, uzor ( odgovor če vam dati pjesma "Faraway Voice" ), koja je u velikoj mjeri bila vodilja njene glazbene budučnosti. 

Zajedno sa svojim producentom je mlada Katie Melua isprobala razne glazbene pravce - jazz, blues, folk nastoječi u svemu tome pronači najbolje sebe.



( "Faraway Voice", 2003.g, album "Call Of the Search" )

Evo, ovom pjesmom nekako zaokružujem njen prvi album, kojim je u Velikoj Britaniji bila na samom vrhu top lista. 

Kada slušamo pjesmu po pjesmu ove mlade pjevačice, onda počinjemo shvačati zašto je njen producent ne samo u nju vjerovao, nego i predviđao da če postati slavna. 

I zaista zanimljivo je kada se pripomene da je ova tako mlada pjevačica nastupala čak i sa Queen, sudjelovala na Band Aidu 20,  te nastupila i sa drugim poznatim umjetnicima. 



( "Nine Million Bicycles", 2005.g., album Piece by Piece" )

Inače prije nego što se je pojavio ovaj njen drugi album, je onaj prvi u večinu zamalja stigao s dosta zakašnjenja, tako da su mnogi mogli od Katie odjednom upoznati - dva albuma.

I kad pogledate ovaj spot o milijunima štošta, onda se možete jednostavno prepustiti jednom putovanju, koje če goditi i oku i uhu.

A što je ono po čemu Katie Melua posebno oduševljava? Pa nema tu nekog velikog scenskog spektakla, atmosfera je prije svega intimna, bliska - upravo onakva kakva pristaje njenoj osobnosti i glasu.



( "Piece by Piece, 2005.g, istoimeni album )

Evo ovdje možete poslušati naslovnu skladbu, prilikom nastupa u jednoj TV emisiji.

Album naprosto oduševljava. S jedne strane imamo vrijednu glazbu, a iza svega stoji gotovo krhka, naizgled jedva tek odrasla osoba. Pjesme su joj često jednostavne, ponekad nose i nešto pomalo tužnog, naprosto odražavaju jednu mladu glazbenu ličnost. 

Katie inače opisuje svoje djetinjstvo kao sretno, odrasla je u obiteljskom skladu, a živjeli su po strani od mnogih političkih i religioznih bura, koje su mučile to podneblje. Tako nije bilo ništa čudno što je Katie išla u katatoličku školu, a brat u neku drugu, to njima nije bio problem, važno je bilo školu - završiti.



( "Spiders Web, 2005.g. , album Piece by Piece" )

Ova pjesma ima za temu rasizam - umjetnica to objašnjava ovako: "The piano keys are black and white / But they sound like million colours in my mind". Ta pjesma je kao jedna mala priča za sebe, ispričana glazbom.

Inače cijeli album oduševljava svojom iskrenošču, idealizmom, spontanošču i naravno mnogim romantičnim crtama.

Evo još jedne lijepe, kristalno jasnim glasom otpjevane skladbe sa albuma,  "Just Like Heaven" - inače naslovne skladbe za jedan film:



I tako smo čuli zapravo mnogo, jer ona je objavila tek dva albuma, ne računavši neke singlice ili DVD. 

Katie Melua če hrabro otpjevati i po koju glazbu slavnih umjetnika, svejedno bio to neki velikan iz bluesa ili npr. Bob Dylan. I te njene interpretacije nemaju namjeru nadmašiti originale, tek su jedno traženje izražaja jedne mlade umjetnice.

No ona je sebe, svoje mjesto zapravo več pronašla, i več je dobila i vrijedne nagrade. Poželiti čemo joj još mnogo uspjeha, a po njenom pristupu glazbi, možemo naslutiti da če nas obdariti još sa mnogo dobroga.

Pa sretno Katie !!!

http://www.katiemelua.com/ - Katie Melua Official Website



( "I Cried For You, 2005.g, album "Piece by Piece" )
take-it-easy @ 03:57 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 27, 2006




( "Tell me why" - izvedba CSN&Y )

Dosta često čete vidjeti ovu skračenicu CSN&Y, što je zapravo Crosby Stills Nash & Young.

Zapravo ovaj put želim predstaviti album jednog autora, što ima i svoje razloge. Naime Neil Young nije bilo tko, nije tek zvijezdica na nebu poznatih glazbenika, on spada u ono što ubrajamo u one največe. I zato ču ga predstaviti na ponešto drugačiji način, preko jednog albuma, koji spada svakako u njegove bolje. 

Za potpuno neupučene, tek mala napomena - Neil Young je jedan od suosnivača legendarnog sastava Buffalo Springfield, koji je međutim bio samo dvije godine na okupu. A autora veže i zajedničko glazbeno djelovanje sa David Crosby, Stephen Still i Graham Nash. Naravno četvrti je sam Neil Young.

                                                                                                                                                              
( "After the Goldrush", koncertna izvedba )

Pa kako je sam autor dao naziv svom albumu, tako ču vas i ja malo odvesti slikom u neka prošla vremena. 

Inače CSN&Y je bio izuzetan kvartet, no Neil Young je svojim pjevanjem, sviranjem jednostavno nadmašio svoje kolege. Kvaliteta njegove glazbe je bilo nešto iznad, te je več mladi Neil osječao potrebu za samostalnim radom. Ovaj album je upravo potvrda toga - i to izuzetno vrijedna.

Inače prvu pjesmu, koju možete čuti na albumu, on ne pjeva zajedno sa CSN, ali sam zbog kvalitete snimke izabrao upravu taj zapis.

Album, koji inače traje tek nešto više od 30 minuta, započinje nježnim "Tell Me Why", pjesmom punom topline, da bih uslijedila jednako upečatljiva "After The Goldrush", u kojoj pored glasa dolazi prije svega piano do izražaja. Međutim ova druga pjesma nije "ljubavna", več jedno poetsko viđenje umjetnika onog vremena - nakon "zlatne groznice"

Inače album je bio zamišljen kao podloga filmu, koji međutim nikada nije nasnimljen.

  

( "Only Love Can Break Your Heart", izvedba CSN&Y , 1985.g.)

Inače cijelo dijelo je u velikoj mjeri album snažnih pjesama, ali otpjevanih laganijim tempom. Nije Neil Young vjerojatno o tome razmišljao kada ga je stvarao ( stihovi i glazba, izuzev kod jedne pjesme, njegovo su djelo ).

Tako je to i kod treče skladbe, no valja naglasiti da slušajuči cijeli album primječujemo cijelo jedno bogatstvo stilskih crtica. Za njega je naravno najkarakterističniji folk i country, no ni posezanje za "pravim" rockom, je kod njega bilo nešto što se je podrazumijevalo.

Nakon što smo taman poslušali umjetnika, da se tako izrazim, u jednom "nježnijem" glazbenom izdanju slijedi ovo:



( "Southern Man" )

Southern Man - vjerojatno najbolja skladba albuma, furiozno brza sa odličnim pratečim vokalima, protestna pjesma posvečena cijelokupnoj ne samo povijesnoj problematici američkog juga, počevši od robovlasništva pa do ostalih devijantnosti tog dijela SAD-a. Nije on to uzalud pjevao, jer je znao da su neki duhovi prošlosti preživjeli sve do njegovog doba.

Nakon ove pjesme, nam pjevač tek fragmentarno pjeva "Till the Morning Comes". 

I da sad imate u rukama ploču a ne CD, morali biste ju okrenuti, jer preostale pjesme su sa druge strane.



( "Don't Let It Bring You Down" )

Ponovno slušamo laganije izvedbe. Druga od njih je "Don't Let It Bring You Down", gdje umjetnik govori o izgubljenosti u velegradu, mjestu gdje ni nečija smrt neče biti primječena, ali poručuje - nemojte se dati slomiti, upoznajte nekoga, tko če s vama kročiti kroz to bezpuče. 

Preporučam vam naravno da si nabaviti tekstove na web-u, jer ovdje dajem tek neke naznake sadržaja.

Slijedeča pjesma "Birds" nosi jednu simboliku u sebi. Kad pjeva o pticama, zapravo govori o svojoj ljubavi, koja če jednom otiči, o prolaznosti jednog zajedništva. 

Slijedeča pjesma več svojim naslovom poručuje "When You Dance I Can Really Love", pjesma koja je po svojem intenzitetu najbliža "Southern Man":



I tako smo polako došli i do kraja albuma. Slijede još pjesme "I believe In You" i "Creeple Creek Ferry"

Album "After the Goldrush" spada inače u one naj naj albume prema glazbenim kritikama. Tako ga je časopis "Rolling Stone" stavio na 71.mjesto po njihovim mjerilima najboljih albuma svih vremena.

