Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
subota, ožujak 1, 2008



Ploveći glazbenim bespućima, koja su sve drugo nego mjesta osamljenosti, sam naišao i na ovu mladu glazbenu umjetnicu.

No da budem iskren, mnoge zvukovne dragulje otkrivam družeći se glazbeno sa zaljubljenicima poput mene. A jednog od njih sam primio porukom od drage M. iz zasigurno prelijepe zemlje, koju poznajem tek po gitarama, klaviru, harmonici i raznim drugim instrumentima. Pjesma, koja mi je stigla je bila toliko lijepa da sam ju odmah bez naslova stavio. Prošlu noć. Nadam se da je i će poslužiti. Iz Baskije je.

A sada da se vratim večerašnjoj zvijezdi. Razmišljao sam o onome što je porućila draga Juliette. Treba tražiti, poticati mlade umjetnike ovoga svijeta, predstaviti ih i ako sam uspio barem nekoga slušateljima približiti, obavio sam dio svoje misije:)



Sa glazbom od Emily Loizeau će te se lako sprijateljiti. Ona je jednostavnog izražaja, no istodobno bogata i raznovrsna, što ćete iz sljedećih skladbi moći i ćuti.

Ova mlada dama, koja me glasom podsjeća na neke druge umjetnike, jeste ipak vokalno i melodijski unikatna, premda je i ona stvarala mnogo toga pod raznim glazbenim utjecajima. Da navedem tek primjer - Tom Waits.

Emily nije tek netko koji samo interpretira, već je ujedno i tekstopisac. Za klavirom je još kao klinka, no trebalo je podosta godina da joj se u životu iskristalizira da se želi posvetiti - glazbi.

Naroćito preko ove druge pjesme ona prića mnogo o sebi, razmišlja o životu, nedoumicama, strepnjama, sve što i nas mući, "it's so strange to be alive", rijeći kojim tek pomalo hrapavim a više nježnim glasom dopire upravo do naših emocionalnih ćula.



Ovo je naslovna skadba njenog albuma "L'autre Bout de Monde" (s drugog kraja svijeta) istoimenog naslova. Uzbudljivo je slušati ovu interpretaciju, poseban je doživljaj slušati Emily uživo. Kada biste usporedili studijske snimke sa onim koncertnim, tada biste ćuli pjevačicu, koja spada u rijetke, koji tek na pozornici glazbeno dolaze do potpunog izražaja.

A ova pjesma je odlićan primjer francuske šansone današnjice, gdje se mogu ćuti i posve novi zvuci.

Francuzi itekako poštuju svoju tradiciju, te su i danas obavezni akordeon i glasovir, no to je zemlja glazbeno širom otvorena za razne utjecaje iz cijeloga svijeta.

U ovoj pjesmi imamo dvoznaćje. Tekstualno i zvukovno. Tekstualno Emily šeće s jednog kraja svijeta na drugi, odavajući svoju vlastitu nesigurnost, traženje identiteta, sebe. No taj izraz senzibilnosti, tek iskrenost kroz glazbu, ujedno je i radost nastupa, poletnost kroz interpretaciju koja otkriva mnoge dobre vibre.



A zvuci su oni koji zaokružuju priću. Šansona koja to naizgled nije jeste, šansona je to sadašnjice, neopterećena konvencijama, slobodna kako samo glazba može biti. Emily nam poklanja cjelovitu priću.

A teme makar isprićane lepršavim, novim glazbenim jezikom, uvijek su one iste ljudske. "Je suis jalouse" - ljubomorna sam!!!

Emily Loizeau odlićno predstavlja francusku šansonu sadašnjice. Preostali dio svijeta, naroćito onaj preko bare kao da se natjeće da ugosti što više tih sve drugo nego instant zvijezda. Najbolje je to svjedoćenje da u Francuskoj glazba nije u krizi, nego je najčešće na našim paralelama neopravdano nepoznata.

Šteta, jer se od umjetnica poput Emily može štošta - naućiti.



A kada ono lavanda najbolje cvijeta - u the summertime.

