Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
četvrtak, travanj 24, 2008



Ne niste na blogu naše drage Beatrice, nego su se njene slike večeras zajedno sa pripadajućim kukcima, lišćem, cvijećem, slatkim medom i još ponečem ugnjezdile baš kod mene. Eto tako smo večeras riješili odmah prvu dilemu. Znaći autor i vlasnik ovih slika je poznat, a ja se zahvaljujem dragoj blogerici Beatrici na velikodušnosti.

Obzirom da ako bude sve u redu sutra započinje jedan moj malo produženi vikend večeras vas neću puno zamarati nekim suvišnim podacima, uživajte u glazbi, a na kraju ću kao uvijek napisati popis.



Vi koji ste pročitali pretprošli post znate za moju dilemu, koju sam pokušao riješiti na način da čujem i vaša mišljenja. Naime uglavnom ste se složili sa menom da po pitanju glazbe i ne trebam baš suviše štediti glazbenu industriju, a po pitanju slika po mogućnosti staviti i naznaku autora materijala.

Toga ću se nastojati pridržavati koliko će biti moguće jer nažalost za neke slike naprosto neznam čije su. No večerašnja glazba na neki način govori čak i o meni, premda sam ja tu sporedna osoba jer tek nešto biram, a glazbene zasluge pripadaju stvaraocima i izvođačima.



Evo ovdje je bila Beatrica u najljepšem dijelu svijeta. A on je svugdje tamo gdje je naše lijepo plavo more od sjevera pa sve do juga. Naravno vi to uglavnom znate koje su me morske spone vezale, no nisam ja jedini takav, znam ja i neke kontinentalce koji govore i mediteranski pa onda mi to bude jako zabavno čitati kad je netko "negdi bio oko frtalj pet" (npr.). Sva sreča što me ne čitaju strogi učitelji hrvatskog jezika jer bi nagrabusio.

No evo sad nekoliko riječi o glazbi. Svi mi znamo da smo u mnogo tome originalni upravo svoji, no istodobno nas veže mnogobrojne spone i to u vrlo pozitivnom smislu.



Tako se glazbenici vrlo rado nadopunjavaju. Svi ste čuli za The Beatles, koje sam ja ovdje već na različite načine obradio. A oni su bili (i ne samo oni) pravi izazov za neke vrlo vrijedne umjetnike.

Naime dobro se zna kakvu vrijednu glazbu su stvarali dečki iz Liverpoola. Glazbu, koja je postajala vremenom sve sofisticiranija, što je u konačnici dovelo do kreativne "eksplozije". A time i do glazbenog razlaza. Večeras ćete ćuti neke prije svega njihove pjesme u izvedbi drugih.



Kada sam pisao o sebi i usporedbi sa onim što radim sam mislio kako upravo sa onim što mi stoji na raspolaganju stvaram nešto novo. A upravo to se događa i sa tim nekim vrlo poznatim pjesmama.

Ne uvijek na jednaki način. Ponekad je naprosto riječ o nekom sličnom prepjevu. No kada ćujete npr. Johnny Casha kako pjeva nešto od Beatlesa ili Simon & Garfunkel onda je to ujedno susret onih najvrednijih stvaralaca u glazbi, i sigurno je da je ono novo nešto što se naprosto doživljava u drugačijem kontekstu, isto kao slike koje ovdje vidite neće na jednak način "funkcionirati" kod naše Beatrice i ovdje. Uživajte!



Večina vas je čula ponešto sa čuvenog Woodstock festivala. E o njemu večeras neću posebno pisati, no upravo tamo je otpjevan možda najsjajniji prepjev jedne pjesme Beatlesa. Tko god poznaje album o Sgt. Pepperu i pjesmu "Help" taj zna i za Cockerov prepjev.

I to ne bilo kakav. Ono što je umjetnik te 69. otpjevao je bilo nešto potpuno novo. Tek je podloga bila ista. Ukoliko želite poslušati tu pjesmu poslužite se tagovima.



Obzirom da sutra mislim ići na put nemam vremena da vam napišem ama baš sve što bi želio. Ono što je znano da mnogi umjetnici svjetskoj sjaja imaju često cijele kolekcije pjesama koje su oni prepjevali. I mogao bi se napraviti cijeli jedan opširan post i pri tome obraditi samo jednog izvođača.

