Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
nedjelja, listopad 11, 2009



Svaka priča ima svoj početak, isto kao što je neko posebno nadahnuće ponekad polazište priče. A ova ima nekako svoj pravi početak na ulicama Taipeia kada je u vrijeme rush houra "izvjesnog" redatelja Wong Kar Waia kao pogodila - munja.

Ne nije bilo potpuno tako već ga je očarao glas jedne pjevačice koju prije u životu nije čuo, a kamoli poznavao. Bila je to Norah Jones na radio valovima neke lokalne radio stanice, a Wongu je odmah bilo sve jasno. Slušajući njen "filmski" glas poželio je da upravo ona bude glavni akter njegovog budućeg ostvarenja kojeg će snimiti u SAD-u.



Nije mu bilo teško doći do podataka o glazbenom putu kćerke poznatog akustičnog sviraća sa Woodstocka, a znao je da Norah Jones, premda odlićna glazbena umjetnica nikad prije nije - glumila.

No kada je pristala da mu glumi joj je odmah dao strogu zadaću. Neka do njegovog dolaska u Ameriku ni u kojem slučaju ne uzme poduke iz glume, jer one bi sve pokvarile.

I tako je nastao mnogima poznati film engleskog naziva "My Blueberry Nights" u kojem Norah glumi jednu mladu ženu u potrazi za ljubavlju i vlastitog indetiteta.



No ovaj cijeli malo dulji uvod je tek mala uvertira za jedan glazbeni doživljaj koji je moguć neovisno o gledanju samog filma. Izdat je i istoimeni CD, a on predstavlja pravu glazbenu poslasticu.

Redatelj je izabrao sjajne glazbenike i vjerujem da mu je u tome pripomogla i sama Norah. Ona je komponirala i otpjevala samo jednu pjesmu koju možete ćuti kao prvu. Nastojao sam kao uvijek pronaći vokalno najbolju moguću verziju, pa tako možete poslušati pjesmu "The Story" u koncertnoj izvedbi.



Umjetnike koje možete poslušati neću ovom prilikom posebno predstavljati jer će biti o svakom rijeći u nekoj posebnoj priči. Tako i Cat Power (odnosno Chan Marshall) koja vokalno sjajno nadopunjava glavnu protagonisticu. Na CD-u (a naravno i u filmu) se pojavljuje sa dvije pjesme. Jedna od njih se zove "The Greatest" sa istoimenog albuma. Vjerujem da će vas i jedna pjesma potaknuti da poslušate još od ove svestrane country, folk, rock i R&B pjevačice.                  

Tu je za mlađe naraštaje manje poznati, no genijalni Ry Cooder koji se je još prije 20.-tak godina mislio oprosti od rock'n'roll scene. No njegov odlazak na Kubu sa svrhom pronalaska i okupljanja zaboravljenih  umjetnika je rezultiralo i filmom Wima Wendersa "Buena Vista Social Club". To je bila za Rya izvjesna prekretnica koja ga je usmjerila na daljni rad, pa tako je i za "My Blueberry Nights" komponirao nekoliko skladbi, koje se odlićno uklapaju u filmsko/glazbenu priču.



Naravno nabrojati sve pa čak i faktografski nije lako. Evo da još spomenem da se na CD- mogu poslušati slavni Mavis Staples (ja sam umjesto njihove originalne pjesme iz filma izabrao koncertnu snimku Bruce Springsteena "Eyes On The Prize", sve iz razloga što me je snimka u tolikoj mjeri oduševila da nisam mogao odoliti - znaći na CD-u nećete ćuti Bruce-a, nego samo u sklopu ovog posta).

I kao što film ide svojim tijekom, glazbena podloga (koja odlićno funkcionira samostalno) je prilićno ujednaćena. Ćuti ćete i Cassandru Wilson, koju američka kritika diže u nebesa. Doista je jazz/blues pjevačica posebne kakvoće, no pjesmu "Harvest Moon" ako niste obavezno poslušajte i u nenadmašenoj originalnoj izvedbi Neila Younga.



Za kraj da vam poželim uživanje u glazbi isto kao što ja volim borovnice, koje me neodoljivo podsjećaju na ljeto i na početak filma, kada ih je Elizabeth (N.Jones) "tamanila" svake noći. E kako je išlo dalje? Pa najbolje da provjerite sami. Tek da vam kažem da je redatelj bio blagonaklonjen prema protagonistima, no nije podlegao "hollywoodskoj" matrici.