Pozdrav od Take-a

Pjesme slijedom:
"In Our Dreams", I'm alive", "L'Autre Bout de Monde", "Je suis jalouse", "Summertime"


dami1621 @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 28, 2008



Neki se povode biblijskim rečenicama, tek ih preformuliraju, tako Juliette Gréco. Ona je ta koja skromno služi piscima, pjesnicima, skladateljima našeg doba.

No u tom ipak međusobnom davanju su stvarali stihove kojima je bila nadahnuće. Pr
évert, Aznavour, Brassens, Brel su poklanjali, ugrađivali dio sebe u ono što će Juliette nositi u budućnost.

Ona im se je još jednom odužila, ovaj put u Zagrebu, koji je na trenutak postao pozornica svijeta.

A s njom Gérard Jouannest, koji je nekoć davno zajedno sa Brelom završavao - Ne me quitte pas.

dami1621 @ 03:13 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, veljača 2, 2008



Nezahvalno je nabrajati glazbenike koji su svojim stvaralaštvom obilježili neko razdoblje jer uvijek će biti onih vrijednih no istodobno i neprimjećenih, kao što se često i ljudi mimoilaze jer naprosto nemaju "umjetničke sreće".

No zasigurno neću pogriješiti ako napišem da su npr. Edith Piaf ili Jacques Brel ušli u legendu francuske šansone 20. stoljeća. No legende su ujedno sjećanja na nekog, nešto čega više nema, što nam je dostupno tek preko slova, filmskih ili tonskih zapisa.

Ponekad međutim imamo sreću da je netko još uvijek s nama, te ne bismo smjeli dopustiti da ne odemo na neki koncert koji će u našem kraju  biti vjerojatno i posljednji.



Juliette Gréco je ovu pjesmu otpjevala još početkom 50-tih, Edith tek nekoliko godina kasnije. Ono što ih spaja jeste podneblje. Životne sudbine i putevi im se poprilično mimoilaze.

Edith je ona koja je bila glazbeno "uspješnija", no i jako bolesna i u toj nesretnoj konstelaciji jeste upravo izgarala pjevajući ujedno svoje najbolje pjesme. Njena himna ljubavi, ne žalim ni za čim odveli su ju u glazbenu vjećnost.

Juliette odrasta u sređenijim prilikama, možda bolje napisati "vojničkim".  Iako ju je majka odgojila kao zrelu ličnost, nije dobila roditeljsku toplinu.

Životno se bavi i glumom i pjevanjem. Postaje miljenica J.P. Sartrea, J. Preverta i A.Camusa koji za nju pišu i tekstove. Njena glazba je intelektualnija.



Juliette, koja je mnogima bila inspiracija, pored uspona je imala i svojih padova. Preko glazbe, koja je u velikoj mjeri i odraz njenog življenja nastojala je odaslati iskrene poruke. Pri tomu je željela da svaka pjesma, ma kako kratka bila, bude ujedno što vrednija.

Pored pjevanja šansona je nastupila i u kazalištu, a imala je i svoje radijske emisije preko kojih je pronalazila glazbene talente.

I kroz sve ove godine mnogi od onih koji su joj bili pratnja ili poticaj sada su dostupni samo još preko svoje ostavštine.

Ona nam dolazi u veljači u Zagreb i nemojmo si dopustiti da ju ne poslušamo, jer i ona će kao većina njenih suvremenika - otići u legendu.



dami1621 @ 04:39 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007



Vjerojatno je lakše pisati o nekim "Zeppelinima" ili o nekom drugom "zvučnom" imenu strane glazbe. O Ibrici Jusiću napisati nešto jeste daleko teže, isto kao što je teško raspetljati neki "balkanski" čvor.

A poanta jeste upravo u tome što ne treba ništa "raspetljavati" već ostaviti upravo taj sklad, koji se predivno nadopunjava, naravno pod uvjetom da ste osoba poput ovog izuzetnog umjetnika.

Ibrica je porijeklom iz Mostara, grada gdje su "masters of war" učinili svoje, i ja tome ne bih ništa nadodao.

Tek činjenicu da je njega zasigurno jednako boljelo kada su se granatirali Dubrovnik ili mostarski most. Koje lli ljudske gluposti. No ovdje nije riječ o politici, već prije svega o dobrim vibrama, kojom nas ovaj izuzetni čovjek već mnogo godine podaruje.