Ja sam se odlučio na ovo pomalo selektivno prikazivanje umjetnikova rada. O njemu se ima još mnogo štošta reči, i mogao bih otvoriti blog posvečen samo njemu. Unaprijed se ispričavam za sve nedostatke kod ovog prikaza, neki su namjerni, da bude sažetije, a ponešto je moglo ispasti bolje. 

Za kraj, buduči da mi nije namjera, da ovo bude jedino predstavljanje umjetnika ( a več je zastupljen od prije s jednom pjesmom ) - Neil Young je prije svega jedna svojeglava glazbena ličnost. Snažno ga je pogodio onaj 11. Rujan, ali njegov protiv Bush angažman je na široko poznat. Evo s tim u vezi poslušajte i njegovu verziju vjerojatno najpoznatije pjesme posvečene miru:





take-it-easy @ 15:10 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare



( "Bohemian Rhapsody", 2000g. album "Monday Night in San Francisco" )

California, Cowboys, cash, e nije u pitanju Cash, več činjenica da se može poslušati podosta od ovog neobičnog trija, pod uvjetom da posjetite njihove web stranice, a oni če vas uputiti kako možete on line kupititi - glazbu.

Pa da ih ukratko predstavim: To su Hideyo Moriya iz Japana, Bert Lamps iz Belgije, a jedan je čak iz SAD-a iz Salt Lake City-a - Paul Richards. Kao što vidite nisu baš iz Californije.

To su prije svega neobični glazbenici, u SAD-u itekako poznati, a sviraju doslovce sve. Ja vjerujem da če ove dvije skladbe biti dovoljne, da si možete predočiti kakva mala glazbena čuda ostvaruju svirajuči gitare.

Njihov glazbeni spekatar je širok. Gotovo nema glazbenog pravca, koji nisu svojim radom obuhvatili, a surađuju i sa mnogim glazbenim uglednicima. I da ne duljim poslušajte ovu nadasve duhovitu glazbu, koja če vas uvjeritit što se sve može uz isključivu upotrebu gitara odsvirati. Inače ova druga skladba je sa njihovog zadnjeg albuma - Whitewater.

Predahtnite malo uz ovaj trio, a za moj "pravi" uradak vas dakako neču uskratiti.



( "Ghost Riders on the Storm, 2004.g. - album "Whitewater" )

take-it-easy @ 02:57 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 25, 2006

"Beautiful people

You live in the same world as I do

But somehow I never noticed

You before today

I'm ashamed to say"

( Melanie Safka, 1967.g. )



(  "I Really Loved Harold", 1968.g., album "Born To Be" )

Ima dosta priča o početku karijere Melanie Safka. Tako jedna govori da je jednom trebala nastupiti u nekoj kazališnoj predstavi i da je tražeči ured nehotično otvorila pogrešna vrata, te tako upoznala ne samo izdavača za svoje ploče - več i supruga.

Ali jedna priča je zasigurno prilično točna. Naime i ona se je našla na čuvenom Woodstock festivalu, kao nekakva pričuva. I onda je počela padati kiša, a trebao je svirati jedan "poznatiji" sastav, koji se međutim nije htio smočiti.

I tako je mlada Melanie kao zamjena započela svoju svirku, i dok  je pjevala neke svoje pjesme je razmišljala, kako je ona vjerojatno jedina osoba na festivalu, koja nastupa - trijezno. Neznam dal je to tada primjetila publika, jer je i  ta bila velikim dijelom, po uzoru na svoje "zvijezde " - drogirana.



( "Beautiful People", 1969.g. - album "Affectionately Melanie" )

Melanie Safka je več na samom početku svoga stvaralaštva bila hvaljena kao folk pjevačica, a publika ju je odmah prihvatila. Njena pjesme su bile nadasve tople, ali su govorile i o socijalnoj nepravdi, a njeno opredjeljenje za mir je pokazivala i preko svojih pjesama.  Zapravo več na samom početku stvaralaštva ona je otpjevala svoje najpoznatije pjesme, tako da se je sredinom 70.tih stekao privid kako je njeno vrijeme prošlo.

No to nije bilo nipošto točno, nego se je ona tada odlučila posvetiti obiteljskom životu, da bih kasnije ponovno bilo na sceni, tko ima volje i novaca, evo otiđite u Antwerpen, tamo če biti za otprilike mjesec dana njen koncert. 

A njeno pjesme su več antologijske, kultne, te imaju trajno mjesto u povijesti popularne glazbe.



( "Ruby Tuesday , 1970.g. - album "Candles In the Rain" , snimka je iz 1971.g )

Album "Candles In the Wind" je njen vjerojatno najbolji album. Na njemu čete nači neke njene najpoznatije pjesme. Ovim albumom se je definitivno potvrdila kao miljenica publike, vjerojatno zato jer su joj skladbe bile iskrene, neposredne, produhovljene. A ljudi su upravo tažilii takvu glazbu. A Melanie Safka je pjevala nepatvoreno.

Ja bih volio da imate kod kuče neku staru VHS snimku ili DVD gdje ona nastupa u nekoj TV emisiji. Ono što čete čuti je upravo rijetka spontanost, ona doslovce komunicira sa svojom publikom, i zapravo predstavlja jedan izuzetak u odnosu na svoje "slavne" kolege.



( "Lay Down", 1970.g., "Candles In the Rain" )

Inače Melanie Safka je i na ovom albumu otpjevala svoju verziju neke poznate pjesme. I nije pogriješila, jer svaka njena izvedba je bila uvijek jedna vrijedna nadopuna originala, evo da napomenem sam "Mr. Tambourine Man" ili "Ruby Tuesday". 

Nažalost ova izvedba "Ruby Tuesday" nije meni najdraža, ali je meni trenutno jedina raspoloživa. No htio bih naglasiti da njena izvedba daje pjesmi jedan specifičan pečat, ne dovodivši pri tome u pitanje kvalitetu originala.

Slično je i sa pjesmom "What Have They Done to my Song, Ma?", koji se također nalazi na istom albumu:



Melanie obično nije trebao neki veliki orkestar, da bih osvojila publiku. I velike dvorane, kao što je to npr. Carnegie Hall nisu bile prevelike, a da se ne bih moglo osvojiiti slušatelje sa glasom, gitarom i prije svega neposrednom iskrenošču.

Njen glas, kojemu sličnog nema, je osvajao srca, a ona je stvarala mosteve između folka, popa i rocka. Ta neposredna umjetnica je plijenila svojom skromnom, ali nadasve lijepom pojavom. Njene pjesme su bile posvečene ljubavi, miru, pjevala je o "običnim" ljudskim strahovima, nadanjima, osamljenošču, sve što je bilo ljudsko njoj nije bilo strano.

A publika, koja je imala priliku da do posluša neki njen koncert, je zasigurno otišla kuči "nahranjena" prije svega plemenitošču. Takvih umjetnica poput nje, malo je na ovom našem svijetu.



( "Peace Will Come / Accordin to Plan", 1970. g. alblum "Leftover Wine" )

I eto to bi bilo tek nekoliko pjesama sa samog početka njenog stvaralaštva, koje su međutim ostavile neizbrisiv trag. 

Melanie Safka je i poslije svog vrhunca, što se tiče popularnosti kod najširih masa, i dalje nastavila sa objavljivanjem kvalitetnih ploča. Nastupa zajedno i sa svojim sinom Beau Jarred, a njeni koncerti su i dan danas najčešče rasprodani.

Ona naime ima svoj čvrsti krug obožavatelja i uživa danas kultni status. Njeni nastupi predstavljuju još i dan danas sličan doživljaj, kao oni prije 30.tak godina. 

I za kraj možete ćuti njenu pjesmu "Brand New Key", 1971.g, sa albuma "Gather Me".

Ako se želite iscrpnije informirati vam preporučam da posjetite njene službene web stranice http://www.melaniemusic.net/

Želim vam ugodno slušanje!!






take-it-easy @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, rujan 23, 2006



( "Gypsy", 1970.g, album "Very Eavy, Very Umble" )

Evo ja mislim, da slika sve kaže. "Dedek" ima puno razloga, da slavi obljetnicu postojanja Uriah Heep, koji eto več 36 godina gotovo bez prestanka djeluju i sviraju, i dan danas su rado viđeni gosti širom svijeta.