Glazbeni zapisi slijedom:

Norah Jones - "The Story"
Cat Power - "The Greatest"
Ry Cooder - "Long Ride"
Otis Redding - "Try a Little Tenderness"
Bruce Springsteen - "Eyes On the Prize (u filmu i na CD-u Mavis Staples)
Cassandra Wilson - "Harvest Moon"
Gustavo Alfredo Santaolalla - "Pajaros"

dami1621 @ 02:27 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 10, 2008



Što se desi kada se nešto desi kada se nebi trebalo da desi? Na ovo naizled za jezik slomiti pitanje pokušati će vam odgovoriti imaginarna junakinja zvana - Juno.

Mladost, ludost, znatiželja, istraživačke sklonosti suprotnog spola ili da pojednostavim, kada prorade mladenački hormoni se ponešto i proba. E Juno je probala i nešto kasnije posebnom vrstom termometra ustanovila da se nalazi u "blagoslovljenom" stanju. I što sada? Drama na pomolu. Ne nipošto, "Juno" nam je pokazala da može i drugačije.



Sa šesnaest godina joj je tek, se je suoćila sa činjenicom da će joj trbuh uskoro porasti ukoliko... Ne toga "ukoliko" nije bilo. Juno je vrlo brzo odustala od bilo kakve pomisli da ućini nešto nažao svojem nerođenom. Tek je znala da ima jedan "problem".

I da se Juno u potragu - za onima koji će njeno dijete kada se rodi prihvatiti. Pronađe par, koji gotovo nije vjerovao da će im jedna teenagerka poroditi dijete - za usvajanje.



"Juno" je kao što sam napisao - izmišljena. No ovaj 96-minutni film o djevojčici/djevojki valja promatrati u nešto dubljem kontekstu. Pri tome uopće nije najbitnije što je "Juno" odlućila dati dijete na prisvajanje. Odlućila je prije svega da zbog svoje mladenačke nepromišljenosti ne naudi još nerođenom.

Pri tome su joj bili svi od pomoći, počevši od prijateljica, škole, društva pa do najbližih. Nitko ju nije ni za što osuđivao, već je svatko nastojao biti od koristi. Nema ni mrvice "crnog" u ovom filmu, koji vas može potaknuti da razmišljate pozitivno - i da tako i djelujete.



Uloga Ellen Page je svakako najvažnija u ovom toplom i glazbeno obojanom filmu. Kroz sve vrijeme radnje ona nas ući kako da se suoćavamo sa onime što trebamo riješiti, a da pri tome nikoga, baš nikoga ne povrijedimo. Ako netko misli da se ovdje brani samo jedno nerođeno je u krivu, ovdje se brani  ljudskost općenito. A uz nju ide i ljubav.

I sve upakirano u jedan šareni film, koji mogu slobodno pogledati sedam i sedamdesetsedamgodišnjaci. Film za sve generacije, koji otapa i najtvrđa srca.



Ellen Page nije uvjerila samo svojom glumom. Ona je zaslužna da i šira publika upozna Kimya Dawson, neobičnu glazbenicu anti folk glazbe. Skoro cijeli film je prožet pjesmama, koje je K. Dawson skladala i otpjevala.

No ima tu i nekoliko skladbi nekih drugih glazbenih ličnosti kao što su to Mott de Hoople, Buddy Holly, The Kings, Catpower, a našla se je tu i jedna pjesma od Velvet Undergrounda.

Ono što je zanimljivo (poslušao sam soundtrack, koji može poslužiti neovisno o filmu), materijal je tako izabran, da sve djeluje skladno, premda je tu riječ o vremenskom rasponu od skoro pola stoljeća glazbe.



(Da se lakše snađete, na crno bijelim slikama je glazbenica Kimya Dawson, a na ostalim Ellen Page)

Kimya Dawson, kao što možete ćuti je u filmu glazbeno najzastupljenija. I da sam želio potražiti nekog neobičnijeg dao bi si težak posao. Ona je ljudsko stvorenje kakvo ćete na glazbenoj sceni teško pronaći. A i nebi se voljela baš ubrajati u nekakvu "scenu", "glamur" ili nešto slično.

Obožava nastupati pred malom publikom. S vama će rado pričati. Doslovce dotaknuti ju možete. Prije svega je prirodna i ništa ne krije. Slobodno joj se obratite na myspace-u.



Kao ostali glazbenici njene vrste i ona jednostavnom instrumentalizacijom interpretira folk glazbu. Ne trebaju joj nekakvi posebni studiji, njene pjesme mogu nastati bilo gdje, a nema tu ni traženja perfekcije. Glazba je ovdje prije svega slobodna, a Juno joj se je eto - "zaletio". No proći će valjda i sva ta "slava", jer i ona svoju bebu za odgoj ima. 

