Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
subota, travanj 14, 2007

Evo još nekoliko dana i započet će prva blogerska slavlja. Javiti će se oni prvi, te nas podsjetiti na svoje "pionirske" blogove.

Ja sam započeo nešto, kasnije, točno 2. svibnja 2006. kada mi je jedna blogerica poželjela sreću - hvala joj.

                  

U početku nisam razmišljao o tome kakav če to biti blog, pisao sam pričice, pisao o Janici, čak i objavio sliku iz vlastiitog vrta.

No kako je svibanj odmicao, nekako su mi se spontano nametnule moje prve glazbene teme, kao npr. priča o jednoj lokomotivi, koja zapravo govori o ljudskoj sudbini.

Naravno priča jednog nepoznatog blogera je ostala gotovo nezapažena, ma kako sjajna bila pjesma:

 

A nešto kasnije sam dospio i na naslovnicu, kada sam ukazao na apsurd nekih povijesnih procesa - bila je to tema - "kako se po naški" teško kaže - izvini.

                         

No kako je god bilo riječ o politici, na neki način i nije. Bili su to ustvari glazbeni začeci "Take It Easy", a zvucima sam se u kasnijim "radovima" sve češće vračao.

Pisao sam svašta, iznosio neke svoje misli, i što god napisao je bilo, vjerujte mi iskreno. Evo tekst uz ovu pjesmu nikad nije doživio ni jedan komentar, nek to utješi one mlađe, kada se beznadno nadaju nekoj riječi:

 

Da uz ovu pjesmu sam i ja bio "pjesnik". Bilo je to doba, kada još nisu biili izbili - pjesnički ratovi.

Nikad mi nije nitko prosudio ove stihove, pa odlaze kako sam naslov istog kaže "slijed"-om u ropotarnicu blogerske povijesti.

Tada sam jasno znao, da moja razmišljanja imaju obaveznu pratilju - glazbu:

                                   

Jel se sječate jedne "sexy-lane" ? Oh kako je ona bila nevina u usporedbi sa ovim što sada imamo na blogeru na repertoaru. A da znate bile su dvije ova "prava" i koja je bila otvorila svoj "anti-blog". Tome sam bio napisoo jednu malu doista nevinu posvetu ( uz pjesmu naravno )

 

U srpnju mi je bilo posve jasno, "Take It Easy" je več pravi pravcati - glazbeni blog.


                                    

U kolovozu sam bio produktivan. Podsječao sam na neke glazbene korijene, na pjevačke sastave, posvetio se disco soundu i naravno započeo i sve češče sa konkretnijim predstavljanjima nekog:

   

Jedan od meni dražih uratka je bio i predstavljanje ovog slavnog dirigenta. Bilo je to nešto takve vrste, što će se kasnije po po blog pokazati - fatalnim - naime, i najsjajniji zvuci ponekad moraju ostati neshvačeni.

                           

Bavio sam se i pravim rock zvijezdama, no oprostiti čete mi ovaj put da vam pustim jednu laganicu:

 

Kako nisam imao novaca, uz pomoč glazbe sam započeo obilaziti svijet:

               
                          

U tom neprestranom traženju zalutao sam, ne samo jednom i u - Kanadu:



I onda je uslijedilo ono što bismo moglli nazvati - "plodnijim" razdobljem. "Ugostio" sam na ovom blogu manje i veče "zvijezde" i teško je sad tu nekog posebno izdvajati. Evo sviđalo mi se npr. ovo:
            
                  

Nakon toga je došlo razdoblje "slojevitijih" radova. No da su i od zlata bili, nekim "vladarima" ovih prostora ne bih ništa vrijedili.


 

Da znam, zamarao sam vas sa 80 godina starim tonskim zapisima, nekim glazbenim egzotima i mnogi su se zgražali nad mojim rečenicama, koje su vrvile od gramatičkih grešaka.

U to doba znao sam se i naljutiti na neke nepravde, koje su tako beznačajne u odnosu na ono u što se je sve izdogađalo kasnije.

                         

Čovjek sam, pa priznajem da me je zaboljelo kad sam na službenim web stranicam ove umjetnice, a ne na ovom servisu pročitao o mojem predstavljanju njene glazbe hrvatskoj publici. Doma si- eto barem rupa na sviralu:

 

No ne smijem dušu zgriješiti, netko je zamijetio, da sam bio glazbeno u "Boliviji" - i hvala ti Lesu - ti si bio jedini, koji je na to ostavio svoj komentar, da ne bih bilo ono klasično - zero points - kako je često, kad nije na naslovnici neka svađa posrijedi.

E da bio sam naravno i u Irskoj, zašto je publika saznala zahvaljujuči Blasfemiji:

                      

Na godišnjicu smrti Johna Lennona sam ga se nastojao dostojanstveno prisjetiti:

 

I možda se je nekom pričinilo da sam se umorio od rada. Ne nisam, tek mi neke privatne okolnosti nisu uvijek dopuštale da napravim što sam želio.

