Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
ponedjeljak, studeni 30, 2009



"Ground control to major Tom
Ground control to major Tom
Take your protein pills and put your helmet on
(Ten) Ground control (Nine) to major Tom (Eight)
(Seven, six) Commencing countdown (Five), engines on (Four)
(Three, two) Check ignition (One) and may gods (Blastoff) love be with you"



Svoj prvi "zvjezdani" trenutak je razmjerno mladi David Robert Jones doživio tamo negdje početkom šezdesetih. Tras, bum ravno u oko, a sve naravno zbog neke djevojke.

No, to je bilo tek jedno "fizičko" iskustvo. Put prema visinama, glazbenim uzvišenjima trajao je dosta dulje. Ne, nije bilo da se David nije trudio, no trebalo je vremena da sve nekako dodje na svoje mjesto.



Još kao teenager ga je zanimala glazba te je naravno slušao ploče. Oduševljavao se rock'n roll zvjezdama 60.tih, a upoznavao je i jazz. U vremenu kada su dečki iz Liverpoola već bili na veliko poznati on je bio na svojim glazbenim začecima. I ne dovodivši u pitanje neprocijenjivu vrijednost mnogih sastava i pjevača iz tog desetljeća vrijeme će pokazati koliko će on mnoge u mnogo čemu nadmašiti.



Kada je 1964. godine izdao svoj prvu singlicu sa svojim sastavom The King Bees zvučao je nekako kao Beatlesi nešto ranije. Naravno da nije kasnije postao poznat kao David Bowie gotovo nitko na kugli zemaljskoj ne bih znao za to vinilsko zdanje pod naslovom "Liza Jane". I tako je bilo još podosta sastava s kojima se je trudio uznapredovati. A sve to je trajalo od 1962 pa skoro do deset godina kasnije.

Jedna od karakteristika opstanka u raznim "planetarnim" uvjetima je bila njegova prilagodba. Nikada u njegovoj pokazati će vrijeme mnogogodišnjoj karijeri ga se nije moglo svrstati uz točno određeni glazbeni žanr. Nararavo pri tome ne mislim na osnovne pop i rock odrednice već na mnoge one facete, pa i temeljnije pravce.



Dok je u šezdesetim godinama svirao blues, je pri prelasku u sljedeće desetljeće već bio kod popa. Pojednostavljeno naravno.

Mnogo se je izdogađalo tih šezdesetih godina. Sastavi kao The Beatles, The Rolling Stones i mnogi drugi. Društveni pokreti, hipi-kultura i flower power, anti-ratna glazba, teški rock i mnogo toga drugoga je početkom sedamdesetih došlo kao u nekakav glib. Ne glazba nije prestajala, no putevi su postajali drugačiji. No jedan od utemeljitelja svih tih promjena je bio upravo - on.



David Bowie koji je kroz šezdesete "pratio" razne glazbene pravce zapravo možda sam i nesvjesan toga je bio oslonac drugima u vlastitom razvitku, što će najbolje pokazati sedamdesete. On je vodio svoje revolucije, no one su bile glazbene naravi, a očito ga je fascinirao i čovjekov let na u svemir kada je komponirao svoj "Space Oddity".

Sa glazbom je bio međutim ispred svog vremena, premda ljudi već bili zakoračili i na mjesec. Prije nego će razbuktati ne samo svoju maštu sa majorom Tomom uzbuditi će svijet psihodelično-hardrockerski svojom pjesmom "The Man Who Sold the World". A prije svojeg konačnog komercijalnog probitka će komponirati još jedan album u svojim mnogobrojnim mjenama.



Biti će to "Hunky Dory", album koji će tek kasnije, jer je i s time bio ispred svog vremana, dobiti zasluženo priznanje. Albumom sa elementima folka, art-rocka, budućeg punka će "prodefilirati" Andy Warhol, Bob Dylan, na neki način i Neil Young, razmišljanja koja će se konačno iskristalizirati onim što je došlo 1972.

