Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
četvrtak, lipanj 15, 2017


Ako se klikne na sliku, trebao bi se otvoriti link sa glazbom.

dami1621 @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 14, 2012
 

Vi velike „splitske Hrvatine“, vi „katolički puk“ grada pod Marjanom, vi koji živite tradicionalno, konzervativno po „božjim zakonima“, vi svećenici grada koji taj isti puk stalno podučavate da „ljube bližnje svoje kao kao samoga sebe“, vi koji se busate svojom moralnošću a istodobno vam je kao reći dobro jutro prevariti bližnjega svoga – da li zaslužujete pažnju?

Pažnju, a prije svega poštovanje zaslužuju oni koji su se prošle subote usudili u gradu Splitu  pokazati svoju različitost, ne pozivajući vas da budete kao oni. Nešto što je trebalo biti lijepo i što je trebalo pokazati što je to istinski suživot, tolerancija - ukaljali ste.

I tek da znate ako želite ostati živjeti u vlastitoj mračnoj kaljuži zadojenosti i mržnje drugi vam se neće željeti pridružiti.

Pa ni u Istanbulu.

 

(Pjesma "All You Need is Love")


Slučajno sam o "temi" pisao još u siječnju ove godine kada sam mogao tek slutiti razmjere onog što će se dogoditi...

dami1621 @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 14, 2011
 



Ne nije ni mene zaobišlo, i moja supruga i ja imamo na neki način „jednog" u kući makar isti i fakultet završio, i inače poprilično bio ono što bi se reklo „normalan". Duga kosa? Ma i ja sam ju imao. Zvučna glazba? Ma i ja sam ju slušao i još slušam. Sex, drugs & rock'n roll? Pa i ja sam svašta isprobao no droge kao naš „zombij" e to pa ne. No da se vratim malim vremeplovom 20, 30 pa i više godina unazad.

Bilo je to vrijeme kada smo i mi otkrivali nove slobode, kada je bila tzv. „seksualna revolucija" kada su prvo sramežljivo a onda sve više i u naša kina stizali filmovi poput „Emanuelle", „Posljednji tango u Parizu" (Bog dao pokoj vječni Mariji ne djevici nego Schneider). I izlazili smo i mi u disko-klubove, plesali uz „živu glazbu" no sve skupa nekako se zbivalo između osam i dvanaest navečer tako da se nismo budili poslijepodne kao da živimo nekim „vampirskim" životom.

 

No sada je sve puno drukčije i nešto se čudno događa da je meni zapravo ovih „zombija" žao – jer ne mogu drugačije a da ne konstatiram kako su isti blago rečeno – dezorijentirani.

E pa da krenemo sa muzikom, ona je meni za osjećaje izraziti nešto najljepšeg, pri čemu ne moram nužno spomenuti „ozbiljnu" glazbu nego idemo na nešto jednostavnije. Tako su i Doorsi koji su zahvaljujući Jimu Morrisonu svirali prilično mračno trudili se da budu i melodiozni, dobri primjeri su pjesme „Love her madly" i „Riders in the storm". U usporedbi sa njima su Stonesi bili pravi „janjci". „I can get no satisfaction" nije htio promijeniti svijet, bila je to tek jedna dobra fora za još bolju zabavu. I da ne pišem o Beatlesima i njihovom stvaralaštvu.

Za razliku od prije nestalo je one „groznice subotnje večeri" kada smo se osjećali kao „Dancing queen" ili dancing king, kada smo s nestrpljenjem čekali onaj blok sa sentišima, Percy Sledge - „When a man loves a woman", Stonesi i njihova„Angie" ili nešto treće. 
  
   
Pitao sam nedavno jednog poznanika, prijatelja pošto taj živi dijelom tim „zombijevskim" načinom života da mi pojasni pošto ne provodim cijelu noć vani što se zbiva npr. na brodu plesa „Nina", u „Terminalu" ili „Palachu", pitam ga kada otprilike počinje blok laganica.

E toga više nema veli, jer ako se pusti sentiš ljudi se razilaze, ili započinje plesati ženska sa ženskom. Pri tom nije mislio na „lezibijke" koje Balašević spominje u „Namćoru".

I da nastavim to „objasniti" muzički pošto ipak subotom napravim noćni đir po gradu. Općom glazbenom slikom najčešće dominiraju jednolični, zatupljujući zvukovi, gdje je glavna značajka u što jačem korištenju basa. Severinin glazbeni opus kog se inače ježim je naspram tome pravo milozvučje . Dum, dum, dum i koliko puta dum da ako to čuješ nekoliko sati zaredom za nešto osim dum sposoban slušati i nisi.

 

I da skratim, u kasnim noćnim satima, jer prije ponoći se ne događa ionako ništa „važnijeg" u cijelom gradu je pored tog dum, dum još i opća lokačina a još više deračina. Nema tu izraza neke istinske radosti na licima jer akteri najčešće sebe i nisu previše svjesni. Ti „zombiji" u što spada obavezno škljocanje da se osvane istomišljenicima na njihovim facebookovima u svojoj ludoj „zabavi" i ne mogu a da doslovce ne zapišaju i moju ulicu, a i mnoge druge naravno, pa sam zbog takvih dospio čak i u novine

( http://www.rijeka051.com/communius/1253-rkunal-kruna-ulica.html )

a gradonačelniku poslao povratnicom sliku u A-4 formatu nečeg vrlo neprimamljivog. No to što sam digao na noge komunalne službe mene ne veseli mnogo. Naime to je uklanjanje samo simptoma no ne i "bolesti".

 

Grad Rijeka i ne samo Rijeka je postao utočište „zombija" koji vikendom napuštaju ulice taman kada počinju voziti ne prvi nego još malo kasniji autobusi. Tada se vraćaju svojim roditeljima kojima „ne smeta" što im dolaze oblokani, niti što su im sinovi i(li) kčeri vjerojatno pridonijeli kužnosti grada nego su sretni da su došli čitavi ili barem uglavnom neogrebani. A ako je to slučajno subota onda će ti „zombiji" prespavati skoro cijelo vrijeme danje svjetlosti a pjesme kao npr. „Good Day Sunshine" ili „Walking On Sunshine" sjetno će slušati tek roditelji. „Zombijima" takvo što je suviše apstraktno.



dami1621 @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 1, 2009

(Prigodna pjesma, za poslušati dovoljno je kliknuti na sliku)



Zahvaljujem se na jedinom razumnom "poklonu" kojim nas je sada već bivši premijer mogao podariti. Za ponadati se je da će ova gesta biti barem mali putokaz za doista bolje kakvo su građani Lijepe Naše zaslužili.


dami1621 @ 15:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 24, 2008



Sjećam se samih početaka mojeg blogovanja kada sam znao "ugraditi" tek pokoju pjesmu, naravno već tada je glazba bila "skrivena" ispod koje sličice. A nešto kasnije sam počeo praviti i slojevitije glazbene prikaze. A onda sam primjetio i rastanke, nestanke, ponekad gotovo, no samo gotovo neprimjetne.

A onda su došli "neki novi klinci" koje želim tek izvjestiti da ako želite na ovom mjestu pronaći glazbu, ona se nalazi ispod slika. Tek kliknuti trebate na njih. Dobro i vi došli.

A svima želim prije svega lijepo ljeto. Nema tog mjesta koje bi bilo predaleko od mora, neke soćne livade ili šume za osvježenje. 

Uživajte, a od mene će biti i preko ljeta - mjuze (možda malo u "light" izdanju)


dami1621 @ 23:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 24, 2008



Ne niste na blogu naše drage Beatrice, nego su se njene slike večeras zajedno sa pripadajućim kukcima, lišćem, cvijećem, slatkim medom i još ponečem ugnjezdile baš kod mene. Eto tako smo večeras riješili odmah prvu dilemu. Znaći autor i vlasnik ovih slika je poznat, a ja se zahvaljujem dragoj blogerici Beatrici na velikodušnosti.

Obzirom da ako bude sve u redu sutra započinje jedan moj malo produženi vikend večeras vas neću puno zamarati nekim suvišnim podacima, uživajte u glazbi, a na kraju ću kao uvijek napisati popis.



