Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
ponedjeljak, svibanj 10, 2010
 



Prokliknite se kroz sliku da dodjete do posta, ili kod izdvojenih postova "Lena Horne - jazz s ljubavlju", koji sam napisao skoro prije tri godine.

Počivaj u miru, Lena.

dami1621 @ 22:43 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 6, 2009


Kada bismo se zapitali kakva je povezanost Tal Wilkenfeld sa npr. sastavom Allmann Brothers Band, Jeff Beckom, Herbie Hancockom ili Eric Claptonom, tada bi jednoznačan odgovor bio potežak. No da se ne mučimo glazbenom enigmatikom, bolje da se poslužimo njenim plodovima pa da se paralelno vratimo malo u prošlost.

The Allmann Brothers Band su slavni south rock sastav, Jeff Beck i Eric Clapton potjeću iz power ekipe zvana Yardbirds (gdje nedostaje još samo Jimmy Page), a Herbie Hancock je sjajni jazz pianist,skladatalj i ne samo. I svi oni, i ne samo oni pronašli su s Wilkenfeld primarno glazbeni sklad.



Vratimo se još jednom unatrag, no sada u bližu prošlost. Tamo negdje početkom ovog tisućljeća je jednoj teenagerki dosadilo listati knjige i podnositi školsku svakodnevnicu te se hvata gitare, da bi ju tek nešto kasnije zamijenila za vrstu bas. I to "krhko" mlado stvorenje odlući prijeći pola zemljine polutke da bi sa nastupom punoljetnosti već nastupala kao session glazbenica, u SAD-u, zemlji koljevki glazbenog pravca zvanog - jazz.



Kako je to Tal Wilkenfeld uspjela da "smanta" sve te silne živuće legende popularne i ozbiljne glazbe 20. stoljeća?

Sviravši u Los Angelesu je vrlo brzo uočena kao session glazbenica, koja ne osvaja samo svojom mladošću i ljepotom, premda je ona neupitna, nego prije svega svojom odmjerenošću, osječajem za skladom, timingom, feelingom. Nije trebalo puno da glazbeni znalci uoče, shvate kakvu su umjetničku unikatnu dragocjenost s Wilkenfeld dobili.



Premda su sve njene glazbene suradnje jedinstvene, ipak bih želio izdvojiti onu sa Jeff Beckom. Iako ćete uživati u gitarskim solo izvedbama jednog od najboljih gitarista našeg vremena u isto vrijeme će upravo ona zajedno sa drugim glazbenim znalcima biti  zaslužna za ovo istinsko ispunjenje.

No valja imati na umu da je njoj i to tek sada 22 godine tek moguće je samo za pretpostaviti kakav glazbeni opus je od nje za očekivati. Gledajući, slušajući Jeff Becka i Tal Wilkenfeld na poznornici kao da je upravo za njih stvorena pjesma "Cause we ended as lovers". Zaljubljenici su završili, sjedinili se u glazbi.



Ona nikada ne postupa nametljivo. Stvarajući, skladajući svoj prvi samostalni album "Transformation" Wilkenfeld u svakom trenutku daje glazbeniku mogućnost punog izražaja. Nema tu nadglasavanja, osjeća se kada i kako će biti zastupljen bas u cijeloj svojoj ljepoti, bubnjevi će svirati upravo u pravo vrijeme, zna se kada je vrijeme za klavirske zvuke. No sve to koliko god bilo komponirano je stvoreno spontanošću. Osjeća se istinksa glazbena osebujnost, radost u sviranju. Valja tek pažljivo slušati. Glazba će nam dati odgovore bez postavljenih pitanja.



Smooth jazz, fusion u interpretaciji Wilkenfeld uzburkati će u najpozitivnijem smislu svaki glazbeni formalizam, elitizam, na šarmantan način biti će proglašen passé, "prašnjavost" će postati prošlost.

Upravo iz ovakvih razloga će svatko osjećati sreću zajedničkog nastupanja. Tal Wilkenfeld će još vrlo ograničeno vrijeme, no samo neupučenima, ostati glazbeni anonimus. Nipošto ne starim meštrima poput Jeff Becka i company.

Tekst by Take_It_Easy.