Nedavno je postala - mama. A ovo je njena obiteljska fotka:



Ako niste pogledajte film - uživajte. Ako niste ćuli za Kimya Dawson, e sad jeste. 

Pozdrav od Take_It_Easy!!

Pjesme slijedom:
1.Moldy Peaches - "Anyone Else But You"
2. Kimya Dawson - "My Rollercoaster"
3. Kimya Dawson - "Tire Swing"
4. Kimya Dawson - "Loose Lips"
5. Mott the Hoople - "All the Young Dudes"
6. Kimya Dawson - "So Nice So Smart"
7. Cat Power - "Sea Of Love"
8. Michael Cera & Ellen Page - "Anyone Else But You"
 

dami1621 @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 29, 2007



Kada se dogodi veliko zlo u nekoj maloj sredini, onda je to vijest dana. No isto tako vijest ko vijest ode u zaborav. Tek se usput spomenu još neki slučajevi, koji ukazuju na jednu zabrinjavajuću pojavu.

No da odmah pojasnim, novinare ne treba optuživati za senzacionalizam, isto kao što je besmisleno poslati pismo zabrinutosti Predsjedniku Republike.

Mi smo ti koji snosimo dio naše odgovornosti, da bude što manje nesretnih sudbina. I naša blogosfera nije nešto imaginarno, virtualno, kako smo lijepo ovih dana mogli čitati.

Međutim evo nas odmah kod prve zablude, makar nje nismo ni svjesni. Kada jedna blogerica doslovce piše da je pokušala suicid, tada je dio nas napisao i komentar podrške. No jel to dovoljno??

Zasigurno ne. Zato se i najtoplije nadam da se je istoj netko obratio na nevirtualni način, da je već otprije bio s njom u jednom bliskijom kontaktu, s namjerom da joj bude istinski životni oslonac u jednoj situaciji kada nezna kamo i kako, a često i nezna zašto je to tako.



A novinarski članci usput govore o različitim motivima, zašto je netko posegnuo za zadnjim sredstvom ljudskog vapaja - koje se zove samoubojstvo. Da dobro ste pročitali, tko god je digao ruke na sebe, to je ustvari bio zadnji, na žalost uzaludan vapaj za pomoč, jer nakon tog očajničkog čina povratka nema.

I ne bi smjeli nipošto biti tako ograničeni da ako uspijemo prepoznati da je netko ugrožen da istome kažemo "Drž se, samo hrabro, ja sam uz tebe, ma ima još mnogo toga goreg, savladati češ ti to". Opasni su ponekad ovakvi savjeti.

Naime oni doista suicidalno ugroženi nisu izgubili tlo pod nogama zato jer su dovoljno jaki, takve mogu uzdrmati i manje nevolje, koje večina nas i ne prima suviše k srcu. Njih će pogoditi neuspjeh u školi, relativna neimaština, gubitak jedne prve ljubavi, pa sve do možda tako nešto banalnog ( u smislu ove tematike ), kao što je to možda smrt nekog glazbenog idola.

Mnogo je tu razloga, i trebamo biti obazrivi, veliku pomoč koju mogu dobiti, jeste upravo od nas, od prijatelja, znanca, obitelji.

No jedno moramo svi u ovo surovo doba divljeg kapitalizma punog nepravde, što može dodatno zakomplicirati situaciju, shvatiti. Trebamo se učititi da budemo senzibilniji prema našoj okolici, ljudima s kojima komuniciramo.



Svi mi živimo u našem malom mikrokosmosu, u kojem nam je dužnost da se ponajprije pobrinemo o svojim najbližima. Jer u konačnici može postojati situacija kada nam je netko vrlo blizak ozbiljno ugrožen.

Kako se često govori o nekome kako je bio uzoran đak, kako je bio vječito nasmješen, pjevušio, a mi posve u šoku kad se nešto dogodi.

A to samo zato što se nismo potrudili da budemo barem koliko je to moguče i psiholozi, makar iz kučne radinosti, a takvi mogu ako se prime ozbiljno "posla" postići i najviše.

Svaki smjeh, osmijeh, "bezbrižno" ponašanje valja imati svoje utemeljenje, a oni kojima nije lako vrlo često će sagraditi paravan, da sakriju ono što ih mući. Budimo uz njih i učimo se slušati, makar i čuli ne preko riječi.

A ako i saznamo da nekoga nešto mući, nek nam ne bude teško da se istinski angažiramo, ako treba nek se i sami preznojimo ( jer to ne ubija nužno ) al neka saznamo što je onom drugome tako nesavladivo.

I pri svemu tome ne zaboravite - vapaji za pomoć su često vrlo tihi i obavijeni - osmjehom.