Ja sam se ipak opredjelio da bude malo šarenije, proljetno lepršavao pa nek se nađe različitog. O Jonny Cashu sam pisao, no gledajući sa vlastite distance vidim da je to bilo malo, isto tako je to bilo i kod nekih drugih glazbenika. To je nekako moja vlastita blogerska evolucija koju puštam da ide svojim tijekom.



A budući da ne volim baš pravila možete poslušati Beatlese i u originalu. No dok gledate ovdje Lijepu Našu, usput jedna napomena. Ovaj filmski isječak je iz jednog filma koji bi vam se mogao dopasti  - ako ga niste pogledali slobodno utrošite sat i pol - zove se "I am Sam". Neću vam ništa pisati o sadržaju no u tom filmu glavni junaci radnje obožavaju - Beatlese. Film je to koji na jedan topli način opisuje jednu roditeljsku ljubav  - s preprekama.



Evo nam još jednog ljepotana iz Beatrice kolekcije. A sada možete ćuti nekog koga stjecajem okolnosti još niste ćuli na ovom blogu. Oprostite zbog Neila, biti će o njemu još rijeći nadam se što prije.

A on se je ovdje potrudio da otpjeva nešto doista vrlo zahtjevno. To je nešto sa onog čuvenog albuma "Abbey Road", gdje se ponekad pjesme doslovce pretapaju jedna u drugu. Vrlo zahtjevan zadatak kad se od takvog pravi prepjev. No ja sam poslušao i čak pročitao kritike pravih Beatles fanova koji su bili oduševeljeni ovom izvedbom. Pa uživajte.



A sada jedan bebač, Beatrice je to lijepo naslovila pa možete to kod nje naći, sve je to ona - slikama objasnila, prošetajte do njene arhive pa ćete sve saznati.

Prije otprilike godinu i pol sam dosta opširno obradio stvaralaštvo jedne pjevačice sa sjevera Europe. Večina od vas za nju tada još nije ni znala. No ništa strašno, i ja sam ju otkrio prije svega preslušavajući mnoštvo glazbenog materijala. No večeras ćete ćuti nešto za nju ne sasvim tipićno već jednu obradu jedne poznate pjesme. Pjesma za sanjanje i uživanje.



Zadnjih dana sam razmišljao o nekim glazbenim obradama i mnogo čemu, no neću ništa precizirati jer želim da ponešto ostaje iznenađenje.

Kao svi vi i ja sam se našao u tom vremenskom mlinu koji mi nije dopustio da pripremim sve ono što sam želio. No znam da ste vi svi vrlo strpljivi i da ćete mi oprostiti na ovom skromnom izboru sa još skromnijim riječima.

Evo za kraj sam se opredjelio za ovu doista krasnu ptičicu. A ovaj post shvatite kao jedan lagani izbor čovjeka u tjesnacu s vremenom. No jedno sam svakako želio.

Prije puta - vam nešto i ostaviti.

Pozdrav od Take_It_Easy



Popis pjesama slijedom:

1. Johnny Cash - "In My Life"
2. Duane Allman & Wilson Pickett - "Hey Jude"
3. Joe Cocker - "A Whiter Shade Of Pale"
4. Joe Cocker - "She Came In Through The Bathroom Window"
5. Johnny Cash - "Bridge Over Troubled Water"
6. Eddie Vedder - "You've Got To Hide Your Love Away"
7. Sarah Mclachlan - "Blackbird"
8. The Beatles - "Here Comes The Sun" (isječci iz filma "I Am Sam")
9. Neil Diamond - "Golden Slumbers"
10. Sissel Kyrkjebo - "Here, There And Everywhere"
11. Carpenters - "Help"
12. Joe Cocker - "Something"

Foto copyright: Beatrice.bloger
dami1621 @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007



( "Wednesday Morning, 3 A.M.", istoimeni album ( 1964.g.)

Prije nekih 40.ak godina su Tom & Jerry postigli ograničeni glazbeni uspjeh jednim pjesmuljkom o jednoj "Schoolgirl". No naravno nisu to bili mačak i miš iz crtiča, već mladi Simon i Art, koji su si eto dali takva "umjetnička" imena u nadi da će postići glazbeni uspjeh. I jesu tamo negdje u New Yorku i široj okolici.