Vi koji ste pročitali pretprošli post znate za moju dilemu, koju sam pokušao riješiti na način da čujem i vaša mišljenja. Naime uglavnom ste se složili sa menom da po pitanju glazbe i ne trebam baš suviše štediti glazbenu industriju, a po pitanju slika po mogućnosti staviti i naznaku autora materijala.

Toga ću se nastojati pridržavati koliko će biti moguće jer nažalost za neke slike naprosto neznam čije su. No večerašnja glazba na neki način govori čak i o meni, premda sam ja tu sporedna osoba jer tek nešto biram, a glazbene zasluge pripadaju stvaraocima i izvođačima.



Evo ovdje je bila Beatrica u najljepšem dijelu svijeta. A on je svugdje tamo gdje je naše lijepo plavo more od sjevera pa sve do juga. Naravno vi to uglavnom znate koje su me morske spone vezale, no nisam ja jedini takav, znam ja i neke kontinentalce koji govore i mediteranski pa onda mi to bude jako zabavno čitati kad je netko "negdi bio oko frtalj pet" (npr.). Sva sreča što me ne čitaju strogi učitelji hrvatskog jezika jer bi nagrabusio.

No evo sad nekoliko riječi o glazbi. Svi mi znamo da smo u mnogo tome originalni upravo svoji, no istodobno nas veže mnogobrojne spone i to u vrlo pozitivnom smislu.



Tako se glazbenici vrlo rado nadopunjavaju. Svi ste čuli za The Beatles, koje sam ja ovdje već na različite načine obradio. A oni su bili (i ne samo oni) pravi izazov za neke vrlo vrijedne umjetnike.

Naime dobro se zna kakvu vrijednu glazbu su stvarali dečki iz Liverpoola. Glazbu, koja je postajala vremenom sve sofisticiranija, što je u konačnici dovelo do kreativne "eksplozije". A time i do glazbenog razlaza. Večeras ćete ćuti neke prije svega njihove pjesme u izvedbi drugih.



Kada sam pisao o sebi i usporedbi sa onim što radim sam mislio kako upravo sa onim što mi stoji na raspolaganju stvaram nešto novo. A upravo to se događa i sa tim nekim vrlo poznatim pjesmama.

Ne uvijek na jednaki način. Ponekad je naprosto riječ o nekom sličnom prepjevu. No kada ćujete npr. Johnny Casha kako pjeva nešto od Beatlesa ili Simon & Garfunkel onda je to ujedno susret onih najvrednijih stvaralaca u glazbi, i sigurno je da je ono novo nešto što se naprosto doživljava u drugačijem kontekstu, isto kao slike koje ovdje vidite neće na jednak način "funkcionirati" kod naše Beatrice i ovdje. Uživajte!



Večina vas je čula ponešto sa čuvenog Woodstock festivala. E o njemu večeras neću posebno pisati, no upravo tamo je otpjevan možda najsjajniji prepjev jedne pjesme Beatlesa. Tko god poznaje album o Sgt. Pepperu i pjesmu "Help" taj zna i za Cockerov prepjev.

I to ne bilo kakav. Ono što je umjetnik te 69. otpjevao je bilo nešto potpuno novo. Tek je podloga bila ista. Ukoliko želite poslušati tu pjesmu poslužite se tagovima.



Obzirom da sutra mislim ići na put nemam vremena da vam napišem ama baš sve što bi želio. Ono što je znano da mnogi umjetnici svjetskoj sjaja imaju često cijele kolekcije pjesama koje su oni prepjevali. I mogao bi se napraviti cijeli jedan opširan post i pri tome obraditi samo jednog izvođača.

Ja sam se ipak opredjelio da bude malo šarenije, proljetno lepršavao pa nek se nađe različitog. O Jonny Cashu sam pisao, no gledajući sa vlastite distance vidim da je to bilo malo, isto tako je to bilo i kod nekih drugih glazbenika. To je nekako moja vlastita blogerska evolucija koju puštam da ide svojim tijekom.



A budući da ne volim baš pravila možete poslušati Beatlese i u originalu. No dok gledate ovdje Lijepu Našu, usput jedna napomena. Ovaj filmski isječak je iz jednog filma koji bi vam se mogao dopasti  - ako ga niste pogledali slobodno utrošite sat i pol - zove se "I am Sam". Neću vam ništa pisati o sadržaju no u tom filmu glavni junaci radnje obožavaju - Beatlese. Film je to koji na jedan topli način opisuje jednu roditeljsku ljubav  - s preprekama.



Evo nam još jednog ljepotana iz Beatrice kolekcije. A sada možete ćuti nekog koga stjecajem okolnosti još niste ćuli na ovom blogu. Oprostite zbog Neila, biti će o njemu još rijeći nadam se što prije.

A on se je ovdje potrudio da otpjeva nešto doista vrlo zahtjevno. To je nešto sa onog čuvenog albuma "Abbey Road", gdje se ponekad pjesme doslovce pretapaju jedna u drugu. Vrlo zahtjevan zadatak kad se od takvog pravi prepjev. No ja sam poslušao i čak pročitao kritike pravih Beatles fanova koji su bili oduševeljeni ovom izvedbom. Pa uživajte.



A sada jedan bebač, Beatrice je to lijepo naslovila pa možete to kod nje naći, sve je to ona - slikama objasnila, prošetajte do njene arhive pa ćete sve saznati.

Prije otprilike godinu i pol sam dosta opširno obradio stvaralaštvo jedne pjevačice sa sjevera Europe. Večina od vas za nju tada još nije ni znala. No ništa strašno, i ja sam ju otkrio prije svega preslušavajući mnoštvo glazbenog materijala. No večeras ćete ćuti nešto za nju ne sasvim tipićno već jednu obradu jedne poznate pjesme. Pjesma za sanjanje i uživanje.



Zadnjih dana sam razmišljao o nekim glazbenim obradama i mnogo čemu, no neću ništa precizirati jer želim da ponešto ostaje iznenađenje.

Kao svi vi i ja sam se našao u tom vremenskom mlinu koji mi nije dopustio da pripremim sve ono što sam želio. No znam da ste vi svi vrlo strpljivi i da ćete mi oprostiti na ovom skromnom izboru sa još skromnijim riječima.

Evo za kraj sam se opredjelio za ovu doista krasnu ptičicu. A ovaj post shvatite kao jedan lagani izbor čovjeka u tjesnacu s vremenom. No jedno sam svakako želio.

Prije puta - vam nešto i ostaviti.

Pozdrav od Take_It_Easy



Popis pjesama slijedom:

1. Johnny Cash - "In My Life"
2. Duane Allman & Wilson Pickett - "Hey Jude"
3. Joe Cocker - "A Whiter Shade Of Pale"
4. Joe Cocker - "She Came In Through The Bathroom Window"
5. Johnny Cash - "Bridge Over Troubled Water"
6. Eddie Vedder - "You've Got To Hide Your Love Away"
7. Sarah Mclachlan - "Blackbird"
8. The Beatles - "Here Comes The Sun" (isječci iz filma "I Am Sam")
9. Neil Diamond - "Golden Slumbers"
10. Sissel Kyrkjebo - "Here, There And Everywhere"
11. Carpenters - "Help"
12. Joe Cocker - "Something"

Foto copyright: Beatrice.bloger
dami1621 @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007



Po prvi puta u ovih godinu i pol bloganja mogu napisati da sam iskreno zažalio što sam ikad se registrirao na ovom portalu. I da nisam upoznao neke plemenite ljude cijeli ovaj blog bi preselio na neko drugo mjesto.

A dobro se sječam početaka. Oni su bili puni entuzijazma od mene, no ne samo od mene. Čak se je Matija Babić trudio da nam koliko je moguče ugodi.

Sada isti tvrdi da želi ugoditi "normalnim" korisnicima. Mene nek slobodno ubroji kamo god hoče, jer svojim bahatim ponašanjem ne zaslužuje ni da ga se doslovce štapom dodirne.

