Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - rujan 2007
petak, rujan 28, 2007

"the stvari"

idejni začetnik - meni nepoznat

postavljač zadatka - šjor bagrem

odgovarač - šjor take

Pa izvolite:

5 stvari koje volim

a) što volim bezuvjetno
b) što... Djole bi to rekao "što sam još uvijek onaj stari vjetropir"
c ) sanjati i kad sam budan ( ne nije riječ o onom filmu sa Meg )
d) prijatelje
e) što se novci za mene baš ne lijepe

5 stvari koje ne znam a volio bih znati

a) svirati razne instrumente, a ponajviše klavir i violinu
b) čitati note
c) upravljati nekom letjelicom ( aviončič, balončić, padobrančić i sl. )
d) skijati, no najviše na vodi
d) poznavati više jezika da mogu bolje razumjeti

5 stvari koje me fasciniraju

a) ljepota duše
b ) kako je priroda skladno obojala svijet
c) hrabri ljudi
d) oni koji su sa "malo" sretni
e) glazbeni zvukovi koji istinski pričaju

5 stvari koje ne volim

a) laž
b) posjedovanje u prvom planu
c) isključivost
d) što nije "s božje strane"
e) nespremnost suočavanja sa greškama

5 stvari kojih me je sram ( ovo su dijelom "uvjetni" odgovori, jer sam naučio sebi oprostiti )

a) što nisam bio dovoljno uporan da završim jedan određeni fakultet
b) što jednom nisam znao dovoljno shvatiti i na temelju toga pogrešno postupio
c) kompromisa, koje je ponekad teško izbjeći
d) kad sam nekome nešto dužan
e) kad se prisjetim nevolja globalnih razmjera

5 stvari koje želim

a) da se doćepam "Fiume" - finally
b) da posjetim Island, Irsku, Novi Zeland, Kubu...
c) da mojoj djelatnosti i ubuduče puše dobar vjetar
d) mnogo sunca i dobrih vibracija sada i i pod stare dane
e) svu sreču svijeta mojim najbližima i prijateljima

Eto hvala šjor Bagreme, a ja malo mijenjam pravila:

Izazvani su oni, koji su ovo pročitali, to se odnosi na prvih pet koji do sada još nisu izazvani, te mi se mogu upisati u komentarima - i znate što ono ne volim??

Uživajte malo i u glazbi, evo nešto za sve moje prijatelje sadašnje i buduče, koje, to nema pod nekom točkom, želim i osobno, a ne samo virtualno upoznati - Živjeli :)



take-it-easy @ 23:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2007



Zamislite da Xanader od vas primi pismo i ne samo on, već i još i podosta onih, koji nose političku i moralnu odgovornost za neke nepravde ovog svijeta.

I možda ćete se upitati pa šta se tu može ili šta se nas to tiće, što se događa u Izraelu, odnosno na okupiranim područjima u Palestini.

Pa imate priliku da pokažete vašu solidarnost i zato vas molim da pročitate što je napisala naša blogerica

http://freepalestine.bloger.hr/

koja vas ujedno poziva da se pridružite jednoj akciji koja je doista hitna kako bi se nastojalo pomoći stanovnicima sela Al-Nu'eman.

Na vama jeste tek da napišite mail, a što ih se pošalje više, to bolje. Više pojedinosti možete pročitati u njenom najnovijem postu.

Nek djeca i stanovnici Al-Nu-emana-a osjete da nisu zaboravljeni !!


take-it-easy @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007



( Ethel Waters, "Stormy Weather", 1933.g. )

Večeras se želim posvetiti nekim damama, koje su velikim dijelom obilježile prethodno stoljeće. Sve su one imale nešto zajedničkog, a to im je bio jazz. Predstavljajući njih možete slušati ujedno i neke od najboljih "vocal jazz" predstavnica u nekom vremenskom rasponu od pedesetak godina.

A kad bi pokušao napisati definiciju jazza dao bi si težak posao, jer nema tako nečeg tek u jednoj rečenici, tek se opisuju neke karakteristike toga glazbenog žanra.

Jazz, koji se je počeo razvijati na američkom tlu početkom 20.tog stoljeća imao je jednu bogatu evoluciju. On je uvijek bio nešto "živo" i kroz cijelo jedno stoljeće se je razvijao, mijenjao, da bi ono, što imamo danas bilo znatno drugačije od onog što se je slušalo na samim počecima.



