Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
srijeda, svibanj 16, 2007



Jedna uvažena osoba u kontekstu vlasničkih odnosa ovog portala je jednom pisala ne o Janis Joplin, več o "Cry Babies". Znam što je željela time poručiti.

No moje mišljenje je ponešto drugačije, ono što je ona tako percipirala ja više smatram kao vapaj očajnika, koji se eto može tek nekom vrste apstinencije braniti.

Ovdje nije o tome riječ. Naprosto valja staviti jasnu bilancu u smislu percepcije objavljenog.

Kao prvo i najosnovnije, sve što je napisano, urađeno nikad nije imalo svrhu da se nametne, več da služi za opče dobro svih onih, koji vole glazbu.

Obzirom da ja obrađujem glazbu u svjetskim razmjerima, nisam mogao izbječi i nešto, što se je u interesnom smislu pokazalo kao fijasko.  I to čak i veči nego što bih se dalo naslutiti.

I kad bih još k tome dodao poneke činjenice, kojima vas ne želim zamarati, bilo bih još poraznije.

Evo postupiti ću nekako kao pokojna Janis, kada se je vratila slavna u svoje, čini mi se rodno mjesto - publika, stanovnici su bili zbunjeni, jer nisu znali dal da joj plešću ili da joj dadnu do znanja sve ono loše, što misle o njoj. 

Janis je to sve primjetila i velikodušno svu moguču krivnju prebacila na sebe.

Relax ljudi, uživajte u prolječu, moru i u ljubavi naravno. Jer to je bila moja stalna poruka, netko je shvatio netko odbacio, no ne zamjeram, pa ne možemo biti svi isti. :)))

I ne pravite paniku, nisam zatvorio blog, tek sam razmišljanja pretvorio u riječi. Cao, bao.



Inače se ne sječam, da sam do sada u mojoj 12 i pol mjeseca blogerskoj karijeri isti dan imao dva zapisa.

dami1621 @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 2, 2007

Prije godinu dana je jednom članu  www.index.hr -a dosadilo da mu na mjestu gdje piše "blog" ta riječ bude sivkaste boje. Bio je to prvi diskretni potez vlasnika ovog portala da "navuče" mlade i neiskusne blogerske šljakere da napišu post.

I napisao sam "bajnu" najavu ove vrste:

"Evo vidio sam razne uratke. Dobre, bolje, lošije. Ja sam tek krenuo. Pa vidjet ćemo. Za početak - Take it Easy - Davor."

To sam napisao negdje oko 21,42 h prema satu blogera, a otprilike sat vremena kasnije mi se je upisala anonimna korisnica, meni ljudski izuzetno draga "Miss_Sarajevo", te mi je od srca poželjela - sreču.

A koliko sam danas bio zauzet, nisam stigao ni prigodne "materijale" pripremiti. Pa nema veze. Tko želi, pronači će večeras ovdje pokoju pjesmu, no kao što naslov kaže "Take It Easy" - i patience please.

E da - piše i glazba  - bit če.



I evo nam prvih večerašnjih zvijezda.  Odmah da i nešto priznam - upoznao sam jednu divnu blogericu, još dok nije bilo blogera i znam da ona obožava - talijansku glazbu.  E ova pjesma je za tebe, draga ljubiteljica zvijezda, mora, koja nisi zaboravila promatrati nebo i čak u izmaglici, kada putuješ vlakovima - pronalaziš ljepotu.

Da se sad ne raspekmezimo, to ide naročito jednoj blogerici na živce, koja bježi od mog bloga kao vrag od tamijana, a sve zbog č, ć, dđ, ma - nek idu slova u "Honduras", no ne i ovaj sastav:

Uživajte u talijanskom art, progresiv i šta hočete još sastavu PFM ( Premiata Forneria Marconi ) - da davno je to bilo kad su oni bili nasnimili svoje "Impressioni Di Settembre".



Ma šta se zbiva s ovim blogerom? Mjesec je Svibanj, sve je u cvatu, ljubavi se rađaju, pčelice čine svoj posao i puše topli povjetarac. A ja vam pokazujem čovjeka na mostu usred snježne oluje.

Pa naravno samo zato, jer je morao proči "radikalnu" terapiju da shvati koliko je život lijep i neponovljiv.