Ponajprije je dozvolio da mu se na blogeru "nakoti" mnoštvo blogova, koji su sve drugo nego legalni. Pornografija, nacionalizam, mp3 downloadi, ma neki blogovi ako ih možemo uopče tako nazvati postali su mjesto čiste jeftine zarade. I sve to skupa bi se moglo probaviti, da



se nije započelo doslovnim "progonom vještica". Sve što je bilo nekad normalno i gdje se nikad nije nikog diralo odjednom je postao grijeh, da se počinitelja treba staviti na javni linč.

Sječam se kako sam ja dobivao komentare sa zamolbom da za nekog glasam, a doživio sam da se nešto i od mene kopira. Nisam zbog toga dizao posebnu prašinu.

A nije ni Bloger, dok su se djelili u početku sami DVD-i ( koji usput napisano meni nije ni stigao, no ne treba mi, nek ga drže u onom Toweru ).

I onda je počeo doslovce lov na nepoželjne. I doista neznam što je ovdje još dozvoljeno a što nije. Zar je strašno što je netko žicao glasove da dobije doslovce onaj hebeni DVD?



Ne nije žicao, to je za gospon Matiju "spam". I onda se pojavi pompozna najava na naslovnici od gospodina Matije kako je izbacio blog iz konkurencije. Očito zbog pritiska blogerske javnosti se je onda isti blog nekoliko dana "slučajno" našao ponovno u izboru za blog dana. Da moguče je da je slučajno, ne želim dušu zgriješiti.

No ni to nije bilo dovoljno, sljedeča žrtva "skandala" je bila jedna blogerica, kojoj su navodno "pumpali" glasove, da bi ista bila diskvalificirana, te je Matija opet imao priliku da ima temu za "razbibrigu" na naslovnici.  A Auroraisaa, koju poznajem nije uopče bila sretna zbog iznenadne titule.

A kao što znate ni to nije kraj. Jer ne bira se blog kojeg se želi, nego treba birati blog, koji zadovojava najstrože kriterije, koje zna samo Matija jer su mu u glavi.



I kao veliko finale imamo veliki linč blogerice xuxe. Upravo je nevjerojatno koliko ju je ljudi osudilo. Osudio je i mene jedan bloger i to samo zato što nikad unaprijed ne osuđujem.

Bravo svima vama, koji tako nepromišljeno i prije svega neljudski upisujete svoje komentare. Mogu napisati da mi je jedino žao što vas roditelji nisu uspjeli odgojiti ili još gore niste ni željeli usvojiti neka životna načela tolerancije i poštenja.

A veliki gazda, koji "sjedi" na vrhu još sa zadovoljstvom konstatira kako je lijepo zarađivati na onima koji ga mrze.

Ja ne mrzim nikog, pa ni več i suviše puta spomninjanog (su)vlasnika ovog blog servisa.

Razlike između mene i njega jeste što on ima novaca ko blata. No to nije najvažnija razlika. Naime moj sustav vrijednosti ova osoba nije sposobna ni dokučiti.

A stavio sam i malo glazbe, da bude laške između redaka, a na kraju krajeva mučno mi je bilo ovo uopče i pisati, no ovo je izgleda postao definitvno portal u kojem su oni koji traže pozitivne vrijednosti i pošten suživot - ugroženi.


dami1621 @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 6, 2007



( The Beatles  - "Anna / Go With Him"  )

O njima je napisano mnogo, i ne trebate očekivati ni od mene "čuda", no ipak vjerujem da če vam ovaj mali vremeplov biti zanimljiv, jer "putujemo" do njihovih glazbenih korijena, zapravo do prvih njihovih diskografskih izdanja, kod kojih oni nisu krili, da se je velikim dijelom radilo o prepjevima.

Neću ovom prilikom ulaziti u neke detalje, već nastojati napraviti malu usporedbu i u čast onih, koji su njima bili nadahnuče i uzori. 

Naravno Paul, John, Ringo i George to nisu nikad ni krili.

 

( Arthur Alexander - " Anna"  )

Ako mislite, da ćete sada ćuti neku reprizu, nešto ćega već ima kod Take_It_Easy, vas mogu odmah utješiti - nećete.

Neću se ni pridržavati strogog kronološkog reda, no što se The Beatles tiče, to će ionako biti uglavnom pjesme iz prvih godina djelovanja, kada su na svojim pločama nasnimili vlastite verzije pjesama svojih idola. 

I tako je to bilo i sa Arthurom Alexandrom, kojemu je "Anna" bila prvi hit. To je bilo davne godine 1962. a godinu kasnije su ju dečki iz Liverpoola nasnimili, te ju možete pronaći na albumu "Please Please Me". 



( "Baby Its You" )

Ovo je skladba sa istoimenog albuma sa početka, no sastav od kojeg je preuzeta, zaslužuje ponešto više pozornosti.

Jer koliko god te tadašnje djevojke i danas nisu nepoznate, valja naglasiti da su one inspirirale mnoge.



(  The Shirelles - "Baby It's You" )

Da, te Shirelles, koje su nekako kao zaboravljene, su imale pravu malu riznicu pjesama, za kojom su posegnuli i Beatlesi. 

One su otpjevale niz hitova, od kojih se posebno istiću "Will You Love Me Tomorrow", antiratni "Soldier Boy", ali i pjesma "Baby It's You", koja je odlično "sjela" upravo Beatlesima.

Ovaj ženski vokalni sastav je zasluženo primljen u Rock & Roll Halu Slavnih, no to se je dogodilo tek skoro pri kraju prošlog tisučljeća.



( "Honey Don't )

Ova je pjesma otpjevana 1964 godine. Očito je najbolje odgovarao glas Ringo Starra. Snimka je to sa albuma "Beatles For Sale. 

Zanimljivo da je original nastao čak osam godina ranije. Naravno za one sasvim neupučene tek mala napomena, The Beatles nisu ni na početku svirali isključivo prepjeve. 

No na njihovim prvim pločama ima ih podosta. I njihova glazba bila je pod utjecajem sviranja u Cavern klubu ili u Hamburgu, da i ne idem još dalje u prošlost u pedesete.

No sa svakim novim albumom je bilo sve više pjesama, koje su najčešće nosile potpis Lennon / Mccartney.



( Carl Perkins - "Honey Don't  )

Ova pjesma je objavljena u godini, kada se je rodio i autor ovog bloga, nalazila se  je na B stranici najpoznatije Carlove singlice ( sa hitom "Blue Suede Shoes" ).

Slušajući prepjev i original, možete sami zakljućiti, koja vam se verzija više sviđa.

Beatlesi su te 1964. godine več u velikom dijelu objavljivali vlastite skladbe, no ipak su posegnuli za nečim starijim.

Ovo nije snimka iz pedesetih, več je nastala desetak godine kasnije, te možete poslušati i neke misli samog Carla.



( "Till There Was You" )

Da ovdje se je Paul malo šalio, kada je govorio o "porijeklu" ove pjesme, kada ju je predstavio u "Prince Of Wales Theathre". Čak se je i Ringo bio potrudio da baš ne "lupa" suviše po bubnjevima.

No ova pjesma ima jedno posebno zanimljivo porijeklo i kada poslušate drugu izvedbu, vas čeka malo iznenađenje. 



( Barbara Cook - "Till There Was You" )

Naime ova pjesma je 1957. komponirana za jedan musical ( "The Music Man" ). I nije imala ama baš nikakve veze sa rock & rollom. 

Barbara Cook ju je pjevala na Broadwayu, a pjesma se pojavljuje i na filmu.

Bila je općenito vrlo popularna, a eto u njoj su se pronašli i - Beatlesi.



( "Roll Over Beethoven" )

Eto i slavni komponist se je našao u jednoj njihovoj pjesmi. No dakako to nije bila njihova kompozicija.

Komponirana je ranije, a postala je rock & roll standardni repertoar mnogih glazbenika i poslije Beatlesa. Ja se osobno sječam kraja koncerta Procol Haruma u Zagrebu !! gdje se je kraj te pjesme naprosto pretočio u onaj "Whiter Shade Of Pale". 

A evo sad poslušajte i original:



( Chuck Berry - "Roll Over Beethoven" )

Ovog glazbenika vjerujem nije potrebno posebno predstavljati, ovaj njegov "Beethoven" mu je bio drugi veliki hit nakon pjesme "Maybellene" iz 1955. g.