Insprirativni izvori: Ono što je preslušano.



Glazbeni zapisi slijedom: 1. Tal Walkenfeld - "Table for one" (CD: Transformation), 2. Jeff Beck, Talk Walkenfeld - "Angel", 3. Herbie Hancock, Corrine Bailey Rae, Tal Walkenfeld - "River", 4. Tal Walkenfeld - "The river of life" (CD: Transformation), 5. Jeff Beck, Tal Walkenfeld - "A day in a life", 6. Jeff Beck, Tal Walkenfeld - "Blast from the East", 7. Jeff Beck, Tal Walkenfeld - "Cause We've ended as lovers"

dami1621 @ 01:00 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 26, 2008



Sedamdesete kao da su bile nekakvo zlatno glazbeno doba. Isprepletene sa toliko pravaca od kojih bi se svakom mogao slobodno posvetiti cijeli jedan blog.  A u svemu tome i volja da se glazba konzumira u cjeloj svojoj punini. Kao što je to učinio sastav tako ozbiljnog imena spajavši jazz, rock, pop, blues u jedan vjerujem i danas sasvim svjež za slušanje pripravak. A i Brian Auger je nekako iz tog doba, no glazbeni izražaj je ipak nešto drugačiji, kao da je bio preteča budućih jazz/funk ostvarenja. No svakako je bio suvremenik npr. Jimi Hendrixa ili Led Zeppelina, s kojima je znao zajednički odraditi koju "turu".



Nove postove ću objavljivati na mojoj domeni. Želim vam svima lijepo predbožično vrijeme, a i ono poslije..

Autor bloga Take_It_Easy.


dami1621 @ 01:22 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 17, 2008



Dok ovo pišem sam istodobno u saznanju da je mlada umjetnica koju večeras predstavljam po tko zna koji put završila u ustanovi za medicinsku pomoć. No ja se želim prije svega osvrnuti na njenu glazbu i potruditi ću se da pisanje bude oslobođeno suvišnih pikanterija. Njih prepuštam onima, koji od njih prave novce. O moralnosti tako nečeg ne bi. Money rules, of course.

Amy Winehouse rođena je početkom osamdesetih i ima podosta njenih vršnjakinja koje su našle svoje mjesto pod glazbenim suncem Velike Britanije. Znalo je tu biti talenata, dobrog marketinga, no ponajviše uvježbavanje discipline i bezbroj potrošenih sati u pravim "tvornicama" zabave. Ništa nije prepušteno slučaju kada treba proizvesti savršenu instant pop zvijezdu.



Kada je riječ o Amy onda slobodno zaboravite cijelu priču o tvornicama glazbe. Njih sam naveo upravo zato da bi prikazao njenu suštu suprotnost. Naime ona se ne bi uklapala u nikakvu nametnutu priću. Ona ju stvara sama. Bolje rečeno njen život je njena priča, a zašto je sve to isprepleteno sa mnogo toga što možemo nazvati najblaže rečeno nekonvencijonalnim ću vam nastojati pojasniti.

No vratimo se još malo unazad. Mlada Amy odrasta gotovo u središtu glazbenih zbivanja. Ona upija zvuke raznih pravaca, sluša glazbenike čije se stvaralaštvo ćesto i ne može toćno po vrsti odrediti. Ona možda i nesvjesno prati i same izvore određenih žanrova.



I iz toga "koktela" glazbenih vrsta ona je pokupila ponajviše soula, jazza, raggae i pop-a. Kada slušate njena prva dva albuma, možda pokoju pjesmu s koncerta, onda ćete moći osjetiti sa koliko glazbene zrelosti kod nje svi ti žanrovi funkcioniraju kao logička cjelina.

No nemojte upasti u zamku da ju zbog različitih poroka pogrešno glazbeno shvatite.

Amy zapravo nije bilo nikad moguće životno ni glazbeno staviti u neke kalupe. Zapravo njena glazba je njen život.



Možda zvući otrcano kada bi vam Amy rekla da nikad nije odviše brinula za popularnost. Da za nju nema bitne razlike izmedju ovog sada i onog prije.  Megapopularna pjevačica je tek prije nekoliko godina bila "no name".

