Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
ponedjeljak, studeni 10, 2008



("All Through The Night", album "She's So Unusual, 1983.g.)

Pri kraju sedamdesetih, znači desetljeće poslije burnih prosvjeda mladeži i manje burnih prosvjeda djece sa cvijećem, jednom pjevaču uspjelo je u nakani predočiti nadolazeće glazbeno vrijeme. Video zvijezdi je uspjelo napokon uništiti, "ubiti", u ropotarnicu povijesti poslati - radijsku zvijezdu. To se dogodilo uz veliki bang, a neposredni egzekutori bili su Bangles.

Nekako u to vrijeme, a i prije jedna teenagerica bila je zaokupljena šarenim, kreštavobojnim krpicama i frizurama. Ništa pametnije joj u to vrijeme nije bila zanimacija.



("Time After Time", album "She's So Unusual, 1983.g., konc. sn. sa Sarah McLachlan)

Nešto kasnije početkom osamdesetih trebalo je sumrak radija što zornije predočiti. Glazbene kuće proizvodile su instant zvijezde za jednokratnu upotrebu. No publiku je trebalo optičko-glazbeno zadovoljiti. Na tome je ponajviše poradio čuveni "emtivi". Vrebao je za mladim, erotski nabijenim, a ipak školarski-čednom outfitom. A njega je za na duže staze pronašao ponajprije u izvjesnoj djevici zvanoj Madonna. No ravno uz nju pojavila se malo prije spomenuta ne samo modno-bojevno-krpičasto sposobna Cyndi. Bezkompromisnomlada i sa puno energije (i mnogima kao nadahnuće) zapjevala je himnu novonastale emtivi generacije - djevojke hoće da se zabave - i neka se.




(What's Going On", album "True Colors",1986.g.)

Cyndi (Lauper) se pojavila kao munja na glazbeno-zabavnom nebu. Njen prvi album sa pjesmom "Girls Just Want To Have Fun" (i još podosta drugih) jasno je obznanio: Sve ovo bit će jednako svježe i mnogo godina kasnije.


Ta djevojke_vole_zabavu pjesma sa albuma "She's So Unusual" je pokazala koliko je neobična svojom pojavom, pjevanjem, no prije svega spojem vokalnih mogućnosti sa fascinantnom pop produkcijom.



("True Colors", istoimeni album, 1986.g.)

Taj prvi album je malo koga ostavio ravnodušnim. Neke je zapanjio, neke ponešto i "podučio" na zaprepaštenje učitelja morala svejedno kog spolnog uvjerenja. "She Bop" je bila vesela "instrukcija" kako da se nešto poradi.. No nemojte kriviti autora ovog napisanog, ja tek konstatiram.To je ona očito aludirala na radnju našeg domaćeg filma "Svoga tijela gospodar". Hmm.




("Working Class Hero", koncertna snimka, 1990.g.)

Nakon toga megasvjetskopoznatog ostvarenja, kojeg nije bilo moguće u materijalnom smislu nadmašiti (izuzev ako se ne zovete Madonna), je kasnije nastao album nešto već odraslije djevojčice Cyndi. "True Colors" je pjevala već na jedan uvjetno ozbiljniji način i nije se tada moglo ni naslutiti kako će Cyndi za podosta godina kekako nestati sa glazbene scene.




("Hat Full Of Stars", istoimeni album, 1993.g.)

Ogromna popularnost tih samih "početaka" imala je svoju cijenu. Nije bio moguć istinski kontakt sa pre-oduševljenom publikom. Bilo je to u suprotnosti sa onime što je Cyndi željela. Kao da joj je bio dobrodošao jedan popularnostni break, tek najvjerniji fanovi nisu ju bili zaboravili.


A u narednim godinama bavit će se ona s podosta toga - filmskim ulogama, televizijskim nastupima, gostovanjem čak kod čuvene nacrtane obitelji - Simpsons.



("Comfort You", album "Shine", 2004.g.)

Postajala je i zrelija. No nekadašnja djevojčica se nikada svojih pjesama nije odrekla. Njima je pridodala tek nove, svojoj dobi primjerenije. Zalagala se je i za rubne skupine društva. Njoj je uvijek bilo strano zašto su neki - rubna skupina. Spolna orijentacija njoj nije bio faktor spoticaja. No bila je zainteresirana i za druge nevolje našeg doba. Teške bolesti, siromaštvo, nasilje u društvu su bile nešto protiv čega se je na svoj način borila.