( Ethel Waters, "Taking a Chance on Love" , isječak iz filma "Cabin In the Sky", 1943. g )

No s jednim se svi slažu. Da nije bilo jazza ne bi bilo ni današnje popularne glazbe, barem ne onakve, kakvu poznajemo.

I budući da sam odlučio vas prije svega prepustiti glazbi, tek da napomenem najvažniju karakteristiku toga žanra, a to je upravo to bogatstvo glazbenih improvizacija, bilo vokalnih ili instrumentalnih. Zato nije ni čudo što su jazz glazbenici izuzetno cijenili - Jimi Hendrixa.

A prva dama, koju možete slušati je rođena krajem 19. stoljeća, da bi početkom 20.tih snimila i svoju prvu ploču.

Ethel Waters nije bila samo pjevačica, već se je dokazala i na filmu. Nju su na sreču zaobišle neke nesreče kao što su se dogodile njenom največem uzoru - Bessie Smith.



( Ethel Waters, "Eyes On the Sparrow", film "The Member of the Wedding" )

Ethel je imala dugačku glazbenu i filmsku karijeru. Uspješno je prebrodila sve promjene jazz glazbe njenog vremena, a eto zahvaljujući filmu su nam dostupni još ljepši glazbeni materijali. Ne znam radnju ovog filma, no čini mi se da bi se dopala - djeci.

Nije bilo jednostavno pjevati tamo u jednom New Orleansu ili kasnije u središtu jazza Chicagu. A pogotovo nije bilo lako biti crnac.

A upravo je E. Waters jedna od prvih, koja se je uspješno suprostavljala rasnoj diskriminaciji. Bila je i izuzetno popularna, i kao pjevačica i glumica.

Punih 40.tak godina je bila na sceni, da bi se pri kraju života posvetila duhovnom radu. Posthumno je primljena u kuću slavnih - gospela.



( Billie Holiday, "I'm a Fool to Love You" )

Billie Holiday je rođena dvadesetak godina kasnije i meni je vjerojatno najdraža od svih ovih pjevačica.

Njen životni put je bio trnovit i ponešto ću vam navesti tek iz razloga da ovu izuzetnu umjetnicu bolje shvatite. 

Inače "ugostio" sam ju još prošle godine kada sam predstavljao Louisa Armstronga. Tko nije poslušao može to nadoknaditi, 

Billie svoje roditelje zapravo nije ni poznavala. Rasla je bez one ljubavi koju samo majka može dati.

I još kao dijete morala je proći ono što se zove zlostavljanje, da bi završila radeći i u javnoj kuči.



( Billie Holiday, "I Don't Want to Cry Anymore", snimljeno 1955.g. )

Slušajući Billie gotovo ne želimo povjerovati  u ono sve što je prošla. No ona nam to sve preko glazbe i govori, no njena je duša nježna i preko njenih interpretacija ona nam otkriva svu svoju bol, no i ljubav, za koju je toliko bila uskračena.

Njeni su glazbeni uzori bili Louis Armstrong i Bessie Smith, no ona krhka, nježna sama je mogla biti mnogima isto.

Sa petnaest godina je počela pjevati po nočnim klubovima, gdje ju je otkrio producent John Hammond.

Tada na pragu punoljetstva je ubrzo upoznala niz glazbenika s kojima je surađivala.



( Billie Holiday, "Lady Sings the Blues" )

Pjesme inače nisu poredane kronološki, no nije to ni tako važno. Jer Billie nam je ostavila u nasljeđe pjesama koliko godina ima dana. Cijelo jedno bogatstvo.

Nije potrebno ni posebeno spominjati rasnu diskriminaciju, zbog koje je ona silno patila. I teško je danas i zamisliti kako je bilo njoj i svim onim crnim glazbenicima, koji su bili ponižavani., naročito kada su negdje nastupali u mješovitim sastavima.

Billie je još za života bila jedna od onih najslavnijih. 1944 doživljava nastupa u Metropolitan Operi u N.Y. Ona odlazi i na europske turneje.

No u privatnom životu je bila duboko nesretna, Svaki njen brak je ujedno značio i osobni brodolom. Njene melankonične izvedbe su pjevane iz duše, nadahnute svečanošču u tuzi.