A nije baš sve počelo tako, što bih upučivalo na takvu dugovječnost jednog sastava. Kada su se pojavili, se je naročito američkim glazbenim kritičarima "dizala" kosa na glavi, toliko mnogo, da je jedan od njih ( nažalost mu ne znam ime, niti jel je sve to preživio ) doslovce izjavio, citiram: "Ako ova grupa uspije, ja ču se ubiti". Ja se nadam da to ipak nije učinio.

I naravno ova prva pjesma "Gypsy" je naišla na opči bojkot od strane glazbene kritike a i medija. Jedinu iznimku su činili upravo Nijemci, koji su sastav od samog početka "prigrlili". Njima se je je pjesma dopala, a ostatak svijeta je za nju saznao tek nekoliko godina kasnije.



( "Lady in Black, 1971.g. album "Salisbury" )

Čak i kod drugog albuma, sa pjesmom, koja je kasnije postala naknadno hit  u dosta zemalja, nije bilo mnogo drukčije.

A šta je to kritiku toliko zasmetalo?  Pa ja bih to objasnio ovako - pobrkali su lončiče, jer su upali u zamku da ih uspoređuju sa Zeppelinima, Deep Purple ili npr. sa Black Sabbath. A uspoređivati nije bilo baš najsretnije rješenje, jer je njihova glazba bila drugačija od sva tri spomenuta sastava, oni su naprosto svirali nešto "četvrto".

Naime, kao što je svaki od gore spomenutih sastava bio po nečemu specifičan, tako je to bio i Uriah Heep.

I njih se može ubrojiti u pionire hardrocka, ali njihova ostvarenja su bila specifična po melodioznim, romantičnim, pa čak i fantastičnim glazbenim crtama, i to sve skupa popračeno pjevanjem više članova sastava.

E to je shvatila publika, koja je u njima pronašla nešto, po čemu se su se razlikovali od drugih sastava, i nije ni čudo što su uspjeli održati do današnjeg dana.



( "July Morning", 1971.g. album "Look at Yourself" )

No kad su objavili album sa sada več legendarnom pjesmom "July Morning" su napokon postali slavni u večem dijelu svijeta. Uslijedile su godine marljivog rada, objavljivanje cijele kolekcije ploča,  a i ono najvrednije, što ih je uvijek povezivalo sa njihovom publikom - njihovi koncerti. Održali su ih uz bezbroj zemalja, a jedan su od rijetkih sastava te vrste, koji su dobili dozvolu da sviraju čak u tadašnjem Sovjetskom Savezu.

Naravno, kao što se događaju u životu promjene, je kroz dugi niz godina, i kod njih povremeno dolazilo do nekih promjena, što se tiče članova sastava.

No bez obzira, što danas svira i pjeva samo jedan član iz one najprvobitnije postave, a to je Mick Box, sastav je održao kroz cijelo vrijeme svoj glazbeni kontinuitet, a to se može najbolje primjetii ako se posjeti neki od njihovih koncerata.



( "Sunrise", 1973.g., album "The Magician's Birthday Party )

Možda je najznačajnija promjena u sastavu bila, kada ga je 1976.g. napustio pjevač, ujedno jedan od osnivača prvobitne postave, David Byron, no samostalna karijera mu nije uspjela, a i životni put je završio kao alkoholičar. 

Zamijenio ga je John Lawton, koji je ostao prije svega zapamčen po pjesmi "Free Me". Inače več sam spomenuo, da kod Uriah Heep ne pjeva samo jedna osoba, tako da se ponekad neka promjena toliko i ne osjeti. 

Evo možete poslušati kako Uriah Heep zvuči sa njim:



( "Free me", 1977.g. album "Innocent Victim" )

A da stavio sam i ovu sliku, gdje su sličice skoro svih albuma, koliko su objavili Uriah Heep. 

Godine 1986. je nastao kod Uriah Heep mir u "kuči", od tada imaju postavu, koja se do današnjeg dana nije mijenjala.

"Dedeki" kako ih ja volim od milja nazvati sviraju veselo i dan danas. I oni se ne trebaju brinuti za popularnost. S jedne strane je tu toliko objavljenih albuma, vjerojatno ne znaju ni sami broj, a s druge gdje god stigli nastaje prava rock veselica.  

Pa onda mi dođe da zaključim, ako se Stonesi i dalje kotrljaju, U.H. se lijepo zajedno s publikom zabavljaju, i ne vjerujem da gledaju toliko "s visoka" kao njihove "glamour" kolege.

Samo vi nama i dalje svirajte, a ako čujem da ste negdje blizu, evo i mene. 

Ugodno slušanje vam želim!!!



( "The Wizard", 1972 g. , album "Demons and Wizards" )
take-it-easy @ 19:18 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare

Dragi prijatelji, obavezno svratite kod našeg dobrog http://goodghost.bloger.hr/  duha i pročitajte kakve su nagrade osvojile neke "uvažene" ličnosti. A ja ču iznimno ovdje staviti, što sam napisao još na početku svibnja, kada sam bio takoreči potpuno nepoznat, i ovo nije naravno tada skoro nitko pročitao - ako ima nečeg nejasnog, neshatljivog slobodno pitajte. 

Inače sve to zbivalo kad je jedna "uvažena" ličnost posjetila naš Dubrovnik, zbog čega je nastao prometni kaos u gradu.

Ja inače upravo nešto pripremam ( glazbeno naravno ), a vi ako želite, malo se pozabavite čitanjem onoga, što ima nekakvih dodirnih točki sa postom našeg dobrog duha. 

Kurvini sinovi - zapis 07.05.2006.g

Poznati texaški ranger je malo predahnuo. Ustvari njegov najvjerniji sluga je predahnuo. Naime ranger ga je poslao u jednu vrlo čudnu zemlju – zemlju u kojoj se svi bune a svi šute. E takvu zemlju zaista nije lako pronaći.

Ali nije bilo baš sve kako je ranger rekao – još je sluzi u glavi ona pjesma «it never rains in southern Dalmifornia», kad ono pljusak. Sva sreća što su domaćini znali da je sluga nešto deblji, čini mi si da ga zovu Dick, što bi njemci rekli – debeli, pa su se pobrinuli da mu pripreme široke kišobrane, da mu se ne bih smočila njegova debela koža. A za svaki slučaj bilo je i suncobrana za slučaj nužde.

A domaćini kao pravi domaćini su ga primili tako toplo, da samo što se nisu rastopili. Nisu ga pitali kako gazda i kako napreduje njegovo stado. Naime načulo se da ranger ima nešto velikih problema – nekako mu se stado rasipa – svako malo netko se ravno zabije u neku njegovu ovcu, i onda izgori i zabitelj i ovca. No nije rangera baš briga za zabitelja, nego za ovcu – ali kako zna nešto o ekonomiji svoje farme, tako je uposlio nešto jeftinije ovce da mu obavljaju neke poslove, one najplemenitije je ostavio doma – e neće da mi nitko zabije moje miljenice.

Sluga nakon što je drevni grad upravo zahvaljujući njemu nalikovao na neki 007 pohvali svojeg domačina kako je s njim jako, jako zadovoljan. ( To mu je gazda rekao da zapiše i da ne zaboravi reći kada dođe )

Kaže debeli, ma vi imate baš pravu stoku, ona je toliko pametna da se ne da baš tako lako zabiti. Ma dajte povečajte malo broj, pa da ne dolazim kasnije opet, nek ih za početak bude sto više – najbolje da zaokružimo.

A domaćin mu kaže, no problem šaljem ja, ma nači ću ja dovoljno goveda i ostale stoke, koja će rado otići – a kako im bude, nek se ne bune, pa nitko ih nije tjerao.

U to vrijeme oko grada svako malo izlaze i ulaze neki ronioci – ma šta su to tražili?

Tek kasnije Dick domaćinu kaže istinu – ma znam da me neki silno mrze i najradije bi da izlijepe plakate protiv mene preko cjelog stradjuna. Pa sam mislio da se nisu možda u moru sakrili.

E debeli ili Dick, kako ti već drago, uzalud si se brinuo – došao si u zemlju gdje se svi bune a svi šute.

take-it-easy @ 12:07 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, rujan 22, 2006



( "Lady D'Arbanville, 1970.g )

Kada je riječ o Cat Stevensu, onda valja svakako napomenuti da je ostavio najupečatljivi trag upravo svojim pjesmama s početka 70.tih. Dovoljne su bile samo dvije longplejke, kojima je postao svjetski poznat i koje spadaju inače u njegova najznačajnija ostvarenja. 