On je uz Muddy Watersa svirao za "Chess Records" i njegova uloga u povijesti rock glazbe je bila ogromna.

I to tolika, da je njegovo stvaralaštvo trajno utjecalo na buduča glazbena zbivanja. 

Naravno ovo nije portret Chuck Berry-a, več samo prikaz poveznice glazbe Beatlesa sa njihovim uzorima.



( "Please Mr. Postman" )

Ovo je pjesma snimljena u isto vrijeme kao i "Till There Was You", te je i ona vrlo poznata.

No nisu ju izmislili Beatlesi, a i poslije njih je doživjela niz obrada.. Meni se od tih najviše dopada ona od Carpentersa.

Povijest te pjesme je vezana uz jedan zanimljiv ženski sastav:



( The Marvelettes - "Please, Mr. Postman" )

Ova je pjesma nasnimljena za jednu poznatu diskografsku kuću uz koju je mnogo toga zanimljivog vezano - Motown.

Cure su tada dobro odradile svoj posao i sa tom pjesmom je Motown po prvi puta imao jedan number one hit.

No bio je to tek početak. Vezano uz The Marvelettes i ovu pravu "tvornicu" dobre glazbe bih se mogao napraviti jedan popis glazbenika, te čak ih zajedno i predstaviti, no o tome drugom prilikom. 



( "Long Tall Sally" )

Ovo pjesma je objavljene kao singlica i kao naslovna skladba istoimenog albuma, na kojem se već nalazi onaj "Mr. Postman". 

Obzirom da je riječ o obradi pjesme još jedne velike rock & roll legende, sam se odlučio da vam omogučim i da to usporedno poslušate.



( Little Richard - "Long Tall Sally" )

Ova rock & roll legenda, je otpjevala ovu pjesmu sedam - osam godina, prije nego što su ju Beatlesi obradili.

Bio je to za L. Richarda još jedan veliki hit nakon njegovog "Tutti Frutti" iz 1955. godine.

Premda sama pjesma o "Sally" nema neki posebni tekstualni značaj,  ipak predstavlja vrijedno ostvarenje i to prije svega zbog izvrsne akustične interpretacije.

Eto kako slušamo pjesme u nizu, vidimo koliko je mnogo glazbenih umjetnika bilo Beatlesima nadahnuće, koje će ih kasnije odvesti nekim novim, svojim putevima.

 

( "Act Naturally" )

Evo za kraj i posljednja izvedba Beatlesa, sa Ringom kao pjevačom. 

Obrada je to country i western pjesme Bucke-a Owensa iz 1963, eto našli smo dečke iz Liverpoola i u country vodama.

I to je samo uvjetno napisano kraj, mogao bih ovdje nanizati još podosta manje ili više slavnih glazbenih ličnosti, koje su Beatlesima bile uzor. 

Naravno kod nekih izvođača bude i poteškoća i sa "sirovinama". Evo da tek spomenem još neke, koji nisu uvršteni u listu za slušanje - sastav The Cookies, The Miracles, The Donays itd. evo vam tek natuknice, ako želite istraživati.



( Buck Owens - "Act Naturally" )

Ovaj koliko se god čini velikim, ipak skroman izbor, sam napravio da sebe, vas vratim ( o ) malo i prema vlastitim korijenima. 

Kao što i mi pronalazimo svaki dan naša nadahnuča i izvore, tako su i The Beatles imali svoje uzore, od kojih su mnogo i naučili, da bih u kasnijim fazama preuzeto pretočili u još kompleksnija ostvarenja. 

A kada su se prije nekih 37 godina razišli,  tada je bio tek naizgled kraj, a zapravo je to bio prirodan slijed. Glazbena evolucija je tražila da svatko od njih ide vlastitim daljnim putem.

No ovo je bila priča o početku, te se nadam da ćete ponešto u njoj i za sebe nači.

dami1621 @ 02:34 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 2, 2007

Prije godinu dana je jednom članu  www.index.hr -a dosadilo da mu na mjestu gdje piše "blog" ta riječ bude sivkaste boje. Bio je to prvi diskretni potez vlasnika ovog portala da "navuče" mlade i neiskusne blogerske šljakere da napišu post.

I napisao sam "bajnu" najavu ove vrste:

"Evo vidio sam razne uratke. Dobre, bolje, lošije. Ja sam tek krenuo. Pa vidjet ćemo. Za početak - Take it Easy - Davor."

To sam napisao negdje oko 21,42 h prema satu blogera, a otprilike sat vremena kasnije mi se je upisala anonimna korisnica, meni ljudski izuzetno draga "Miss_Sarajevo", te mi je od srca poželjela - sreču.

A koliko sam danas bio zauzet, nisam stigao ni prigodne "materijale" pripremiti. Pa nema veze. Tko želi, pronači će večeras ovdje pokoju pjesmu, no kao što naslov kaže "Take It Easy" - i patience please.

E da - piše i glazba  - bit če.



I evo nam prvih večerašnjih zvijezda.  Odmah da i nešto priznam - upoznao sam jednu divnu blogericu, još dok nije bilo blogera i znam da ona obožava - talijansku glazbu.  E ova pjesma je za tebe, draga ljubiteljica zvijezda, mora, koja nisi zaboravila promatrati nebo i čak u izmaglici, kada putuješ vlakovima - pronalaziš ljepotu.

Da se sad ne raspekmezimo, to ide naročito jednoj blogerici na živce, koja bježi od mog bloga kao vrag od tamijana, a sve zbog č, ć, dđ, ma - nek idu slova u "Honduras", no ne i ovaj sastav:

Uživajte u talijanskom art, progresiv i šta hočete još sastavu PFM ( Premiata Forneria Marconi ) - da davno je to bilo kad su oni bili nasnimili svoje "Impressioni Di Settembre".



Ma šta se zbiva s ovim blogerom? Mjesec je Svibanj, sve je u cvatu, ljubavi se rađaju, pčelice čine svoj posao i puše topli povjetarac. A ja vam pokazujem čovjeka na mostu usred snježne oluje.

Pa naravno samo zato, jer je morao proči "radikalnu" terapiju da shvati koliko je život lijep i neponovljiv.

Za tebe draga "kodnog" imena L13 pjesmu, koju zasigurno voliš i koju vole mnogi - Black i "Wonderful Life".

Usput da vam otkrijem malu tajnu - Colin Vearncombe je isto kao ja rođen u najljepšem mjesecu u godini - Svibnju.



Nakon čičje zime ili tako nekako i pčelica evo nešto malo toplijeg. Ovo je recimo za djecu od 14 i pol pa nadalje, a ako se nadje netko mlađi nek mama to objasni na principu pčelice ili tate rode - bez brige, ništa strašnog nečete vidjeti, več samo dobro poznati spot malo ljubavnije vrste.

Ova pjesma nek vam jednostavno uljepša ovu čini mi se srijedu i uz nju možete u - relax - položaj. Hmmm.

Da to je naravno Chris Isaak i "Wicked Game".



Da, da ja sam onaj koji zamara publiku nekim egzotima, koji vas vodi tamo negdje na Novi Zeland, pa vas zakapultira u Dansku, a znam da vi ljubite domaču glazbu, padate u transeve kad vam zasvira... e to prepuštam "konkurenciji" da stavi.

Za ovog "tipa" vam jamčim da mu velik dio "uglednika" glazbeno nije dorastao i kroz svoj dugi život dospio je i u hale Slavnih na području rocka i bluesa, znači dvostruku je okrunjen, ali je prošlo punih dvadeset godina između dodjele tih priznanja. 

I premda je legenda, tek znalci znaju koliko je odličan - Buddy Guy - evo ga ovdje sa pjesmom "Sweet Home Chicago".

Uživajte. E da još nije gotovo, za one kojima se ne žuri iči na - spavanje.



Ova je pjesma nešto drugog. Evo nam ovjde zajedno Nick Cave i Kylie Minogue. Njih dakako poznate, to je ona čuvena "Where the Wild Roses Grows". Premda pjesma izvrsno zvuči, je tematski vrlo ozbiljna. 

