Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog - rujan 2009
srijeda, rujan 30, 2009

Kaže se da su umjetnicima i umjetnosti otvorena sva vrata ovog svijeta. Na primjeru dviju posve suprotnih ličnosti (a i umjetničkog potencijala) valja dobrano preispitati ovu "izreku".

Naime dok je jedan stariji gospodin vjerojatno požalio što je ponovno ušao u zemlju čokolade, satova i sira, drugome je inzistiranje na ulasku donijelo možda još i veće nevolje.



Marko Perković Thompson

Nisam ga baš u skorije vrijeme imao namjeru "ugostiti" na mojem blogu, no vjerujem da ipak ima razloga da ponešto napišem, naravno iz moje perspektive.

Da se odmah ogradim od njegove glazbe. Ne volim ju, niti su mi drage mnoge njegove izjave, ikonografija, euforija na koncertima itd. No razumijem. I slobodno me pošaljite na virtualnu lomaču. Ionako je trenutno u modi sve što je "sveto" ili sveto što je moguće više - gaziti.

Imamo Hrvatsku. Poznata rečenica našeg prvog predsjednika. Nažalost vjerujem da se isti okreće u grobu (kao i neki likovi iz najvećih mora filmova sjajnog redatelja Polanskog) kada vidi što je nastalo od "dijeteta". Taman negdje oko svoje punoljetnosti naraslo stvorenje je očerupano, obespravljeno, gladno, traži blago po kontejnerima. A oni koji su ipak se najviše se potrudili, jer najlakše je voditi bitke iz udobne fotelje toplog doma, doslovce su marginalizirani, shvaćaju vjerojatno još senzibilnije što nam se strašno dogodilo. I kao šlag hrvatska javnost šutke prelazi preko činjenice da se prema nekima vode djelom "kafkini" procesi ne zato što bi isti bili nužno toliko krivi. Ne, ne tek njih treba ušutkatati, zajedno sa svim onima koji su "legalno" ušutkani da se slućajno ne bi digao glas protiv? i narušila predivna EU idila jedne bankrotirane zemlje.

I koliko god zvući otrcano, jedini ispušni ventili u tom jadu i ćemeru su spektakularna prvenstva u nekim "spaladiumima" (o zemljo toni, samo toni) i naravno priredbe koje mobiliziraju mase. Da "braća" su ih doista izdala, no izdani smo svi mi koji smo željeli jednu drugačiju, demokratsku Hrvatsku.



Roman Polanski

Kada promislimo o doista slavnom redatelju onda nam onako proizvoljno padaju na pamet nekakvi vampiri, đavli, psihopati, izgubljeni likovi izmedju svjetlosti dana i mraka vlastitog mentalnog ponora. Jel se redatelj tek poigravao sa ljudskom psihom, dušama kada su ga zaokupljale neke "izvitoperene" teme? Kako to da je stvorena ona čuvena "đavolja beba"?

Nikada nećemo saznati istinu jer je njegov život bio savršen scenarij najstrašnijeg horor filma. Od dubokih ožiljaka iz djetinstva gdje je na svojoj koži osjetio progon židova, pa sve do adoloscencije kada postaje žrtva zlostavljanja, gotovo nikada nije živio u miru. Tek doživljeno je njegovom "genijalnom" umu, gdje često neznamo gdje počinje strava a gdje gluma, poslužilo da stvori niz veoma upečatljivih filmova.

Ipak najstrašnije mu se dogodilo daleko prije sadašnjosti kada je na bestijalan način usmrćena njegova supruga. Sve poslije je bilo nešto kao konačno odricanje od mogućnosti da će se poneke rane moći izbrisati ili barem zaliječiti. A nanio ih je i sam, ne tako strašno kao sljedbenici Charlesa Mansona, no tridesetak godina stalnog izmicanja pravdi? ostavilo je na njemu trag. Ne, ne valja mu na tom pljeskati, tek razumijeti.

Filmska povijest će za Romana zasigurno nači zasluženo neko posebno mjesto, neovisno o njegovoj osobnoj tamnoj epizodi, isto kao što će možda jednom politolozi, sociolozi navoditi primjer M. Perkovića kako je lako zaokupiti mase kada su posrijedi neki "viši" ciljevi. Povijest oćito nikako da naućimo.


take-it-easy @ 23:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, rujan 22, 2009

Tekst početni

Jeste li ponekad bili razočarani vjerojatnom činjenicom da iq test ne biste baš tako sjajno položili i to zato jer vam ne uspijeva u razmjerno kratkom vremenu "pametno" riješiti određene zadatke. Pa kako da se na brzinu snađete sa nekim kvadratićima, krugovima, labirintima i da u svemu tome nađete razumnu logiku. Naravno pa niste očito dovoljno pametni.

Tekst sljedeći

Jeste li ikada razmišljali o kontejnerima? Dakako da jeste. No jeste li ikada promislili do kakvih silnih neprilika možete doći ako se nađete u krivo vrijeme na krivom mjestu. Kod kontejnera.

Tekst o drotovima

Valja o njima pisati riječnikom punim blagosti, jer ne daj Bože nekog uvrijediti, ipak su oni pametni, plemeniti i čuvari reda i poretka. Ima ih onih običnih i onih malo manje običnih, da se izrazim možda bolje - specijalnijih.

Tekst o onim specijalnijim i vama na pogrešnom mjestu

Nalazite se u gradu, taman ste ispili limenku piva, naravno niste sami (pa u gradu ste) a ono od negdje izviru oni specijalniji. Limenku bacate u kontejner, a drot gledajući izdaleka vas promatra.