("At Last", istoimeni album, 2003.g.)

Kričavosvjetlu odjeću s vremenom je mijenjala i u tamniju. No to je bio jedan prirodan proces u kojem je uvijek bila točno ona kakvom se prikazuje. I upravo zbog toga nije imala problema sa identitetom. Nije morala iskrivljujuće teško komunicirati kao njena "kolegica" Madonna. Naprosto je govorila ono što misli. Sugovornika je saslušala i voljela je sa ljudima pričati. Bila im je bliska i u svakom slučaju - svoja.




("The World Is Stone", album "Tycoon", 1992.g.)

U svojoj dugoj karijeri u kojoj je bilo razdoblja u kojima kao da nije ništa stvarala (barem je tako osjećala šira publika) živjela je jednim logičnim kontinuitetom. Surađivala je sa mnogim umjetnicima. Pjevala je čuvenu pjesmu Marvin Gaye-a "What's Going On". Družila se i sa Yoko Ono te interpretirala na jedinstven način neke Lennonove pjesme.




("Sisters Of Avalon", istoimeni album, 1996.g, koncertna snimka)

Kada je već u ovom, novom stoljeću nasnimila svoj album "At Last" bio je to jedan hommage vremenu, glazbenicima njene mladosti. Znala je da ne može biti Etta James. No njenu pjesmu je otpjevala na način da u nju udahne sebe. I tako je bilo sa svakim glazbenim materijalom kojeg se je uhvatila. Uvijek je to bila izvorna Cyndi.


Najviše joj je smetalo (koliko god to obzirom na album "At Last" zvući proturiječno, no nije) kada je pjevala prepjeve ili naprosto "tuđe" pjesme. Već kod prvih svojih hitova je glazbenim producentima zadavala glavobolje, uvijek tjeravši ih da pjesme promijene ukorist njenim zamislima.



("Girls Just Want To Have Fun", album "She's So Unusual, 1983.g)

Slušajući njenu glazbu pažljivo, a još kada čujete neki njen prepjev nečeg vama poznatog, uvjeriti ćete se koliko je ona muzički vrijedna i zaslužna. No nikada joj nije odviše smetalo (premda je jednom pjevala o "Whore Madonna") da je ona obzirom na svoje istinske sposobnosti i onog što nam je podarila nepravedno glazbena Cyndi-Cyndirella. Cindirella.

Tekst by Take_It_Easy
dami1621 @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 30, 2008



Jel vam se čine nešto poznati ovi baloni, balončići? Ne, nisu to oni od one "čuvene" banke gdje je uvijek precrtana riječ "možda". E danas sam u glavi precrtao tu riječ možda i odmah se dao na posao.

Imam scanner, nemam software. Ništa zato - mogu ga nabaviti. 

No nemam ni "twain". E pa mogu i to priskrbiti.



Sve nabavim i restartam kompjuter, mogu i skenirati. (Pismo naravno)

I dok čitam što čitam pitam se pitam koji ili koja (neću sad vrijeđati beštije) je imala toliko pameti ili obraza da takvo pisamce sastavi. I još potpiše. Bravo!!!

Pa --bite se vi Zagrebačka Banka. Ne samo možda, sasvim sigurno mogu bez vas. A balonima razveseljevajte druge.

Na zdravlje svima, ljetni stil se nastavlja - light of course.



I ako vas slučajno zanima što je bilo sa  tridesetak kuna - plaćeni su, no još prošli vikend. Bye bye Zaba....


dami1621 @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 17, 2008



Dok ovo pišem sam istodobno u saznanju da je mlada umjetnica koju večeras predstavljam po tko zna koji put završila u ustanovi za medicinsku pomoć. No ja se želim prije svega osvrnuti na njenu glazbu i potruditi ću se da pisanje bude oslobođeno suvišnih pikanterija. Njih prepuštam onima, koji od njih prave novce. O moralnosti tako nečeg ne bi. Money rules, of course.