No nararavno bilo je kod njega i onog prije i poslije.

Tako je još u drugoj polovici 60.tih privukao pažnju javnosti, a čak su neke njegove pjesme ( poput "the first cut is the deepest" ) preuzeli neki drugi izvođači. I onda se je tadašnji Cat ili Yusuf, kako vam drago, taman razbolio, tako da je izvjesno vrijeme bio izvan glazbenih zbivanja.



( "Wild World, 1971.g. - album "Tea For the Tillerman )

No vrijeme, koje je proveo na liječenju mu je na neki način dobro došlo. On se je naime želio baviti ozbiljnijom i kvalitetnom glazbom. I upravo u to vrijeme je skladao pjesme, koje su otišle u glazbenu povijest.

Inače izbjegavam pisati puno o diskografiji, zato imam vrijednog kolegu, koji ispunjava na neki način ono što ja namjerno izostavljam - no eto ovo valja napisati: Albumi "Tea For the Tillerman" i "Teaser And And the Firecat" su naprosto neizostavno odlični.



( "Father And Son"  - album "Tea For the Tillerman )

Ovi albumi Cat Stevensa kao da su se pojavili upravo u pravo vrijeme, kada je započelo doba - kantautora.

A kad k tome dodamo njegovu izuzetno pjevnu glazbu, koju možemo smestiti negdje u folk ili soft rock, onda je popularnost bila kao programirana. Na ova dva albuma možemo pronači prava mala remek-djela, koja su stekla kultni status. I premda je pjevač prolazio kroz neke procese, koje če rezultirati prijelaskom na islam, sam pjevač nikada nije osporio vrijednnost samih uradaka. 

Evo radi usporedbe dvije verzije iste skladbe:



( "Peace Train, 1972.g, album "Teaser And the Firecat" )

Evo imate priliku poslušati originalni glazbeni zapis iz početka 70.tih, te nakon toga jednu drugačiju verziju, koja je nastala dosta godina kasnije.

Inače sam znao čuti, kako to da je jedan pjevač, koji je skladao jedan "Peace Train" mogao priječi na islam. ( Meni je inače  samo pitanje nelogično ).

Pa neobični su ljudski puti, i nije čovjek počinio nikakakvo zlo, dapače itekako se zalaže i za mir i bavi se humanitarnim radom.



Naime što je bio povod takvim velikim promjenama u njegovom životu ?

Pa s jedne strane njegovi albumi su postajali sve sofisticiraniji, koncerti sve monumentalniji, a sam umjetnik se je znao upitati, jel je zaista želio toliku slavu.

Njegov brat mu je poklonio Kuran, kojeg je umjetnik pročitao i koji ga je naveo da se odrekne imena Cat Stevens i da promijeni vjeroispovijest.



( "Morning Has Broken" - album "Teaser And the Firecat" )

Cat Stevens več godinama živi povučeno i skromno. Čak sedamnaest godina je potpuno apstinirao od glazbe. Tek je 2003. godine otpjevao ponovno svoj "Peace Train" u drugačijoj izvedbi. 

O njemu su neki pisali i ružno. No on je osoba, koja se prije svega zalaže za mir u ovom svijetu. 

Pjevao je zajedno sa Paul Mccatneyem na jednom dobrotvornom koncertu "Let it Be" ( ako uspijem nabaviti snimku, ču ju naknadno ugraditi )

Sudjelovao je i na humanitarnim projetkima UN-a od Kosova do Iraka.

No u Izrael i SAD ne može, jer kako je to jedan list  jednom napisao, čim je zakoračio američko tlo se je netko upitao  - "Ima li Islama u avionu"? Na zdravlje !!



( "Sad Lisa" - album "Tea For the Tillerman" )

take-it-easy @ 03:25 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 18, 2006

što vam danas, nočas poklanjam samo jednu pjesmu. Dopustio sam sebi slabost, da se dam isprovocirati. Ali ja od svojih slabosti ne bježim, neka ih svatko pročita tko želi. Ja jednostavno ne podnosim nepravednost, zato sam reagirao kako se vidi. Eto neznam večeras ni pisati, pa evo če mi oni malo pomoči:



UPDATE 19.09.2006.G., 10,50h

Dragi prijatelji, blogeri, svima ču vam pojedinačno odgovorit, ali biti ču sretan kad ovu pomalu "ljutu" djevojčicu zamjenim sa novim uratkom, za koji se nadam, da če vam se dopasti. Svima vam iskreno zahvaljujem i koliko god to zvuči "bedasto", vi ste mi ogroman poticaj za sve što radim, i pokazali ste da ste napose ljudi, a ne samo neki virtualni svijet, uostalom od prvog dana sam ja znao, što god radim, radim za ljude i ta me je vodilja uvijek pratila i nadam se da če u budučnosti biti što rijeđe, po mogučnosti nikad ( ali to je možda preoptimistično ? ) postova takve vrste, kao onaj jučerašnji. Eto šaljem vam zasada jedan veliki pozdrav, i slušamo se

take_it_easy


take-it-easy @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 17, 2006



( "Deus", album "Life's too good", 1988.g, sastav "Sugarcubes" )

"Deus does not exist.
But if he does, he lives in the sky about me,
In the fattest largest cloud up there.
He's whiter than white and cleaner then clean.
He wants to reach me.

Deus does not exist
But if he does I always notice him.
Getting ready in his airy room.
He's picking his gloves so gently off.
He wants to touch me."

Bjork mogu slobodno nazvati glazbenim čudom sa Islanda. Naime ona je u svakom slučaju jedna posebna ličnost, čije je stvaralaštvo postalo kultno skoro na samom početku svoje ne samo glazbene karijere.

Obzirom da Island nema baš mnogo stanovnika,  možda se ne treba čuditi, što se je jedan njen školski glazbeni uradak pročuo po cijelom otoku. No nije ostalo samo na tome, dovoljna je bila ta jedna pjesma, da bude zapažena, te da nasnimi svoj prvi album. Tada je  imala samo 11 godina. 

Slijedile su godine odrastanja, osnivanje raznih sastava, i več se je tada dalo naslutiti da se može od mlade Bjork očekivati nešto posebno. 

Sa ovim prvim albumom svojeg sastava "Sugarcubes" je započela ujedno njena doslovce munjevita karijera, jer ubrzo je postala poznata na gotovo svim kontinentima.

 

( "Human Behavior", Bjork, 1993.g. )

( Iz "Human Behavior": "If you ever get close to a human And human behavior  Be ready to get confused There's definitely no logic To human behavior" )

Opisati njeno stvaralaštvo nije baš jednostavno. No jedno se provlači kroz bilo što, čega se ona uhvati. Može zvučati nešto toliko metalno, neobično, ali iza svega toga stoji jedna topla ličnost, koja je uvijek u svojoj glazbenoj potrazi i kojoj nijedan način izražaja nije stran.

Svestrana je i po tome što komponira, pjeva, glumi, piše, a pri tom pronalazi poveznice sa različitim glazbenim stilovima i vrstama. Tako čete kod nje pronači elemente popa, elektronske glazbe, rocka, jazza, folka i naravno i klasike. 

I posezuči za tim bogatim instrumentarijem nastaju naneobičniji zvuci. Sve može biti kod nje instrument, i sve može kod nje biti inspiracija za glazbu.



( "It's Oh So Quit", album "Post", 1995.g, pjesma iz davne 1948 u obradi Bjork )

Sa početkom samostalnog stvaralaštva, čiji početak predstavlja upravo pjesma "Human Beahvior" započinje njen veliki uspjeh,  te ujedno suradnja sa poznatim ličnostima.  Skladala je pjesmu čak i za "Madonnu", koja je htjela još, no od toga je bilo - ništa. 

Naime ona je bila zaokupljena svojim radom, što je podrazumijevalo i suradnju sa nekim umjetnicima, s kojim je mogla ostvariti neke projekte, kakve si je zamišljala. Jedan od njenih sledečih albuma je bio "Post", s kojim je također postigla veliki uspjeh. 

Ono što nije pošlo za rukom Madonni, jeste Bjork, naime željela je surađivati sa svojim najdražim fotografom japancem Nebuyoshi Araki, dovoljno je bilo da mu ona napiše pismo  -  i po prvi put je slikao nekog "Neazijata".