KORISTAN LINK, PREPORUČAM GA SVIMA:  http://ss-ri.hr/su_suicid_A.htm

VAŽAN UPDATE 03.12.2007.: KADA SE DOGODI ZLO, TADA BI MEDIJI TREBALI POSTUPATI KRAJNJE SUZDRŽANO, A NE PISATI "VELIKE" ČLANKE, KOJI NISU ZNANSTVENI, VEČ SLUŽE NAŽALOST GOTOVO ISKLJUČIVO PODIZANJU TIRAŽE. NO PROBLEM JESTE, KADA TO PROČITAJU DJECA KOJA SU I SAMA U NEVOLJI, TADA POSTOJI OPASNOST OPONAŠANJA, RADI SE O JEDNOM DOKAZANOM FENOMENU. ZATO APELERIM NA ODGOVORNOST, DA SE NE POTAKNU NOVE TRAGEDIJE.

DODATNU NEPRIMJERENOST, KOJU SAM IMAO PRILIKE PROČITATI JESTE OBJAVLJIVANJE IMENA I PREZIMENA, SLIKA TIH MALOLJETNIH ŽRTAVA - KOLIKO JA ZNAM TO SE KOSI SA ZAKONSKIM NORMAMA, ONE MORALNE NIJE POTREBNO NI SPOMINJATI. 

Korišteni glazbeni zapisi: . Air, "The Playground Theme" - Philip Glass, "Morning Passages" - Superchick, "Stand in the Rain.

dami1621 @ 00:45 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, rujan 8, 2007



Ponajprije nešto vrlo staro. Neznam jel je to i najstarije, što sam ikada stavio. Naime u jednom postu o korijenima glazbe sam stavio upravo snimku iz te ili slijedeće godine.

Riječ je ovdje o prvom filmu "Alice in Wonderland", koji je nakon ovog u sljedećih sto godina nasnimljen kako piše na videu barem 23 puta, ako se ne varam.

Inače glazba, koja prati taj filmski zapis je od Claude Debussy-a.

Ako se pitate, što mislim večeras napisati, pa vidjeti čete, sve ću vam pojasniti.



Sječate li se vašeg djetinjstva? Pa ako ste i ponešto toga zaboravili, pogotovo je teško se prisjetiti onih najmlađih dana, dovoljno je pogledati zaigrano dijete, koje što mu je svojstveno, živi u svojem svijetu mašte.

Ne nisu tom dijetetu potrebne ni posebne igračke, ono naprosto izgrađuje svoj imaginaran svijet koji to zapravo i nije. To su ti dani mladosti kada nam treba ponajmanje materijalnih dobara da bismo bili - sretni.

A igračke? Pa ako ih ima - dobro. No one nisu nipošto presudan faktor u stvaranju dječje mašte. Poznato je da djeca, koja dobivaju mnogo igračaka, što ih više dobiju, to kraće koriste. Pogotovo ako je riječ o takvima, koje ne potiču dječju inventivnost.

A ja sam se odlučio da vam preko nekih filmskih isječaka i izabrane glazbe malo približim taj tajni svijet naše mašte, kojeg se ni mi odrasli ne trebamo odreknuti - dapače.



Može se promisliti, da sam tek tako "stavio" neke spotove, no to nije nipošto tako. Naime pažljivo sam birao i filmske materijale i odgovarajuču glazbu.

A i jedno i drugo imaju nešto zajedničko. U filmovima je velikim dijelom prikazan svijet kakav je nastao u mašti onoga, koji ga je stvarao. I gledajući različite isječke, bili oni veseli ili manje, uvijek ćete pronači jednu toplinu, jedan ljepši svijet - kakav doista i postoji.

Naime nije sve ružno što nas okružuje, nego mnogo ovisi o nama samima. To što smo odrasli nipošto ne znači da moramo biti lišeni lijepih osječaja, od onog što i naše duše grije.

Znam možda se pitate gdje su nestali oni dani bezbrižnosti, te ustupili ljepotu sivilu.



To je zapravo došlo zbog puknuča jedne važne karike na putu od djetinstva prema zrelijem dobu.

Jer odrastanje ne znači da se trebamo od mnogo toga oprostiti, več samo činjenicu da kao odrasle osobe imamo svoje dužnosti, koje međutim ne bi trebale uništiti mnogo onoga, što smo još kao djeca naučili.

I ako nam se čini da je sve nepovratno prošlo, nestalo, to nipošto nije tako. Ponekad kao i djeca trebamo nanovo učiti.

A upravo ove snimke sam sa tom nakanom pripremio. Obično je riječ o nekom filmu, koji ima barem u nekom dijelu svoju komponentu fantasy, ili je film opčenito takve vrste.