Za tebe draga "kodnog" imena L13 pjesmu, koju zasigurno voliš i koju vole mnogi - Black i "Wonderful Life".

Usput da vam otkrijem malu tajnu - Colin Vearncombe je isto kao ja rođen u najljepšem mjesecu u godini - Svibnju.



Nakon čičje zime ili tako nekako i pčelica evo nešto malo toplijeg. Ovo je recimo za djecu od 14 i pol pa nadalje, a ako se nadje netko mlađi nek mama to objasni na principu pčelice ili tate rode - bez brige, ništa strašnog nečete vidjeti, več samo dobro poznati spot malo ljubavnije vrste.

Ova pjesma nek vam jednostavno uljepša ovu čini mi se srijedu i uz nju možete u - relax - položaj. Hmmm.

Da to je naravno Chris Isaak i "Wicked Game".



Da, da ja sam onaj koji zamara publiku nekim egzotima, koji vas vodi tamo negdje na Novi Zeland, pa vas zakapultira u Dansku, a znam da vi ljubite domaču glazbu, padate u transeve kad vam zasvira... e to prepuštam "konkurenciji" da stavi.

Za ovog "tipa" vam jamčim da mu velik dio "uglednika" glazbeno nije dorastao i kroz svoj dugi život dospio je i u hale Slavnih na području rocka i bluesa, znači dvostruku je okrunjen, ali je prošlo punih dvadeset godina između dodjele tih priznanja. 

I premda je legenda, tek znalci znaju koliko je odličan - Buddy Guy - evo ga ovdje sa pjesmom "Sweet Home Chicago".

Uživajte. E da još nije gotovo, za one kojima se ne žuri iči na - spavanje.



Ova je pjesma nešto drugog. Evo nam ovjde zajedno Nick Cave i Kylie Minogue. Njih dakako poznate, to je ona čuvena "Where the Wild Roses Grows". Premda pjesma izvrsno zvuči, je tematski vrlo ozbiljna. 

Tako sam onda odlučio da njih dvoje vidimo "žive" u tom predivnom duetu. Usput, na Take It Easy možete nači podasta dueta, baš sam kurjožast ( za naše drage kontinentalce i širu balkanosferu - znatiželjan ). Koji vam je do sada najdraži duet, koji ste mogli čuti na ovom službenom blogu blogera D.T.?

Nema nagrada, jedino za odgovor ispunjavam glazbene želje :))



Evo nam malo britanskog folk rocka i to u izvedbi jednog dugovječnog, a istodobno široj javnosti u svijetu ne baš poznatog sastava.

"Strawbs" postoje skoro pola stolječa, promijenili su članova koliko sat ima sati, ali još uvijek sviraju. Tek ima malobrojnih starih snimki. Ovo je jedna od tih, poslušajte ih uz pjesmu "My Love is Like a Red Rose". 

To nije i njihov največi hit, no nije ni važno, da su njima bile top ljestvice na prvom mjestu zasigurno ne bih još uvijek svirali.

A kome da ovu pjesmu posvetim, pa npr. našoj blogerici, koja ima najljepši cvjetnjak i skupljalište žaba i ostalih sitnih barskih ljepotica i ljepotana, ovo je i za tebe, naša dobra blogerica B. :))



Da ne zaboravim napisati, sve su pjesme naravno za sve blogere, tek buduči da je godišnjica bloga se usput prisjetim ponekog druženja s nekim mojim prijateljima blogerima.

Ovo nije šjor Bagrem, ali ovom pjesmom ga želim malo razveseliti, za one, koji ne poznaju, on voli dobru glazbu, dobru spizu a uz to ide naravno i dodatak, pa evo mu malo i woman vokala, da ga sad ne preplašim sa onim tubular bells u nastavcima.

Inače za one najmlađe, ako ste pogledali onaj prvi dio "Istjerivača..." - u tom filmu iz 1973. se upravo može čuti ta glazba. No o tom potom, tek smo godinu dana zajedno.

Mike Oldfield - "To France".



E sad nisam znao kojeg bih odabrao. Ovaj mi se je učinio prikladnim.

Ovog peseka poklanjam našoj dragoj miss_sarajevo, da joj bude još ljepše u našem Zagrebu svaki put kad se prisjeti nekih svojih dana sa nekih drugih prostora.