Tako sam onda odlučio da njih dvoje vidimo "žive" u tom predivnom duetu. Usput, na Take It Easy možete nači podasta dueta, baš sam kurjožast ( za naše drage kontinentalce i širu balkanosferu - znatiželjan ). Koji vam je do sada najdraži duet, koji ste mogli čuti na ovom službenom blogu blogera D.T.?

Nema nagrada, jedino za odgovor ispunjavam glazbene želje :))



Evo nam malo britanskog folk rocka i to u izvedbi jednog dugovječnog, a istodobno široj javnosti u svijetu ne baš poznatog sastava.

"Strawbs" postoje skoro pola stolječa, promijenili su članova koliko sat ima sati, ali još uvijek sviraju. Tek ima malobrojnih starih snimki. Ovo je jedna od tih, poslušajte ih uz pjesmu "My Love is Like a Red Rose". 

To nije i njihov največi hit, no nije ni važno, da su njima bile top ljestvice na prvom mjestu zasigurno ne bih još uvijek svirali.

A kome da ovu pjesmu posvetim, pa npr. našoj blogerici, koja ima najljepši cvjetnjak i skupljalište žaba i ostalih sitnih barskih ljepotica i ljepotana, ovo je i za tebe, naša dobra blogerica B. :))



Da ne zaboravim napisati, sve su pjesme naravno za sve blogere, tek buduči da je godišnjica bloga se usput prisjetim ponekog druženja s nekim mojim prijateljima blogerima.

Ovo nije šjor Bagrem, ali ovom pjesmom ga želim malo razveseliti, za one, koji ne poznaju, on voli dobru glazbu, dobru spizu a uz to ide naravno i dodatak, pa evo mu malo i woman vokala, da ga sad ne preplašim sa onim tubular bells u nastavcima.

Inače za one najmlađe, ako ste pogledali onaj prvi dio "Istjerivača..." - u tom filmu iz 1973. se upravo može čuti ta glazba. No o tom potom, tek smo godinu dana zajedno.

Mike Oldfield - "To France".



E sad nisam znao kojeg bih odabrao. Ovaj mi se je učinio prikladnim.

Ovog peseka poklanjam našoj dragoj miss_sarajevo, da joj bude još ljepše u našem Zagrebu svaki put kad se prisjeti nekih svojih dana sa nekih drugih prostora.

Za nju sam pripremio posebnog čuvara, i on joj pjeva "You are My Special Angel".

Znam pjesma je nešto starija, ali ona se neče ljutiti što sam za nju i za ostale odabrao Bobby Vintona.



A ovo je stariji rođak našeg jedinog i neponovljivog Šadrvana. Za njega također jedan evergreen Bobby Vintona, ali u izvedbi jedne vrlo poznate Šveđanke.

Naš drug se možda baš sada tamo negdje šeće, pa kad se vrati ga čeka - Agnetha Faltskog, koja če mu otpjevati "Sealed With a Kiss".  Naravno slobodno se i vi ostali prepustite toj prastaroj, djelotvornoj terapiji, ljubav i zdravlje su nerazdvojivi. 

Živio nam naš blogerki Kvisko. Ako nekog zanima, ova pjesma je sa onong njenog CD-a "My Colouring Book". 



365 dana je proletjelo munjevitom brzinom, pa je Elton još na waiting listi, no ne i naša Naopaka_bajka, jer može da posluša njegov duet sa Georgom Michealom "Don't Let the Sun Go Down on Me".

I sve ono što ne pronađete kod mene, možda nađete kod nje ili obrnuto. Oboje se trudimo da vam predstavimo što više dobre mjuze, svako na svoj način. 

Budući sam proveo često i besane noći da bih bilo ujutro glazbenih žemlji, pa neka bude i ovaj put - makar sa malim zakašnjenjem.



Ovo je jedna futuristička snimka za našu dragu blogericu Augustin. Ne, ne treba se uplašiti ni lektira ni knjiga kad ovo vidi, ovo je samo moja buduča CD knjižnica kada se nađu bogati sponzori, o tom potom.

U međuvremenu dok ona strpljivo čeka na neke izvođače nek malo zasvira Chris Rea - "The Road to Hell", njega još ovdje nismo čuli, pa je eto on izabran. 



Eric Claptona ste več mogli poslušati tijekom zadnjih dvanaest mjeseci, bilo samostalno ili u nekom duetu. E sad kojem se možda pitate? E pa promislite malo koje su mu pjevačice bile i životne - suputnice.

Poslušajte čuvenu pjesmu "White Room" legendarnog sastava "Cream" - ovo je originalna koncertna izvedba, nije riječ o Reunion izdanju - no o njemu i nekim zanimljivostima če biti još riječi - nadam se.

Ovu pjesmu če voljeti naš Adults_only. Prijatelju sa Korčule nemoj mi sad grintati - poklon je poklon. 

Naravno sve ove pjesme su i za sve vas dragi blogeri.



Ispod ove slike se "krije" Soundgarden, no ne i pjesma sa slike, več jedna druga - "Black Hole Sun". 

Naravno sam se dvoumio dal da upišem i neke vaše nickove ili ne, pa je odluka bila kako se vidi, a ima vas toliko mnogo da bih trebao dan trajati i ponešto duže da nikog ne izostavim, kao što su to naš dobri duh, naša nezaboravna Horny, i neki moji prijatelji, koji  nisu posebno spomenuti.



Ima jedna uzrečica koja govori o lovorikama, tj. da nije baš dobro predugo počivanje na njima.

U skladu s time me čeka puno - posla - pa se možda pitate do kada če taj  Take_It_Easy?

Pa sudeči po ovoj pjesmi, bih trebao još ponešto odraditi, no to velikim dijelom ovisi i o vama draga  publika, koja je uvijek dobrodošla. 

Jer vjerovali ili ne sve što sam radio zadnjih godinu dana je zamišljen kao jedan trajni poklon ljubiteljima glazbe ovih naših prostora, a pokazalo se i šire. 

Vi čete znati kad će me trebati poslati  u "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" i kada će mi trebati - prije svega prijatelji.



A do tada ću se truditi da uradim najbolje što mogu. I hvala vam i sretno - dragi prijatelji :)))

dami1621 @ 21:02 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 28, 2007



je naslov pjesme sa samog kraja albuma "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band". Kao što vidite nisam do sada pisao sveobuhvatno o Beatlesima, no povremeno sam ugradio po koju pjesmu, a napravio sam kronološki zapis o Johnu Lennonu, sve to skupa možete najlakše preslušati, ako kliknete na tag "The Beatles".

Oni koji me poznaju znaju zašto je ovaj blog na životu svim nedaćama unatoć. A iskušenja nikada dovoljno. 

Upravo se bojim staviti Doorse i njihov "The End", jer moram voditi raćuna o zdravlju nekih mojih prijatelja, ili npr. "I Will Always Love You" ili još gore "Time To Say Goodbye". 

No šalu na stranu, pored svih "obićnih" zemaljskih briga mene izgleda ćekaju u vrlo skoroj budućnosti upravo takvi naslovi, pretoćeni u životni rijećnik.

I evo još jedne pjesme, rijeć je o singlici „We Can Work It Out“ iz 1965.g.



dami1621 @ 03:00 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
subota, prosinac 9, 2006


Eleanor Rigby Lonely People statue

The Beatles
Pročitaj kompletan post
dami1621 @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare



Želio bih se zahvaliti svima, koji su posjetili ovo mjesto na ovom portalu. Što ovdje radim baš ne volim zvati blogom u onom klasičnom smislu, više je to pokušaj da se napravi jedna mala glazbena škrinja, koja če se ako treba i povečati, ako bude novaca i preseliti na neko drugo mjesto, ne dragi prijatelji zbog vas, nego iz čisto tehničkih razloga.

Naime teško mi je boriti se još i s onim, s čime se ne bih trebao, jer ovi alati ipak ne rade 100% pouzdano, ponešto nestane, što je i za oprostiti, pa čak kad se obratim redakciji, a ništa se ne uradi, i to je za oprosti, sve ja opraštam, nisam čovjek od mržnje.



Jedna moja draga prijateljica zna, zašto sam stavio baš ovu sliku, tj. saznati če to nešto kasnije, ona i ne ostavlja komentare, jer se mi čujemo preko mailova, poruka i sl.