Ima ovdje i jedan film, koji je tužan. No i on nosi svoju toplu poruku. I jedna "zelena milja" može biti mjesto koje svoju toplinu nosi, ma koliko to izgledalo proturiječno.

Naravno ovdje je riječ o jednom izričaju, gdje su oni koji su osuđeni na najteže kazne ustvari štičenići onih, koji im trebaju biti pratnja na tom zadnjem putu. Ima mnogo simbolike u ovom filmu sa toplom ljudskom porukom.

Ovim putem se i ne mogu zahvaliti svim onim ljudima na www koji su pažljivo birali glazbu uz određene filmske scene i time tim istima dali još jedan dublji kontekst.

Ja vam želim poručiti samo jedno - ne bojte se u sebi iznova otkriti ono što je možda negdje duboko začahureno, a što zaslužuje imati mjesto u vašim osječajima.

Jer taj "fantasy" nije ništa drugo nego spoj svih vaših plemenitih osobina, koje imaju u vama svoje čvrsto mjesto, a ponekad kada dođe pravo vrijeme, mnogo ljepoga - ćete podijeliti.



Za kraj nešto posebno lijepog. Možete poslušati glazbu jednog umjetnika, koji više nije među nama.

Israle Kamakawiwo'ole je bio jedan od najznačajnih glazbenika Hawaja, koji je upravo sa albumom "Facing Future" te posebno svojom interpretacijom prelijepe pjesme "Over the rainbow / What a wonderful World" postao svjetski poznat.

Pjesmu se može ćuti u cijelom nizu tv-serija, a služila je i kao filmska glazba. Više o tome rijeći pri kraju, gjde sam napravio što je moguće bolji popis. Naime nisam sve te filmove pogledao, pa se moram pouzdati u ono što sam pronašao napisano.




Filmovi i glazbeni zapisi slijedom:

1. "Alice in Wonderland", nijemi film, 1903.g., glazba Claude Debussy
2. "Peter Pan", pjesma "If We Hold Together", Diana Ross
3. "Harry Potter", "Wonderful Life", izvedba Mathilde Santing
4. "Edward Scissorhands", skladba "Immortal" - Evanescence
5. "The Green Mile", - "Nothing Else Matters" - Metallica
6. "Kate & Leopold", - "Until" - Sting
7. Israel Kamakawiwo'ole - "Somewhere Over the Rainbow"
( pjesma je korištena u filmu "Meet Joe Black" )

Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).
dami1621 @ 21:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 20, 2007



Evo slučajno sam naišao na koncertnu snimku slavnog Maurice Jarre-a, gdje pored izvrsne glazbe možete vidjeti i ponešto isječaka iz bezvremenskog filma "Dr. Živago".  

I šta da vam na to dodam? Pa ukoliko niste gledali film, ili samo preko vhs-a ili dvd-a, potražite negdje "pravo" kino, jer tek tamo ćete moći istinski uživati u  ovom pravom remek-djelu filmske umjetnosti.

A tko nije gledao tek natuknice, preko Oktobarske Revolucije, krupnih povijesnih zbivanja, kada je čovjek bio kao podređen, ovaj film pokazuje da je upravo ljubav uvijek jaća i da ju ni najveće ludosti čovjećanstva ne mogu uništiti.

No da ne duljim, uživajte u ovih gotovo deset minuta glazbe i prisjetite se ili upoznajte se malo sa ovim predivnim filmom. 

dami1621 @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, siječanj 12, 2007



Sara Montiel je još davne 1958.g. glumila i pjevala u ovom već antologijskom ostvarenju.

Tada sa dvije godine sam imao "pametnijeg" posla, nego da mi tamo netko pripovijeda o nekoj "Prodavaćici ljubićica" .

Za film sam saznao mnogo kasnije. Majka mi je obićno puna oduševljenja o njemu prićala. I otišli bismo zajedno da pogledamo tu glazbenu romancu.

Sada se tek rijetki sjećaju tog filma, no bio je to vjerujem Sarin najpoznatiji film, koji je barem na sat i pol pružao gledaocima radost. 

Ako vam se pruži prilika slobodno pogledajte - "La Violetera".


 

dami1621 @ 22:16 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, prosinac 6, 2006
 


Dragi moji prijatelji, posjetioci, draga djeco, ljudi svijeta, ja Vam ponajprije želim da vam ovaj 6.12. 2006. bude jedan lijepi dan. 

Želim da bude što više radosne djece, koja su ostavila svoje čizme, dobro ih ulaštili, da ih Sv. Nikola dobro napuni.