Za nju sam pripremio posebnog čuvara, i on joj pjeva "You are My Special Angel".

Znam pjesma je nešto starija, ali ona se neče ljutiti što sam za nju i za ostale odabrao Bobby Vintona.



A ovo je stariji rođak našeg jedinog i neponovljivog Šadrvana. Za njega također jedan evergreen Bobby Vintona, ali u izvedbi jedne vrlo poznate Šveđanke.

Naš drug se možda baš sada tamo negdje šeće, pa kad se vrati ga čeka - Agnetha Faltskog, koja če mu otpjevati "Sealed With a Kiss".  Naravno slobodno se i vi ostali prepustite toj prastaroj, djelotvornoj terapiji, ljubav i zdravlje su nerazdvojivi. 

Živio nam naš blogerki Kvisko. Ako nekog zanima, ova pjesma je sa onong njenog CD-a "My Colouring Book". 



365 dana je proletjelo munjevitom brzinom, pa je Elton još na waiting listi, no ne i naša Naopaka_bajka, jer može da posluša njegov duet sa Georgom Michealom "Don't Let the Sun Go Down on Me".

I sve ono što ne pronađete kod mene, možda nađete kod nje ili obrnuto. Oboje se trudimo da vam predstavimo što više dobre mjuze, svako na svoj način. 

Budući sam proveo često i besane noći da bih bilo ujutro glazbenih žemlji, pa neka bude i ovaj put - makar sa malim zakašnjenjem.



Ovo je jedna futuristička snimka za našu dragu blogericu Augustin. Ne, ne treba se uplašiti ni lektira ni knjiga kad ovo vidi, ovo je samo moja buduča CD knjižnica kada se nađu bogati sponzori, o tom potom.

U međuvremenu dok ona strpljivo čeka na neke izvođače nek malo zasvira Chris Rea - "The Road to Hell", njega još ovdje nismo čuli, pa je eto on izabran. 



Eric Claptona ste več mogli poslušati tijekom zadnjih dvanaest mjeseci, bilo samostalno ili u nekom duetu. E sad kojem se možda pitate? E pa promislite malo koje su mu pjevačice bile i životne - suputnice.

Poslušajte čuvenu pjesmu "White Room" legendarnog sastava "Cream" - ovo je originalna koncertna izvedba, nije riječ o Reunion izdanju - no o njemu i nekim zanimljivostima če biti još riječi - nadam se.

Ovu pjesmu če voljeti naš Adults_only. Prijatelju sa Korčule nemoj mi sad grintati - poklon je poklon. 

Naravno sve ove pjesme su i za sve vas dragi blogeri.



Ispod ove slike se "krije" Soundgarden, no ne i pjesma sa slike, več jedna druga - "Black Hole Sun". 

Naravno sam se dvoumio dal da upišem i neke vaše nickove ili ne, pa je odluka bila kako se vidi, a ima vas toliko mnogo da bih trebao dan trajati i ponešto duže da nikog ne izostavim, kao što su to naš dobri duh, naša nezaboravna Horny, i neki moji prijatelji, koji  nisu posebno spomenuti.



Ima jedna uzrečica koja govori o lovorikama, tj. da nije baš dobro predugo počivanje na njima.

U skladu s time me čeka puno - posla - pa se možda pitate do kada če taj  Take_It_Easy?

Pa sudeči po ovoj pjesmi, bih trebao još ponešto odraditi, no to velikim dijelom ovisi i o vama draga  publika, koja je uvijek dobrodošla. 

Jer vjerovali ili ne sve što sam radio zadnjih godinu dana je zamišljen kao jedan trajni poklon ljubiteljima glazbe ovih naših prostora, a pokazalo se i šire. 

Vi čete znati kad će me trebati poslati  u "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" i kada će mi trebati - prije svega prijatelji.



A do tada ću se truditi da uradim najbolje što mogu. I hvala vam i sretno - dragi prijatelji :)))

dami1621 @ 21:02 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
subota, travanj 14, 2007

Evo još nekoliko dana i započet će prva blogerska slavlja. Javiti će se oni prvi, te nas podsjetiti na svoje "pionirske" blogove.