No uvijek sam iznova krao vrijeme, makar mi ujutro trebala jača kava. Kako ono pjeva Abba o pobjedniku? Pa ovako to zvuči na jednom drugom jeziku:
        
                       

Negdje usred zime, kad i nije bilo prave zime sam vas vjerujem malo obradovao:

 

A onda je polako, ali sigurno započeo "The Way to Perdition". Predstavljao sam vam neke umjetnike, koje i nije bilo uvijek lako zavoljeti:

                           

Makar se trudio da ih prikažem i u nešto "pitkijem" izdanju:

  

I da vas suviše ne opterečujem, nisam vas smio zamarati sa nekim tipom poput ovog:

                    

I da vam budem iskren do kraja, kada sam več znao da je čovjek I.R. na samrti, poželio sam da budu i njemu kao i onim svim drugim spomenutim ali i nepoznatim sa što manje boli bio taj odlazak u drugi - svijet.

 

I koliko mi svi govorili da radimo nešto radi sebe, ja bih bio neiskren takvom izjavom.

Kao što si jedan graditelj jednog broda nije mogao oprostiti svoje propuste, tako je i meni žao što vam nisam predstavio dovoljno dobru glazbu.

Moje prijatelje i posjetioce molim da me shvate, ponešto će im se možda ućiniti nerazumnim ili nerazumljivim, no ja vas i ne napuštam.

Ostavljam vam i na stotine pjesama na trajno korištenje. Nigdje ne bježim niti ne odlazim.

P.S. I ukoliko netko primjeti neki neispravni link, ga molim da mi javi, biti če ispravljen.

Sretno svima!!                                            

Mali update 15.04.2007 - kako ja uvijek pišem iz glave, tako bude napisano, što je napisano - i ja to onda i ostavim, pa jel pogriješio ili ne. Zapravo se je ovdje radilo o jednom razmišljanju događanja i mog pisanja zadnjih jedanaest i nešto malo mjeseci, kada sam imao različitih iskustava. Buduči da moje tekstove ne volim mijenjati, želim tek naglasiti, da sam uratke s radošču radio, no ujedno bio svjestan, da neče svatko u glazbenom smislu pronači ono što traži. I u tom kontekstu, evo da citiram sebe treba "što vam .....dovoljno dobru glazbu" shvatiti. 
                        


dami1621 @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 31, 2007
 
 

"Famous Blue Raincoat" je pjesma sa Cohenovog albuma "Songs of Love and Hate" iz 1971.godine.

Pjesma govori o jednom ljubavnom trokutu, a umjetnik nijeće da je pjevao o nećemu osobnom. Možda i zato, jer nikada nije bio urađenim posve zadovljan.

A što je Cohen napisao je doživjelo niz prepjeva - Judy Collins, Joan Baez i Jennifer Warnes su neki od slavnih sa tog dugaćkog popisa izvođaća.

Jennifer je možda i najvažnija u ovoj prići. Ona je za Cohena bila background vokal još tamo 70.tih, naravno i kod ove pjesme, a dugogodišnje prijateljstvo je rezultiralo upravo istoimenim albumom "Famous Blue Raincoat", gdje ona pjeva neke njegove pjesme.

Možda je Cohen baš njoj isprićao neke tajne, no kako god bilo, Jennifer je napravila sjajnu izvedbu.

Da vas međutim ne zbuni ova druga snimka - rijeć je o malom eksperimentu gdje se mogu ćuti dva originala. Najprije samog Cohena, a onda J. Warnes. Zanimljivo je to poslušati.

Inaće slike su by luna 13, hvala njoj - a vas molim da poštujte copyright.



Evo samo nekoliko poćetnih "lyrics" - obavezno ih si nabavite, odlićni su:

"It's four in the morning, the end od december
I'm writing you now just to see if you're better
New York is cold, but I like where I'm living
There's music on clinton street all through the evening..
I hear that you're building your little house deep in the desert
You're living for nothing now, I hope you're keeping some kind of record"

Tekst i izvedba Leonard Cohen, druga izvedba - pjesma na pjesmu ( Leonard Cohen, Jennifer Warnes )
dami1621 @ 00:33 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, siječanj 5, 2007

Posvećeno majci, i svim ljudima ovoga svijeta, koji zaslužuju dostojnu starost i skrb.




Kako živimo u nekakvom ubrzanom dobu, pa nemamo vremena ni za sebe, a za starije još manje, nekako ispadne da su nam oni, koji su nam živote podarili - naizgled najmanje važni.

Priće su ćesto slićne. Obitelji su nam sve manje, a naše roditelje, kada onemoćaju često smještamo u staraćke domove, u one obićne, ili ako imamo "sreće" u luksuzne domove, kao što je onaj Kaštel Gomilici, pošta broj 21213.

I sve je skoro savršeno. Stari zbrinuti, liječnićka skrb, socijalizacija sa sustanarima.I sve izgleda bajno.

No na stare treba i pripaziti. Uoći Badnjaka prije nekih desetak dana mi je majka izašla iz doma van, nekontrolirano. Poželjela je malo sunca, a klupa u hladu i nesreća je bila programirana.

