Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
četvrtak, svibanj 31, 2007



( Kiki Dee & Elton John - "Don't Go Breaking My Heart" )

Dragi prijatelji evo nešto dobro poznatog, no što se kostimografije tiće, ona je sa vremenske distance i pomalo smiješna, što naravno ne treba shvatiti u negativnom kontekstu, jer je to na neki način bio i zaštitni znak umjetnika ( hvala "naopaka_bajka" za opasku ). 

No o o svemu tome više, kada budem imao dovoljno vremena da napišem temeljit osvrt.

Eltona ste već mogli ovdje i poslušati, no ne u ovom duetu. Da ne trošim rijeći, jer ovo i ne smatram postom u pravom smislu, tek više jedno dobro večer usred srijede.

I pjesme sam izabrao upravo takve, da vas malo i raspolože.

Najprije ovaj duet "nije za bacit", jer ga obilježava dobra pozitivna energija, kakvu i nije baš uvijek lako naći.

A i druga pjesma, njegovo poznati "Crocodile Rock" možete ovdje pogledati u ponešto drugaćijem izdanju.

Pa uživajte, a onaj "pravi" rad - uskoro. Pozdrav svima



Ne baš važan update: Nitko nije primjetio da sam zabucao - jučer je bio četvrtak, a ne srijeda. pozdrav :))
dami1621 @ 21:33 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 2, 2007

Prije godinu dana je jednom članu  www.index.hr -a dosadilo da mu na mjestu gdje piše "blog" ta riječ bude sivkaste boje. Bio je to prvi diskretni potez vlasnika ovog portala da "navuče" mlade i neiskusne blogerske šljakere da napišu post.

I napisao sam "bajnu" najavu ove vrste:

"Evo vidio sam razne uratke. Dobre, bolje, lošije. Ja sam tek krenuo. Pa vidjet ćemo. Za početak - Take it Easy - Davor."

To sam napisao negdje oko 21,42 h prema satu blogera, a otprilike sat vremena kasnije mi se je upisala anonimna korisnica, meni ljudski izuzetno draga "Miss_Sarajevo", te mi je od srca poželjela - sreču.

A koliko sam danas bio zauzet, nisam stigao ni prigodne "materijale" pripremiti. Pa nema veze. Tko želi, pronači će večeras ovdje pokoju pjesmu, no kao što naslov kaže "Take It Easy" - i patience please.

E da - piše i glazba  - bit če.



I evo nam prvih večerašnjih zvijezda.  Odmah da i nešto priznam - upoznao sam jednu divnu blogericu, još dok nije bilo blogera i znam da ona obožava - talijansku glazbu.  E ova pjesma je za tebe, draga ljubiteljica zvijezda, mora, koja nisi zaboravila promatrati nebo i čak u izmaglici, kada putuješ vlakovima - pronalaziš ljepotu.

Da se sad ne raspekmezimo, to ide naročito jednoj blogerici na živce, koja bježi od mog bloga kao vrag od tamijana, a sve zbog č, ć, dđ, ma - nek idu slova u "Honduras", no ne i ovaj sastav:

Uživajte u talijanskom art, progresiv i šta hočete još sastavu PFM ( Premiata Forneria Marconi ) - da davno je to bilo kad su oni bili nasnimili svoje "Impressioni Di Settembre".



Ma šta se zbiva s ovim blogerom? Mjesec je Svibanj, sve je u cvatu, ljubavi se rađaju, pčelice čine svoj posao i puše topli povjetarac. A ja vam pokazujem čovjeka na mostu usred snježne oluje.

Pa naravno samo zato, jer je morao proči "radikalnu" terapiju da shvati koliko je život lijep i neponovljiv.

Za tebe draga "kodnog" imena L13 pjesmu, koju zasigurno voliš i koju vole mnogi - Black i "Wonderful Life".

Usput da vam otkrijem malu tajnu - Colin Vearncombe je isto kao ja rođen u najljepšem mjesecu u godini - Svibnju.



Nakon čičje zime ili tako nekako i pčelica evo nešto malo toplijeg. Ovo je recimo za djecu od 14 i pol pa nadalje, a ako se nadje netko mlađi nek mama to objasni na principu pčelice ili tate rode - bez brige, ništa strašnog nečete vidjeti, več samo dobro poznati spot malo ljubavnije vrste.