No ne bilo kakvi. Njene glasovne mogućnosti su se odmah pokazale osebujne. Bez suviše napora je mogla otpjevati bilo koju pjesmu svojih uzora, bilo to iz  jazz-a ili npr. nešto iz Motowna.

Često govorimo o dobrim starim vremenima i izvrsnim glasovima. Ona sve to jeste, no mjesto radnje je - sadašnjost.



Kada pratimo njeno odrastanje onda se u načelu vjerojatno nije bitno razlikovala od drugih teenagera. No umjetničke duše svoju mladost ćesto drukćije proživljavaju nego "obićni" mladi.

Kada je znala burno reagirati, često i na pogrešan način, ona je tražila način da to i izrazi. Našla ga je u glazbi, koja je bila beskompromisno iskrena. To što je nešto u glazbenom studiju dobro tonski obrađeno ništa ne mijenja na toj činjenici.

I upravo svi ti njeni životni usponi i padovi su bili ishodište za sve ono što ćemo kasnije slušati.



Sa svojim prvim albumom "Frank" iz 2003. godine nije se popela na vrhove top ljestvica. No moglo se je pretpostaviti da je pitanje uspjeha tek pitanje vremena.

Svojim osebujnim glasom, koji nije trebao neku posebnu instrumentalnu potporu, te sa jedinstvenim načinom interpretacije različitih glazbenih žanrova, gdje je uspjela zbližiti izražaj jazza, soula i pop-a je još i prije izdavanja drugog albuma već bila mega zvjezda.



Kritika Amy nije nikad do kraja dokučila. Sama umjetnica je za svoj album prvijenac rekla da je dosta složen, te da je svojim drugim nastojala mnogo toga pojednostaviti, radi same sebe.

No kako god bilo, život joj je bio sve drugo samo ne dobro naklonjen. Svjesna svojih osobnih grešaka, uvijek iznova je doživljavala uspone i padove.

Sječam se kada je preko videolinka puna pozitive pratila dodjelu Grammy-a, gdje je ona bila glavna zvijezda.



Poželjeti ću joj prije svega dobro zdravlje i nastavak daljnjeg plodnog glazbenog stvaranja.

No kakva god bila njena budućnost, posve siguran sam da klinci za nekih dvadesetak godina pojma neće imati za neke njene sadašnje izazove i nevolje. Njih će prije svega zanimati izvrsnost glazbe Amy Winehouse.



Pjesme slijedom:

1. "Help Yourself"
2. "I Heard Love Is Blind"
3. "Will You Still Love Me Tomorrow"
4. "Black To Black"
5. "You Know I'm No Good"
6. "Just Friends"
7. "Valerie"
8. "Wake Up Alone"
9. "Some Unholy War"
dami1621 @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 20, 2008



Ne znam kakav je bio Rio tamo ranih 60.tih, no zasigurno inspirativan kada je opjevana jedna djevojka meni neznanog  imena no sa plaže Ipanema.

A upravo tih godina je jedan i danas popularni glazbeni pravac bio na svojem vrhuncu.

U Južnoj Americi to je poznato, svira se samba. A jazz je nastao sjevernije. I došlo je do glazbenog spoja kojeg bismo mogli nazvati jazz samba no zovemo ga Bossa Nova.

Stanley Getz vam je možda nepoznat, no on je planetarno poznat. Osoba je to koja nam je ostavila jedno posebno nasljeđe. Osjećaje, nježnost, sve to pretoćeno u gotovo lirski jazz. Dovoljno je sklopiti oći i poslušati.



Tako i skladbu "Desafindo" sa prvog znaćajnijeg albuma ove glazbene vrste, a nastalu u suradnji Stanley Getza (saksofon) i Charlie Lee Byrd-a (klasična gitara).

Kao što je Bossa Nova doživjela svoju tadašnju glazbenu slavu i vrhunac tako i Stanley. Ovaj cool jazz svirač se je samo u tom razdoblju svojeg života intenzivno posvetio tom glazbenom izražaju.

A s njim je imao i najviše uspjeha. Jazz pomiješan sa sambom je osvajao gremije. Pjesme koje imate priliku slušati su ušle u glazbenu povijest, zajedno sa onom djevojkom sa čuvene brazilske plaže Apanema.