( "Hyperballad", 1996.g. sa istoimenog albuma )

No, napomenuo sam da je Bjork i glumila. Posebno dojmljiva je njena uloga u "Dancer In the Dark", taj film bih zapravo trebao biti na neki način musical, ali to opet nije. Ovaj film, ako ga niste pogledali, moja preporuka  - pogledati, čak ako ste "mekšeg" srca vam ga preporučujem, ali vas upozoravam da je film vrlo - bolan.

Da vam sad ne bih pričao detalje, preko ovog filma možete upoznati Bjork ne samo kao glumicu, več kroz radnju u filmu vidimo kako Bjork doista osječa glazbu svugdje, na mjestima, gje drugi to ne mogu., gjde za druge ne postoji.

Zato i ne treba začuditi kada pogledate koji koncert sa Bjork i gjde se čuju zvuci, kakve prije nje nismo slušali.



( Pjesma "I've seen ist all" iz filma "Ples u tami / Dancer in the Dark" )

Inače preko njene glazbe se može osjetiti njenu usku povezanost sa Islandom i sa prirodom opčenito.

Početkom novog tisučlječa Bjork nastavlja sa svojim vrlo plodnim radom. Godine 2001. izdaje svoj vrlo osobni album "Vespertine". Glazbeno je toliko šarolik i rezultat brojnih utjecaja, da bih več samo nabrajanje bilo podugo. Ako vas zanimaju detalji, prošetajte do njenih službenih stranica  http://www.bjork.com .

Iz  brojnog materijala sam sam se opredijelio za skladbu "Aurora":

 

I tako se priča sa Bjork nastavlja. Njena glazba postaje sve slojevitija. Godine 2004. objavljuje svoj album "Medulla". 

Kako sama umjetnica kaže, cilj joj je bio da sa svojim ostvarenjima dopre što dublje do glazbene srži - ljudskog glasa.

I Bjork je počastila i sebe i svijet kada je sa ovog albuma otpjevala pjesmu "Oceania" prilikom službenog otvaranja Olimpijskih Igara u Ateni te iste godine.

I ispričavam se ako ima "previše" glazbe i riječi, naprosto nisam se usudio neke snimke izostaviti. Želim vam ugodno slušanje i kao uvijek, ako me želite nešto pitati  - ne oklijevajte.




( "Oceania", album "Medulla", 2004.g. )


take-it-easy @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, rujan 16, 2006



( "Chariots of Fire", 1981.g, izvedba 2001g. )

O Vangelisu mislim napomenuti ponešto iz njegovih mlađih dana, jer predstavlja određenu zanimljivost, no ne mislim u ovaj mali osvrt uvrstiti neke glazbene uratke, koji se naprosto ne uklapaju u ovo što čete moći poslušati.

Ponajprije Vangelis je, kao što je to često kod budučih umjetnika, več u djetinjstvu pokazivao da se baš ne namjerava pokoriti nekim ustaljenim običajima. Tako je počeo komponirati kad je imao samo četiri godine, i naravno nisu ga zanimale poduke iz klavira, on je to naprosto odlučio da sve nauči sam.

Samo da napomenem još jednu možda ne toliku zanimljivost, tek jedno malo podsječanje - Vangelis je još tamo u 60.tim godinama imao svoj sastav "Aphrodite's Child" sa Demis Roussosom. I još dok je taj sastav postojao, je sa svojim pjevačom postigao veliki hit "Rain and Tears" . No to sam spomenuo tek usput, Demis je kasnije išao svojim uspješnim putem no glazbeni razvoj Vangelisa je išao ipak drugačijim smjerom.



( "Blade Runner, 1982.g. )

I premda se je Vangelisov sastav raspao 1972.g., on se nije odmah odvojio od svog "progresivnog rocka", o čemu svjedoči npr. glazbena suradnja sa pjevačem grupe "Yes".

Međutim umjetnik se je postepeno u sve večoj mjeri počeo baviti komponiranjem filmske glazbe. Vangelis je zapravo u največoj mjeri bio skladatelj i ujedno začetnik onoga, što zovemo "elektronskom glazbom".

Svoje prve velike uspjehe je postigao u suradnji sa poznatim redateljem Ridleyem Scottom, kojii je itekako poznat po brojnim, vrlo uspješnim filmovima. Plod te suradnje je bio upravo Oscar, kojeg je Vangelis "zaradio" svojom glazbom za film "Chariots of Fire". Ja sam inače namjerno izabrao orkestralnu izvedbu od "Chariots of Fire" - koncertnu izvedbu, koja je nastala na početku slijedečeg tisučlječa.

Ako bacite samo letimičan pogled na stvaralaštvo Vangelisa, pronači čete cijeli niz ploča, odnosno brojne filmove, za koje možda niste možda ni promislili da je upravo on napisao glazbu.



Evo još jedno ostvarenje Redleya Scotta, nastalo 1992. godine  - "1492 - Conquest of Paradise" - film iznimne ljepote, sa izvrsom glumom Gerarda Depardieua ( u ulozi Kolumba ), film bogat slikama lijepih krajolika, ali i i ostvarenje sa izvrsnom glazbom slavnog Vangelisa. Skladateljevo ostvarerenje je nominirano za Golden Globe, a doživjelo je golemi uspjeh širom svijeta. 

Inače u zadnjih 30.tak godina, Vangelis je izdao bezbroj ploča, bilo samostalnih radova, bilo kompilacija vezanih uz neke filmove, a nekih ploča i nema, trebate pogledati film, pa čete i čuti glazbu. Evo mali glazbeni podsjetnik na film "Alexander", koji je nastao 2004. godine, ovdje je opet jedno drugo vrijeme radnje i glazba kao što je to inače kod Vangelisa, savršeno se uklapa u film:



Naravno, moglo bih se još puno toga napisatii o Vangelisu, pa evo još samo nekoliko zanimljivosti. 

Vangelis je komponirao himnu za Svjetsko Nogometno Prvenstvo 2002.g. ( postoji naravno videospot ).

2001. godine je objavljena njegova "Mhytodea", inače komponirana još 1993. g. NASA  koristi ovu temu kod svojih Mars misija.

Vangelis živi u zemlji, u kojoj se je i rodio, u Grčkoj, u Ateni.

A za kraj opet nešto iz početka. Ne nije u pitanju ista skladba, nego koncert. Ponajprije ste mogli čuti Oskarom nagrađenu skladbu, a za kraj zasigurno glazbeno izuzetno vrijednu "Movement 5" sa choralne simfonije "Mhytodea", uostalom na snimci vam je sve što je važno naznačeno. Ovo je inače ono što spada u "ozbiljnu" glazbu, nemojte se "preplašiti", nego se samo opustite, i možete razmišljati o NASI, svemirskim brodovim, bezkrajnim svemirskim prostranstvima, zvjezdama......


take-it-easy @ 01:06 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 13, 2006



Dobra večer, e to nisam ja, ali sam ja odabrao - osmijeh koji vam poklanjam. Ispričavam se svima vama dragi blogeri, koje nisam stigao posjetiti. I ne pišem ja to tek tako, dan prođe, a nisam pročitao mnogo stvari, neke su radosne, vesele, a neke to i nisu. Kako je pjevao pokojni moj imenjak, i ja da sam netko, bih mnogima skinuo boli, koje ih muče, ali ne mogu, tek stignem mačku malo pomaziti, da od mijaukanja ne probudi ostatak kuče, ne nemojte misliti, nemam ja to tigra u domu, to je "obična" mačka, ali se s njom dobro postupa, pa eto mi povremeno daje do znanja da je tu.

Al eto zato vam mogu barem malo glazbe pokloniti, nisam ju ja skladao, ali sam ju za vas odabrao. Evo ova druga, koju naravno poznate,  se je pojavila ne bih napisao u mnogo verzija, nego je često svirana, a svaki put to zvuči malo drugačije, evo npr. ovako još u ono doba kad je nastala:



E evo na kraju dana malo i cviječa, koje poklanjam našim dragim blogericama, malo sam stavio različite boje, da bude za svakoga ponešto, ali slobodno se i vi blogeri poslužite, naše ljepše polovice to sigurno neče zamjeriti. A da pisao sam o tome, da se neke pjesme često sviraju, pa sam se odlučio da vam omogučim da poslušate i istu pjesmu, odsviranu dosta godina poslije. 

A cviječe, lijepo je, ali je najljepše onda kad vam ga netko baš za vas ubere i vam ga uruči.
vaš take_it_easy.bloger



( pjesme "Reflections of my life", Marmelade i "Samba pa ti", Santana, u dvije izvedbe )
take-it-easy @ 23:41 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, rujan 12, 2006



Zasigurno ste čuli ovu pjesmu Sheryl Crow "The First Cut is the Deepest". Pa ima neke istine u ovim riječima, ali ima još nečeg za što vas ne želim uskratiti. 