No to sve skupa je više materijal za biografiju Simon & Garfunkela, a manje bitno za ovo malo predstavljanje uglavnom poznatih skladbi, od koji ćete mnoge moći pronaći na raznim blogovima. I premda je o njima manje sve više poznato sam se ipak odlučio za ovaj rad, u namjeri da se na jednom okupu nađe ono što su njih dvoje stvorili u razdoblju od nekih šest godina.



( "Benedictus", album "Wednesday Morning, 3.A.M.", 1964 g.

Da slušajući snimke iz raznih godina, pa čak iz ovog stolječa, ili tisučljeća ako vam je draže, uglavnom je to glazba iz jednog zlatnog  i razmjerno kratkog doba stvaralaštva, a zašto je upravo toliko trajalo ću vam pokušati približiti.

Simon & Garfunkel su se tamo negdje 1963. godine ponovno našli u namjeri da nešto zajednički urade. Svirali su folk, koji im bez "elektrifikacije" ( što je Dylan već prije njih "skužio" ) i nije donio neki preveliki uspjeh.

Bilo je na tom njihovom prvom albumu vlastitih pjesama, ponešto tradicijionalnog kao ovaj "Benedictus", no tu se je našla i pjesma, koja zasigurno spada u najslavnije popularne glazbe prošlog stoljeća.



( "Sounds of Silence", album "Wednesday Morning 3 A.M.", 1964.g.

Naravno to je bila pjesma "zvuci tišine" i vjerojatno je bila inspirirana nekim traumatičkim iskustvima građana SAD-a iz godine 1963. Bila je to godina atentata na američkog predsjednika, a ni kubanska kriza nije bila mnogo prije.

I upravo ta pjesma, premda album nije doživo neki preveliki uspjeh, se je polako "urezala" u svijest prosječnog amerikanca. Što i ne ćudi, jer obrađuje otuđenost, izgubljenost prosječnog amera.

No pjesma je dakako slojevitija i može se shvatiti i u nekom drugačijem kontekstu, koji će biti u nekim kasnijim razdobljima aktualan. Kao da su stvorili pjesmu za sva vremena.

Valja napomenuti da je prva verzija na ovom albumu u folk izvedbi, kasnije izvedbe su nadopunjene električnom gitarom, basom i bubnjevima.



( "Kathy's Song", Paul Simon Songbook, 1965.g )

Sad da se ne zbunite, ovdje na koncertu možete slušati Art Garfunkela, kako pjeva o Kathy. No ova pjesma je posvećena jednoj drugoj Kathy, koja se je našla  na ovom omotu ploče Paul Simona.

Naime Paul je 1965. godine uglavnom boravio u GB i tamo je tražio i našao ( ! ) inspiraciju za neke prelijepe pjesme, koje je objavio na svojem Songbooku. A ta njegova mistična Kathy ga je očito toliko nadahnula, da je po mojem mišljenju napisao jednu od najljepših ljubavnih pjesama uopče. I kad je to tako poslušati ćete kasnije još jednu, pomalo posebnu izvedbu ove pjesme.

Eto Paul je imao Kathy, a kod nas imamo Kata, sve skupa - des femmes fatales :)

No boravak Paula u Engleskoj je imao svoje vremensko ograničenje, jer s druge strane Atlantika počelo je da se valja nešto veliko, došlo je vrijeme da Paul Simon i Art Garfunkel postanu vrlo brzo planetarno popularni.



( "I am a Rock", album "Sounds of Silence", 1966.g. )

Kada se je Paul vratio u SAD nije baš bio oduševljen kad je čuo "novi" Sound of Silence, koji je usput objavljen i bez njegovog znanja. No bilo je to vrijeme kada će folk rock postati izuzetno popularan. Novom trendu su se priklonili ne samo Simon & Garfunkel već i mnogi drugi glazbenici.

Sukladno tome je ovaj drugi album sadržavao i pjesme iz prethodnih razdoblja, pjesme koje su bile široj javnosti skoro nepoznate su postale naknadno uspješnice. 