Na početku sam spomenuo Majora Toma. E to je bila tek najava pojave androida imena Ziggy Stardust, utjelovljenje novog David Bowie i "Spiders From Mars" kako se je zvao njegov sastav. Bila je to na početku 70.tih prava glazbeno-scenska senzacija. David Bowie je ponajprije trebao dobro "uzdrmati" glazbenu publiku. Naravno to je u ono doba odlično funkcioniralo kada preko svih mogućih glasila razglasite da ste GAY, usto se počnete oblačiti da se nezna jel ste žensko ili muško, obojate kosu i lice u za ono doba šokantno-ekscentrične boje.



To je bila vanjština, no ona je bila tek vizuelna manifestacija glazbenog događaja. Trebalo je biti u to vrijeme živi svjedok njegovih koncerata koji su bili jedan kolaž mnogo čega i prije svega način da se konceptualni album "The Rise and Fall Of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars" na najbolji način prenese na pozornicu.

A to je David Bowie-u savršeno uspjelo. Preko središnjeg izmišljenog lika Ziggy Stardusta (a publika ga je na neki način poistovjetila sa samim Davidom) napravljen je savršen scenski nastup koji je na neki način sažeo glazbena iskustva možda i cijelog jednog desetljeća. Ne samo da je tu bilo psihodelije, rocka, pantomime, kabarea, neobičnih instrumentalnih rifova, puhačkih aranžmana. Tu je bila i priča koja je publiku doslovce prikovala. A Bowie je najkasnije sa ovim albumom i scenskim nastupima definitivno postavio sasvim nova mjerila savremene glazbene produkcije.



Zaboravih napisati, a uzrok očito leži u kozmičkim glazbenim potresima koje je David izazvao. Bilo je to vrijeme kada mu je glazba ušla u fazu glam-rock produkcije. No jedino on je sa tim od novinara prozvanim pravcom uspio doprijeti i preko bare. Naravno sve je to rock'n roll bi netko rekao, no trebalo je baš takav i osmisliti.

No u svojoj glazbenoj genijalnosti svojem Ziggy-u nije podario predug život. Što je već nagovijestio skladbom "Rock'n roll Suicide" njegovog glavnog junaka kojeg je "pokopao" na pozornici 1973 zajedno sa pratećim sastavom.



Njegov sljedeći "svemirski" station je bi soul i ritam & blues. No da se ne zaboravi napomenuti da je nekako u to vrijeme bio producent sastava Velvet Underground (mlađima će biti poznatiji njihov član Lou Reed) i Mot the Hoople.

Sredinom sedamdesetih kreće u svoje "osvajanje" Amerike svojim pristupom philadelphia soulu. Nije teško zamisliti kako je u SAD-u odjeknula skladba "Young Americans".



Tu još objavljuje svoj avant-gard rock skladbu "Station to Station" da bi se tek usput preko Londona preselio u - opkoljneni grad, zidovima zagrađeni zapadni Berlin.

Tu će zajedno sa Brian Enom se priključiti u velikoj mjeri njemačkoj elektronskoj glazbi. U tkzv. berlinskoj fazi će nastati tri ključna albuma - "Low", "Heroes" i "Lodger". Jedno glazbeno posve drugačije iskustvo, čemu je pridonio i boravak u tom dijelu Europe. Glazba sada ćesto zvući i mraćno. Instrumental "Warszawa" dobro očarava to vrijeme Poljske i ostalih mjesta u okovima.



Več pri zadnjem albumu trilogije se nagovještuje novo, što možda najbolje dočarava "Scary Monsters" ostvaranje kojim zaključuje sedamdesete. Album karakterizira svježina, radost povratak rock'n rollu. "Ashes to Ashes" je ujedno najveći hit koji će međutim tek koju godinu kasnije biti nadmašen.

No prije toga će David zadno sa legendarnim Queen nasnimiti pjesmu "Under Pressure" isto kao što će veliki kino hit "Ljudi mačke" (original iz 1944. je puno bolji, no ovaj post je o glazbi) obilježiti Bowiew glas. No ne samo to, on će za poznati film "Christiane F." napisati soundtrack.