Amy Winehouse rođena je početkom osamdesetih i ima podosta njenih vršnjakinja koje su našle svoje mjesto pod glazbenim suncem Velike Britanije. Znalo je tu biti talenata, dobrog marketinga, no ponajviše uvježbavanje discipline i bezbroj potrošenih sati u pravim "tvornicama" zabave. Ništa nije prepušteno slučaju kada treba proizvesti savršenu instant pop zvijezdu.



Kada je riječ o Amy onda slobodno zaboravite cijelu priču o tvornicama glazbe. Njih sam naveo upravo zato da bi prikazao njenu suštu suprotnost. Naime ona se ne bi uklapala u nikakvu nametnutu priću. Ona ju stvara sama. Bolje rečeno njen život je njena priča, a zašto je sve to isprepleteno sa mnogo toga što možemo nazvati najblaže rečeno nekonvencijonalnim ću vam nastojati pojasniti.

No vratimo se još malo unazad. Mlada Amy odrasta gotovo u središtu glazbenih zbivanja. Ona upija zvuke raznih pravaca, sluša glazbenike čije se stvaralaštvo ćesto i ne može toćno po vrsti odrediti. Ona možda i nesvjesno prati i same izvore određenih žanrova.



I iz toga "koktela" glazbenih vrsta ona je pokupila ponajviše soula, jazza, raggae i pop-a. Kada slušate njena prva dva albuma, možda pokoju pjesmu s koncerta, onda ćete moći osjetiti sa koliko glazbene zrelosti kod nje svi ti žanrovi funkcioniraju kao logička cjelina.

No nemojte upasti u zamku da ju zbog različitih poroka pogrešno glazbeno shvatite.

Amy zapravo nije bilo nikad moguće životno ni glazbeno staviti u neke kalupe. Zapravo njena glazba je njen život.



Možda zvući otrcano kada bi vam Amy rekla da nikad nije odviše brinula za popularnost. Da za nju nema bitne razlike izmedju ovog sada i onog prije.  Megapopularna pjevačica je tek prije nekoliko godina bila "no name".

No ne bilo kakvi. Njene glasovne mogućnosti su se odmah pokazale osebujne. Bez suviše napora je mogla otpjevati bilo koju pjesmu svojih uzora, bilo to iz  jazz-a ili npr. nešto iz Motowna.

Često govorimo o dobrim starim vremenima i izvrsnim glasovima. Ona sve to jeste, no mjesto radnje je - sadašnjost.



Kada pratimo njeno odrastanje onda se u načelu vjerojatno nije bitno razlikovala od drugih teenagera. No umjetničke duše svoju mladost ćesto drukćije proživljavaju nego "obićni" mladi.

Kada je znala burno reagirati, često i na pogrešan način, ona je tražila način da to i izrazi. Našla ga je u glazbi, koja je bila beskompromisno iskrena. To što je nešto u glazbenom studiju dobro tonski obrađeno ništa ne mijenja na toj činjenici.

I upravo svi ti njeni životni usponi i padovi su bili ishodište za sve ono što ćemo kasnije slušati.



Sa svojim prvim albumom "Frank" iz 2003. godine nije se popela na vrhove top ljestvica. No moglo se je pretpostaviti da je pitanje uspjeha tek pitanje vremena.

Svojim osebujnim glasom, koji nije trebao neku posebnu instrumentalnu potporu, te sa jedinstvenim načinom interpretacije različitih glazbenih žanrova, gdje je uspjela zbližiti izražaj jazza, soula i pop-a je još i prije izdavanja drugog albuma već bila mega zvjezda.



Kritika Amy nije nikad do kraja dokučila. Sama umjetnica je za svoj album prvijenac rekla da je dosta složen, te da je svojim drugim nastojala mnogo toga pojednostaviti, radi same sebe.

No kako god bilo, život joj je bio sve drugo samo ne dobro naklonjen. Svjesna svojih osobnih grešaka, uvijek iznova je doživljavala uspone i padove.

Sječam se kada je preko videolinka puna pozitive pratila dodjelu Grammy-a, gdje je ona bila glavna zvijezda.



Poželjeti ću joj prije svega dobro zdravlje i nastavak daljnjeg plodnog glazbenog stvaranja.

No kakva god bila njena budućnost, posve siguran sam da klinci za nekih dvadesetak godina pojma neće imati za neke njene sadašnje izazove i nevolje. Njih će prije svega zanimati izvrsnost glazbe Amy Winehouse.