Započelo je razdoblje njihovog velikog uspjeha. Bili su traženi posvuda, postali su miljenici američke publike. Za to je bilo naravno više razloga.



( "Leaves That are Green", album "Sounds of Silence", 1966.g. )

Bili su u svemu umjereni. I oni su se u svojim pjesmama znali dohvatiti nekog goručeg problema prije svega emeričkog društva, no pri tome su se više držali po strani, nisu nikada pjevali antiratne pjesme poput Bob Dylana ili pogotovo Joan Baez.

Simon i Art su bili dobri dečki Amerike, koji su mogli nastupati posvuda, jel to bio neki show program ili gostovanje na nekom sveučilištu.

No za njihov uspjeh je ipak bilo najzaslužnije, što su do perfekcije funkcionirali kao duo. Čak su si i uloge bili podjelili, Simon je bio taj koji je pisao, a Art je pjevao. Uglavnom je to bilo tako.



( "April Come She Will", album "Sounds of Silence", 1966.g )

A jedan od razloga njihovog uspjeha je bio što su njihove pjesme zvučale melidiozno skladno i jednostavno. No tekstovi su bili sve drugo nego banalni. Paulovi stihovi su bili ti koji su uvjetovali ovakav glazbeni izražaj.

Glazbeni materijal, koji se može poslušati na ovom albumu jeste velikim dijelom nastao 64. i 65. godine, a pjesma "o tišini" i neke druge će biti kasnije korištene u filmu "Diplomac".



( "For Emily, Wherever I May Find Her",  "Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g.)

Ovaj album je nasnimljen tamo negdje baš u ovo doba godine i taj naziv P,S,R and T je preuzet upravo iz prve pjesme "Scarborough Fair/Canticle".

Upravo je ovo jedna od pjesama, kod koje dolazi do izražaja široki vokalni raspon Arta Garfunkela. A Paul pri tome ne zaostaje stvarajući nove glazbene zvukove i harmonije.

Najkasnije kod ovog albuma jeste bilo jasno, da njih dvoje spadaju glazbeno u one največe a od takvih se prije svega traži mnogo uradaka.

I premda je to več predstavljalo pritisak na stvaranje, njih dvoje će upravo tih zadnjih godina 60.tih nas podariti nezaboravnim pjesmama - koje su eto dobro poslužile i kao uspavanke. Na zdravlje :)



( "A Poem On the Underground Wall", "Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g. )

Več sam napisao da su Simon & Garfunkel stvarali zajedno svega nekih šest godina, odnosno da budem precizniji ostavili su nam pet studijskih albuma, koji međutim predstavljaju izuzetnu vrijednost. Tako veliku da ju ni sami umjetnici kasnije nisu uspjeli nadmašiti.

Naime i kad su krenuli svaki svojim daljnim životnim i glazbenim putem, prilikom nekih reunion nastupa su obično pjevali ono što je stvoreno u tih šest godina.



( "The 59th Bridge Street Song/Feeling Groovy", album Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g )

Eto još jedne od pjesama sa ovog albuma. Vjerujem da sam ih uvrstio sve ne bih pogriješio. Evo i sami nazivi podosta govore o Simonu i Artu toga vremena.

"Jednostavne" su to pjesme, u kojima su se mogli pronaći mnogi.

A evo sada i pjesme, koja se pojavljuje i u poznatom filmu, kojim se je proslavio i Dustin Hoffman:



( "Scarborough Fair/Canticle", album "Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g. )

Ovaj film valja shvatiti u tadašnjem vremenskom kontekstu. A posebno za ovaj film je nasnimljena i pjesma "Mrs Robinson".

Ipak na ovom soundtrack albumu možemo ćuti ponajprije pjesme koje su Simon i Art bili već ranije nasnimili, tako da je ova kompilacija više poslužila onima, kojima ovaj dvojac nije bio toliko poznat. Jer "The Graduate" je bila odskočna daska prije svega za Dustina Hoffmana, a tek nekima upoznavanje sa glazbom Arta i Simona.



( "America", album "Bookends", 1968.g )

Nakon "Diplomca" su Simon & Garfunkel tražili nove načine glazbenog izražaja, što se na albumu "Bookends" itekako primjećuje. Premda npr. "America" u mogo čemu podsjeća na neke prethodne pjesme, upravo se kod ove skladbe primjećuje nova instrumentalizacija. A i poruke su višeslojne.