Uvijek valja otiči i do izvora - u ovom slučaju izvora pjesme. Nju je napisao tadašnji Cat Stevens, a ovu prvu izvedbu je zanimljivo poslušati. Pjeva ju P. P. Arnold još daleke 1966. godine, kada su vam mame bile još prilično mlade. Ali o njoj čemo drugom prilikom, večeras tek pjesma ( i fotografija ) za usporedbu:

 

A sada ponešto o večerašnjoj zvijezdi - Sheryl Crow.

Ona se je rodila 1962.g. u SAD-u u obitelji glazbenika. Odrasla je uz brata i dvije sestre, i na radost roditelja, barem je ona bila glazbeno nadarena, i to izuzetno, tako da je več kao klinka i bez nota svirala glazbu svojih "zvjezda" . 

Dok su se druga djeca "samo" igrala, ona je več poznavala i slušala  i Zeppeline, i Fleetwoode, i Dylana i Claptona. Naravno i ona je imala "svoj" sastav, ali je bila i zapažena u glazbenim krugovima, tako da je još 1987. bila background vokal na svjetskoj turneji Micheala Jacksona. 

Evo poslušajmo još jednu njenu pjesmu -  "Hard to Make a Stand", jedna prava rockerska:

 

Kod nje ima čak nekih dodirnih točaka sa Emmylou Harris, s kojom je uostalom čak zajedno i nastupala. I Sheryl Crow je surađivala sa mnogo poznatih umjetnika, i ne samo to, čak je skladala pjesme za Celine Dion ( e šta bih ova da joj nema tko skladati ), Eric Claptona, Bette Middler...

Evo još jedne brze, koje mi se je dopala - "Love is a Good Thing":



Njenu glazbu bih nekako uvrstio u pop, rock, no procjenite to sami, nije lako uvijek nešto strogo razgraničiti. Inače i ona je dobitnica brojnih priznanja, jedna njena pjesma je čak naslovna jednog "007" filma. 

Međutim kroz glazbenu karijeru ona je pjevala zajedno sa slavnim glazbenicima, jedan takav glazbeni spoj je bio i sa Stingom - "Always on Your Side",  ovo je meni jedna od najljepših pjesmi, toliko je kristalno jasna, čista - lijepa:

  

I što je Sheryl znala reči - pa govorila je o "klasičnom rocku" kao jednoj bezvremenskoj vrijednosti, ne zaboravivši tu i spomenuti one najzaslužnije. 

Zatim je pričala kako cijeni ljude, koji su unatoč slavi uvijek ostali - ljudi, u tom kontekstu je spomenula Emmylou Harris, Boba Dylana i Stinga. A Erica Claptona, e pa s njim je bila u nešto osobnijoj vezi, pa neka za ( skoro ) kraj bude baš pjesma, gdje oni sviraju zajedno, jednu pjesmu, koju ste mogli čuti prije nekoliko dana, e neču napisati kako se zove - otkrijte to sami - i kao uvijek, želim vam ugodno slušanje!!

    

I evo vama pearl,  miss_sarajevo, i svim ostalima, još mali dodatak - "Strong Enough":

 

take-it-easy @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 10, 2006



( "Two More Bottles of Wine" - uz dobar country vino godi )

Evo jedne slike iz mlađih dana slavne Emmylou Harris. I na početku da ne bude zabune. Odabrao sam baš ovu sliku, da si malo u mislima predočimo njene početke, kada je stjecala svoja prva glazbena iskustva.

I da vas odmah izvjestim, nemam namjeru napisati ovdje kronologiju stvaralaštva, no ipak vas ne želim uskrtatiti za neke važnije detalje iz glazbene karijere ove doista sjajne umjetnice - o koliko sam puta spomenuo slične atribute, ali vjerujte mi najčešče nisam pogriješio.

I Emmylou Harris je bilo suđeno da prođe trnoviti put,  glazbeno i privatno. To joj se dogodilo odmah na početku karijere, kada ju je bio napustio njen suprug, očito nezadovoljan prodajnim uspjehom njene prve ploče., čiji je on bio producent.



( Emmylou Harris i Nash Ramblers, "Hello Stranger" )

No početni neuspjeh nije pokolebao mladu Emmylou. Samo koju godinu kasnije več je upoznala country rockera Gram Parsona, s kim je postizala več svoje prve glazbene uspjehe, gjde se je več mogla prepoznati njena bogata vokalna harmonija. No opet je doživjela trenutke nesreče, kada joj je suprug u 26. godini života preminuo.

Emmylou Harris voli naglasiti, da ne može znati, kakva bih bila njena daljna glazbena karijera, da nije došlo do tih tragičnih događaja, no zaključuje, da je to vrijeme na neki način zacrtalo daljne glazbene puteve.

Umjetnica započinje svoju solo karijeru. No ima nešto zanimljivog u njemom stvaralaštvu. I drugi umjetnici su surađivali sa drugima, no ona je tu bila sasvim drugačija, ona nije živjela samo, kako bih se reklo "u svojem filmu", več je surađivala sa mnogim umjetnicima.



( Emmylou Harris i Nash Ramblers, "Tennesse Rose" )

Nastavljajuči rad koristila je "Fallen Angels" kao svoj prateči sastav ( band njenog pokojnog supruga )

Krenula je velikim glazbenim kroracima naprijed, da bih več 1976 osvojila svoj prvi glazbeni "Oscar".

Kao što sam spomenuo, surađivala je sa mnogima i možda nitko nije otpjevao u toliko dueta, kao ona. Koliko je bila prepoznata i cijenjena svjedoči tek letimičan pogled na imena onih, s kojima je surađivala:

Neil Young, Bob Dylan, Roy Orbison, Johnny Cash - ja mislim da daljne nabrajanje nije baš nužno. 

Emmylou Harris je prava country pjevačica. Uz nju čete doživjeti tu glazbu na prelijep način, bez obzira jel je riječ o nekoj brzoj skladbi ili baladi, svejedno radost slušanja je "zajamčena".

Pri tome se umjetnica ne suzdržava da otpjeva i pokoju skladbu iz country klasike. No ona ipak, pogotovo što duže stvara, večinu pjesama sama komponira. 



( "Jambalaya / On the Bayour" skladba Hank Williamsa, objavljena još 1952.g. )

Početkom 90.tih dolazi kod nje do nekih glazbenih promjena, mijena sastav, od sada če to biti "The Nash Ramblers", ali joj i glazba postaje slojevitija i uz tradicionalne zvuke country-a u sve večoj mjeri je zastupljen pop i rock. Te promjene su na neki način i logične, kroz godine rada glazbeno sarzijeva i postaje sve više Grande Dame country glazbe.

Ona je naravno aktivna i danas, kada su se mnogi iz njene generacije povukle u neke "mirnije vode".

Evo još jedne njene uspješnice, kod koje vjerojatno nečete ostati ravnodušni:




 ( "If this is goodbye" - duet sa Marc Knopfler )

I  tako sam došao do kraja u ovom kratkom predstavljanju ove velike umjetnice. Nažalost u ovom trenutku moram kolegu, kojeg izuzetno cijenim, po pitanju glazbene želje razočarati. Nažalost nisam uspio pronači tu pjesmu. Kad budem našao više vremena ču malo dublje pretražiti www, možda mi se posreči.

Želja mi je bila da poznavatelje podsjetim, a ostale barem malo upoznam sa stvaralaštvom ove prave dame country-a a i šire.  

Listajuči internet čete lako doči do daljnih podataka o Emmylou Harris. Nadam se da Vam se predstavljeni materijal sviđa, da mi je dostupan cijelokupni njen glazbeni opus, bih bio izbor pjesama naravno ponešto drugačiji.

Želim Vam ugodno slušanje, a ako poželite BIS, slobodno javite, jedino ne znam da li imam pohranjenu baš vašu omiljenu pjesmu. 


take-it-easy @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
subota, rujan 9, 2006



"Hosanna

Sade donne moi 

Hosanna 

Sade dit moi


Hosanna

Sade donne moi

Hosanna

In Nomine 

Christi, Amen"

( iz "Sadness 1" - album "MCMC a.D.", 1990.g. )

Enigma, grčki "ainigma" možemo slobodno nazvati projetkom, zagonetkom, fenomenom, za koji je prije svega zaslužan u Rumunjskoj rođen glazbenik, skladatelj i producent Michael Cretu. On stvara zajedno sa suprugom Sandrom, čiji se glas savršeno uklapa u tu glazbenu ljepotu.

