Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
petak, ožujak 7, 2008



Kad je u jesen 70.te pepelom posut pacifički ocean bilo je to opraštanje od jedne osobe, no na neki način i početak kraja jednog doba. Nikad poslije se nije ponovio isti zanos, bezuvjetnost, želja za životom i slobodom. Mladi poslije vremena u kojem je cvjetao flower nisu bili više isti. Vrijeme slobodne ljubavi i "ratovanja" cvijećem je prestalo. Zašto? Možda će nam Janis Joplin dati odgovor.



Rodila se je u sretnoj obitelji u mjestu koje je možda upravo zbog nje postalo poznato. Port Arthur u Texasu je bilo olićenje amerićkog oblika malograđanstva, gjde "uzornom" građanu, u smislu prihvaćanja i življenja po određenim konvencijama nije nedostajalo skoro pa nićeg.

Prava američka sredina sa lijepo uređenim vrtovima, parkiranim krstaricama u dvorištima, tu i tamo nekim pesekom koji se skladno igra u nekom vrtnjaku. I naravno i uzorni muževi i ženice, dobro skoro uzorni, zasigurno je poneko diskretno se ne pridržavao tog uspostavljenog sklada, no to se nije dalo skoro ni primjetiti. I lokalni šerifi bi to previdili.



Kažu da je Janis bila ponešto zahtjevnije dijete. Dok su se brat i sestra dobro uklapali u odgojne i emocionalne sheme, to za nju kao da i nije baš vrijedilo. Roditeljima je predstavljala određeni napor jer je stalno tražila potvrdu - ljubavi. Ne znam kakvu je dobila, zasigurno su se majka i otac trudili no možda svoje dijete ipak nisu dovoljno shvaćali.

Možda, jer iste odrednice ne vode uvijek u istom pravcu.

Janis je još kao učenica doživljavala svoje prve frustracije. Onako emocionalno krhka je teško podnosila zadirkivanja. A djeca nisu shvaćala koliko joj boli nanose. Nije bilo niti će ikad biti lijeka protiv senzibilnosti. Na sreću ili nesreću.



Školski dani su uvelike odredili njenu budućnost. Kako je bila na neki način "neuklopljiva" je možda upravo ta okolnost kod nje bila vodilja za neke njene buduće puteve.

Premda je živjela u vremenu kada je već bilo lakše biti tamne boje ipak je odskakala od prosjećnosti svojim otvorenim stavom da joj crnci uopće ne smetaju. Dapaće stavljala ih je vrijednosno u istu razinu kao bjelce.

No blijedoputim je nešto nedostajalo jer su u svojim uskim mentalnim sklopovima živjeli i preudobno.Nisu bili opterećeni utezima prošlosti i nisu razmišljali o Bessie Smith koja je doslovce život na cesti ostavila i to samo zato jer je bila crna.

Pojedinosti koje mlada Janis nije sve ni znala kada se je poćela zanimati za glazbu ove istinske dive bluesa.



Janis je živjela nekim svojim životom. Na neki naći je dopustila da se preko nje prelomi jedno doba. No kratko je to bilo vrijeme kojemu će i ona na simbolićan način dati onu skoro završnu - toćku.

Početkom 60.tih je bila prilično usamljen borac onoga što će kako se je pokazalo kasnije biti osuđeno na nestajanje.

Bila je suzačetnik onoga što će postati glavna struja. Uvjerenje da su ljubav, cvijeće, slobodno vođenje ljubavi, pacifizam, uzimanje droge dovoljni za sreću i budućnost svijeta.

To njeno priklanjanje onome što će u konačnici platiti najvišom cijenom je bilo postepeno. Često je bilo u svojem downu no ne može joj se prebaciti da se iz toga nije pokušavala otrgnuti.



Janis napušta svoj roditeljski dom i odlazi u San Francisco. Bilo je to 1963. godine, nije bila tad još ni punoljetna. Željela je postati pjevačica. Tih godina nastaju njene prve snimke, koje bi možda pale i u zaborav da nije kasnije postala slavna.

Bila je samouk, preslušavala je "crnu" glazbu i istu reinterpretirala na svoj način. I bilo bi pogrešno smatrati da je ona "tek" napravila prepjeve nekih glazbenih standarda. Ne nipošto. Glazba, pjesme koje je ona pjevala su bile često široj javnosti nepoznate premda istodobno izvrsne. No svojim pjevanjem je svaki prepjev bio ujedno hommage nepravedno zapostavljenima.

Bilo je to i nešto više. Svejedno čega se je uhvatila, dal neke soul ili blues pjesme. Ono što bi ona otpjevala bi bilo nešto posve novo i jedinstveno. Kao da je riječ o dva originala. Pjesma, stihovi su nastali u posve novom kontekstu. Rijetko je to u glazbi.



Sredinom 60.tih se po poslednji put vraća obitelji. Svjesna svojih neprekidnih uspona i padova i činjenice da je zaglibila se pokušava skrasiti, smiriti. Bilo je to posljednje razdoblje u kojem je živjela gotovo uobičajenim građanskim životom. Ponovno se je privikavala na život u poznatoj i ipak zaštičenoj sredini. Uzalud.

Nije mogla odoliti pozivu da se ne prihvati pjevanja u "Big Brother and The Holding Company".

O njenom blago rečeno nekonvencionalnom načinu života, u svemu onome što smo skloni kvalificirati negativnim treba shvatiti srž zašto je to tako bilo.

Jer ona je išla do krajnosti kako u životu tako i u glazbi. I u jednom i drugome, ako se to kod nje uopće može razdjeliti se je osjećao krik za ljubavlju, za koju je osjećala da ju neće dobiti.