Ja sam započeo nešto, kasnije, točno 2. svibnja 2006. kada mi je jedna blogerica poželjela sreću - hvala joj.

                  

U početku nisam razmišljao o tome kakav če to biti blog, pisao sam pričice, pisao o Janici, čak i objavio sliku iz vlastiitog vrta.

No kako je svibanj odmicao, nekako su mi se spontano nametnule moje prve glazbene teme, kao npr. priča o jednoj lokomotivi, koja zapravo govori o ljudskoj sudbini.

Naravno priča jednog nepoznatog blogera je ostala gotovo nezapažena, ma kako sjajna bila pjesma:

 

A nešto kasnije sam dospio i na naslovnicu, kada sam ukazao na apsurd nekih povijesnih procesa - bila je to tema - "kako se po naški" teško kaže - izvini.

                         

No kako je god bilo riječ o politici, na neki način i nije. Bili su to ustvari glazbeni začeci "Take It Easy", a zvucima sam se u kasnijim "radovima" sve češće vračao.

Pisao sam svašta, iznosio neke svoje misli, i što god napisao je bilo, vjerujte mi iskreno. Evo tekst uz ovu pjesmu nikad nije doživio ni jedan komentar, nek to utješi one mlađe, kada se beznadno nadaju nekoj riječi:

 

Da uz ovu pjesmu sam i ja bio "pjesnik". Bilo je to doba, kada još nisu biili izbili - pjesnički ratovi.

Nikad mi nije nitko prosudio ove stihove, pa odlaze kako sam naslov istog kaže "slijed"-om u ropotarnicu blogerske povijesti.

Tada sam jasno znao, da moja razmišljanja imaju obaveznu pratilju - glazbu:

                                   

Jel se sječate jedne "sexy-lane" ? Oh kako je ona bila nevina u usporedbi sa ovim što sada imamo na blogeru na repertoaru. A da znate bile su dvije ova "prava" i koja je bila otvorila svoj "anti-blog". Tome sam bio napisoo jednu malu doista nevinu posvetu ( uz pjesmu naravno )

 

U srpnju mi je bilo posve jasno, "Take It Easy" je več pravi pravcati - glazbeni blog.


                                    

U kolovozu sam bio produktivan. Podsječao sam na neke glazbene korijene, na pjevačke sastave, posvetio se disco soundu i naravno započeo i sve češče sa konkretnijim predstavljanjima nekog:

   

Jedan od meni dražih uratka je bio i predstavljanje ovog slavnog dirigenta. Bilo je to nešto takve vrste, što će se kasnije po po blog pokazati - fatalnim - naime, i najsjajniji zvuci ponekad moraju ostati neshvačeni.

                           

Bavio sam se i pravim rock zvijezdama, no oprostiti čete mi ovaj put da vam pustim jednu laganicu:

 

Kako nisam imao novaca, uz pomoč glazbe sam započeo obilaziti svijet:

               
                          

U tom neprestranom traženju zalutao sam, ne samo jednom i u - Kanadu:



I onda je uslijedilo ono što bismo moglli nazvati - "plodnijim" razdobljem. "Ugostio" sam na ovom blogu manje i veče "zvijezde" i teško je sad tu nekog posebno izdvajati. Evo sviđalo mi se npr. ovo:
            
                  

Nakon toga je došlo razdoblje "slojevitijih" radova. No da su i od zlata bili, nekim "vladarima" ovih prostora ne bih ništa vrijedili.


 

Da znam, zamarao sam vas sa 80 godina starim tonskim zapisima, nekim glazbenim egzotima i mnogi su se zgražali nad mojim rečenicama, koje su vrvile od gramatičkih grešaka.

U to doba znao sam se i naljutiti na neke nepravde, koje su tako beznačajne u odnosu na ono u što se je sve izdogađalo kasnije.

                         

Čovjek sam, pa priznajem da me je zaboljelo kad sam na službenim web stranicam ove umjetnice, a ne na ovom servisu pročitao o mojem predstavljanju njene glazbe hrvatskoj publici. Doma si- eto barem rupa na sviralu:

 

No ne smijem dušu zgriješiti, netko je zamijetio, da sam bio glazbeno u "Boliviji" - i hvala ti Lesu - ti si bio jedini, koji je na to ostavio svoj komentar, da ne bih bilo ono klasično - zero points - kako je često, kad nije na naslovnici neka svađa posrijedi.