Govori se o ljudskim nadama, dezorijentiranosti, realnim situacijama u društvu.

Neke pjesme su gotovo rockerske ( grupa Bangles je odlično obradila pjesmu "A hazy shade of winter" ), no ne nedostaju naravno ni pjesme tihog ugođaja.



( "Mrs. Robinson", album "Bookends", 1968.g )

"Mrs. Robinson" je lik iz filma "The Graduate", no pjesma inače nema nikakve izravne veze sa radnjom. Tek je naslov ponešto izmjenjen, da bi se glazba prilagodila predlošku.

Međutim sa vremenske distance, kada glavne junakinje više nema, stihovi iz pjesme izgledaju kao da su napisani upravo za nju:

"And here's to you, Mrs Robinson.
 Jesus loves you more, than you will know,
 God bless you please, Mrs Robinson"



( "The Boxer", album "Bridge Over Troubled Water", 1970.g )

Albumu "Bridge Over Troubled Water" je suđeno da bude zadnji studijski album ovog možda najboljeg dueta popularne glazbe 20.og stolječa.

Nakon pet godina intenzivnog rada je teret prevelike produkcije učinio svoje. Uz to je došlo i do nekih osobnih razmimoilaženja dvoje umjetnika.

Neka od njih se mogu primjetiti čak i na ovom albumu. Paul je recimo sa pjesmom "El Condor Pasa" nagovjestio neke svoje interese, koje će realizirati tek kasnije u svojem samostalnom radu ( inače ova pjesma nije od Simon i Garfunkela, original možete poslušati u mojem postu "Viva La Patria Bolivia" )



( "Bridge Over Troubled Water", istoimeni album, 1970.g. snimka iz 2003.g. )

Nakon što su Art i Paul od godine 1970 svaki išli svojim putem je naročito Paul Simon zabilježio znatan glazbeni uspjeh sa drukčijom glazbom od one koju su svirali zajedno.

Njih dvoje će sljedećih desetljeća nekim povodima održati ponovno neke reunion koncerte. Te su održavali obično prilikom dodjele nekog priznanja.

Jedan od njih je koncert u New Yorku održan godine 1981 u Central Parku. To je bio događaj, koji je pratilo nekih pola milijuna ljudi.



( "What a Wonderful World", Paul Simon, Art Garfunkel, James Taylor )

Evo pripremio sam i nekoliko pjesama ne strogo vezanih uz neke albume ili razdoblja. Jedna od tih jeste zajednički nastup ove trojice. Vjerojatno vam James Taylor nije nepoznat.

No malo je poznati detalj da Paul Simon nije upoznao samo Jamesa Taylora, ne on je surađivao tamo negdje 60.tih i sa Carole King. ( Koja je opet nešto kasnije surađivala i sa James Taylorom ).

I evo još jedne lijepe pjesme:



( "Bright Eyes", Art Garfunkel, album "Fate For Breakfast", 1979.g. )

Neka vas ne zbuni što piše na videu i Paul. Ne on s ovom snimkom nema ništa, no autor spota vjerojatno nije dovoljno provjerio podatke u vezi ove pjesme.

No nije ni za ćuditi se što je pogriješio jer skladba doslovce zvući kao da je nasnimljena u doba, kada su Art i Simon muzicirali zajedno.



I evo za kraj neću upisati naslov pjesme. Pogađajte : )) O njoj sam govorio na početku, a vama želim ugodno slušanje. 

Naravno svjestan sam da sam mogao uvrstiti i dvostruki broj pjesama, no i ovaj zbroj nije mali, tako da nije sve stalo pa sam kontaktirao i tehničku službu indexa, koja mi je u rekordnom roku pomogla - hvala Gordane.

S ljubavlju Vaš 

Take ( It Easy )


Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).


dami1621 @ 13:52 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 12, 2007



Evo nam jedan topli osmijeh mlade Charlotte Church. I nije to bilo baš tako davno, godine 1997, a već se toliko izdogađalo u životu ove doista izuzetne umjetnice.

Ova snimka i nije baš neke posebne kvalitete, no vjerujem da će vas oduševiti njena izvedba "Pie Jesu".