E pa i ja se na neki način pridružujem ovom lijepom vremenu, ali želim da ovo bude prije svega vrijeme radosti, isčekivanja, želja da onaj 25.12. bude kruna svih naših najboljih želja, a to zasigurno neče biti, ako pri tome zaboravimo na one siromašne novcem,  na bolesne, samce itd. Zato ja apeliram na sve vas - ionako nemamo dovoljno novaca, ne moramo po svaku cijenu "peglati" kartice, možemo Božič dočekati smireni i sretniji.

A kao što vidite, kod mene nikako da ispadne, kako piše u knjigama, kod mene je netko poljubio "djeda Božičnjaka", a još mi se je "ubacila jedna vesela", koja je postala... e sad "bakica"  Božičnjak ne bih baš odgovaralo....



Evo ovdje je ostavilo jedno dijete čarape za Sv. Nikolu, e tako to otprilike bude. 

U ovo prigodno vrijeme, koliko stignem, za vas pripremam moje male glazbene poklone. Nočas, da zaista ostalala mi je samo noč, jer se danju radi, vas želim malo podsjetiti na nešto što je bilo karakteristično tamo negdje 80.tih godina. 

Naravno mnogo toga če vam biti poznato, ali sve te pjesme, koje su iz nekih filmova, nisu do sada još bile spremljene u ovoj glazbenoj škrinji, pa je red, da prije Božiča to uradim.

Oni nešto stariji se dobro prisječaju tih godina, kada su bili u modi baš ti, ja bih ih nazvao "dance" filmovi, o kojima neka daju svoj sud filmski kritičari, ja želim istaknuti, da se je u ta ostvarenja ugradilo mnogo dobre glazbe, koja se može slušati i van konteksta filma.



Još prije nego je John Travolta glumio u več legendarnom "Pulp Fiction", je postao poznat preko tih plesnih filmova, gjde glumi zajedno sa Olivia Newton-John. 

Evo ova dvije pjesme su iz dva različita filma, onaj prvi iz filma "Grease", a druga iz "Xanadu", i u oba slučaja je zanimljivo da su upravo ove dvije pjesme nastavile svoj put, neovisno o filmskim uratcima. 

Kada Olivia otpjeva onu svoju prvu pjesmu, a vjerujem na koncertima ju obično ostavlja za kraj, onda ljubitelji glazbe ne ostanu ravnodušni, to se odnosi naravno i na drugu pjesmu.

I sad kad biste se upitali, što je to dobra glazba, pa ja bih to napisao najjednostavnije - dobra je ona glazba, koja vam prije svega učini - radost.



Početkom osamdesetih se je pojavio jedan film, koji se je naprosto ostavio trajni trag. Mnogi su ga pogledali i nekoliko puta. I pogledati če ga opet. 

No neovisno o odličnoj glavnoj glumici Jennifer Beals, taj film sadržava prije svega i mnoštva glazbnog materijala, i da vas netko upita kako se ti izvođači zovu i kako su im se kretali daljni putevi karijere, možda ne biste znali odgovor.

Evo ovu prvu pjesmu je otpjevao Michael Sembello, ne zvuči baš poznato.

Još bih htio još napomenuti, ovdje se radi o videozapisima, koji najčešče sadržavaju neke dijelove filmskih radnji, ali ne i uvijek.



E ovdje curica, čeka na darove Sv. Nikole, i vjerojatno misli, jel je bila dovoljno dobra, ako slučajno vidi dedeka. Pa naravno da je bila, nema loše djece, a na nama je da od njih napravimo - dobre ljude.

Evo još jedne pjesme iz istog filma, to je ona čuvena laganica, koja gledatelju mami po koju suzu, no taj film je zapravo jedna iskreni uradak, koji govori o tome, da treba vjerovati u sebe i zalagati se za svoje ciljeve. 

Još se prisječam one scene, gjde jedna djevojka godinama vježbala umjetničko klizanje, i zamalo je otišlo ponešto po zlu  - da nije imala prijatelja. Pa takve scene su u fimovima rijetke, i zbog mnogo dobrog što taj film poručuje nekako sam ga spremio u jednu virtualnu ladicu, meni dragih filmova.



E sad ovu pjesmu poznate svi - "What a feeling".

Spot prvenstveno ne obuhvača sam kraj tog filma, međutim za one, koji to ipak nisu još odgledali - tek da napomenem, mnogi s nestrpljenjem čekaju upravu tu završnu scenu - ta plesna scena je doista antologijska. 

I zbija šteta što se pri tome malo tko sjeti da je tu pjesmu pjevala Irene Cara.