( Billie Holiday, "Fine and Mellow" )

Kako je imala nesretno djetinstvo, tako joj je bilo i pri kraju njenog kratkog života. Njeni životni saputnici su ju iskorištavali. Postajući ovisna o drogama i alkoholu došla je i pod udar zakona.

Ona koja je toliko glazbi dala bila je prevarena te je potpuno osiromašila. No koliko je god doživjela nepravdi za života, toliko je kasnije bila uzor i biti će to i nadalje brojnim mlađim glazbenicima, jednu od njih možete poslušati pri samom kraju ove male glazbene priče.

Vjerujem da nije potrebno napomenuti da ona nikada nije prošla kroz neku glazbenu naobrazbu, no imala je naprosto poseban glas, krhkost i strast su bili objedinjeni. Počivaj Billie, zaslužila si.



( Ella Fitzgerald, "A-Tisket, A-Tasket", film "Ride Em Cowboy", 1942.g. )

A sada zapravo jedna pjesma za klince. Upravo pjesmom i ulogom u filmu je Ella Fitzgerald postala popularna. No naravno valja se vratiti začecima.

Ona je generacijski blizu Billie Holiday, no životni joj je put bio drugačiji. Živjela je sa roditeljima, no nažalost sa 14 godina ih je več bila izgubila. No iako sama ili baš zato, uzdala se je u svoje snage. Htjela je postati popularna.

I njen prvi ples nije to ni bio. Da pojasnim, htjela je da na jednoj audiciji da nešto otpleše, no ipak se je odlučila za pjevanje - na sreču ! !  Obzirom na svoje vokalne kvalitete je bila ubrzo zapažena.

A note? E pa njih nije baš poznavala, što će joj tek u početku stvarati probleme. Jer bez njih nije mogla voditi orkestar, no započeti solokarijeru - svakako.



( Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - "Summertime" )

Ovo je doista jedan predivan duet. O Elli Fitzgerald nije potrebno pisati puno ili obrnuto puno se o njoj može napisati.

Ona je vjerojatno najznačajni jazz vokal 20. stolječa. Kao osoba bila je krajne jednostavna i vjerujem da je svatko bio počaščen, tko je s njom muzicirao.

Raspon glasa joj je bio upravo nevjerojatan, a svaku skladbu otpjevala je sa lakočom. Sve do u duboku starost je zadržala svoj mladenački šarm. Naravno uz nju je vezan jazz, no ona se je s lakočom snalazila i u drugim glazbenim pravcima.

Ona je poznata po svojem karakterističnom skat pjevanju, što joj je zajedno sa vokalnim mogučnostima omogučilo da improvizira glasom kao da je taj isti - instrument.



( Ella Fitzgerald & Count Basie Orchestra, "C Jam Blues, Montreux 1979.g. )

Teško mi je bilo se opredjeliti za neku izvedbu posebno. No jednu nisam našao ili nisam dobro tražio. Naime ona je pjevala duete i sa Billie Holiday. To je bilo zasigurno jedno glazbeno nadopunjavanje.

Ona je surađivala sa najslavnijim jazz sastavima kao npr. sa Duke Ellingtonom ili Count Basie. I postavlja se opravdano pitanje tko je bio više počaščen, ona ili oni s kojima je muzicirala.

No nisu bili samo sastavi s kojima je nastupala zajedno. U njena najznačajnija ostvarenja spadaju njene "Songbooks".



( Ella Fitzgerald, "Someone to Watch Over Me". 1950.g. )

A te knjige pjesama su zapravo udžbenici za sve buduče generacije. Pjevala je skladbe največih kompozitora, čija je glazba ponekad upravo zbog Elle dobila dodatnu notu i značaj. Naravno svaka takva interpretacija je bila pažljivo aranžirana.

I još nešto ukazuje na njen izuzetnost. Nije bilo razlike između studijskog pjevanja i onog uživo. Tek je razlika mogla nastajati zbog tehnike, no ne zbog njenog glasa.

U svojoj zreloj dobi razboljeva, no unatoč tome još neko vrijeme nastavlja sa radom. Nažalost prije nešto više od deset godina Ella nas zauvijek napušta, ostajući zlatnim slovima upisana ne samo u knjigama jazza.