Jučer je bila godišnjica smrti Johna Lennona, eto danas je o tome osvanuo članak na jednom drugom portalu, piše da je to bilo danas, no nije, no nije ni bitno. Tek tužno je saznanje da bih se mogao skoro osječati kao osoba sa naslova ovog članka, kad me posjeti nekoliko tisuča ljudi, a eto tek moji najbolji prijatelji napišu koju riječ - na tome jedno veliko hvala. 

Eto ima i toga, budeš na vrhu - a kao Pale sam na svijetu, no ja to na sreču nisam, eto da imam i samo jednog prijatelja sve bih ovo radio, da dam njemu na poklon.

No ne ljutim se ja, a ne bih zasigurno ni John da je sada među nama, ali se želim svima zahvaliti koji su ostavili svoj trag, pa i onima koji su ga nosili u mislima, a nisu ga upisali. Sve je to o.k.



Da božično je vrijeme, pa evo neka bude malo i lijepih slika. Evo ova skladba je sa onog čuvenog albuma jednog pukovnika pod imenom Pepper, kad poslušate pjesmu shvatiti čete.

U pjesmi je riječ o jednoj mladoj ženi, koja napušta svoj dom - zauvijek, a roditelji u čudu, govore, sve smo joj dali, sve smo joj dali što se novcima kupiti dade.

A mene se ne može kupiti, to je poznato. Nastojim biti fer prema svakome, no ja sam, evo i malo osobnog, osoba koja nikome ne dozvoljava da ju se ukalupljuje pa bila to crkva, država, politička struja ili bilo koja druga instanca.

No da ne bude zabune, ja vjerujem u Boga, no institucije su jedno, a vjera nešto drugo, a na nama ljudima je da to sve skupa uskladimo. I raduje me kada mogu biti nazočan ( i duhovno ) na jednoj dostojnoj božičnoj ponočki.

Ovdje u Hrvatskoj mi to nije pošlo za rukom, ali jeste prije nekoliko godina u Austriji u jednom malom selu. Bila je to prava, tiha i Sveta noč. Pri kraju mise ugasila su se sva svjetla, samo su bile sviječe upaljene i zbor je pjevao "Stille Nacht, Heilige Nacht". I kad sam izašo iz crkve sve je bilo tiho, škripao je snijeg, a nisam čuo ni jednu jedinu - petardu.



Da ova je pjesma znakovitog naslova. To je jedna iz prvih godina stvaralaštva ovog sastava, koncertna je to izvedba i nije u izravnoj vezi s menom. 

Želim ovim putem se i ispričati onim mnogobrojnim blogerima, koje nisam uspio posjetiti. Vjerujte mi da mi je zbog toga iskreno žao, ali nisam površna osoba da prijeđe cjelu blogosferu samo radi poruka i pozdrava. 

No vi ste moja publika, eto kod mene vjerujem vlada demos, napišite mi što želite, mogu ja napraviti i manje a vas više posjetiti, naprosto je to pravo hamletovsko pitanje, jer vi ste mi dragocjeni, vidim koliko vrijedno radite, a toliko toga ostane s moje strane nepročitano.

I da vas ne zamaram evo za kraj još jedne pjesme. Ona je originalna, ne i videosnimak, vjerojatno nije moglo drugačije zgog autorskih prava, no ja mislim kad ju čujete da nečete požaliti. E da staviti ču još i naslove pjesama, naročito za ove mlađe, koji se tada još nisu rodili, ja doduše jesam ali sam i ja tada bio djete.

I još ču nešto navesti, danas sam na youtube u jednom komentaru pročitao, što je napisao jedan 10.godišnjak  - izrazio je svoju ljubav prema glazbi Beatlesa i još prema nekim drugima. I rekao je za jednoga - volim i njega, ne smeta mi što je gay. 

Eto nek nam ta dječja iskrenost bude jedan mali putokaz za toleranciju, za koju se ja na kraju krajeva zalagao i sam John Lennon, svim skandalima unatoč.



"The Beatles"  - glazbeni zapisi slijedom:

1. "The Fool on the Hill", 1967.g. album "Magical Mystery Tour"
2. "Michelle", 1965.g. album "Rubber Soul"
3. "She's Leaving Home", 1967.g, album "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band"
4. "I'm a Loser", 1964.g. album "Beatles for Sale" )
5. "Girl", 1965.g. album "Rubber Soul" )
dami1621 @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, prosinac 8, 2006



( "Happy Xmas - War is Over" , singlica )

Bila je to godina 1971. kada je John Lennon uz pomoč supruge Yoko Ono, Phila Spectora i prije svega djece iz Harlema otpjevao svoju božičnu pjesmu za tu godinu i za sve buduče godine, pa tako i za ovu. A John je i sada s nama, on se je trajno utkao u naša srca i sve što čete sada moči pogledati, čuti, mnogo toga poznajete, no ovdje čete to nači sve na jednom mjestu. I mislim da je to dragi John zaslužio.

To je moj božični poklon za vas, najdraži moji, i ovu noč ču ostati budan, nema lijeganja, jer bila mi je želja da se zahvalim i vama i da napišem nešto dostojnog, baš na ovaj dan, kada je Johnu prerano prekinut životni put.

Sudbina mu je bila takva, da je taman nasnimio novi album znakovitog naslova, pripremao se za božične praznike kada se je odjednom zaklopila knjiga njegovog zemaljskog života. 



( "One After 909", The Silver Beatles )

No ovo je moja priča o njemu, a poznato je, priče počinju obično od početka. 

Naravno neču vas zamarati nekim suvišnim podacima, tek ču navesti ono, što je možda od značaja, da biste možda bolje shvatili ponešto iz njegovog stvaralaštva. Naime u mnogim pjesmama, koje je kasnije pjevao zajedno s Beatlesima ili samostalno, se pojavljuju neka imena, teme, što se može bolje razumijeti, ako se zna bar ponešto iz njegovog života.

Rođen je 1940. godine u Liverpoolu, od roditelji su mu bili Afred i Julia. No John nije imao sreče da svoje djetinstvo provede s njima, jer su se isti razveli samo dvije godine kasnije. 

Majka je dala svoje dijete sestri na skrb, i taman negdje kada je John skoro odrastao, a majku i češče viđao, je ista poginula u saobračajnoj nesreči.



( Ovo je rana snimka Beatles-a, "Take Good Care Of My Baby", inače pjeva George )

U ovoj "priči" če biti prije svega govora o Johnu, tako da nečete čuti mnoge prelijepe pjesme od The Beatles, no da vas odmah utješim, izvjestan broj pjesmi je več zastupljen na ovom blogu, a o samim Beatlesima če biti i posebno riječ.

John je odrastao kao sva ostala djeca Liverpoola, nešto se nije slagao sa nastavnicima u školi, premda nije bilo u pitanju nedostatak njegove intelegencije.

Godine kada se je autor ovih redaka rodio je John dobio i svoju prvu gitaru, te svirao i pjevao u svojem "skiffle" sastavu, te su "pristojne" gospođe vjerojatno u širokom luku zaobilazila takva mjesta, gdje se je bučilo i učio rock n'roll. 

No "rock n' roll" je daleko širi pojam, nego što se obično misli. On obuhvača cijelu jednu promjenu u razmišljanjima mladih, što je započelo još 40.tih godina, manifestiralo se i u fimovima, kakve je npr. snimao James Dean, i na kraju se je to pod raznim utjecajima iskristaliziralo i u glazbi.



( "You're Gonna Lose That Girl" - The Beatles )

Ako možda niste znali, The Beatles su čak nastupali pod imenom "The Silver Beatles", da bih kasnije prije početka prave slave imali svoje hamburške dane, bolje napisano noči - gdje su dečki iz Liverpoola zapravo prilično neiskusni upoznali onaj zapravo dekadentni svijet Hamburga. A u Caverern Clubu u Liverpoolu je postalo sve tijesnije, početkom 60.tih započela je prava Beatlesmania.

A the Beatles su bili na okupu sve do zadnje zajedničke snimke iz 1969.g, što je međutim sa zakašnjenjem objavljeno tek 1970., i to najprije zadnji a onda predzadnji album. 