E da bio sam naravno i u Irskoj, zašto je publika saznala zahvaljujuči Blasfemiji:

                      

Na godišnjicu smrti Johna Lennona sam ga se nastojao dostojanstveno prisjetiti:

 

I možda se je nekom pričinilo da sam se umorio od rada. Ne nisam, tek mi neke privatne okolnosti nisu uvijek dopuštale da napravim što sam želio.

No uvijek sam iznova krao vrijeme, makar mi ujutro trebala jača kava. Kako ono pjeva Abba o pobjedniku? Pa ovako to zvuči na jednom drugom jeziku:
        
                       

Negdje usred zime, kad i nije bilo prave zime sam vas vjerujem malo obradovao:

 

A onda je polako, ali sigurno započeo "The Way to Perdition". Predstavljao sam vam neke umjetnike, koje i nije bilo uvijek lako zavoljeti:

                           

Makar se trudio da ih prikažem i u nešto "pitkijem" izdanju:

  

I da vas suviše ne opterečujem, nisam vas smio zamarati sa nekim tipom poput ovog:

                    

I da vam budem iskren do kraja, kada sam več znao da je čovjek I.R. na samrti, poželio sam da budu i njemu kao i onim svim drugim spomenutim ali i nepoznatim sa što manje boli bio taj odlazak u drugi - svijet.

 

I koliko mi svi govorili da radimo nešto radi sebe, ja bih bio neiskren takvom izjavom.

Kao što si jedan graditelj jednog broda nije mogao oprostiti svoje propuste, tako je i meni žao što vam nisam predstavio dovoljno dobru glazbu.

Moje prijatelje i posjetioce molim da me shvate, ponešto će im se možda ućiniti nerazumnim ili nerazumljivim, no ja vas i ne napuštam.

Ostavljam vam i na stotine pjesama na trajno korištenje. Nigdje ne bježim niti ne odlazim.

P.S. I ukoliko netko primjeti neki neispravni link, ga molim da mi javi, biti če ispravljen.

Sretno svima!!                                            

Mali update 15.04.2007 - kako ja uvijek pišem iz glave, tako bude napisano, što je napisano - i ja to onda i ostavim, pa jel pogriješio ili ne. Zapravo se je ovdje radilo o jednom razmišljanju događanja i mog pisanja zadnjih jedanaest i nešto malo mjeseci, kada sam imao različitih iskustava. Buduči da moje tekstove ne volim mijenjati, želim tek naglasiti, da sam uratke s radošču radio, no ujedno bio svjestan, da neče svatko u glazbenom smislu pronači ono što traži. I u tom kontekstu, evo da citiram sebe treba "što vam .....dovoljno dobru glazbu" shvatiti. 
                        


dami1621 @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 5, 2006

«Dieu réunite ceux qui s'aiment»  - Edith Piaf

Gdje su granice između onih,
Kojih više nema i nas koji jesmo?
Dal postoji tako nešto?
U tom vremenskom slijedu, 
Jer mi samo njega znamo 
Preuzimamo uloge svojih bližnjih
I nastavljamo njihove pute, 
Kao što če netko nastaviti naše, 
Našoj djeci ćemo dati ljubav svijeta, 
da jednom nastave taj vječni slijed
I  sve će to trajati beskrajno,
Kao što davno umrle zvijezde
I ovu noč nekome daju sjaj
Al brzina nije uvijek ista,
I ponekad užasava
Drugačiji tijek slijeda
Jer prethodnici mi smo htjeli biti
Pronalazimo utjehu,
držeći netkog čvrsto u srcu

I Bože pomogni nam sjetiti se onih
Koji su negdje zaboravljeni u tom slijedu
Neka nitko ne bude žalostan, 
jer sve naše tuge i radosti
Morale su biti ili bit će
Netko je otišao zavijek u tom slijedu, 
A ponetko samo iz naših života. 
Kao što smo mi napustili netkog.
I hvala Eric, za tvoju snagu, za stihove,
Glazbu, koju si nam poklonio,
Jer je netko tvoj otišao prije tebe (Tears in Heaven)


 

dami1621 @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 0
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1553425
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.