( Sarah Vaughan, "If You Could See Me Now" )

Evo još jedne umjetnice, koje ću se nažalost tek "dotaknuti". Naime Sarah Vaughan spada također u one največe jazza, premda je njen rad bio ponekad osporavan u smislu da je ona veliko ime iz "jazz prošlosti". No nije bilo tako. Tek je bila slobodnija u svojem vokalnom izražaju.

Tipično američki nije postavljala tako čvrste granice između glazbenih žanrova, a voljela je eksperimentirati.

Na početku sam bio napisao da neću ulaziti u neke detalje, jer ako bih to napravio mogao bi otvoriti blog isključivo o jazzu. A vrsta istog ima podosta, npr. Sarah je između ostalog pjevala cool i vocal jazz. ( tek onako usput napisano )



( Sarah Vaughan, "Sending In the Clowns" )

Evo još jednog za mene favorita. Ja mislim da je dovoljno poslušati ovu izvedbu da se shvati o kakvoj je izuzetnoj umjetnici riječ.

Ova pjesma je nastala još 70.tih, i je tek jedna sa cijelog niza albuma nasnimljenih u kontinuitetu od 40 godina.

Sarah često sebe nije smatrala jazz pjevačicom, premda je to naravno bila. Riječ je zapravo o slobodi, koju si je ona kao umjetnica sama sebi dala. Npr. nasnimila je album sa pjesmama Beatlesa. Da doista i njoj ću se jednom kada stignem zasebno vratiti.



( Dinah Washington, "What a Difference a Day Makes" )

Evo nešto poznatog, što će se dopasti zasigurno ne samo ljubiteljima jazza,

Ovo je vjerojatno njena najpoznatija skladba, s kojom se je pokazala da je što bi se reklo "crossover" umjetnica. Naime ona je bez opterečenja snimila prvenstveno ono što joj se je svidjelo.

Valja ipak spomenuti da je kroz 40.te i 50.te se proslavila uglavnom sa svojim R & B skladbama. Nažalost i ova umjetnica nas je prerano napustila.



( Nina Simone, "Here Comes the Sun" )

I eto nas na samom kraju ovog malog glazbenog putovanja.  Nina Simone, koja je zasigurno prirasla mnogim srcima, otpjevat će nam jednu od najljepših pjesama.

Ne nije jazz standard, no jedna pjesma koja budi optimizam. Sunce iznova dolazi. Ako smo i sada tužni, ako je u nama jesen, mraz - uvijek je tu sunce koje nas čeka, da nam pruži iznova radost.

A ja se nadam da će vam se pokoja skladba svidjeti. 

I kako bismo definirali jazz? Pa i ne trebamo, važno da u njemu uživamo.

Take ( It Easy )
take-it-easy @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
subota, rujan 15, 2007



Duga je to priča. Tamo početkom 70.tih sam ju imao, doduše bila je polovna, ali nije mi to bilo tako važno, važno je da sam imao nju - Lalenu.

I onda prođu godine i godine i negdje ju zagubim. Da budem iskren, skoro sam ju bio zaboravio.

A onda je se opet sjetim, želim ju pošto poto. Ništa od nje, sve može, no ne Lalena.

I pomirih se sa starim MC.



No nisam bio jedini, koji ju nije mogao više imati. Jer nije se uklapala u novo doba, vrijeme "djeteta u vremenu".

Ona je stvorena tek kao preteča, bila je Donovanovo "dijete". A uz nju zaboravljen je i jedan "April", počeci, koji su bili drugačiji. Njeno vrijeme ostalo je tek u sječanju, to su bile godine 68, 69.te.

I vjerojatno se skoro nitko neće sjetiti nje, kada dođu oni u dioklecijanov grad. Poslušati ću ih u kako piše "Sports hall". I vjerujem da će mi biti lijepo.

No nedostajati će mi zasigurno - Lalena.



Deep Purple: "Hush", "Lalena" i "April"
take-it-easy @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 12, 2007



take-it-easy @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2007



Zamisli da ti je cijeli život neuobičajen. Naravno svima je neuobičajen, no zamisli da je tvoj još neuobičajeniji.

Zamisli kako ti okice ugledaju ovaj svijet i ti ga počinješ od malena otkrivati. Tek jedan sitan detalj nedostaje. Roditelji ti tepaju, no nikako tvoje ime.