Kada godine 1983. objavljuje album "Let's Dance" bilo je posve jasno da je ušao u pop mainstream. No nećemo mu to zamjeriti. Jer i pop glazba je zaslužila genijalno dobre predstavnike. Pa plešite i uživajte ili si zamislite neku "China Girl" u vašoj interpretaciji. Zašto se je Bowie odlučio za ono što bi zlobnici rekli "podilaženje masama"? Vjerujem da je naprosto htio napraviti nešto novog. No vjerujem da je tim pjesmama potakao i podosta ljudi da poslušaju i neke njegove manje poznate skladbe.



Neki bi zaključili da je vrhunac njegove karijere bio upravo u vremenu objave ovih pjesama. S time se ne bih baš složio, jer on je postao nešto kao trajna umjetnička vrijednost.

Što je dokazao na kasnijim nastupima gdje je njegova glazba zvučala zrelije i još bolje.

Možda da još napomenem da je 1989. godine osnovao sastav "Tin Machine" koji je prašio pravi hard rock.  David Bowie je bio mnogima ponovna stvaralačka inspiracija.



Kroz devedesete i u ovom tisućljeću ostao je sebi vjeran. Isuviše je toga glazbom zadužio da bismo mogli reći da je njegovo vrijeme prošlo.

Nipošto. Tek je 1997. obilježio pedesetgodišnicu života, a vjerujem prije nego ode prema nekoj svojoj zvijezdi da će na ovom planetu još štošta podariti.

Naravno i on je primljen u kuću slavnih rock'n rolla, po mojem skromnom mišljenju dosta kasno.

Ovaj naš šašavi svijet je zadužio, pa čak da mu je Ziggy bio, što nije, jedino ostvarenje.



Glazbeni zapisi slijedom:

1. "Space Oddity" - album "Man of Words/Man of Music" (1969.g.)
2. "The Man Who Sold the World" - istoimeni album (1970/71) - koncertna snimka
3. "Changes" - album "Hunky Dory" (1971.g)
3. "Life on Mars?" - album "Hunky Dory (1971.g.)
4. "Oh! You Pretty Things" - album "Hunky Dory" (1971.g.)
5. "Ziggy Sturdust" - album " album "Ziggy Stardust" (1972.g)
(The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars)
6. "Rock'n Roll Suicide" -  album "Ziggy Stardust" (1972.g.)
7. "Alladin Sane" - istoimeni album (1973.g)
8. "Young Americans" - istoimeni album (1975.g)
9. "Sound of Vision" - album "Low" (1977.g)
10. "Heroes" - istoimeni album (1977.g) te soundtrack "Christiane F.." (1982.g.)
11. "Ashes to Ashes" - album "Scary Monsters" (1980.g.)
12. "China Girl" - album "Let's Dance" (1983.g.)
13. "The Myth" - theme from Cat People - Giorgio Moroder feat. David Bowie (1982.g.)
14. "Heaven's in Here" -  album Tin Machine (1989.g.) istoimenog sastava
15. "Thursday's Child" - album "Hours.." (1999.g.)

Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).

dami1621 @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, veljača 23, 2007



( "Wuthering Height", album "The Kick Inside", 1978.g. ) 

Kada se je Kate Bush rodila tamo davne 1958. godine, nije naravno nitko mogao znati ćime će nas ta buduća umjetnica jednom podariti, niti koliki će vršiti utjecaj na glazbeno stvaralaštvo uopće.
Ona spada u najsjajnije zvijezde glazbe, koju bih mogli nazvati art rockom. Teško ju je i s nekim usporediti i kada bismo to pokušavali bih možda jedino pronašli neke dodirne toćke sa Björk, koja stvara doduše drugaćiju, ali ipak art glazbu.

I ta mala Kate, još je kao dijete voljela pisati pjesme, napisala ih je mnogo, prije nego što je uopće i netko za nju ćuo.



( "The Man With the Child In His Eyes" , album "The Kick Inside", 1978. g )

Kate Bush je imala sreće da su njene demo snimke došle do "ušiju" slavnog David Gilmoura, te je uspjela potpisati vrlo neobićan ugovor sa EMI - na trošak kompanije je mogla ćak tri godine ućiti komponirati, plesati i mnogo štošta.