Da ova slika, u mnogome simolizira upravo ono, što ja u ovo predbožično vrijeme nastojim izbječi - žurba, kupovanja naveliko i mnogo toga, što smo preuzeli od "Zapadnog" svijeta. 

Ovo je sad jedan sasvim drugačiji film - "Dirty Dancing", koji se međutim nadovezuje na svoje prethodnike. 

Zanimljivo je u ovome filmu, da su upravo glavni glumci otpjevali pjesme, koje se slušaju i dan danas.

I premda se i sada rade filmovi sa glazbenom tematkom, ipak se ne može osporiti da se je radilo o jednom posebnom razdbolju kinematografije, vremenu kada su filmovi tvorili jednu cjelinu u glumačkom i glazbenom smislu. 

Ovi sadašnji obično imaju po neku pjesmu, koja se onda prodaje kao dodatak filmu, međutim s njim obično nije u nekoj izravnoj vezi.

Naravno mogao sam vam navesti još dosta tih filmskih primjera, nastojao sam vam odabrati neke karakteristične, te se nadam da čete u glazbi uživati, barem ja jesam dok sam snimke ponovno preslušavao.



Popis pjesmi slijedom:
1. Jane Krakowski - "I Saw Mommy Kissing Santa Klaus ( Chandler & Monica Christmas video )
2. Olivia Newton-John - "Hopeless Devoted To You" ( iz filma "Grease", 1978.g. )
3. Olivia Newton-John - "Xanadu" ( istoimeni film, 1980.g. )
4  Michael Sambello - "Maniac" - ( "Flashdance", 1983.g.  )
5. Joe Esposito - "Lady, Lady, Lady" ( "Flashdance" )
6. Irene Cara - "What a Feeling" ( "Flashdance" )
7. Patrick Swayze - "She's Like the Wind" ( "Dirty Dancing", 1987.g )
8. Bill Medley & Jennifer Warnes - "I've Had The Time Of My Life" ( "Dirty Dancing" )


dami1621 @ 00:44 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 9, 2006
      
       


U studenom 1928. godine rodio se je, možda najslavniji, ali svakako po stvaralaštvu najplodniji, prije svega filmski skladatelj - Ennio Morricone. 

Poznaju ga vjerojatno sve generacije, jer kroz dugi niz godina je neumorno stvarao. Slušajući njegovu filmsku glazbu, možete ga vidjeti i sa dirigentskom palicom.

       

Evo jedne takve izvedbe - "Once Upon A Time In The West" - i sad svejedno jel ste film gledali ili ne, dok ovo slušajte ostavite se kučanskih poslova - bio bih "grijeh" to ne poslušati u miru. Kao da je dragi Bog umiješao svoje prste, dok je Ennio ovo smišljao i osmislio.

      

Kako je postajao sve slavniji, su ga pozvali i u Ameriku. Tu su nastali i neki nesporazumi.  Jer Hollywood ima svoju tarifu, u koju se Ennio nije mogao uklopiti - rekao je jednom otprilike ovako: "Malo mi je neugodno pričati o novcu, ali ovo što stvaram je ipak - umjetnost"

"The Mission" je  izuzetan film, sa izuzetnom glazbom.

        

Evo još jednog velikog filma, glazba by Morricone - "Once upon a time in America". Njegov glazbeni izričaj nam je pomogao da osjetimo jedno doba, jednu zemlju, kakva je nekad bila . I dok slušamo ovu veličanstvenu glazbu, kao da nas je Ennio vratio u doba westerna, ne nije, vratio nas je u doba ranog 20. stoljeća, kada se je ponovno odvijala borba za neki opstanak. 

         

Filmovi, za koje je skladao su bili sadržajno vrlo različiti, sa ponekad vrlo potresnom tematikom. No Ennio je svojom jedinstvenom glazbom neke tuge dočarao na način, da gledatelj ne bude lišen radnje, a da istodobno osjeti toplinu glazbenog izražaja. Tako je bilo i u filmu "The Legend Of 1900".