Epizoda

"Što si to ubacio?" "Pa praznu limenku", veli mlađahni, neiskusni, zbunjen i đabe mu njegov vjerojatno visoki iq. Drot počne prekopavati i pored zgužvanjca od limenki pronađe smotoljak (kasnije će se pokazati da je to bilo 1,3 g nekakvog piza).

Egzekutiva, legislativa

Zbog visokog iq drotovi su naravno uvijek u pravu, a časne sutkinje i suci također. Zbog njih možete dospjeti na vama neuobičajena mjesta komunikacije. Drot veli "Vidio sam da je optuženik ubacio nešto na vrh kontejnera, a na vrhu je bio piz". Mladić se buni, iskrenom mladošću pokušava objasniti, pa nisam bio ja tamo sam. Neznam tko je ubacio taj piz. Đabe. On je - guilty.

Epizode žalbene

Nije nikada provjereno koliki je Franzu K. bio iq, no znao je samo da ga se progoni, prati, bezizlazno. Mladić se žali, a njegov predmet putuje diljem Lijepe Naše. Kao da se nitko ne želi baviti tim kapitalnim nedjelom.
I na kraju ipak, tamo u nekom gradu nakon četiri godine donešena je konačna presuda. Kriv je, sve žalbe se odbacuju.

Tekst skorozavršni

Mladića do srži boli sva nanešena nepravda. Ne neće ga strpati nikamo, dovoljno da je osuđen i da su drotovi, sutkinje, cijeli državni aparat još jednom uknjižili uspjeh u "Nacionalnoj strategiji za suzbijanje zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj". Dok bude prolazila jedna godina, pa onda još tri netko će ga unatoć svojim slabijim predispozicijama za dobro rješavanje testa iq nećemu podućiti.

Tekst završni

Znaj, sve što ti sada silno smeta, što ti padaju na um mračne misli, svemu tome se trebaš suprostaviti drugačije. Ponajprije čuvaj živce, jer to ti je preduslov da kreneš dalje, da te ne samlju "oni". Razmišljaj agresivno samo kada si doista fizički ugrožen, sada si tek statistička "žrtva". Uznemirenost zamijeni pozitivnim razmišljanjima, ta toliko ima lijepog da ne vrijedi gubiti energiju bez veze. I druži se, no pazi da budeš sa onim pravima, koji neće šutjeti kada će te netko lažno optužiti. I budi kao tvoj "stari"  - take i easy - doslovce.

E da zaboravih napisati da sam jako dobro položio onaj ispit pameti gdje ne moram tražiti logićnost u kružičima.


take-it-easy @ 02:16 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 21, 2009

take-it-easy @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 6, 2009



Kada se pri kraju ljeta ode nešto kasnije na nedjeljni ručak u Lovran, povratak u Rijeku skoro je pred noć, premda se to po ovoj prvoj slici i ne bih baš dalo naslutiti. No bilo je baš tako. Časna pionirska.



A bila mi je želja da napravim pokoju fotku na vjerujem Riječanima najmilijem mjestu, zvanim Molo longo.
Naime pedesetak godina je to građanima bila zabranjena zona za šetanje, tako da grad nije dugo godina imao svoju nekakvu rivu. Tek Gat Karoline riječke, koji je medjutim gledao upravo na Molo Longo, pogled na otvoreno, plavo more bio je tek sanak.




A kako se kaže da nije svako zlo za zlo, tako su se s padom gospodarske aktivnosti, a i zbog nekih drugih promjena poćeli stjecati uvjeti da taj voljeni Molo longo prestane biti mjesto zvano - tabu. No nije išlo baš sve tako brzo kako su građani htjeli, željeli.



Naime kao što je to poznato u "Lijepoj Našoj" na mnogo štošta potrebno je čekati i više nego što je objektivno potrebno, no treba shvatiti da nije bilo lako uskladiti lučku upravu, Carinarnicu i Pomorske policiju i da svi skupa skuže, hej pa nema razloga da se taj prostor ne prepusti i - građanima.



I tako je prošlo punih pet godina od ideje do realizacije, a godine 2007. su se Riječani na jedan jedini dan smjeli slobodno kretati na najomiljenijoj šetnici. To je bio "Dan otvorenog lukobrana".  I konačno datuma za pamćenje - 9.7.2009. službeno je otvoren riječki lukobran. Na radost Riječana i svih gostiju grada.




Ne nisam bio prisutan kod otvaranja,  bio sam u gužvi oko posla.

No ako ponekad vidite jednog malo starijeg, sjedog, sa naočalima i obaveznim slušalicama na ušima, e onda je to vjerojatno "Take" koji se usudi reći da mu je ovjde ljepše nego na stotinu ....nekih drugih riva (da se ne bi netko slučajno uvrijedio).




Vi sigurno znate onaj fotografski termin "uslikaj dan", ma to meni ne može nikako poć za rukom. Jer ponajprije se moram naspavati, a ne da mi se cijeli dan biti u sprintu za napraviti fotke, pa ne zove mi se blog slučajno "Take It Easy".



Ne, ja sam si uzeo tek sat i to taman pred zalazak sunca. I valjalo je prođipati od početka do kraja službeno 1740 metara dugog lukobrana (e taj broj trebate pomnožiti naravno sa dva).



Tako sam do kraja stigao gotovo sportski, no nisam propustio ono najljepše, najljepše mjesto za promatranje zalaska sunca u Rijeci, tamo na zidiću ispod svjetionika. Doduše piše nešto kao zabranjeno se penjati, no to ja naravno čorav oćito nisam primjetio. I kada sam stigao nazad vidio preko puta Molo longa na Gatu Karoline riječke nekakve - "iglue".



I nisam vam lagao, izmedju prve i ove zadnje fotke prošao je tek možda sat i koja minuta, napisao sam vam - uslikaj u jedan sat.

Pozdrav svima!

Take_It_Easy
take-it-easy @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1555705
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.