Skladbe slijedom:

1. Stanley Getz & Astrud Gilberto - "The Girl From Apanema" (album Getz/Gilberto, 1964)
2. Charlie Byrd & Stanley Getz - "Desafinado" (abum Jazz Samba, 1962)
3. Stanley Getz & Joao Gilberto - "Corvorado" i "O Grande Amor" (album Getz/Gilberto, 1964)

dami1621 @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007



( Ethel Waters, "Stormy Weather", 1933.g. )

Večeras se želim posvetiti nekim damama, koje su velikim dijelom obilježile prethodno stoljeće. Sve su one imale nešto zajedničkog, a to im je bio jazz. Predstavljajući njih možete slušati ujedno i neke od najboljih "vocal jazz" predstavnica u nekom vremenskom rasponu od pedesetak godina.

A kad bi pokušao napisati definiciju jazza dao bi si težak posao, jer nema tako nečeg tek u jednoj rečenici, tek se opisuju neke karakteristike toga glazbenog žanra.

Jazz, koji se je počeo razvijati na američkom tlu početkom 20.tog stoljeća imao je jednu bogatu evoluciju. On je uvijek bio nešto "živo" i kroz cijelo jedno stoljeće se je razvijao, mijenjao, da bi ono, što imamo danas bilo znatno drugačije od onog što se je slušalo na samim počecima.



( Ethel Waters, "Taking a Chance on Love" , isječak iz filma "Cabin In the Sky", 1943. g )

No s jednim se svi slažu. Da nije bilo jazza ne bi bilo ni današnje popularne glazbe, barem ne onakve, kakvu poznajemo.

I budući da sam odlučio vas prije svega prepustiti glazbi, tek da napomenem najvažniju karakteristiku toga žanra, a to je upravo to bogatstvo glazbenih improvizacija, bilo vokalnih ili instrumentalnih. Zato nije ni čudo što su jazz glazbenici izuzetno cijenili - Jimi Hendrixa.

A prva dama, koju možete slušati je rođena krajem 19. stoljeća, da bi početkom 20.tih snimila i svoju prvu ploču.

Ethel Waters nije bila samo pjevačica, već se je dokazala i na filmu. Nju su na sreču zaobišle neke nesreče kao što su se dogodile njenom največem uzoru - Bessie Smith.



( Ethel Waters, "Eyes On the Sparrow", film "The Member of the Wedding" )

Ethel je imala dugačku glazbenu i filmsku karijeru. Uspješno je prebrodila sve promjene jazz glazbe njenog vremena, a eto zahvaljujući filmu su nam dostupni još ljepši glazbeni materijali. Ne znam radnju ovog filma, no čini mi se da bi se dopala - djeci.

Nije bilo jednostavno pjevati tamo u jednom New Orleansu ili kasnije u središtu jazza Chicagu. A pogotovo nije bilo lako biti crnac.

A upravo je E. Waters jedna od prvih, koja se je uspješno suprostavljala rasnoj diskriminaciji. Bila je i izuzetno popularna, i kao pjevačica i glumica.

Punih 40.tak godina je bila na sceni, da bi se pri kraju života posvetila duhovnom radu. Posthumno je primljena u kuću slavnih - gospela.



( Billie Holiday, "I'm a Fool to Love You" )

Billie Holiday je rođena dvadesetak godina kasnije i meni je vjerojatno najdraža od svih ovih pjevačica.

Njen životni put je bio trnovit i ponešto ću vam navesti tek iz razloga da ovu izuzetnu umjetnicu bolje shvatite. 

Inače "ugostio" sam ju još prošle godine kada sam predstavljao Louisa Armstronga. Tko nije poslušao može to nadoknaditi, 

Billie svoje roditelje zapravo nije ni poznavala. Rasla je bez one ljubavi koju samo majka može dati.

I još kao dijete morala je proći ono što se zove zlostavljanje, da bi završila radeći i u javnoj kuči.



( Billie Holiday, "I Don't Want to Cry Anymore", snimljeno 1955.g. )

Slušajući Billie gotovo ne želimo povjerovati  u ono sve što je prošla. No ona nam to sve preko glazbe i govori, no njena je duša nježna i preko njenih interpretacija ona nam otkriva svu svoju bol, no i ljubav, za koju je toliko bila uskračena.