Pa dobro zamisli da si bila tako ljupko stvorenje, da se toga nisu odmah sjetili. A osim toga kao mala si primjetila kako ti mama i tata stalno nešto u rukama drže. Da kasnije češ shvatiti, knjige gledaju.

I onda zamisli kako se mama kod čitanja jedne takve nešto jako oduševi. Toliko joj se nešto sviđa i ona poleti tati i kaže - mala će se zvati Lhasa.

A on kaže pa dobro, sad napokon ima i ovo naše voljeno dijete - ime.



I zamisli kako su ti roditelji nešto drugačiji od drugih. Mama i tata nose neke šarene krpice, a tati su hlače i pokrpane.

Pa to i ne smeta, baš su mi simpa ovakvi, a pogotovo prasnem u smijeh kada tamo moga tatu netko koso pogleda, samo što ne lupne u neki stup od čuđenja kada je u prolazu.

A dobro neću da vas zamaram stalno zamisli, nego zamislite da sada pričam istinu.

Tako je moj tata kupio praavi veliki autobus. Da i u njemu je napravio pravu kuču. To je baš lijepo imati kuču u autobusu, nemaju to sva djeca, a ja imam. A onda jednog dana dok još spavam odjednom čujem kako se naša kuča pokreće.

Naša kuča postaje putujuća. I tko bi sad mogao sve ispričati što sam doživjela. Ne nismo imali televiziju, nisam to ni znala što je. A i što mi je i trebala, kad sam gledajuči kroz sve prozore naše kuče gledala stalno drugačije krajolike.

Kao dijete shvatila sam da počinje veliko putovanje.



I tako putujemo punih sedam godina, od sjevera prema jugu od juga prema sjeveru. Tata mi usput priča o zemlji u kojoj se je rodio. Zemlja je to sombrerosa, kotačkastih buba raznolikih boja i naravno zlatnih plaža. A mama se uvijek sva pretvori u uho. Da zaista mi je bilo lijepo.

A meni su se zapravo svidjeli svi krajolici, jer uvijek su bili različiti, a roditelji su me naučili čitati i mnogo toga lijepoga. I naravno i sa sestrama sam se rado igrala.

Tata me je učio glazbi, puno je to bila načina glazbe, ponekad nisam ni znala od kud on sve to zna, no primjetila sam da je najviše volio pjesme na španjolskom.

I onda je autobus nakon dugog putovanja stao. Iskrcao nas je tata ne u San Jose-u nego u nekom drugom San, no dobro.

A tata mi je rekao da trebam pjevati, kako bi usavršila moj lijepi glas. I njega sam vježbala svugdje gdje sam stigla. I opet nas je put odveo. Ovaj put do velike zemlje Kanade. Več sam bila narasla.



Pjevala sam na raznim mjestima, raznim ljudima. I primjetila sam kako im je drago kad me slušaju.

Kako sam u svom mladom životu skoro uvijek putovala sam se ponekad pitala gdje mi je domovina. Malo mi je bilo teško jer gdje god sam došla je nedostajalo ono nešto da se osječam kod kuče.

I usput sam nasnimila i prvu ploču. Da tata je pazio da to bude na španjolskom. I kada sam se umorila od putovanja i sviranja otišla sam svojim sestrama. I bila s njima zajedno - u pravom cirkusu. A i cirkusi poznato je putuju. A jednom i takvo putovanje završi.

Odlučila sam stanovati u Montrealu. Da baš tu mi je bilo najljepše I počela sam pjevati i ne samo španjolski, što je tata nelako podnosio.

I nasnimila svoju drugu ploču. Ona mi je kao nekakva cesta. No najviše volim kada sam na pozornici, tada sam najsretnija. I evo što mi je napisala jedna Kristina:

"If you ever been blue and in the middle of the night feeling lost and unsafe, just play this beatifull voice and the world just be completly different. Talent in every note. Cheers Lhasa."

Lhasa de Sela - pjesme slijedom: "De Cara a la Pared", "La Frontera", "Con Toda Palabra", "Anywhere On This Road"

take-it-easy @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, rujan 8, 2007



Ponajprije nešto vrlo staro. Neznam jel je to i najstarije, što sam ikada stavio. Naime u jednom postu o korijenima glazbe sam stavio upravo snimku iz te ili slijedeće godine.