A zasigurno ih je upravo poklonio gradu Dubrovniku, čiji je i on zaštitni znak. Kroz mnoge godine, desetlječa on se je pojavljivao redovito na Dubrovačkim ljetnim igrama, te ostavio značajan glazbeni trag.

Kad netko svira i pjeva skoro 40 godine, onda ima iza sebe bogatu diskografiju. A u njoj ćete pronaći glazbe nadahnute Bosnom, no i glazbu Mediterana i sve to skupa sa jednim štihom Pariza, jedinstvenu šansonu, kakvu možete poslušati isključivo od Ibrice.

Obzirom na mnoštvo materijala nije baš zahvalno nabrajati. No eto prisjetimo se eto jedne "Mačke", "Emine", "Jubi san vašu čer"  itd. itd.  Sve su to izuzetno slojevita ostvarenja, koja je on izvodio uz pomoć gitare i prisutnosti svoga psa, koji je kao zaštitni znak bio uz njega na koncertima.

Naravno da  su njemu osobe poput Arsena Dedića bile vrlo bliske, a dobro se je snašao u zemlji šansone, gdje je istinski umjetnički otpjevao glazbu Jacquesa Brela.



Trubadur i pjesnik Ibrica Jusić će biti zapamćen po brojnim mediteranskim skladbama, za koje je aranžmane napisao njegov stariji brat Đelo Jusić.

A Ibrica je i skladao stihove Shakespeara, Brechta, Paljetka i naravno i Aleksa Šantića, čija je "Emina" ipak još iz godine 1903. i tek u izvedbi ovog šansonjera osvanula u novom sjaju.

No taj vječni lutalica je preveo i obradio i pjesme Leonarda Cohena. Njegov zadnji veliki rad možete ovdje i preslušati.



Riječ je o albumu "Amanet", koji je kao jedna vrsta podsjetnika njegovoj prvoj duhovnoj domovini.

Da vam ja ne prepisujem što možete pročitati, kada kliknete na ovu zadnju sličicu će vam se otvoriti jedan link, gdje ćete moći poslušati neke mp3 fileove iz njegovog stvaralaštva, no također i kompletan album "Amanet".

Eto ja se nadam, da ćete uživati u preslušavanju ovog istinskog glazbenog "originala", čovjeka koji je uvijek volio i zalagao se za svoj Dubrovnik, no ujedno osoba, koja gleda šire i ćiji umjetnički duh zasigurno ne shvaća niti prihvaća neke granice stvorene stvarno i u nećijim glavama.

E pa neka živi sevdah, nek živi dalmatinska šansona, nek živi prije svega dobra glazba i nek prati sva sreća svijeta sve ljude dobre volje, ma odakle god da su. Pozdrav svima :))

 
dami1621 @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 1, 2007

"Je suis malade"


Je ne rêve plus
Je ne fume plus
Je n'ai même plus d'histoire
Je suis seul sans toi
Je suis laid sans toi
Je suis comme un orphelin dans un dortoir
Je n'ai plus envie
De vivre ma vie
Ma vie cesse quand tu pars
Je n'ai plus de vie
Et même mon lit
Se transforme en quai de gare quand tu t'en vas
Je suis malade
Complètement malade
Comme quand ma mère sortait le soir
Et qu'elle me laissait seul avec mon désespoir
Je suis malade
Parfaitement malade
T'arrives on ne sait jamais quand
Tu repars on ne sait jamais où
Et ça va faire bientôt deux ans
Que tu t'en fous
Comme à un rocher
Comme à un péché
Je suis accroché à toi
Je suis fatigué
Je suis épuisé
De faire semblant d'être heureux quand ils sont là
Je bois toutes les nuits
Mais tous les whiskys
Pour moi ont le même goût
Et tous les bateaux
Portent ton drapeau
Je ne sais plus où aller, tu es partout
Je suis malade
Complètement malade
Je verse mon sang dans ton corps
Et je suis comme un oiseau mort quand toi tu dors
Je suis malade
Parfaitement malade
Tu m'as privé de tous mes chants
Tu m'as vidé de tous mes mots
Pourtant, moi j'avais du talent
Avant ta peau
Cet amour me tue
Si ça continue
Je crèverai seul avec moi
Près de ma radio
Comme un gosse idiot
Ecoutant ma propre voix qui chantera...
Je suis malade
Complètement malade
Comme quand ma mère sortait le soir
Et qu'elle me laissait seul avec mon désespoir
Je suis malade
C'est ça, je suis malade
Tu m'as privé de tous mes chants
Tu m'as vidé de tous mes mots
Et j'ai le coeur complètement malade
Cerné de barricades
T'entends, je suis malade