O tom dobu samo još ukratko, večinu uspješnica su potpisali zajedno John i Paul, a George je povremeno zablistao, ali u zlatnom sjaju, dok je Ringo dobro bubnjao, a ostali Beatlesima su mu pomagali da pokoja pjesma nosi njegov potpis. No sada - konačno biti če riječ prije svega o John Lennonu.



( "The Ballad of John & Yoko", The Beatles )

E zaboravio sam napisati, da nisam onu prethodnu pjesmu stavio baš slučajno. Na snimci možete naime vidjeti Johna sa suprugom Cynthiom, s kojom je bio u braku od 63. - 68., a njihov sin se zove Julian.

I sada je pitanje po kome je dobila pjesma "Hey Jude" ( možete je ovdje na blogu poslušati ) naslov? Ja mislim da je bio mali Julian u pitanju, koji nije shvačao što se događa, zapravo se na neki način nešto ponovilo, što se je dogodilo u djetinstvu samome Johnu.

No kao što to biva u životu, i glazbenici su ljudi, pa tako su to bili i The Beatles. A jedan od njih, tj. John je upoznao Yoko Ono, koju su mnogi bezrazložno "mrzilie", no nema se ni Johnu, ni njoj što zamjeriti - to je bila ljubav njihovih života.

Čak su i Beatlesi nasnimili baladu o Johnu i Yoko. No kako su se pojavile ljubavi nove, tako su se postepeno razdvajali i putevi samih članova The Beatles.



( "Give Peace a Chance", singlica 1968.g. )

Da sad ne ulazim u detalje, John je upoznao Yoko, još 1966.g., da bih se s njom tri godine kasnije i vjenčao, eto mogli ste vidjeti i prikladni spot u onoj prethodnoj pjesmi.

Yoko Ono je bila i umjetnica, i John je usporedo sa svojim sastavom počinjao svoje vlastite projekte s njom. Poznati su njegovi koncepcijski radovi "Two Virgins", gdje je se je za ono doba pojavila "šokantna" omotnica. 

Ali John je na neki način i lutao, zalutao je čak u jednom -"ratnom" filmu, koji ima više neku dokumentarnu vrijednost. No ono što je bilo definitivno, njegov solo put je bio zacrtan još u vrijeme kada su The Beatles objavljivali svoje zadnje, ali istodobno raskošne, i po glazbenoj kvaliteti gotovo nenadmašive albume.

A John je imao svoj "Plastic Ono Band", koji je funkcionirao paralelno, sve do fomalnog razlaska sa Beatlesima.

Pisatiti popis članova tog P.O.B. bih bio gotovo nemoguča misija, jer John je uglavnom svirao sa glazbenicima, koji su mu se našli "pri ruci", među njima i mnogi itekako slavni.



( "Cold Turkey", singlica 1969.g.)

Ova pjesma govori o nekim ružnim iskustvima Johna Lennona sa drogama, naime on je bio postao ovisnik heroina, te se je mukotrpno od toga liječio - i izlječio.

John i Yoko su te godine izazvali pažnju medija svojim neobičnim zalaganjem za mir. Smjestili su se u jednu sobu u Amsterdamu i tamo u krevetu primali posjetitelje, a soba bila "oboružana" mirovnim porukama.

O tome "Bed" zalaganju za mir se može misliti što se hoče, no to je bilo vrijeme njihovog "medenog" mjeseca, a buduči su ih mediji ionako opsjedali, možda je i to bio jedan od razloga tog neobičnog protesta.

No neovisno o tome, pored svih nepodobština, koje možemeo Johnu slobodno oprostiti, jer suviše dobrog nam je ostavio, se je on zajedno sa svojom suprugom itekako zalagao za mir. 

Znam reči čete, pa nije njemu bio problem plačati mega oglase u novinama ili na jumbo plakatima, ali kada bih se svi glazbenici tako zalagali, a uz glazbenike i svi ljudi ovoga svijeta, a ne se sukobili često čak i oko banalnosti - u svijetu bih zaista zavladao - mir.



( "Working Class Hero", 1970.g. )

No zalaganje Johna Lennona nije bilo baš tako marginalno. Naime bilo je to vrijeme kad je Amerika šutjela, isto kao što se sada Europa pravi "blesava" oko Srebrenice - Amerikanci su masovno pogibali u jednom ratu, u jednoj dalekoj zemlji, htjeli su nešto krojiti, što nisu krojiti znali.

A američka administracija na čelu sa ne Waterloo, nego Watergate predsjednikom, ustvari može i jedno i drugo, je pronašla "spasonosnu" formulu da se barem za određeneo vrijeme riješi neželjenog gosta - zbog nekadašnjeg posjedovanja droga, su mu zabranili boravak u SAD-u. No John je svoju pravnu bitku - ipak dobio.



( "Mother", album "John Lennon / Plastic Ono Band", 1970.g.)

Kako se je oslobađao nečeg, što su mu postajali okovi, u isto vrijeme on je ostao onaj "stari" John.

Naime nije bio nikada ravnodušan naspram sudbinama osoba, koje su mu bile najbliskije. Još u vrijeme Beatlesa je bio rastrgan između braka i svojeg sastava, koji je prije svega mnogo stvarao, tako da je on bio u mnogo čemu bliskiji Paulu nego npr.supruzi ili sinu, što ga je u velikoj mjeri mučilo. Zato kad poslušate temeljitije njegovu glazbu i to usporedite sa nekim autobiografskim podacima, če vam biti dosta toga jasnije. 

A tako je i sa pjesmom - majka - "Mother" - da, na koncertima nije govorio da je to posvečeno baš njegovoj majci, no bilo je, cijelog života nije prebolio one najranije rane iz djetinstva. Njegova "Mother" započinje zvonima, a pjesma je neskrivnei vapaj za nečim, što u životu nikada nije bio dobio - majčinsku ljubav.





( "How? ", album "Imagine", 1971.g. )

Nakon niza radova, kod kojih se ističe socijalni angažman i prije svega izričititi antiratni stav, je uslijedilo jedno glazbeno smirenije razdoblje, zapravo po mome sudu je John nasnimio te godine ploču svoga života, jedino da je duže poživio možda bih ju jednom umjetnički nadmašio.

Album "Imagine" je postao planetarno poznat, a naslovna pjesma je izazvala niz kontroverzi. Iako se John pita "zamisli" život bez Boga, zamisli samo nebo iznad nas, je ova pjesma ipak postala prije svega najsnažnija antiratna pjesma 20. stolječa.  Otpjevali su ju niz umjetnika, no nitko nije uspio nadmašiti original.

Ipak zanimljivo je poslušati tu pjesmu i u izvedbi nekih drugih izvođača, jer snažni izričaj te pjesme je potakao mnoge umjetnike, da ostvare snažne interpretacije. Neke možete poslušati i kod mene.



( "Imagine", istoimeni album, 1971.g. ) - iznimno stavljam cijeli tekst jedne pjesme:

Imagine there's no heaven,
t's easy if you try,
No hell below us,
Above us only sky,
Imagine all the people
living for today...
Imagine there's no countries,
It isn't hard to do,
Nothing to kill or die for,
No religion too,
magine all the people
living life in peace...
Imagine no possessions,
I wonder if you can,
No need for greed or hunger,
A brotherhood of man,
magine all the people
Sharing all the world...
You may say I'm a dreamer,
but I'm not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.



( "Jealous Guy",  album "Imagine", 1971.g. )

A koga su neki "zlobnici" kudili, ne volili? Pa naravno Yoko. A ona je svojem voljenom čovjeku s ljubavlju postavila mnoga pitanja - zamisli ovo, zamisli ono i od tih silnih zamisli izmislila sadržaj jedne knjige - zove se "Grapefruit", evo kao što vidite, evo kod mene opet "voča".

I kad je več ona to tako ljepo zamislila, onda u toj cijeloj ljubavno glazbeno umjetničkoj kemiji je John s lakočom uglazbio i otpjevao tu pjesmu. Eto upravo kod Johna se je pokazalo da njegova ostvarenja imaju svoj - izvor - a to je bila plemenita ljubav prema Yoko, i zato se nisu ni sramili, kao što neču ni ja staviti ovu sliku:



( "Oh, My Love", album "Imagine", 1971.g. )

Na tom albumu su te intimne pjesme, zapravo najzastupljenije. Tek su malobrojne pjesme ponešto drugačijeg sadržaja. 