Riječ je ovdje o prvom filmu "Alice in Wonderland", koji je nakon ovog u sljedećih sto godina nasnimljen kako piše na videu barem 23 puta, ako se ne varam.

Inače glazba, koja prati taj filmski zapis je od Claude Debussy-a.

Ako se pitate, što mislim večeras napisati, pa vidjeti čete, sve ću vam pojasniti.



Sječate li se vašeg djetinjstva? Pa ako ste i ponešto toga zaboravili, pogotovo je teško se prisjetiti onih najmlađih dana, dovoljno je pogledati zaigrano dijete, koje što mu je svojstveno, živi u svojem svijetu mašte.

Ne nisu tom dijetetu potrebne ni posebne igračke, ono naprosto izgrađuje svoj imaginaran svijet koji to zapravo i nije. To su ti dani mladosti kada nam treba ponajmanje materijalnih dobara da bismo bili - sretni.

A igračke? Pa ako ih ima - dobro. No one nisu nipošto presudan faktor u stvaranju dječje mašte. Poznato je da djeca, koja dobivaju mnogo igračaka, što ih više dobiju, to kraće koriste. Pogotovo ako je riječ o takvima, koje ne potiču dječju inventivnost.

A ja sam se odlučio da vam preko nekih filmskih isječaka i izabrane glazbe malo približim taj tajni svijet naše mašte, kojeg se ni mi odrasli ne trebamo odreknuti - dapače.



Može se promisliti, da sam tek tako "stavio" neke spotove, no to nije nipošto tako. Naime pažljivo sam birao i filmske materijale i odgovarajuču glazbu.

A i jedno i drugo imaju nešto zajedničko. U filmovima je velikim dijelom prikazan svijet kakav je nastao u mašti onoga, koji ga je stvarao. I gledajući različite isječke, bili oni veseli ili manje, uvijek ćete pronači jednu toplinu, jedan ljepši svijet - kakav doista i postoji.

Naime nije sve ružno što nas okružuje, nego mnogo ovisi o nama samima. To što smo odrasli nipošto ne znači da moramo biti lišeni lijepih osječaja, od onog što i naše duše grije.

Znam možda se pitate gdje su nestali oni dani bezbrižnosti, te ustupili ljepotu sivilu.



To je zapravo došlo zbog puknuča jedne važne karike na putu od djetinstva prema zrelijem dobu.

Jer odrastanje ne znači da se trebamo od mnogo toga oprostiti, več samo činjenicu da kao odrasle osobe imamo svoje dužnosti, koje međutim ne bi trebale uništiti mnogo onoga, što smo još kao djeca naučili.

I ako nam se čini da je sve nepovratno prošlo, nestalo, to nipošto nije tako. Ponekad kao i djeca trebamo nanovo učiti.

A upravo ove snimke sam sa tom nakanom pripremio. Obično je riječ o nekom filmu, koji ima barem u nekom dijelu svoju komponentu fantasy, ili je film opčenito takve vrste.



Ima ovdje i jedan film, koji je tužan. No i on nosi svoju toplu poruku. I jedna "zelena milja" može biti mjesto koje svoju toplinu nosi, ma koliko to izgledalo proturiječno.

Naravno ovdje je riječ o jednom izričaju, gdje su oni koji su osuđeni na najteže kazne ustvari štičenići onih, koji im trebaju biti pratnja na tom zadnjem putu. Ima mnogo simbolike u ovom filmu sa toplom ljudskom porukom.

Ovim putem se i ne mogu zahvaliti svim onim ljudima na www koji su pažljivo birali glazbu uz određene filmske scene i time tim istima dali još jedan dublji kontekst.

Ja vam želim poručiti samo jedno - ne bojte se u sebi iznova otkriti ono što je možda negdje duboko začahureno, a što zaslužuje imati mjesto u vašim osječajima.

Jer taj "fantasy" nije ništa drugo nego spoj svih vaših plemenitih osobina, koje imaju u vama svoje čvrsto mjesto, a ponekad kada dođe pravo vrijeme, mnogo ljepoga - ćete podijeliti.



Za kraj nešto posebno lijepog. Možete poslušati glazbu jednog umjetnika, koji više nije među nama.