Ona je bila pravo ćudo od djeteta, koja je je širem auditoriju svojim interpretacijama uspjela približiti klasićnu glazbu i operu. A ovih dana će proslaviti - tek 21. rođendan.

No da krenamo iz poćetka, nakon ove emisije je već slijedeće godine objavila svoj prvi album - "Angel Voice", i već sa samo dvanaest godina je postala operna pjevaćica - svetskog sjaja.



Ovaj njen prvi album nosi naslov, koji i gotovo nije trebalo izmišljati.

Skoro cijeli svijet je imao priliku da upozna taj "Angel Voice". Na tom prvijencu se može ćuti pretežno ozbiljna i religiozno orijentirana glazba, no bez obzira na vjerska opredjeljenja, vjerujem da ovakve interpretacije istinske ljubitelje glazbe ne ostavljaju ravnodušnim.

A rijetkost je uopće i pronaći nekog tako mladog, koji već na samim poćecima pokazuje toliku umjetnićku zrelost.

I bila je još prilićno malo dijete kad se je već vidjelo da bih moglo od nje nešto biti. Baš bih me zanimalo ćuti, kako je to zvućalo kada je kao klinka sa nekom djećurljijom pjvala o nekim "Istjerivaćima duhova".




Njen drugi album, koji je objavljen dvije godine kasnije, također nastavlja kontinuitet što se tiće ozbiljne glazbe.

No ima i drugih zanimlivosti vezanih uz Charlotte. Na ovom albumu se naime može ćuti jedna vrlo poznatia blues skladba, koja je nekoliko godina kasnije ugrađena i u film, gjde možete vidjeti njenu epizodnu ulogu i prije svega i preslušati kako ona pjeva taj ćudesni "Summertime".

Bez obzira na kvalitetu tih skladbi, za uvijek? će ostati pitanje, u kojoj mjeri su se poštivale njene glazbene želje, a u kojoj mjeri je trebalo utažiti - žeđ tržišta.

Jer preko Charlolte Church se je približilo masama nešto što je ćesto i nije bilo baš lako.  Ona je tu ulogu odigrala sjajno, tek je možda skrivećki poželjela i nešto drugo.

Jer i ona je bila teenager, i zasigurno je slušala pop zvijezde svoga vremena.



Ovo je još jedna izvedba sa tog albuma. Možete poslušati njenu koncertu izvedbu "La Pastorella" od Rossinija.

Charlotte je postala već i prvim albumom svjetski najuspješnija mlada glazbena umjetnica, ostvarivši milionske naklade.

I naravno što je poznato, to se i materijalizira. Bilo ju je za vidjeti svugdje, na svim mogućim priredbama, u reklamama, koje naravno najćešće nisu imale ama baš nikakve veze sa njom.

To je bila cijena, koju je kao mlada plaćala i teško je bilo i neupućenima ne zakljućiti, da će kad tad doći do nekih promjena.



Ova skladba je bila još jedna u tom nizu uspješnica, onako kako je to publika od nje oćekivala.

I ovdje ju možete poslušati u onom "neokrnjenom" izdanju. No ipak ne bih bilo posve toćno, kada bih samo zakljućivali da su bili iskljućivo u pitanju interesi glazbene industrije.

Ona je doista i voljela to što pjeva, grijeh prema njoj je bio, što su se njena ljubav prema ozbiljnoj glazbi i talent iskorištavali i preko nekih granica.



Njen treći album "Dream a Dream" iz godine 2000. je bio također nekako i u božićnom raspoloženju.

Negdje oko Božića ili nešto kasnije, je taman vrijeme za - umjetničko klizanje. Pa uživajte u snimci - a glazba je naravno od ove slavne mlade.

A ova gornja slika je u neposrednoj vezi sa još jednim spotom, pravi je to MTV, da i klasićna glazba se može dobro unovćiti, kako se može ćuti i vidjeti:



Ovo je naslovna skladba "Dream a Dream". Ovdje nastupa zajedno sa Billy Gillmanom.

I sad ćemo jedan album "preskoćiti", ne zato što je manje vrijedan, već iz razloga da vam u najkraćim crtama - prikažem što više.

Kod ovog slijedećeg se već naslućuju neke promjene, koje će kasnije neke fanove doslovce - rastužiti.