Preveo sam vam izvorni tekst, postoji i engleska verzija, pravopisno dakako bolja, no misaono unakažena, ja sam nastojao se u tom smislu što više držati originala. I nemojte mi suditi prestrogo, ovo je izravan, gotovo simultani prijevod, ne tražite savršenstvo, nego smisao.

"Je Suis Malade" -  slobodan prijevod by Take ( It Easy )

"Ja sam bolešću shrvan"

Ja ne sanjam više
Ja ne udišem dim više 
Ja nemam ni prošlost više
Ja sam ostavljen bez tebe
Ja sam jadnik bez tebe
Ja sam kao siroće u prihvatilištu
Ja više ne postojim
Život mi je utihnuo kad si otišla
Ne živim više
I ćak je moja postelja
Postala peron ćekanja na tebe
Ja sam bolešću shrvan
U potpunosti shrvan
Kao ono veće kad je majka otišla
I ostavila me samog u oćaju
Ja sam bolešću shrvan
Do kraja shrvan
Vraćaš se onda kada to ne znam
Ni mjesto susreta ne znam
Proći će skoro dvije godine
Kako zbog tebe ludim
Kao kamen postajem
Zarobljen postajem
Za tebe sam vezan
Umoran 
Iscrpljen
Zamišljam sreću s nekima
Svake noći pićem se družim
Ali svi ti whiskiji 
Imaja iste okuse
I svi moji ćamci
Tvoje boje nose
Kuda da odem, kad si posvud
Ja sam bolešću shrvan
Do kraja shrvan
Moje tijelo krv tvoju nosi
Kao uginula ptica sam dok snivaš
Ja sam bolešću shrvan
Do kraja shrvan
Uzela si sve moje stihove
Rijeći si prisvojila
Možda sam imao i dara
Dok me nisi dotakla
A tvoja ljubav uništila
Sad se sve nastavlja
Mojom samoćom
Tu pored radija
Kao luđak bdijem
Slušam svoj obićan glas kako pjeva..
Ja sam bolešću shrvan
Upravo shrvan
Uzela si sve moje stihove
Rijeći si prisvojila
Kao ono veće kad je majka otišla
I ostavila me samog u oćaju
Ja sam bolešću shrvan
Upravo shrvan
Uzela si sve moje stihove
Rijeći si prisvojila
I ja nosim srce posve uništeno
I zarobljeno preprekama
Slušajući tebe, bolešću sam shrvan


Eto nadam se, da sam vam na ovaj naćin malo približio sadržaj ove pjesme. 

Na snimku sam naišao slućajno. No kada sam vidio sa koliko emocija je to otpjevano, nisam se mnogo dvoumio u pogledu "ugrađivanja" na blog.

Inaće "Je Suis Malade" možete kod mene preslušati i u izvedbi Lare Fabian.  
dami1621 @ 05:21 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 23, 2007



Kakao je i bloger ušao tek u svoju drugu godinu postojanja, tako sam i ja na neki način njegovo "dite".

Ućio sam s njim hodati, tražio pravi put, a da vam budem iskren, na poćetku nisam ni znao da će ovo postati nešto "glazbeno". 

Znam mnogi muzićki kritićari se "zgražaju" nad mojim tekstovima, drugi ih vole, a neki su s menom na nivou miroljubive koegzistencije u toj našoj blogerskoj zajednici. 

A ja vas sve zajedno podjednako cijenim, normalno je da smo razlićiti, a naposlijetku i ne stignemo se svemu posvetiti, pa nam podosta i promakne, što itekako zaslužuje pažnju.