Kada je Michael Cretu objavio svoj prvi, gore spomenuti album, od tada više ništa nije bilo isto u glazbenom svijetu.

Taj "Sadness 1" kao da je uzdrmao štošta, ujedinivši ono što je možda dotad bilo nezamislivo - gregorijanske napjeve i pop glazbu u najširem smislu.



"Return to Innocence" sa albuma "The Cross of Changes" ( 1993.g ) bio je nastavak nečeg, koje je svakom novom pojavom predstavljalo jednu različitost. Umjetnik nije se ponavljao u svojem stvaralaštvu.

Jedno je u svemu tome ipak konstanta, koja se čini proturječnom, no nije. Vokalni izražaj je sveden često  na "minimum", upravo iz razloga da bih se moglo glazbu i njen sadržaj što dublje doživjeti, shvatiti.

Naravno nije potrebno ni spomenuti, da svako ostvarenje otkriva novu raskoš, poziva nas da svijet doživimo dublje, pri tome možemo slušati nešto jedinstveno, što je nastalo kao simbioza raznih glazbenih stilova, koji su svijetu poznati.



"Age of Loliness" ( 1994.g.) 

Kada slušate "Enigma", onda kao da vas umjetnik vodi kroz cijeli svijet, u razne povijesne epohe, glazbene struje. I stvara takvu glazbu, koja vam omogučava da ju doživite na svojstven način. 

Glazba koliko god bila osebujna, se u suštini bavi "jednostavnim" ljudskim temama, kao što su to seksualnost, ljubav, osječaji... svaka skladba je izrazito produhovljena.

Prilikom slušanja možete se slobodno opustiti i prepustiti svojim razmišljanjima i svojem svijetu, jer Michael Cretu, koji je jednom rekao da glazbu radi za sebe, nije bio ni svjestan da radi nešto za svijet, za nas, za vas. 

Evo "Beyond the invisible" sa albuma "Le Roi Est Mort, Vive Le Roi" ( 1996.g. ), vidimo jedan pogled u dubinu duše, nemoč, bijeg iz stvarnosti u svijet nestvarni, sa bezbroj mogučih rješenja....



I ne vodivši strogu vremensku podjelu kada je što nastalo, za kraj, sasvim slučajno sam izabrao skladbu iz ranijeg razdoblja. 

"The Eyes of Truth" odvest če vas u prirodu, te ste prepušteni vlastitoj mašti, upravo kako je to umjetnik uvijek želio.  

Njegova glazba predstavlja sklad prirode, raznih kultura, svijetova. Nema tu ratova, mjera svega je čovjek. 

I istim nadahnučem kao prvog dana radi več 16 godina, neprekidno uvijek iznova novu, nikada jednaku glazbu.




Mala napomena - izabrane slike nisu nastale da "govore" o glazbenom materijalu, one predstavljaju moj subjektivan izbor prikaza projekta - Enigma.
take-it-easy @ 02:08 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 7, 2006
  


( Lynn Anderson - "Rose Garden" )

Večeras sam mislio staviti jednu drugu skladbu, zapravo sam ju stavio, jednu lijepu laganicu od Carpentersa. 

Obzirom da sam njih več obradio sam išao provjeriti, da nije slučajno več stavljena - kad ono piše "this video is no longer available" - e ako slučajno tako nešto kod mene otkrijete, vas molim da mi javite, biti če itekako available, jer sam počeo raditi sigurnosne kopije.

I tako pošto je to otpalao, odnosno nije otpalo, nego je nadopunilo nešto što je nestalo, sam se odlučio za jednu drugu tkzv. međupost pjesmu. Nemojte misliti da je to tek tako nešto između da se nađe. Ne razlog je sasvim druge prirode.

Naime ima dosta poznatih glazbenih ličnosti, koji su stekli svjetsku slavu, ali sa - jednom pjesmom. Doduše potonja je imala još hitova, ali nikad nije uspjela više postiči uspjeh kao sa svojim "vrtom ruža".

A vi drage blogerice i blogeri, dobro pazite na vlastite vrtove, pažljivo ih njegujte, jer ako želite da nešto uspije treba ne samo strast i ljubav, nego i konkretno djelo. Jer vjerujte mi dragi moji sve vam je to smijeh, znoj i suze i sve pomiješano, kako kome. I ako nečete na to pripazitii, onda pročitajte sljedeču rečenicu, koja se odnosi na neki način na obnavljanje "vrta".

A ako vam se dogodi da vam netko "slomi" sve što mislite da ste njegovali, onda budite sretni ako možete pošteno zaplakati, jer to je prvi korak da vam bude bolje, još nabavite jedno brdo papirnatih maramica i možete još šmrcati kao Meg u onom filmu Harry i Sally.

E pošto je bilo toliko riječi to zaslužuje još jednu pjesmu, skroz drugačiju od prve, ali nema veze, pa nečemo biti sitničavi.

Lijepo vas pozdravlja vaš take ( it easy )



( The Beatles - "And I love her" )
take-it-easy @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 6, 2006
 
    

( "Hey Joe" - album "Are You Experienced" , svibanj 1967.g )

Jimi Hendrix je rođen 1942 g. u Seattle/Washington. Nažalost zbog obiteljskih neprilika je djetinjstvo proveo sa bakom, da bih sa samo petnaest godina ostao i bez majke.

Nije mi namjera ovdje ulaziti u neke aferere sa narkoticima i sa nekim drugim skandalima, koji su ga pratili kroz život. Iz daljneg teksta čete možda saznati zašto.

Još kao dijete mu je bila glavna zabava - sve što liči na nekakvu gitaru, zamislite si malog Jimija, kako tambura kao klinac po tako nečemu, ipak kad mu je bilo dvanaest je dobio pravu - električnu gitaru.



( "Fire" - album "Are You Experienced )

Jimi je imao sreču ili kob, da je još kao mlad bio zapažen. Još i prije osnivanja svog prvog "pravog" sastava več je imao bogato glazbeno iskustvo kao prateči gitarista kod mnogo poznatih imena. 

Naravno meneđere je prvenstveno zanimao - novac. Tako se je dao nagovoriti da nastavi svoju mladu glazbenu karijeru u Velikoj Britaniji. Glazbene veličine, koje su se tu u to doba "namnožile" za njega nisu bila nekakva prepreka. 

On je svirao naprosto gitaru na jedan način kao nitko drugi - i postigao je munjevito popularnost, ne samo na Otoku.



( "Little Wing" - album "Axis Bold As Love", prosinac 1967.g )

Ovaj umjetnik se je u mnogo čemu trebao podrediti nekim željama svojih producenata. No na pozornici je bio svoj, ali i tu ga čekalo razočaranje. Primjetio je kako mu publika nekritično prihvača ama baš svaku izvedbu, počeo je čak i eksperimentirati, namjerno je ponekad odsvirao nešto "lošije", a publika mu je klicala.

Jimi Hendrix je postao slavan, no u dubini svoje glazbene duše je patio. Jedan umjetnik kao on je želio otkrivati neke nove glazbene puteve, želio eksperimentirati sa glazbom, no izdavačke kuče su željele drugačije. 

A Jimi, koji je bio toliko zaokupljen svojom glazbom nije baš ni vodio previše računa jel je nešto heroin ili nikotin. Na kraju je uzimao svašta, a budio se je sa nekim osobama, za koje nije ni znao tko su. Sve je dobio samo ne - ljubav.

18.rujna 1970. godine je prestalo kucati srce ovog velikog umjetnika. I premda se mnogima ponešto neče sviđati, on nam je ostavio glazbu neprocjenjive vrijednosti.

Ovaj moj mali zapis je samo mala želja da ovim putem odam počast ovom virtuozu na gitari.

Jimi da nije bilo tebe za neke zvukove gitare ne bismo možda nikad ni saznali - hvala ti.



( "All Along The Watchtower - album "Electric Ladyland", rujan 1968 g. )

Namjerno nisam diskografkski išao u širinu, te sam naveo samo neke albume, koje je on objavio u u drugoj polovici 60.tih.
Prevelik je broj naknadno objavljenih kompilacija, da bih se to uopče moglo sistematski i u potpunosti obraditi.