Pjesme slijedom:

1. "Help Yourself"
2. "I Heard Love Is Blind"
3. "Will You Still Love Me Tomorrow"
4. "Black To Black"
5. "You Know I'm No Good"
6. "Just Friends"
7. "Valerie"
8. "Wake Up Alone"
9. "Some Unholy War"
dami1621 @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, listopad 5, 2007



( Agnetha Fältskog - "Sometimes When I'm Dreaming " )

..nisam imao dovoljno vremena za vas, za sebe. Nisam mogao da pišem, da vam se javim, ništa - prazna ploča.

Tek sam lutao glazbenim bespučima, i svugdje gdje sam zastao sam i produžio, jer sam znao da u datom trenutku neću moči uraditi što želim.

Sve je to rock'n roll bi netko rekao, pa možemo to označiti i tako.

No možda mi je najviše žao kada gledam unatrag što neke blogere neču moći pratiti unaprijed, jer su ih životne vode odnijele u neki drugi pravac.

Neka ih prati sva sreča svijeta.



( Agnetha Fältskog - "Past, Present and Future" )
dami1621 @ 01:23 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 22, 2007



Ima dana u životu, kada vam neki naslovi pjesama budu nekako prikladniji za slušanje, razmišljanje, jer ste se našli u nekim okolnostima, koje su jedinstvene i koje se događaju samo jednom.

Neki to zovu rastankom, drugi drugačije, no svakako su to dani, koji će vam biti obilježeni posebno.



I tako u tim okolnostima, kada još i nisam pripremao neki rad sam se prisjetio naslova jedne pjesme, ne nije to bila Sarah Brightman i njeno "Time Say Goodbye", već jedna druga skladba.

A sve što je dobro, često ima i više izvedbi. Tako sam se dvoumio između večerašnje zvijezde i jedne druge, koja međutim neće biti zaboravljena, i suviše je ljudski plemenita i nadasve glazbeno zanimljiva.



Kada razmišljamo o Annie Lennox, nekako logično promislimo i na Eurythmics, a da budem precizniji riječ je o Annie Lennox i David A. Stewart-u, koji su tamo krajem 70.tih osnovali upravo taj sastav.



Kod Annie Lennox se je dogodilo nešto ne baš svakidašnje što se tiče popularne glazbe, još u vrijeme Eurythmicsa ( ako izuzmemo prvi album ) je počela pjevati nešto što je u početku bilo avangardno, a pokazalo se da je zapravo bezvremensko vrijedno.



Svejedno slušali Eurythmics ili Annie Lennox u solo izdanju sada ili prije deset, pa čak i više godina, glazba je naprosto nekako bezvremenska. I nekako pogađa ravno ne samo u moju glazbenu žicu, već i šire. 

Annie je rođena tek dvije godine prije mene, po datumu kao božićni poklon svojim roditeljima. I vjerujem da je imala sretno djetinjstvo.



I bila je pravi multitalent od malena, tako da su ju roditelji poticali u svim mogućim aktivnostima, od kojih je ona glazbena bila dakako najvažnija.

A onda kada je narasla otišla je u London da studira na "Royal Academy of Music". Sjajno. Da sjajno, no nije tako izgledalo kad je pri skoro samom kraju studija isti naprasno i prekinula.



To je napravila čisto intuitivno, osjećala je da naprosto u svom životu želi nešto drugo. A za početak, jer ipak nije postala skitnica, a vrijeme hippija je bilo već prošlo, je između ostalog i - konobarila.



Provjerio nisam, no jedan od njenih gostiju je bio i David Stewart, kojeg je toliko očarala da joj je smjesta ponudio - brak.

I tako su počeci Eurythmicsa bili isprepleteni burnom vezom njih dvoje i rađanjem jedinstvenih glazbenih izražaja.



Kada poslušate njihovu skladbu sa tog prvog albuma "In the Garden", tada još nisu zvučili onako kako ih poznajemo.

I tko god poznaje Blondie sa samih početaka, naći će u pjesmi "Love Is a Stranger" podosta sličnosti. No nije to slučajnost, jer su u produkciji tog prvog albuma sudjelovali i neki članovi sastava Blondie. Evo to je tek onako informacija usput.