Israle Kamakawiwo'ole je bio jedan od najznačajnih glazbenika Hawaja, koji je upravo sa albumom "Facing Future" te posebno svojom interpretacijom prelijepe pjesme "Over the rainbow / What a wonderful World" postao svjetski poznat.

Pjesmu se može ćuti u cijelom nizu tv-serija, a služila je i kao filmska glazba. Više o tome rijeći pri kraju, gjde sam napravio što je moguće bolji popis. Naime nisam sve te filmove pogledao, pa se moram pouzdati u ono što sam pronašao napisano.




Filmovi i glazbeni zapisi slijedom:

1. "Alice in Wonderland", nijemi film, 1903.g., glazba Claude Debussy
2. "Peter Pan", pjesma "If We Hold Together", Diana Ross
3. "Harry Potter", "Wonderful Life", izvedba Mathilde Santing
4. "Edward Scissorhands", skladba "Immortal" - Evanescence
5. "The Green Mile", - "Nothing Else Matters" - Metallica
6. "Kate & Leopold", - "Until" - Sting
7. Israel Kamakawiwo'ole - "Somewhere Over the Rainbow"
( pjesma je korištena u filmu "Meet Joe Black" )

Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).
take-it-easy @ 21:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, rujan 7, 2007



Dragi prijatelji od srca vam hvala za svaki vaš poklonjeni glas. Znam netko će reći pa nagrada je samo DVD.

No on nije ni tako važan, mnogo značajniji ste vi, koji ste dali glasom svoju podršku.

Ovog prošlog ljeta i nisam imao dovoljno vremena da napravim sve što sam želio. Nadam se da ću što više od toga uspijeti u narednom razdoblju. Čeka me još puno posla.

Slobodno mi pišite, možda najbolje preko maila, vaše sugestije, kritike, jer premda ovo radim iz svog gušta, me još više veseli kada vama učinim radost.

Obzirom na događaje, koji su proteklih dana rastužile cijelu našu Domovinu, sam se tim povodom opredjelio za jednu mirniju pjesmu.

Radujem se svim našim budučim susretima - dragi blogeri.

Take ( It Easy )


take-it-easy @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2007



Kad bi Bog bio nemilostiv, vjerujem da nam se ne bi milostivo svaki dan sunce, oblaci, nebo, zvjezde smiješile.

Nemilostivi su prije svega ljudi, koji upadaju svjesno ili nesvjesno u zamke neljudskosti. 

Pročitaj kompletan post
take-it-easy @ 11:19 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2007



( "Society's Child", album Janis Ian, 1967.g. - tv nastup )

"Come to my door, baby
Face is clean and shining black as night
My mama went to answer
You know that you looked so fine
Now I could understand the tears & shame
She calles you boy instead of your name
When she wouldn't let you inside
When she turned and said-
But honey, he's not our kind
( from "Society's Child" )



( "Jesse", album "Stars", 1974.g, koncertna snimka iz 90.tih )

Poslije, prije, sada postoji taj jaz, prije bio je ozakonjen, formalno potom izbrisan, prije je otpjevala newyorška djevojčica svoju pjesmu, bezkompromisno dajući poruku, ja sam dijete društva, obrasce ponašanja ne smijem dovesti u pitanje, možda kasnije, no sada ne. Godina 1967.

Janis Ian je rođena prije više od pedeset godina u New Yorku i bila je nadarena još od malena. Rano je naučila govoriti, no i svirati klavir. No ono po čemu se je razlikovala od drugih, ona je več bila dijete tekstopisac, a upečatljive tekstove pisala je i kasnije.



( "In the Winter", album "Between the Lines", 1975.g. )

Te 1967. godine je napisala, a i otpjevala niz za tadašnje? doba provokantnih pjesama. Najpoznatija je upravo bila "Society's Child", koja govori o ljubavi dvoje teenagara, i boji kože, koja je sprečavala da budu zajedno. I ta jednostavna pjesmica je sve drugo, nego to bila, ona je bilo kao "vruče gvožđe" za izdavače gramofonskih ploča, radio postaja itd. I da nije bilo Leonarda Bernsteina, možda se u budučnosti više nikad za tu pjesmu ne bi ni čulo, ni za Janis Ian.