Ova pjesma nek vam jednostavno uljepša ovu čini mi se srijedu i uz nju možete u - relax - položaj. Hmmm.

Da to je naravno Chris Isaak i "Wicked Game".



Da, da ja sam onaj koji zamara publiku nekim egzotima, koji vas vodi tamo negdje na Novi Zeland, pa vas zakapultira u Dansku, a znam da vi ljubite domaču glazbu, padate u transeve kad vam zasvira... e to prepuštam "konkurenciji" da stavi.

Za ovog "tipa" vam jamčim da mu velik dio "uglednika" glazbeno nije dorastao i kroz svoj dugi život dospio je i u hale Slavnih na području rocka i bluesa, znači dvostruku je okrunjen, ali je prošlo punih dvadeset godina između dodjele tih priznanja. 

I premda je legenda, tek znalci znaju koliko je odličan - Buddy Guy - evo ga ovdje sa pjesmom "Sweet Home Chicago".

Uživajte. E da još nije gotovo, za one kojima se ne žuri iči na - spavanje.



Ova je pjesma nešto drugog. Evo nam ovjde zajedno Nick Cave i Kylie Minogue. Njih dakako poznate, to je ona čuvena "Where the Wild Roses Grows". Premda pjesma izvrsno zvuči, je tematski vrlo ozbiljna. 

Tako sam onda odlučio da njih dvoje vidimo "žive" u tom predivnom duetu. Usput, na Take It Easy možete nači podasta dueta, baš sam kurjožast ( za naše drage kontinentalce i širu balkanosferu - znatiželjan ). Koji vam je do sada najdraži duet, koji ste mogli čuti na ovom službenom blogu blogera D.T.?

Nema nagrada, jedino za odgovor ispunjavam glazbene želje :))



Evo nam malo britanskog folk rocka i to u izvedbi jednog dugovječnog, a istodobno široj javnosti u svijetu ne baš poznatog sastava.

"Strawbs" postoje skoro pola stolječa, promijenili su članova koliko sat ima sati, ali još uvijek sviraju. Tek ima malobrojnih starih snimki. Ovo je jedna od tih, poslušajte ih uz pjesmu "My Love is Like a Red Rose". 

To nije i njihov največi hit, no nije ni važno, da su njima bile top ljestvice na prvom mjestu zasigurno ne bih još uvijek svirali.

A kome da ovu pjesmu posvetim, pa npr. našoj blogerici, koja ima najljepši cvjetnjak i skupljalište žaba i ostalih sitnih barskih ljepotica i ljepotana, ovo je i za tebe, naša dobra blogerica B. :))



Da ne zaboravim napisati, sve su pjesme naravno za sve blogere, tek buduči da je godišnjica bloga se usput prisjetim ponekog druženja s nekim mojim prijateljima blogerima.

Ovo nije šjor Bagrem, ali ovom pjesmom ga želim malo razveseliti, za one, koji ne poznaju, on voli dobru glazbu, dobru spizu a uz to ide naravno i dodatak, pa evo mu malo i woman vokala, da ga sad ne preplašim sa onim tubular bells u nastavcima.

Inače za one najmlađe, ako ste pogledali onaj prvi dio "Istjerivača..." - u tom filmu iz 1973. se upravo može čuti ta glazba. No o tom potom, tek smo godinu dana zajedno.

Mike Oldfield - "To France".



E sad nisam znao kojeg bih odabrao. Ovaj mi se je učinio prikladnim.

Ovog peseka poklanjam našoj dragoj miss_sarajevo, da joj bude još ljepše u našem Zagrebu svaki put kad se prisjeti nekih svojih dana sa nekih drugih prostora.

Za nju sam pripremio posebnog čuvara, i on joj pjeva "You are My Special Angel".

Znam pjesma je nešto starija, ali ona se neče ljutiti što sam za nju i za ostale odabrao Bobby Vintona.



A ovo je stariji rođak našeg jedinog i neponovljivog Šadrvana. Za njega također jedan evergreen Bobby Vintona, ali u izvedbi jedne vrlo poznate Šveđanke.

Naš drug se možda baš sada tamo negdje šeće, pa kad se vrati ga čeka - Agnetha Faltskog, koja če mu otpjevati "Sealed With a Kiss".  Naravno slobodno se i vi ostali prepustite toj prastaroj, djelotvornoj terapiji, ljubav i zdravlje su nerazdvojivi. 