Moji slušatelji znaju da se ja ne volim baviti tračevima, no ovo ipak je neizostavno za napisati. Ljubavna veza između Annie i Davida nije trajala dugo, no glazbenim nitima su povezani svih ovih zadnjih 25 godina, premda je ona imala i ima svoju solo karijeru.



Počeci sastava Eurythmics su bili doista furiozni. Već od skladbe "Sweet Dreams" pa nadalje se je nizao hit za hitom. 

Oni su u 80.tim predstavljali nešto apsolutno novog, jedinstvenog, neusporedivog sa bilo čim stvorenim prije.



Annie Lennox je bila ta koja je ne samo glazbeno, nego i vizualno stvarala imidž. 

Njen muški stil odijevanja, mimika, kretanje na pozornici nipošto nije oduzelo nešto od njene ženstvenosti. 

Naprotiv, ona je upravo ovim navedenim elemetnima samo pojačala i naglasila svoju snažnu individualnost. Naravno to nije išlo na štetu glazbenog izražaja Eurythmics.



Nema smisla sada nabrajati taj cijeli niz glazbenih uspješnica, uz koje su zajedno išli i brojni koncerti. 

Toliki glazbeni angažman je ućinio svoje, Annie je trebao predah i sastav Eurythmics više nije postojao. 

No kako se je pokazalo kasnije, tek za određeno vrijeme.




I dobro se sjećam kad sam, eto to sad već davno, kupio album toga sastava i kako mi je u ušima ostalo "There Must Be an Angel".

No anđeli i mnogo toga dobroga i plemenitog su obilježili i njen kasniji rad, kada je na samostalnim koncertima uz nove skladbe redovito pjevala nešto od Eurythmics. 

I to je bila samo potvrda onog, o čemu sam pisao na početku. Eurythmics, Annie Lennox,sve je to kao dobro vino, njihova glazba iz 80.tih je u kasnijim interpretacijama zvučala još bolje.




Godine 1992. je izdala svoj samostalni album "Diva" i to isto doista i postala, te se profilirala i kao samostalna umjetnica. 

Neću vas zamarati sa detaljima ovog od glazbene kritike visoko cjenjenog ostvarenja, preko glazbeniih zapisa ćete više saznati nego da vam ja pišem ovdje romane.



Na ovom albumu nećete ćuti samo niz skladbi, od kojih je gotovo sve sama skladala, već primjetiti i jedan zaokret prema naglašenijoj ženstvenosti. 

Videospotovi su naravno sjajni, a evo i mala zanimljivost, sama Annie Lennox je na youtube otvorila svoj službeni account i na njemu upravo izdvojila jednu skladbu sa ovog albuma:


"Walking on Broken Glass".



Sljedećih godina je ona sudjelovala u raznim projektima, što možete naravno sve saznati ako tek ukucate njeno ime na nekoj tražilici.

Tri godine poslije je također nasnimila jedan zanimljiv album sa prepjevima nekih poznatih skladbi. 

Kritičari su to dijelom uzeli na nož. No zar ne bih bilo šteta ne ćuti "A Whiter Shade of Pale" u njenoj izvedbi?




Sastav Eurythmics je 1999. godine okrunjen sa "Brit.Award", što je bio vjerojatno povod za ponovnim okupljanjem.

Nasnimili su album "Peace", koji nam je ponovno donio niz vrijednih skladbi. No nije ostalo samo na albumu.

Krenuli su na svoj "Peace Tour" te prihod donirali Greenpeace-u i Amnesty International.




Godine 2003. Annie objavljuje svoj album Bare. I kada gledate omot vidite jednu nagu ženu, gdje nećete pronaći nikakvih erotskih elemenata.

Umjetnica želi pokazati svoju ranjivost, čistoću izražaja i nadasve iskrenost. 

Tada se u svojoj 48.godini života prikazuje možda najosobnije, najemocionalnije nego ikad prije. Kada slušamo pjesme doživljavamo njeno oslobađanje od životnih zabluda, grešaka, svega onog lošeg, čega nije ni ona bila lišena.

No umjetničke poruke su obično višeznačne. Zasigurno ćemo se i sami u nećemu prepoznati.



