Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
ponedjeljak, veljača 14, 2011
 



Ne nije ni mene zaobišlo, i moja supruga i ja imamo na neki način „jednog" u kući makar isti i fakultet završio, i inače poprilično bio ono što bi se reklo „normalan". Duga kosa? Ma i ja sam ju imao. Zvučna glazba? Ma i ja sam ju slušao i još slušam. Sex, drugs & rock'n roll? Pa i ja sam svašta isprobao no droge kao naš „zombij" e to pa ne. No da se vratim malim vremeplovom 20, 30 pa i više godina unazad.

Bilo je to vrijeme kada smo i mi otkrivali nove slobode, kada je bila tzv. „seksualna revolucija" kada su prvo sramežljivo a onda sve više i u naša kina stizali filmovi poput „Emanuelle", „Posljednji tango u Parizu" (Bog dao pokoj vječni Mariji ne djevici nego Schneider). I izlazili smo i mi u disko-klubove, plesali uz „živu glazbu" no sve skupa nekako se zbivalo između osam i dvanaest navečer tako da se nismo budili poslijepodne kao da živimo nekim „vampirskim" životom.

 

No sada je sve puno drukčije i nešto se čudno događa da je meni zapravo ovih „zombija" žao – jer ne mogu drugačije a da ne konstatiram kako su isti blago rečeno – dezorijentirani.

E pa da krenemo sa muzikom, ona je meni za osjećaje izraziti nešto najljepšeg, pri čemu ne moram nužno spomenuti „ozbiljnu" glazbu nego idemo na nešto jednostavnije. Tako su i Doorsi koji su zahvaljujući Jimu Morrisonu svirali prilično mračno trudili se da budu i melodiozni, dobri primjeri su pjesme „Love her madly" i „Riders in the storm". U usporedbi sa njima su Stonesi bili pravi „janjci". „I can get no satisfaction" nije htio promijeniti svijet, bila je to tek jedna dobra fora za još bolju zabavu. I da ne pišem o Beatlesima i njihovom stvaralaštvu.

Za razliku od prije nestalo je one „groznice subotnje večeri" kada smo se osjećali kao „Dancing queen" ili dancing king, kada smo s nestrpljenjem čekali onaj blok sa sentišima, Percy Sledge - „When a man loves a woman", Stonesi i njihova„Angie" ili nešto treće. 
  
   
Pitao sam nedavno jednog poznanika, prijatelja pošto taj živi dijelom tim „zombijevskim" načinom života da mi pojasni pošto ne provodim cijelu noć vani što se zbiva npr. na brodu plesa „Nina", u „Terminalu" ili „Palachu", pitam ga kada otprilike počinje blok laganica.

E toga više nema veli, jer ako se pusti sentiš ljudi se razilaze, ili započinje plesati ženska sa ženskom. Pri tom nije mislio na „lezibijke" koje Balašević spominje u „Namćoru".

I da nastavim to „objasniti" muzički pošto ipak subotom napravim noćni đir po gradu. Općom glazbenom slikom najčešće dominiraju jednolični, zatupljujući zvukovi, gdje je glavna značajka u što jačem korištenju basa. Severinin glazbeni opus kog se inače ježim je naspram tome pravo milozvučje . Dum, dum, dum i koliko puta dum da ako to čuješ nekoliko sati zaredom za nešto osim dum sposoban slušati i nisi.

 

I da skratim, u kasnim noćnim satima, jer prije ponoći se ne događa ionako ništa „važnijeg" u cijelom gradu je pored tog dum, dum još i opća lokačina a još više deračina. Nema tu izraza neke istinske radosti na licima jer akteri najčešće sebe i nisu previše svjesni. Ti „zombiji" u što spada obavezno škljocanje da se osvane istomišljenicima na njihovim facebookovima u svojoj ludoj „zabavi" i ne mogu a da doslovce ne zapišaju i moju ulicu, a i mnoge druge naravno, pa sam zbog takvih dospio čak i u novine

( http://www.rijeka051.com/communius/1253-rkunal-kruna-ulica.html )

a gradonačelniku poslao povratnicom sliku u A-4 formatu nečeg vrlo neprimamljivog. No to što sam digao na noge komunalne službe mene ne veseli mnogo. Naime to je uklanjanje samo simptoma no ne i "bolesti".

 

Grad Rijeka i ne samo Rijeka je postao utočište „zombija" koji vikendom napuštaju ulice taman kada počinju voziti ne prvi nego još malo kasniji autobusi. Tada se vraćaju svojim roditeljima kojima „ne smeta" što im dolaze oblokani, niti što su im sinovi i(li) kčeri vjerojatno pridonijeli kužnosti grada nego su sretni da su došli čitavi ili barem uglavnom neogrebani. A ako je to slučajno subota onda će ti „zombiji" prespavati skoro cijelo vrijeme danje svjetlosti a pjesme kao npr. „Good Day Sunshine" ili „Walking On Sunshine" sjetno će slušati tek roditelji. „Zombijima" takvo što je suviše apstraktno.



dami1621 @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 30, 2008



Jel vam se čine nešto poznati ovi baloni, balončići? Ne, nisu to oni od one "čuvene" banke gdje je uvijek precrtana riječ "možda". E danas sam u glavi precrtao tu riječ možda i odmah se dao na posao.

Imam scanner, nemam software. Ništa zato - mogu ga nabaviti. 

No nemam ni "twain". E pa mogu i to priskrbiti.



Sve nabavim i restartam kompjuter, mogu i skenirati. (Pismo naravno)

I dok čitam što čitam pitam se pitam koji ili koja (neću sad vrijeđati beštije) je imala toliko pameti ili obraza da takvo pisamce sastavi. I još potpiše. Bravo!!!

Pa --bite se vi Zagrebačka Banka. Ne samo možda, sasvim sigurno mogu bez vas. A balonima razveseljevajte druge.

Na zdravlje svima, ljetni stil se nastavlja - light of course.



I ako vas slučajno zanima što je bilo sa  tridesetak kuna - plaćeni su, no još prošli vikend. Bye bye Zaba....


dami1621 @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1553451
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.