( "At Seventeen", album "Between the Lines" , snimka iz 1976 )

Ta prva upješnica je za tada 15 godina staru djevojčicu bila pravo opterečenje, jer tadašnja Amerika velikim dijelom nije bila ni spremna, niti je željela takvo što slušati. Napredno okružje u New Yorku, gdje je kao klinka upoznala niz glazbenih ličnosti poput Janis Joplin ili B.B.King, nije bilo dovoljno da nadjača svu tu netolerantnost i isključivost, što je bilo čvrsto utkano u kolektivnu svijest večine.



( "Tea and Sympaty", album "Between the Lines" )

A za umjetnicu je to značilo da je dugi niz godina morala paziti ponajprije na svoju osobnu sigurnost, a u nekim dijelovima Amerike nije ni nastupala.

Frustracije koje su joj bile nametnutne, kao i nesigurnost u svezi vrijednosti vlastitog stvaralaštva uvjetovali su vremenski odmak u smislu stvaranja.



( "Will You Dance", album "Miracle Row", 1977.g. )

Početkom 70.tih se Janis vraća glazbi. Još kao dijete je počela skladati svoju legendarnu pjesmu "Jesse", posvečenu vojniku izgubljenim u vihoru vietnamskog rata. Jesse doživljava i niz prepjeva, od kojih je najpoznatiji onaj od Roberte Flack.

Sredinom 70.tih opraštajući se simbolično od maloljetnosti pjeva pjesmu svog života - "At seventeen". Njome postiže svjetski uspjeh i niz glazbenih nagrada. Pjesma se nalazi na albumu "Between the Lines", koji objedinjava na neki način njene napoznatije skladbe iz tih godina. Neke od njih ćete moći čuti i ovdje.



( "Tattoo" - album "Breaking Silence", 1992.g. )

Sve do 83. umjetnica je održala velik broj nastupa, objavila niz ploča, te se odlućuje napraviti ponovnu stanku u nastojanju da pronađe mir i da se posveti pisanjem stihova i nekim drugim aktivnostima. No mir za nju nije predugo trajao, jer preko noći postaje i bez novaca i autorskih prava svojih pjesama.

No to nije značio kraj. 86. ona seli u Nashville te se tamo prema vlastitim riječima počela osječati – domače. Čak je i cijeli album posvetila Tennessee, surađujući i sa Dolly Parton.



( "When Angels Cry", album "Revenge", 1995.g. )

Janis Ian stvara još i dan danas i njena glazba postaje sve angažiranija. Preko svojih pjesama ona obrađuje goruče društvene probleme, pa čak i one iz prošlosti.

Ova umjetnica je svjesna svog poslanja. Otvoreno govori da nema neki posebno lijep glas, niti da može zadiviti svojom pojavom na pozornici. No nešto drugo može, a to čini cijeli život. Preko svojih pjesama ona komunicira sa publikom o temama, koje je često teško na drugačiji način dotaknuti.

Nju, koja je od glazbene industrije bila prevarena, te je mukotrpno otkupljivala autorska prava za vlastite skladbe, krasi osobina da je prije svega tolerantna i da joj novac ni slava nipošto nisu najvažniji.



( "Black & White", album "Hunger", 1997.g. )

Preko svoje web stranice i foruma ona komunicira sa svojom publikom i stvara jedan odnos povjerenja.

Nažalost je Janis Ian mnogima nepoznata, a to nipošto ne zaslužuje. Jer njenom glazbom se je rado poslužila i jedna Joan Baez i cijeli niz glazbenika.

Teško je bilo prikupiti materijal, a pogotovo postiči dobar presjek njenog stvaralaštva jer je mnogo toga nedostupno.




( Janis Ian - tribute )


Upravo taj nedostatak videozapisa me je potaknuo da i sam napravim jedan mali slideshow. Odlučio sam se za pjesmu „Tattoo“, koja je posvečena progonu židova.

Ukoliko imate pitanja slobodno mi se obratite, a ako želite steći čak i samo djelomični uvid u njen rad tada ćete morati doslovce potražiti podosta izvora.

I inače je u njenom životu bilo dosta toga neobičnog – upravo u Japanu je stekla veliku slavu, a pjesmom „Will you dance“ je bila mjesecima u toj dalekoj zemlji – number one.

Želim vam ugodno slušanje.

Take ( It Easy )


take-it-easy @ 21:47 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1555852
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.