No nema razloga, pa nakon toliko albuma, i ona je htjela da nasnimi nešto drugo, ipak je ona ne samo operna pjevaćica, već prije svega i prava crossover umjetnica.



I evo uz lijepu glazbu stigli smo i do 2001. godine kada objavljuje svoj album "Enchantment".

Ako ste slućajno sretnik i imate negde u vašem domu baš taj CD, onda vjerojatno ipak nemate pjesmu, koja se krije ispod slićice.

Neznam zašto, no jedino japansko izdanje imao kao bonus dodatak - njenu izvedbu nezaboravne pjesme Simon & Garfunkela. A neću vam napisati koja je, poslušajte i uživajte.



"The Prayer" na neki naćin predstavlja prekretnicu u umjetnićkoj karijeri ove glazbenice, te je ukazao na neke promjene, koje će se tek uslijediti.

Te 2001.godine ona pjeva još uvijek "ozbiljnu" glazbu, ali ova biva sve ćešće nadopunjena elementima popularne glazbe i swinga.

A njen glas se je po prvi put mogao ćuti i u jednom filmu. Pogledajte, ali prije svega poslušajte glazbu sa ovog videa.. 

Pri tome želim naglasiti da sam spot nije u izravnoj vezi sa pjesmom, no nažalost original nije bilo moguće nabaviti.



Rijeć je o pjesmi "All Love Can Be", koja se može ćuti pri samom kraju filma "Beautiful Mind". 

Glazbu za film je komponirao slavni James Horner, a Charlotte zasigurno nije slućajno izabrao za ovu skladbu.

No onaj finalni šok za "opernu" i "klasik" publiku je stigao nešto kasnije.

Prije toga je izdan još jedan album, koji je objedinio to prvo radoblje glazbe Charlotte Church.



Pjesma "Just Wave Hello" je sa tog "The Best" albuma "Prelude" iz 2002.g.,

Nakon toga kao da slušamo jednu novu glazbenicu. No ja bih to prije nazvao jednim novim razdobljem njenog stvaralaštva, želju da se iskaže i u jedom drugaćijem svijetlu.

Mnogi nisu prihvatili Charlotte u tom "pop" izdanju. Pjesme su naravno glazbeno "jednostavnije", no upravo njima je, ma kako banalno zvućale, pokazala svoju - svestranost.



"Crazy Chick" se zove ova sušta suprotnost od onog što smo mogli ćuti na poćetku ove "priće".

Taj prvi pravi pop album nastao je 2005. i oznaćio je zaokret u životu i glazbi ove sjajne umjetnice. No nema razloga za "uzbunu".

Ni dragi Bog ne može i ne želi promijeniti ćinjenicu, da je Charlotte Church ostavila u nasljeđe jedno cijelo glazbeno bogatstvo, nama uvijek dostupno.

A ona, pa trenutno vježba sa nekim irskim "Druidima", i time se je nekako vratila svojim - životnim korijenima.

Za kraj - ali samo ove priće - jer mlada je i neznamo što će nam još podariti, poslušajmo ono što je sigurno i otpjevano na tom zadnjom albumu - "Even God Can't Change the Past".



Želim vam ugodno slušanje

Glazba slijedom:

1.  "PIe Jesu", album "Voice of Angel", 1998.g., snimka je iz 1997.g.
2.  "Amazing Grace", istoimeni album
3.  "Summertime", album "Charlotte Church", filmski isjećak iz "I'll be there", 2003.g.
4.  "La Pastorella", Gigaochino Rossini
5.  "Carrickferus", glazbeni video
6.  "When a Child is Born", album "Dream a Dream", 2000.g.
7.  "Dream a Dream", 2000g., istoimeni album, Charlotte Church i Billy Gilman
8.  "Bridge Over Troubled Water", album "Enchantment", 2001.g.
9.  "The Prayer", istoimeni album
10. "All Love Can Be", igrani film "Beautiful Mind", glazba James Horner
11. "Just Wave Hello", album "Prelude", 2002.g
12."Crazy Chick", album "Tissues and Issues", 2005.g.
13."Even God ( can't change the past" ), album "Tissues and Issues"




dami1621 @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1553398
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.