Naime, ona jeste komponirala pjesme sama, ali je kao 15.godišnjakinja znala da treba još podosta toga naućiti, da bih pronašla pravi naćin scenskog izražavanja, u što spada i njena karakteristićna pantomima.

I isplatilo se je, ona je svoj san ispunila, a publiku osvojila glasom i naćinom interpretacije, koji do tada nije bio poznat.

Ne samo to, te njene, sada već skoro tridesetak godina stare snimke još uvijek zraće svježinom, kao da su tek nedavno nastale.



( "Wow", album "Lionheart", 1978.g. )

Ovaj drugi album, naslovljen na temelju jednog istinitog događaja, nije doživio komercijalni uspjeh kao onaj prvi.

No on predstavlja logićan nastavak, a svaka pjesma ima svoj dublji smisao, i ne želim ulaziti ovdje u širinu, ako vas nešto zanima imate štiva o tome napretek.

Neki mraćniji tonovi, mistika, erotika i dr. su naprosto od publike zahtijevali više - angažmana ( prilikom preslušavnja )

A najmanje oćito baš "wow", stoga je upravo ta pjesma objavljena i kao - singlica.



( "Babooshka", album "Never Forever", 1980.g. )

Kate je u svojem staralaštvu naprosto "upijala" razne utjecaje, bilo da je rijeć o prastaroj irsko-keltskoj glazbi, jazzu ili npr. glam rocku, koji je bio baš u to doba popularan - sve to se je pretopilo u nešto novo i jedinstveno.


A ova "Babooshka" je ne samo glazbeni, nego i scenski užitak ( naroćtio za mušku publiku ) . Da ne duljim, poslušajte tekst i biti će vam jasnije, ovdje "Babooshka" s miljem pokušava ućiniti svojeg supruga - ljubomornim.

To je možda i njena najpoznatija pjesma, ne znam, nisam vršio "analize", tek se zabavio gledajući i slušajujući to.



( "The Dreaming", album "The Dreaming", 1982.g. )

Ovaj album je stavio publiku nekako najviše na "kušnju". Naime, koristeći svoju umjetnićku slobodu, autorica je ovdje eksperimetirala sa raznim stilovima i tehnikama, te obradila neke ozbiljne teme.

I tako je ovaj album gledajući s komercijalne strane prošao lošije, a istodobno prestavlja jednu pravu umjetnićku vrijednost.

U ovoj naslovnoj skladbi "The Dreaming" se Kate pozabavila problemom Aboriđina, ćiju su kulturu ugrozili upravo - bijelci, tj. oni, koji sebe vole nazvati - civiliziranim.

A nararavno, ovo je tek jedna od ozbiljnih tema, koje su obrađene na ovom albumu.

Ipak ozbiljnosti unatoć, u Velikoj Britaniji je ovaj uradak postigao relativan uspjeh.




( "Cloudbusting", album "Hounds Of Love", 1985.g. )

Na ovom albumu nam se Kate predstavlja u "laganijem" izdanju. Zapravo cd je podijeljen na dva dijela. 

Prvi dio sadržava uglavnom pjesme pop karaktera, gdje možemo ubrojiti i ovaj "Cloudbusting". Pravo je opuštanje pogledati i poslušati ovaj spot.

A u drugom dijelu je isti konceptualnog karaktera. Na neki naćin je ovaj album i odgovor uglavnom neopravdanoj kritici, kojoj je u ono vrijeme bio izložen njen prethodni album.

Istodobno valja naglasti da je kroz cijelo vrijeme svog stvaralaštva Kate izbjegavala neke prevelike priredbe, a družila se je i s mnogim glazbenicima, ponešto od toga ćete moći ćuti i na ovom mjestu.



( "Running Up the Hill", album "Hounds of Love", 1985.g. )

Kao npr. zajednićki nastup Kate Bush i Dave Gilmour, osobom, koja je najzaslužnija za njen poćetni glazbni probitak.

Inaće postoji od ove pjesme videospot, ja ga vidio nisam, a nisu ga vidjeli ni mnogi. Naime taj je bio "preerotićan" - e pa ako vas zanima, portražite.