Živio nam naš blogerki Kvisko. Ako nekog zanima, ova pjesma je sa onong njenog CD-a "My Colouring Book". 



365 dana je proletjelo munjevitom brzinom, pa je Elton još na waiting listi, no ne i naša Naopaka_bajka, jer može da posluša njegov duet sa Georgom Michealom "Don't Let the Sun Go Down on Me".

I sve ono što ne pronađete kod mene, možda nađete kod nje ili obrnuto. Oboje se trudimo da vam predstavimo što više dobre mjuze, svako na svoj način. 

Budući sam proveo često i besane noći da bih bilo ujutro glazbenih žemlji, pa neka bude i ovaj put - makar sa malim zakašnjenjem.



Ovo je jedna futuristička snimka za našu dragu blogericu Augustin. Ne, ne treba se uplašiti ni lektira ni knjiga kad ovo vidi, ovo je samo moja buduča CD knjižnica kada se nađu bogati sponzori, o tom potom.

U međuvremenu dok ona strpljivo čeka na neke izvođače nek malo zasvira Chris Rea - "The Road to Hell", njega još ovdje nismo čuli, pa je eto on izabran. 



Eric Claptona ste več mogli poslušati tijekom zadnjih dvanaest mjeseci, bilo samostalno ili u nekom duetu. E sad kojem se možda pitate? E pa promislite malo koje su mu pjevačice bile i životne - suputnice.

Poslušajte čuvenu pjesmu "White Room" legendarnog sastava "Cream" - ovo je originalna koncertna izvedba, nije riječ o Reunion izdanju - no o njemu i nekim zanimljivostima če biti još riječi - nadam se.

Ovu pjesmu če voljeti naš Adults_only. Prijatelju sa Korčule nemoj mi sad grintati - poklon je poklon. 

Naravno sve ove pjesme su i za sve vas dragi blogeri.



Ispod ove slike se "krije" Soundgarden, no ne i pjesma sa slike, več jedna druga - "Black Hole Sun". 

Naravno sam se dvoumio dal da upišem i neke vaše nickove ili ne, pa je odluka bila kako se vidi, a ima vas toliko mnogo da bih trebao dan trajati i ponešto duže da nikog ne izostavim, kao što su to naš dobri duh, naša nezaboravna Horny, i neki moji prijatelji, koji  nisu posebno spomenuti.



Ima jedna uzrečica koja govori o lovorikama, tj. da nije baš dobro predugo počivanje na njima.

U skladu s time me čeka puno - posla - pa se možda pitate do kada če taj  Take_It_Easy?

Pa sudeči po ovoj pjesmi, bih trebao još ponešto odraditi, no to velikim dijelom ovisi i o vama draga  publika, koja je uvijek dobrodošla. 

Jer vjerovali ili ne sve što sam radio zadnjih godinu dana je zamišljen kao jedan trajni poklon ljubiteljima glazbe ovih naših prostora, a pokazalo se i šire. 

Vi čete znati kad će me trebati poslati  u "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" i kada će mi trebati - prije svega prijatelji.



A do tada ću se truditi da uradim najbolje što mogu. I hvala vam i sretno - dragi prijatelji :)))

dami1621 @ 21:02 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 4, 2006

( Version one )

Svijet nikad nije bio statičan, uvijek su se odvijali procesi, koji su ga mijenjali. U naše najnovije doba te promjene su još ubrzanije, a na području ljudskih komunikacija nam se otvaraju sasvim nove mogučnosti.

Jedna od njih je i pisanje blogova, odnosno otvarenje vlastitog web-prostora, dostupnog doslovce svakome, koji ima računalo i mogučnost spajanja ina internet.

Mene je potaknulo da nešto napišem na ovu temu, upravo zbog činjenice da broj blogova vrtoglavo raste, i na neki način se pitam, da li shvačam, da li  shvačamo značaj bloga na pravi način.

Evo ja sam po godinama nešto stariji blogeraš, no to me zasigurno neće sprijećiti u mojim aktivnostima.

Ja blog doživljavam kao nekakav drugi, virtualni dom, u kojem je svatko čestit dobrodošao, isto kao u domu u kojem sad ovo pišem.

«Namještaj» mog blog-doma biram onako kao i u vlastitom životu, a prema posjetiocima, prijateljima i svim ostalim nastojim biti onakav, kakav sam inače, tako zapravo taj moj virtulani dom i nije baš toliko virtualan.