Za kraj sam vam pripremio još jednu njegovu izvedbu uživo - "Foxy Lady", 

              http://www.youtube.com/v/CdEVQVn9MEk

take-it-easy @ 23:51 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, rujan 5, 2006
  
 


Ja se nadam da stignete po koji put "odšetati" do pic posta na forumu. Tamo ima mnogo lijepih slika, tema, ponešto ima i od mene, pogotovo sam bio tamo dosta prisutan prije nego su me "namamili" na blog, i eto ostao i pronašao se.

Ja sam danas dosta htio, započeo...e nečemo dalje kao u onoj pjesmi, ne naprosto mi dan nije prošao kako sam planirao, pa sam eto tek sad stigao do kompjutera.

No nema veze, ove slike ( i glazbu ) poklanjam svima vama blogerima, drugaricama, drugovima, damama, gospodi, sanjalicama, sanjarima, poetama, umjetnicima života i da ne nabrajam... sami si odredite kako vam je najdraže da vas oslovim.

Vi ste meni svi skupa iskreno dragi, čak i vi, koji uporno tvrdite da ste ili da čete biti zločesti, ma to su gluposti.

Ali sve ovo skupa zajedno u paketu posvečujem tebi dragi druže, kojeg namjeravam i osobno upoznati. Svaki put mi predstavlja radost, kad vidim na nekom blogu, lijevo ili desno -  tvoj nick, i znam zašto je baš tamo. 

Tebi posvečujem ovo sve skupa, i živio mi dugo i sretno,  sa osmjehom na licu, dobri druže - Sadrvan



Pjesme: Christie, "Yellow River" - Albert Hammond, "It Never Rains in Southern California"
take-it-easy @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 4, 2006
Jedna moja draga blogerska kolegica ima jedan problem, ona ga je nazvala "nedostatak vremena". Pa dobro nemam ga ni ja na bacanje, ali u slobodnom  vremenu s radošču pripremam neke materijale, a baš ovi najnoviji su nešto zahtjevniji u vremenskom smislu.

Ne volim biti površan, ako neki post tako izgleda, to možete slobodno nazvati radije manje uspješan post.

Jednostavno se želim malo odmoriti - do sutra ako mi nečete zamjeriti -  nekako kao ova maca sa ove slike (  malo su odrezali pjesmu, ne zamjerite )

S ljubavlju 

vaš 

take_it_easy



( Laid Black, "Sunshine Reggae" )

take-it-easy @ 21:10 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 3, 2006
            
     

Slušajuči Suzanne Vega možete lako doči do određenih pogrešnih zaključaka, jer umjetnica ne samo da je zgodna, več je njena glazba čak i u pop izdanju izuzetno produhovljena i uvijek nosi neki dublji smisao. Kao što je to slučaj sa njenim svjetski poznatim hitom "Luka".

A pjesma govori zapravo o zlostavljanju. I vjerojatno nije slučajno, da je nastanak te pjesme bio "suđen", jer Suzanne je odrasla u New Yorku, i to u jednom ponešto problematičnijem dijelu grada. 



Suzanne je još kao dijete voljela glazbu, njen veliki uzor je bila Joan Baez, tako da su njeni počeci bili vezani uz folk i uz nastupe u određenim klubovima, gdje se svirala takva glazba.

Zajedno sa svojom gitarom je bila zapažena dok je bilo još "no name". Naime njene pjesme nisu bile samo lijepe, melodiozne, več su uvijek bile i slojevite, te obrađivale neku ozbiljnu problematiku, što se često baš i ne podrazumijeva kod "popularne" glazbe.

       

Suzanne Vega je stekla status poete, koji putuje sa svojim malim sastavom po svijetu. Svaka njena pjesma ima svoj brižljivo pripremljen sadržaj, koji čeka da bude otkriven. 

Vrijeme njenih največih ( komercijalnih ) uspješnica je prošlo, ali ako vam se pruži mogučnost da posjetite neki njen koncert, ne propustite to, jer ono što čete čuti predstavlja jednu trajniju glazbenu vrijednost.

                                       

Evo za kraj tekst pjesme o kojoj sam pisao na početku - Luka

My name is Luka
I live on the second floor
I live upstairs from you
Yes I think you've seen me before
If you hear something late at night
Some kind of trouble, some kind of fight
Just don't ask me what it was
Just don't ask me what it was
Just don't ask me what it was
I think it's because I'm clumsy
I try not to talk too loud
Maybe it's because I'm crazy
I try not to act too proud
They only hit until you cry
And after that you don't ask why
You just don't argue anymore
You just don't argue anymore
You just don't argue anymore

Yes I think I'm okay
I walked into the door again
Well, if you ask that's what I'll say
And it's not your business anyway
I guess I'd like to be alone
With nothing broken, nothing thrown
Just don't ask me how I am
Just don't ask me how I am

DODATAK

Eto zahvaljujuči vašim brojnim komentarima, na kojima se želim zahvaliti evo jedna mala nadopuna.

Ponajprije želim napisati da nisam u mogučnosti da prikažem sve skladbe putem video zapisa, jer ili ih trebam kupiti pa sam uploadati, ili ih uploadane pronači. Youtube se je tu pokazao najzahvalnijim, čega nema tu, obično nema ni drugdje.

Spomenuli ste mi album "Solitude Standing" - u trenutku kada je to bilo napisano su bile več dvije skladbe zastupljene kod posta, nadodao sam i treču, te sada možete poslušati.
- Solitude Standing
- Luka 
- Tom's Diner

Skladba "Marlene on the Wall", koju također možete poslušati, je sa njenog prvog albuma "Suzanne Vega"

Spomenuli ste pjesmu "Caramel" ( album "Nine Objects of Desire ), evo sada je možete i poslušati:

 

Od svih skladbi sa albuma "Songs in Red and Gray" ne nalazi se ni jedna na youtube. Isto tako nažalost ni pjesma "Blood Makes Noise" sa albuma 99,9 F. Međutim da vas ne razočaram sa samo "nema", sam vam pripremio jednu drugu skladbu sa tog albuma - "In Liverpool"

                          
 
Međutim postoji ipak mogučnost da čujete barem dio nekih skladbi, za koje nažalost nemam videozapise. Ako otvorite službene stranice www.suzannevega.com vidjeti čete da se je sama umjetnica potrudila da vam omoguči da pogledate kratke videozapise uz vlastite komentare istih, pa tako i kad je riječ o "Blood Makes Noise".
take-it-easy @ 16:18 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, rujan 2, 2006
  
 


Ovim putem ispunjavam jednu glazbenu želju, nadam se da če se pjesma i ostalima dopasti. O sastavu T.B.F. znate manje više sve, pa vas ne želim opterečivati.

NOTE: If you would like to receive the translation of this song, please contact me by sending a mail. Thank you.
take-it-easy @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

      
     
( "You're not good" )


Ponajprije želim da vam se zahvalim na vašem odazivu kod prošlog posta. Vaši prijedlozi i sugestije su mi dragocjeni i več sam preslušao neke materijale, koje ču uvrstiti u ovaj blog. Biti če mi drago kada čete nešto pronači što ste vi poželjeli.

U međuvremenu možete poslušati još jednu nadarenu umjetnicu:  Linda Ronstadt. Ona je prilično svestrana i dobro se snalazi u raznim glazbenim pravcima - country, rock, pop, jazz, folk a može i klasika. 

Njen prateči sastav je praktično uz nju ispekao svoj zanat, i tamo negdje 70.tih "odletio" u oblku "Orlova", poznatije kao "Eagles".

                                        

( "Desperado" )

Linda Ronstadt je objavila ogroman broj longplejki i dobila toliko nagrada da ih je teško uopče i nabrojati.

No da ipak spomenem ponešto važno - pjesmom "You're No Good" je definitivno stekla svjetsku slavu, ona je jedna od tri, koje sam izabrao iz mnoštva raspoloživog materijala.

Spomenuo sam njenu svestranost, evo nekoliko telegrafski kratkih primjera: Pjevala je sa Placidom Domingom u La Boheme, bila je uspješna komediantica na Brodawayu, surađivala je sa Neil Youngom i  Dolly Parton itd.

I za kraj malo trivijalnosti - dok je Bill Clinton uživao u njenom nastupu, mislim da ju njegov nasljednik ne bih baš tako rado ugostio. Zdušno je stala uz Michaela Moora, kada je isti dobio Oscar za svoj za neke glavobolni ( dokumentarni ) film.

    

( "Blue Bayou" )
take-it-easy @ 01:46 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1561434
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.