Ova prva pjesma je na neki način simbolićna. Pjevaćica dakako nije nepoznata, barem ne ljubiteljima francuske šansone, no ona je po nećemu jedinstvena.  

Naime Mireille Mathieu je bila jedina osoba, koju je sastav ABBA poćastio svojim background vokalima.




No da se vratim vama, dragi prijatelji, prije nekih dva, tri mjeseca ste me poslali na "popravni", te je pobijedila meni draga blogerska kolegica. 

I kad sam proćitao ponovno  "Take It Easy" tada mi uopće nije bio na pameti videoplayer ili štogod "Blitz" poklanja. 

Njima svakako hvala, no nek mi ne zamjere, važniji ste mi ipak vi, dragi blogeri, a taj poklon, kad mi stigne, biti će na vas podsjetnik.

Pokazali ste u ovim ne baš zavidnim vremenima, da ste prije svega dobri ljudi. I to je je ono najvažnije, to je mnogo važnije od svega što sam ovdje zapisao. Posvetili ste mi tako mnogo pažnje, a ja istobno svjestan kako mi ćesto mnogo toga izmiće, što tek trebam nadokadati.



Kako sam većeras preslušavo glazbu, nekako mi je "zapela" upravo Mireille, ta divna osoba, koja je jedan od simbola francuske šansone.

I to već više od 40 godina. Gotovo da nema kontinenta, gdje nije nastupila, a u nekim zemljama uživa upravo kultni status. 

Blokovske željezne zavjese za nju nisu postojale, nastupala je s obe "bande" ( strane )



Pjevala je u Moskvi, Kini, za kraljeve, predsjednike, za papu. Teško je i nabrojati njene duete sa poznatim glazbenicima.

Eto neka njena glazba bude jedna mala posveta vama, dragi blogeri.

I za kraj - ne nije kraj, već laka noć - poslušajte, kako zvuće u Francuskoj neke pjesme posvećene djeci.

Hvala vam dragi prijatelji :))



Mireille Mathieu - pjesme slijedom
1. "Bravo Tu As Gagne", 
2. "C'est en Septembre" - nastup sa Gilbert Becaud
3.  "Mille Colombes"
4. "Come Avant" ( After You ) - nastup sa Paul Anka
5. Chansons des enfants ( pjesme za djecu ) - nastup sa Claude Francois
dami1621 @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 17, 2006
  

Please do not leave me. Ne Me Quitte Pas. Nie opusczaj mnie. Svejedno.

Svejedno, kojim jezikom Svijeta govorili, patili, uvijek če poruka biti ista. Tražimo toplu ruku, molimo da nas netko, nešto ne napusti. I ne shvačamo zašto smo ostavljeni, tisuču toga zašto. I dok slušamo tužne stihove, one su ujedno nada, jer ne bih vapili, da ne postoji ona tanka nit nade, da nećemo ostati sami, napušteni, prepušteni.

I nečemo uvijek biti ostavljeni nečijom voljom. Ponekad če nam milog, milu bolest shrvati, te ćemo bezpomočno gledati kako se jedno svjetlo gasi. Tek vječnost će nam tada biti nada, da ćemo se u nekom sazvjezđu opet naći.

I oni koji nisu ostavljeni, barem u ovom času, ako zaista ljube, iskreno vole, strijepiti će nad svojom ljubavi kao majka nad svojim djetetom. Ako nije tako vjerujte mi, možda od zanosa, možda od sreće i ne razmišljate, ali čete se ipak naći sami sa sobom, kada ćete razmišljati ljudski i možda se sjetiti ovih skromnih redaka.

I u svemu tome ipak možete i vi imati svoj utjecaj. Nemojte nikad nikome pružati lažnu sigurnost, nadu, koja nema svog utemeljenja. Barem to možete učiniti.

I proživite svoj vijek, oplemenite dušu svim mirisima i osječajima sreče, koje vas kroz život prate. Jednog dana če vam možda upravo oni pomoči ako se nađete u času tuge.

Ja imam svog osobnog "favorita" kad god mi je teško u mom životu. Moji prijatelji ga poznaju.

dami1621 @ 01:21 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1553398
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.