Naime ja svoj «dom» uređujem, da meni bude ugodno, ali i onima, koji mi dođu u posjet. Ponekad neće shvatiti poneki detalj mog interijera, ali ja ću svakome rado objasniti sve što mu nije baš jasno.

I kad već ovom pišem ću navesti još nešto, jer ima veze sa mojim domom. Jedan moj stalni gost, pa mislio sam da ću uskoro riječ «gost» moći zamijeniti rijećju «prijatelj», izvadio je namještaj svog blog-stana. Tek je ostavio vrata, neke adrese svojih prijatelja i nije dirao boje svojih zidova.

A znam zašto je otišao, jer je smatrao da nije shvaćen u svojoj iskrenosti, da on nije podvojena ličnost, da nije Dr. Đekil i Mr. Hajd, što ću vam također objasniti.

Ja se nadam da će ipak nadvladati tu svoju krizu i vratiti «namještaj», i da ćemo ponovno biti u kontaktu.

Želio bih još nešto napisati - na blogu jedne forumašice sam pročitao kako je saznala za jednu osobu, koja je u stvarnom životu sasvim drugačija nego na blogu.

Nemojte mi zamjeriti vi mlađi, nemojte upasti u tu zamku, budite ono što jeste, možete namještaj postaviti kako hočete, ali nemojte se gostima prikazivati drugačijim, nego što ste stvarno, jer to bih vam se kad, tad razbilo o glavu, vjerujte mi – jer najgore što vam se može dogoditi je kad lažete samima sebi.

I kad već pišem, spomenut ću ona dva podvojena lika, koji su se pojavili u mojoj prethodnoj «priči», za koju me je upravo inspirao vlasnik , nadam se, samo privremeno ispražnjenog doma.

Članak koliko god izgledao kompliciran, u biti je vrlo jednostavan. Naprosto su se u istoj priči našli političari, koji, kojoj god stranci pripadali, su u suštini slični i najvažnije im je da namire sebe, pa narod namjerno «bombardiraju» nekim problemima, da bih odvratili od stvarnih, za njih teško riješivih – a s druge strane tu smo i mi ( znači, koji nemamo veze sa njihovim spletkama ), koji smo toliko različiti ali ipak pronalazimo puteve zajedničkog sklada, zato u tom drugom dijelu, koji se odnosi na nas pojedince, za razliku od političara – duhan nije stvarni predmet rasprave, nego tek nešto simbolično, što navodno smeta nepušaćima. Ne nije tu o duhanu riječ, već o nama, koji smo hvala Bogu različiti i u toj različitosti pronalazimo toliko toga zajedničkog, što nas u konačnici i veže i spaja.

A za one, koji nisu baš česti posjetioci mojih blogova, samo mala obavijest – ja volim glazbu i skoro svaka sličica, skoro sve što je u uokvireno, treba samo mali klick, i već nešto zasvira, isto kao i mom stvarnom životu ( domu ).

Živjeli dragi moji susjedi blogeri. Nek nam naši, cijelom svijetu otvoreni domovi budu što ljepši, pa ako namještaj i  nije neki mahagoni, nema veze, važno da je svaki predmet, koji se u njemu nalazi nabavljen s ljubavlju.( Version two )

 

 

 

dami1621 @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, svibanj 12, 2006
What have I got to do to make you love me
What have I got to do to make you care
What do I do when lightning strikes me
And I wake to find that you're not there

What do I do to make you want me
What have I got to do to be heard
What do I say when it's all over
And sorry seems to be the hardest word

It's sad, so sad
It's a sad, sad situation
And it's getting more and more absurd
It's sad, so sad
Why can't we talk it over
Oh it seems to me
That sorry seems to be the hardest word

What do I do to make you love me
What have I got to do to be heard
What do I do when lightning strikes me
What have I got to do
What have I got to do
When sorry seems to be the hardest word
 



( Elton John - "Sorry Seems To Be the Hardest Word" )

PROVINCIJALKA
Rekli su mi da je dosla iz provincije,
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija.

Srce stade kao dete da se otima,
trazili smo se po prethodnim zivotima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promasaje koji tiste,
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste.

O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reci bi sve pokvarile,
samo se cutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.

O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju, nijednu drugu.

Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.

Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...

Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.

I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...





dami1621 @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1553416
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.