No tu je hitna pomoć - nju je lako nazvati - majku su odvezli do KBC Firule, gjde nisu ustanovili da je nešta slomila, već da osjeća bol od pada.



Odrede joj samo strogo mirovanje. Unatoć bolima ona ne gubi optimizam, tek joj bude žao, što neće moći biti  s nama na Božić kod kuće na zajedničkom rućku.

No obzirom da su za vrijeme praznika još i unuci u posjeti, ipak provede Badnjak u radosnom raspoloženju. No nažalost to je tek uvod u još nezavršenu dramu.

Na sam Božić postaje apatićna, kao da ju je oneraspoložio pad. Osoblje doma se odviše ne uznemirava, pretpostavlja da je tome uzrok samo pad.



Na drugi dan Božića zdravstveno stanje majke se dramatićno pogoršava. Za osoblje doma to nije zabrinjavajuće, puste majku da "spava", tek joj u maloj mjeri daju nešto vode i juhe, koliko uspiju.

Dolazim u posjet i upozaravam čak dvoje djelatnika da me stanje jako zabrinjava - uvjeravaju me da stalno skrbe i da budem bez brige. 

Nešto kasnije dođe moj brat, u međuvremenu u domu sretne i medicinsku sestru, koja međutim također ništa ne poduzima. Brat odmah zatraži dolazak hitne pomoći.

S istom se i ja odvedem do Splita na Križine. Nakon čak trosatnih pretraga i analiza dobijem gotovo fatalnu dijagnozu. Multiorgansko otkazivanje organa. Liječnica me priprema da se suočim sa najgorim.



Otpratim majku na peti kat bolnice na odjel za intenzivnu skrb.

Razgovaram sa ljudima, koji su svaki dan suoćeni sa životom i smrti. Ljubazni su, vedri i kažu mi, da će oni ućiniti baš sve što je u njihovoj moći.

I uspjeli su još prve noći vratiti moju majku k svjesti. I već se tjedan dana požrtvovano bore za njen život. Ponekad je gotovo bezizlazno, nakratko bude nešto bolje.

No ovo savjesno osoblje ustanovljuje još nešto - majka nije samo isčašila kuk, on joj se je prilikom pada i slomio, zdrobio.

Ne neću još i na Firulama provjeravati, zašto su i oni napravili propust.



Ali se neću prestati pitati. Jel je moguće da ruka pravde bude dovoljno dugačka - da dosegne samog vlasnika doma.

Naime izrazito mi je krivo, da se moraju kuharice, spremaćice osjećati krivim, a ne vlasnik, koji nije uposlio adekvatan kadar i koji čak odbija bilo kakav razgovor s menom po pitanju moje majke.

Očito se osjeća materijalno dovoljno superiornim, da mu nije shodno da se zamara za sudbinu moje majke.

No majka ni u ovim teškim trenucima nije ostavljena, niti je sama.

Ovim putem se želim zahvaliti javno na neumornom trudu svih djelatnika sa petog kata jedinice intenzivne skrbi bolnice - Križine, Split - hvala vam, bez obzira na ishod neću zaboraviti prije svega vašu - humanost.

Hvala svima za podršku.

Pjesme slijedom: Jose Feliciano - "In my Life" ( Lennon, Mccartney ), Leonard Cohen - "Sisters of Mercy", Leonard
Cohen "Dance Me to the End of Love",  George Harrison "My Sweet Lord", Judy Collins "In my Life" ( Lennon, Mccartney )


dami1621 @ 00:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, lipanj 10, 2006

One sitne sate, koje ne ubrajamo ni u sutra, ni u danas, vrijeme kada se inače sniva, ponekad ćemo poželjeti provesti budni. Slušati ćemo neke nama drage pjesme, i ako nismo izgubili one posljednje atome mladosti, dapače ako nismo dozvolili da se taj plamen ugasi, onda ćemo uz jednu «Suzanne» biti u nekom bezvremenskom vremenu, gdje će nam se vratititi slike iz davnina. One će nahraniti našu dušu, naćetu od svih bura i oluja, ali samo načetu, ali ne i uništenu. Melem će joj dati jedna «Nancy», koja nas i danas čeka, koja je tu poradi nas. Nećemo se izgubiti u toj našoj prošlosti. Uvijek smo potajno znali, makar to potiskali, da nas sadašnjost neće mimoići, glas će nam postati zreliji, dublji, ali nećemo brinuti, jer imamo naš tajni život, tajanstven i samo bogu poznat, u kojem samo probrani imaju svoje mijesto. 

Leonard Cohen, koji se čvrsto utkao u srca mnogih -  uvijek je bio izvan svih vremena, njegove ploče su imale najčešće jednostavne naslove kao «pjesme iz jedne sobe», «pjesme ljubavi i mržnje», ili naprosto "ten new songs"







Leonard Cohen, pjesme slijedom:
1. "Susanne"
2. "It Seems So Long Ago, Nancy"
3. "In My Secret Life"


dami1621 @ 02:55 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1553416
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.