Godina 1967., vrijeme Monterey festivala, ljeta ljubavi. Janis postiže svjetsku slavu, svaki koncert ulazi unaprijed u legendu. Mase se poistovjećuju sa Janis, a ona ima daje i više no što ima. Jednom izjavljuje da se na koncertima osjeća kao da vodi ljubav, da bi se nakon nje sama vraćala kući.

Sve pošasti koje ju prate, alkohol i droge koje ju izjedaju su tek popratne manifestacije izražaja jednog genijalnog glazbenog uma, koji je znao davati no ne biti i sretan.

Janis Joplin su neki njeni suvremenici štošta prebacivali. No nisu ju ni shvaćali.

Ona sebe nije štedjela, a glazbeno je to tražila i od onih koji su je pratili. Nesporazumi i nerazumijevanje su bili predodređeni.



Ovaj mali rad je i jedno malo podsjećanje na one koji su inspirirali Janis. Tako sam nastojao gdje je to moguće usporedno predstaviti glazbenike.

Zasigurno ste ćuli za Arethu Franklin, no ona je imala i sestru Ermu koja nije zaslužila da bude zaboravljena. Zato je i ona pronašla ovdje svoje mjesto.

A i ova buba koja je odlićno poslužila a još uvijek služi za razlićite flower power kreacije. Bilo bi ljepo da ih se još više nađe ovako lijepih šarenih.



Dok ovo pišem nastojim se faktografije držati u najmanjoj mogućoj mjeri. Shvatite napisano kao smjernice, još više kao podsječanje na jednu osobu, koja nas je nesretno napustila, no istodobno nam ostavila ostavštinu neprocjenjive glazbene vrijednosti.

Svaka njena pjesma je dio njene glazbene priče. Peace znaći mir, a piece komad, komadičak u ovom slučaju njenog srca, duše koju je i ovom pjesmom nama podarila.

Vjerujem da zajedno s menom otkrivate odgovor na početno pitanje. Objašnjenje nam daje sama Janis.



Ovu pjesmu je otpjevao i vrlo emocionalni Garnet Mimms sa svojim sastavom. A ja sam posudio ovaj osmijeh.

Ako vi imate koji na poklon slobodno se javite, ovdje je na dobroj adresi (I hope so).

U ovom ne baš strogom kronološkom redu valja se ipak prisjetiti godine 1969. Tada je Janis već svirala sa svojim sastavom Kozmic Blues Band, koji bio glazbeno daleko ozbiljniji od B.B.a.T.H.C. (članove istog je navodno dotukao, no ne i ubijo poveći honorar, koji su dobivali kako je rasla popularnost, tako da su novcem kupovali što kvalitetniji - heroin, to je ujedno bio kraj suradnje sa Janis).



Vjerujem da se je te godine, u vrijeme Woodstock festivala Janis mogla osjećati nekako kao Jimi Hendrix. Naime u glazbenom izražaju i percipciji publike bilo je i slićnosti, pogotovo što se tiće razumijevanja same glazbe.

Ona koja je bila prvoborac svega u svezi hippie pokreta, koja je svojim ponašanjem isti čak nadmašila je bila i svjesna svojih promašaja i možda i potisnute želje da bude netko dovoljno emotivno jak da ju izvuće iz doslovce životnog brloga.

No nije takvog bilo, i suviše dobro je znala kako se prema njoj ruke šire proporcionalno sa rastom popularnosti. Ubitaćna kombinacija koje je ona bila svjesna.



U vrijeme trodevnog festivala slobode, mira i ljubavi Janis je bila već duboko svjesna kraja jedne društvene pojave. Shvaćala je kraj jedne ere. Legendarne su njene tadašnje rečenice na račun hippie pokreta.

Osjećala je da se treba ponovno pokušati vratiti nekom životnom balansu, osloboditi se i droge i alkohola (za koji je jednom rekla da pije upravo zato jer suviše razmišlja).

Na samom početku 70.te godine Janis raspušta sastav Kozmic Blues Band.



Ako se je Janis nešto ispunilo u životu to je činjenica što je napokon 1970.g sa svojim posljednim sastavom Full Tilt Boogie Band postigla sklad za kojim je uvijek težila. Muzičari su bili sretni da imaju svoju Janis, kojoj su mogli bezrezervno glazbeno služiti.

To se je osjećalo i na radu albuma "Pearl", koji se je stvarao u zajedništvu i harmoniji.

Bivša djevojčica snima svoj najveći hit no nikad neće saznati da će joj to biti prvi i jedini - number one.

Četvrt stoljeća kasnije primljena je u kuću slavnih rock & rolla.

 

Popis pjesama:
1. Janis Joplin - "So Sad To Be Alone"
2. Bessie Smith - "Nobody Knows You When You're Down And Out"
3. Janis Joplin - "Little Girl Blue"
4. Janis Joplin - "Flower In The Sun"
5. The Chantels - "Maybe"
6. Janis Joplin - "Maybe"
7. Big Mama Thornton - "Ball And Chain"
8. Janis Joplin - "Ball And Chain"
9. Erma Franklin - "Piece Of My Heart"
10. Janis Joplin - "Piece Of My Heart"
11. Garnet Mimms & The Enchanters - "Cry Baby"
12. Janis Joplin - "Cry Baby"
13. Howard Tate - "Get It While You Can"
14. Janis Joplin - "Get It While You Can"
15. Janis Joplin - "Me And BobbyMcGee"
dami1621 @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1553457
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.