Njeni su glazbeni uzori bili Louis Armstrong i Bessie Smith, no ona krhka, nježna sama je mogla biti mnogima isto.

Sa petnaest godina je počela pjevati po nočnim klubovima, gdje ju je otkrio producent John Hammond.

Tada na pragu punoljetstva je ubrzo upoznala niz glazbenika s kojima je surađivala.



( Billie Holiday, "Lady Sings the Blues" )

Pjesme inače nisu poredane kronološki, no nije to ni tako važno. Jer Billie nam je ostavila u nasljeđe pjesama koliko godina ima dana. Cijelo jedno bogatstvo.

Nije potrebno ni posebeno spominjati rasnu diskriminaciju, zbog koje je ona silno patila. I teško je danas i zamisliti kako je bilo njoj i svim onim crnim glazbenicima, koji su bili ponižavani., naročito kada su negdje nastupali u mješovitim sastavima.

Billie je još za života bila jedna od onih najslavnijih. 1944 doživljava nastupa u Metropolitan Operi u N.Y. Ona odlazi i na europske turneje.

No u privatnom životu je bila duboko nesretna, Svaki njen brak je ujedno značio i osobni brodolom. Njene melankonične izvedbe su pjevane iz duše, nadahnute svečanošču u tuzi.



( Billie Holiday, "Fine and Mellow" )

Kako je imala nesretno djetinstvo, tako joj je bilo i pri kraju njenog kratkog života. Njeni životni saputnici su ju iskorištavali. Postajući ovisna o drogama i alkoholu došla je i pod udar zakona.

Ona koja je toliko glazbi dala bila je prevarena te je potpuno osiromašila. No koliko je god doživjela nepravdi za života, toliko je kasnije bila uzor i biti će to i nadalje brojnim mlađim glazbenicima, jednu od njih možete poslušati pri samom kraju ove male glazbene priče.

Vjerujem da nije potrebno napomenuti da ona nikada nije prošla kroz neku glazbenu naobrazbu, no imala je naprosto poseban glas, krhkost i strast su bili objedinjeni. Počivaj Billie, zaslužila si.



( Ella Fitzgerald, "A-Tisket, A-Tasket", film "Ride Em Cowboy", 1942.g. )

A sada zapravo jedna pjesma za klince. Upravo pjesmom i ulogom u filmu je Ella Fitzgerald postala popularna. No naravno valja se vratiti začecima.

Ona je generacijski blizu Billie Holiday, no životni joj je put bio drugačiji. Živjela je sa roditeljima, no nažalost sa 14 godina ih je več bila izgubila. No iako sama ili baš zato, uzdala se je u svoje snage. Htjela je postati popularna.

I njen prvi ples nije to ni bio. Da pojasnim, htjela je da na jednoj audiciji da nešto otpleše, no ipak se je odlučila za pjevanje - na sreču ! !  Obzirom na svoje vokalne kvalitete je bila ubrzo zapažena.

A note? E pa njih nije baš poznavala, što će joj tek u početku stvarati probleme. Jer bez njih nije mogla voditi orkestar, no započeti solokarijeru - svakako.



( Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - "Summertime" )

Ovo je doista jedan predivan duet. O Elli Fitzgerald nije potrebno pisati puno ili obrnuto puno se o njoj može napisati.

Ona je vjerojatno najznačajni jazz vokal 20. stolječa. Kao osoba bila je krajne jednostavna i vjerujem da je svatko bio počaščen, tko je s njom muzicirao.

Raspon glasa joj je bio upravo nevjerojatan, a svaku skladbu otpjevala je sa lakočom. Sve do u duboku starost je zadržala svoj mladenački šarm. Naravno uz nju je vezan jazz, no ona se je s lakočom snalazila i u drugim glazbenim pravcima.

Ona je poznata po svojem karakterističnom skat pjevanju, što joj je zajedno sa vokalnim mogučnostima omogučilo da improvizira glasom kao da je taj isti - instrument.