I za kraj jedna mala napomena - čak 500 !! filmova nose "pečat" ovog slavnog kompozitora.


dami1621 @ 23:48 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 6, 2006

Što ne znaći da ću živjeti u potpunoj izolaciji, samo što kod mene golijada neće biti u prvom planu, uostalom o tome sam neki dan pisao – proscrolajte do Nene i njenih nojnundnojnich balona, dobro da ih je 99, a ne 999, jer bih mogao netko promisliti,da sam se i ja nadovezao na današnji «sudbonosni» broj. 
Ja preferiram naprosto druge teme, nakon one jučerašnje možda netko promisli da me spopala duboka kriza, naprotiv, nije o tome riječ, već jedino o razmišljanjima, koja su kod mene raznolika. I ako je neki  «profa» u mojem pisanju pronašao bezbroj svakojakih griješaka, to zaista nije od životnog značaja, jer ono što mi je jedino bitno, da je napisano i shvačeno. A ako nije može me se i pitat, svakome su otvorena vrata.
Kao što sam napisao, "football" nije moj prvi izbor, ali sve što ima veze s love i music itekako, pa tako sam slab na Meg, ona mi je uvijek nekako moja miljenica, pa evo da pogledam(o) i usput nešto poslušam(o)


Eto za slučaj nesanice meni je dovoljna Meg.  Ako ste kliknuli niste baš vidjeli film kako svladati Insomniju, nego ste mogli čuti jednu pjesmu, koja ima mnogo veze sa jednim drugim filmom u kojem je ona glavna – «When a man loves a woman»  To je original, pjeva Percy Sledge, i nije ga Meg slučajno odabrala. Ako osim pjesme želite vidjeti i Meg, nema ni za to problema. Bit će ista pjesma, samo što ju pjeva netko drugi, ali to nije tako bitno važno da imamo Meg..
              
I da s pjesmom i završim, a da to na neki način povežem sa sinočnjim postom, opet  će mi pomoći
Meg, s njom će «nemoguće» postati moguće. Ona mi je je kao mali božji poklon, koji mi dane čini ljepšim i vedrijim.
   
E sad koliko je tu Meg zaslužna, a koliko ja, procjenite sami.
Živjeli moji blog susjedi i naročito susjedtke. Jako ste se emancipirale, kao da živimo negdje u
Skandinaviji. Još ćemo morat branit muške blogove.
A baš me zanima kakve će praviti dok bude ta čuvena balunijada.

dami1621 @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, lipanj 2, 2006

Početak filma:
      
Eto,neka je u naslovu karakteristična rečenica iz filma, 
kojeg poznate skoro svi. 
Neće tu biti velikih rijeći,kritika,»prepisivanja«,osvrta na ovaj motion picture. 
Tek tolko,jučer sam proveo večer bez kompjutera......ali nisam patio,naprotiv.
Uvijek 
imam nešto u »pričuvi« za svoju dušu,nije to neka planska pričuva,nego nekako skupim ponešto meni vrijednog.
I stavih onu »staromodnu« video kazetu i pustim film, koji mi je ispunio večer.
Ali nije toliko važno da vam pričam detalje,koje ionako pretežno znate, tek onako usput sam pripremio kronološki tri kratke scene iz filma, pa tko hoće nek malo odluta....i da pogleda. ( ali ne danas, nešto se Youtube ljuti kad im se pušta njihov tube playe, sorry riješit ćemo i to... patience please )
Gledajući ga pažljivo, a pogotovo slušajući melodiju iz »moon river-a« , osjećao sam da sam ja, pa možda i mnogi drugi na neki način »Lullaby-i«, 
makar možda to i ne bili svjesni.
"Moon River"
 

Želimo da nam bude lijepo
i da uvijek imamo svoje utočište,
kao što je to »Tiffany", mjesto sigurnosti,
gdje nam se ništa loše ne može dogoditi.
Taj naš vlastiti "Tiffany" postoji, ali treba ga naći.
Neki su uspjeli, sretno im bilo, a mi ostali živimo u nadi -
naći ćemo jednom to "čarobno mjesto"
I kako film ide svojim tijekom, tako pratimo svoje živote, puteve, zablude i uspjehe. Koliko ćesto mislimo da smo žrtva netkog, nećeg, a ne shvaćamo da smo mi sebe zarobili, zaključali, prepriječili bilo koju mogučnost prilaza.
I onda nam pomaže upravo "Tiffany",
da se lakše "oslobodimo"
i otvorimo ovom predivnom svijetu, 
kojemu su dovoljne tri boje za božanstvenu raskoš. 
Nemojmo se sramiti biti iskreni,
ne odbijajmo pružene ruke.
I ako imamo i svojeg »mačka«, kojem se ne usuđujemo dati ime, jer smo nesigurni u svoje ja,u svoje postupke, i kao da nam nije mjesto na ovom svijetu
– možda jednog dana u nekoj naizgled sasvim običnoj osobi pronađemo onu, koja će nas osloboditi od naših vlastitih kaveza i zajedno s nama kročiti u ljepšu budućnost. 
A biti će i ljepše nego u filmu, jer umjesto "the end"
vaši poljubci će biti tek početak jedne lijepe, samo vašim srcima
poznate priče.

Svršetak
  


dami1621 @ 00:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1553319
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.