Sada već zrela pjevačica i u novom tisućljeću pjeva i neke pjesme iz ranijih dana, i vjerojatno prije nekih 15-stak godina nije mogla ni naslutiti kako će snažno u bliskoj budučnosti zvučati jedno "Why", kao vapaj za obespravljene, bolešću i siromaštvom zarobljene ljude.

Znam da će mnogi promisliti da su gigantski megaspektakli ujedno i promocija za glazbene zvijezde. 

Točno, no njoj takva promocija nije potrebna, ona zasigurno nije kriva što moćnici ovog svijeta ćine ono što je protiv savjesti čovjećanstva.



Ona i u svojoj 53. godini života ostaje autoritet, prema kojem su političari svijeta tek sitni šahovski pijuni.

Annie Lennox dostojanstveno nastavlja svoj životni put i posvuda je rado viđena gošća. S pravom.

Svima želim ugodno slušanje, a ukoliko imate pitanja možete ih uputiti preko komentara ili maila.

Vaš Take ( It Easy ).

POPIS GLAZBENIH ZAPISA SLIJEDOM:
1. Eurythmics - "Never Gonna Cry Again", album "In the Garden, 1981.g. 
2.        "         -  "Julia", album "1984 ( for the love of Big Brother )", 1984.g.
3.        "         - "Sweet Dreams ( are made of this )", album "Sweet Dreams", 1983.g.
4.        "         - "There Must be an Angel ( Playing With my Heart )",  album "Be Yourself Tonight, 1985.g. 
5. Eurythmics - "You Have Placed a Chill in my Heart", album "Savage", 1987.g. 
6.       "          - "Angel", album "We Too Are One", 1989.g. 
7. Annie Lennox - "Walking On Broken Glass", album "Diva", 1992.g.
8.      "           - "Cold", album "Diva", 1992.g. 
9.      "           - "The Gift", album "Diva", 1992.g.
10. Eurythmics - "Heaven", album "Savage", 1987.g.
11. Annie Lennox - "No More ( I Love You's )", album "Medusa", 1995.g.
12.   "           - "A Whiter Shade Of Pale", album "Medusa", 1995.g.1
13. Eurythmics - "I Saved the World Today", album "Peace", 1999.g. 
14.   "              - "17 Again", album "Peace", 1999. g. snimka uživo sa "Peace Tour" 
15. Annie Lennox - "A Thousand Beautiful Things", album "Bare", 2003.g. 
16.   "              - "Honestly", album "Bare", 2003.g. 
17.   "              - "Wonderful", album "Bare", 2003.g.
18.   "              - "The Saddest Song I've Got", album "Bare", 2003.g.
19. Annie Lennox & Paul Buchanan - "Here Comes the Rain Again", album "Touch", 1983.g., tv-snimka iz godine 1996.
20. Annie Lennox - "Why", album "Diva", 1992.g.,koncertna snimka iz 2000.g.
21.  "              - "Ev'ry Time We Say Goodbye", album "Red Hot + Blue: A tribute to Cole Porter" ( razni izvođaći ), 1990.g., videozapis je nastao kasnije


Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).



dami1621 @ 21:41 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 12, 2007

 

Harry Nilsson se je godine 1971. poprilićno pomućio kada je tražio autore pjesme "Without You".

I kada ih je našao je imao pjesmi niz zamjerki. Odlućio ju je interpretirati na svoj naćin. Ostalo je povijest.

Pjesma je postala planetarno poznati hit, dok se tvorce i nije baš spominjalo. No da nije bilo njih - sastava Badfinger, tada Nilsson zasigurno ne bih imao tu skladateljsku inspiraciju za takvu pjesmu.

A onda su došli neki novi klinci, i ti su slušali Mariah Carrey, koja je pjesmu 1994. g. predivno interpretirala, oslanjajući se uglavnom na Nilssona.

No dok su skladatelji pjesme u Nilssonovo vrijeme uzalud tražili neka zaslužena priznanja, godine 1994. ih više nije bilo na ovom svijetu, tek istinski zaljubljenici glazbe ih se rado prisjećaju i slušaju. I o njima će na ovom mjestu biti rijeći.

No ne samo o toj pjesmi već i o nekim drugima, gdje ćete vidjeti da nisu zaslužili zaborav.

 

dami1621 @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1561315
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.