( Ella Fitzgerald & Count Basie Orchestra, "C Jam Blues, Montreux 1979.g. )

Teško mi je bilo se opredjeliti za neku izvedbu posebno. No jednu nisam našao ili nisam dobro tražio. Naime ona je pjevala duete i sa Billie Holiday. To je bilo zasigurno jedno glazbeno nadopunjavanje.

Ona je surađivala sa najslavnijim jazz sastavima kao npr. sa Duke Ellingtonom ili Count Basie. I postavlja se opravdano pitanje tko je bio više počaščen, ona ili oni s kojima je muzicirala.

No nisu bili samo sastavi s kojima je nastupala zajedno. U njena najznačajnija ostvarenja spadaju njene "Songbooks".



( Ella Fitzgerald, "Someone to Watch Over Me". 1950.g. )

A te knjige pjesama su zapravo udžbenici za sve buduče generacije. Pjevala je skladbe največih kompozitora, čija je glazba ponekad upravo zbog Elle dobila dodatnu notu i značaj. Naravno svaka takva interpretacija je bila pažljivo aranžirana.

I još nešto ukazuje na njen izuzetnost. Nije bilo razlike između studijskog pjevanja i onog uživo. Tek je razlika mogla nastajati zbog tehnike, no ne zbog njenog glasa.

U svojoj zreloj dobi razboljeva, no unatoč tome još neko vrijeme nastavlja sa radom. Nažalost prije nešto više od deset godina Ella nas zauvijek napušta, ostajući zlatnim slovima upisana ne samo u knjigama jazza.



( Sarah Vaughan, "If You Could See Me Now" )

Evo još jedne umjetnice, koje ću se nažalost tek "dotaknuti". Naime Sarah Vaughan spada također u one največe jazza, premda je njen rad bio ponekad osporavan u smislu da je ona veliko ime iz "jazz prošlosti". No nije bilo tako. Tek je bila slobodnija u svojem vokalnom izražaju.

Tipično američki nije postavljala tako čvrste granice između glazbenih žanrova, a voljela je eksperimentirati.

Na početku sam bio napisao da neću ulaziti u neke detalje, jer ako bih to napravio mogao bi otvoriti blog isključivo o jazzu. A vrsta istog ima podosta, npr. Sarah je između ostalog pjevala cool i vocal jazz. ( tek onako usput napisano )



( Sarah Vaughan, "Sending In the Clowns" )

Evo još jednog za mene favorita. Ja mislim da je dovoljno poslušati ovu izvedbu da se shvati o kakvoj je izuzetnoj umjetnici riječ.

Ova pjesma je nastala još 70.tih, i je tek jedna sa cijelog niza albuma nasnimljenih u kontinuitetu od 40 godina.

Sarah često sebe nije smatrala jazz pjevačicom, premda je to naravno bila. Riječ je zapravo o slobodi, koju si je ona kao umjetnica sama sebi dala. Npr. nasnimila je album sa pjesmama Beatlesa. Da doista i njoj ću se jednom kada stignem zasebno vratiti.



( Dinah Washington, "What a Difference a Day Makes" )

Evo nešto poznatog, što će se dopasti zasigurno ne samo ljubiteljima jazza,

Ovo je vjerojatno njena najpoznatija skladba, s kojom se je pokazala da je što bi se reklo "crossover" umjetnica. Naime ona je bez opterečenja snimila prvenstveno ono što joj se je svidjelo.

Valja ipak spomenuti da je kroz 40.te i 50.te se proslavila uglavnom sa svojim R & B skladbama. Nažalost i ova umjetnica nas je prerano napustila.



( Nina Simone, "Here Comes the Sun" )

I eto nas na samom kraju ovog malog glazbenog putovanja.  Nina Simone, koja je zasigurno prirasla mnogim srcima, otpjevat će nam jednu od najljepših pjesama.

Ne nije jazz standard, no jedna pjesma koja budi optimizam. Sunce iznova dolazi. Ako smo i sada tužni, ako je u nama jesen, mraz - uvijek je tu sunce koje nas čeka, da nam pruži iznova radost.

A ja se nadam da će vam se pokoja skladba svidjeti. 

I kako bismo definirali jazz? Pa i ne trebamo, važno da u njemu uživamo.

Take ( It Easy )
dami1621 @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1553444
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.