U svakom slućaju umjetnićka opuštenost i smirerenost kod ovog albuma, govori o njenoj glazbenoj zrelosti.



A kad smo već kod dueta, evo još jednog - sa Peter Gabrielom.

Inaće da sad ne prepisujem. Kate Bush je surađivala sa mnogima, no spisak onih koje je ona inpirirala je doista poduži - evo samo npr. Coldplay ( što nisam stigao još obraditi ), Natalie Cole, Madonna....( ovu posljednju je svojedobno "otprašila" Björk, no to je zasebna tema ).

      

( "The Sensual World" , istoimeni album, 1989.g. )

I onda je nastala određena stanka, jer Kate, kako će se kasnije još više pokazati, nije žurila da po svaku cijenu nešto odradi.

Naravno nije živjela u izolaciji, ali se je posvetila više samoj sebi i nekim osobnim interesima.

I kad se je pojavio taj album, tako karakteristićnog naslova, on je zapravo odražavao njeno stanje.

Prema njenim vlastitim rijećima, je to nekako njen najosobniji album, u kojem prikazuje svu svoju ženstvenost. 

Kako vrijeme brzo prolazi, je taj album mnogima mladima predstavljao nepoznanicu,u skladu s tim je i komercijalni uspjeh kasnio - naravno to za Kate zasigurno nije bio problem.

Nju je mućilo nešto drugo, dva njena prijatelja, s kojima je u to vrijeme surađivala su u to vrijeme preminuli od - aidsa.



( "Rocket Man" suradnja sa Elton John )

Nekako sam se htio zbog mnoštva materijala zadržati samo na njenim albumima, no nisam vas želio ipak uskratiti za jednu lijepu pjesmu, koja se meni u njenoj izvedbi i više dopada.

Taj "Rocket Man" može se pronaći na jednom maxi cd-u, koji je bio objavio "Sir" Elton John.



( "Moments of Pleasure", album "The Red Shoes", 1993.g. )

Ovaj album pokazuje naizgled samo lijepe trenutke u životu Kate. 

No nije bilo tako, tek godinu prije je ostala bez svoje majke, a pjesme kao da prikrivaju svu njenu bol i patnju, koju se nije dalo skriti. No ipak nije to album beznađa, nego i dijelo nade.

Usput, tek kao zanimljivost, na ovom albumu možete pronaći mnoge rock legende, kao npr. Eric Claptona.

I onda je nastalo nešto što se zove - privatni život.



( "King Of the Mountain" album "Aerial", 2005.g. )

Da sada je to već prošlost. No ljubitelji Kate Bush su trebali duugo ćekati da se pojavi ovaj posljednji studijski album - punih dvanaest godina.

Ponekad bih ju i netko pitao za razloge "apstinencije". A ona je naprosto govorila ono što kažu sve majke ovog svijeta - da se želi igrati sa svojim djetetom, i da ju ( u to vrijeme valjda ) ništa drugo - ne zanima.

Ipak kad je godine 2001. dobila jednu važnu nagradu za doprinos britanskoj glazbnoj umjetnostii, ju je to oćito potaklo - da ipak nastane nešto novo.

I nastalo je - dvostruki CD "Aerial" - pravo remek djelo, o kojem želim tek napisati da je koncepcijski podijeljeno u dva dijela. 

U prvom - "Sea of Honey" ( cd 1 ) se bavi nekim važnim osobama, kao što možete ćuti i na gornjem videozapisu. A drugi "Sky of Honey" ( cd 2 ) je lirskog karaktera:



( "Prologue", album "Aerial" )

I naravno o Kate Bush sam mogao napisati još mnogo. No moja želja je bila da ljubiteljima Kate Bush ućinim malu radost, a ostale da malo upoznam sa glazbom ove prave art rock umjetnice.

Trudio sam se glede kronologije napisati toćne podatke, tekst kao obićno sam oblikovao sam. 

Opširnije informacije potražite na njenim službenim web stranicama:

  Želim vam ugodnu zabavu!!


dami1621 @ 14:52 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1553457
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.