Inače ovu sam sliku stavio i iz dokumentarnih razloga. Naime dok se je stvarao taj album je to popratio i jedan kamera team, sve je u jednom bijelom tonu, što simbolizira čistoču, nevinost onih koji se vole.

Tako je dominantan i veliki bijeli glasovir, odnosno ona scena, gdje Yoko otvaranjem vrata, prozora pušta danju svjetlost u kuču.


Sa tekstom ne pratim precizno svaku snimku, no recimo pjesma ""Jealous Guy" govori ne samo o Johnovoj ljubomori, več i o nesigurnosti, svaki puta kada pažja od strane Yoko nije usmjerena njemu.



( "Mind Games", album "Walls and Bridges, 1974.g. )

Dvije godine kasnije, su John i Yoko odlučili da izvjesno vrijeme ne budu zajedno. Uzrok svemu tome, ako vas zanima možete nači u izvjesnoj - May Pang.

Ta kčerka jednog kineskog imigranta je inače bila "kučni inventar" Beatleasa, bilo je tu i nekih platonskih ljubavi, no to pišem usput, da zadovoljim znatiželjne.

S tim životnim razdobljem se John ne bih baš mogao pohvaliti, što se je opet reflektiralo i na kvalitetu glazbe tog razdoblja.

Lennon je proveo sa M.Pang dvije godine svog života.



( "Whatever Gets You Thru The Night", 1974.g. )

Premda je John bio još u svojem "nizvodnom" razdoblju, je iznenadio svojim nastupum te iste godine, gdje je je kao gost Eltona Johna izveo neke svoje najpoznatije skladbe, čak i "Lucy In The Sky With Diamonds" ili pjesmu sa samih svojih početaka - "I Saw You Standing There".

Ono što nitko tada nije znao, bio je to njegov zadnji nastup pred širokom rock publikom. Bilo je to taman negdje blizu Božiča.

Za vrijeme blagdana se je vratio svojoj supruzi, a kad poslušate neke kasnije objavljene snimke, one su nastale zapravo ranije.

Možda je upravo najbolja ( nova ) skladba, koju je John na tom koncertu otsvirao upravo "Whatever Gets You Thru the Night".



( "Stand By Me", album "Rock 'n'Rol1975. g. )

Tijekom 1975. John objavljuje svoje zadnje ploče, prije svoje, kako če se kasnije pokazati, posljednje stanke u svojem stvaralaštvu.

Sa Yoko Ono je imao samo jedno dijete - sina Juliana, kojem če biti suđeno da vrlo kratko, ali upečatljivo bude uz oca.

Lennon konačno dobiva formalnu dozvolu za nesmetan boravak u SAD-u, odnosno sa odlaskom Nixonove administracije postaje vlastima "nezanimljiv".



( "Just Like - Starting Over" , album "Double Fantasy, 1980.g.)

Nakon otprilike pet godina stanke John objavljuje 1980. g,  zajedno sa Yokom svoj posljedji album - "Double Fantasy", kojim postiže veliki uspjeh.  

Pjesma "( Just Like ) Starting Over" je munjevito rasla na top listama, John se nakon duljeg vremena počeo ponovo pojavljivati u medijama. 

U jednom razgovoru o planovima za svoju budučnost je rekao da mu je želja da još mnogo godina poživi uz svoju obitelj. 



( "Woman" , album "Double Fantasy", 1980.g. )

Na ovom albumu se nalazi i prekrasna, dubokoemotivna pjesma jednostavnog naslova  - "Woman".

8. Prosinca 1980.g, tijekom poslijepodneva John odlazi u svoje studije, da bih presnimio neke singlice sa svog albuma "Double Fantasy".

Kasno navečer u 22,50 h po lokalnom vremenu se vrača svojem domu, imajuči mogučnost da kolima prođe kroz kapiju do svoje kuče, no on izlazi iz vozila, ne primjetivši manijaka Marka Davida Chapmana u zasjedi.

Biva pogođen sa četiri hica, od kojih je jedan bio fatalan. U svojoj 40. godini života, taman kada je bio ponovno na glazbenom uspunu, njegov životni put se završava.

Hvala John za sve što si nam ostavio i neka ti je i nakon 26 godina od dana tvoje smrti - laka zemlja.






dami1621 @ 02:52 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 7, 2006
  


( Lynn Anderson - "Rose Garden" )

Večeras sam mislio staviti jednu drugu skladbu, zapravo sam ju stavio, jednu lijepu laganicu od Carpentersa. 

Obzirom da sam njih več obradio sam išao provjeriti, da nije slučajno več stavljena - kad ono piše "this video is no longer available" - e ako slučajno tako nešto kod mene otkrijete, vas molim da mi javite, biti če itekako available, jer sam počeo raditi sigurnosne kopije.

I tako pošto je to otpalao, odnosno nije otpalo, nego je nadopunilo nešto što je nestalo, sam se odlučio za jednu drugu tkzv. međupost pjesmu. Nemojte misliti da je to tek tako nešto između da se nađe. Ne razlog je sasvim druge prirode.

Naime ima dosta poznatih glazbenih ličnosti, koji su stekli svjetsku slavu, ali sa - jednom pjesmom. Doduše potonja je imala još hitova, ali nikad nije uspjela više postiči uspjeh kao sa svojim "vrtom ruža".

A vi drage blogerice i blogeri, dobro pazite na vlastite vrtove, pažljivo ih njegujte, jer ako želite da nešto uspije treba ne samo strast i ljubav, nego i konkretno djelo. Jer vjerujte mi dragi moji sve vam je to smijeh, znoj i suze i sve pomiješano, kako kome. I ako nečete na to pripazitii, onda pročitajte sljedeču rečenicu, koja se odnosi na neki način na obnavljanje "vrta".

A ako vam se dogodi da vam netko "slomi" sve što mislite da ste njegovali, onda budite sretni ako možete pošteno zaplakati, jer to je prvi korak da vam bude bolje, još nabavite jedno brdo papirnatih maramica i možete još šmrcati kao Meg u onom filmu Harry i Sally.

E pošto je bilo toliko riječi to zaslužuje još jednu pjesmu, skroz drugačiju od prve, ali nema veze, pa nečemo biti sitničavi.

Lijepo vas pozdravlja vaš take ( it easy )



( The Beatles - "And I love her" )
dami1621 @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 24, 2006



Hvala prijatelji, bila mi je čast s vama...

I onda se pojavi usred ponoči netko kao
ova:

Pročitaj kompletan post
dami1621 @ 08:25 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 11, 2006
Joj, nemojte dovesti ovaj članak u vezu s poklonima. Kao što sam vam poklone pripremao spontano, tako pišem i ovo - iz glave. 
A šta se je dogodilo - e pa ništa se nije dogodilo. Jednostavno mi se je dogodilo da ne mogu iz svoje kože, a i ne želim, jer sam naučio da se volim onakvog kakav sam, jer da nije tako ne bih bilo ni poklona.
Možda sam prema jednoj osobi u mojoj ljubavi išao predaleko. Ne nemojte me krivo shvatiti, nemojte odmah promišljati na tamo neke meni strane blogove. Prijatelji moji znaju koji su to, ne  nego nisam bio dovoljno mudar, da na vrijeme shvatim, da netko nešto ne želi. Sorry.
Ja sam na index, na forum, na blog jedostavno došao i vidio i ostao. Sa nekim se dopisujem rjeđe, drugima češće, ali sam vas uvijek sve skupa zajedno volio. E sad ako mislite da foliram se grdno varate. Moja ljubav ne traži ništa. Ne morate me ni pogledati. 
Ja, e dosta toga ja, neću da budem ja u središtu pažnje, bih najviše želio da vas što više upoznam, ali na moj način pa evo da vas ne preopteretim:
Evo ovako  - ja vas većinu dobro poznajem, da sad će te reći, pa taj je blesav. No dobro, pa nek sam blesav. Ja sam zapravo htio napisati da iz svih vas želim izvući ono najbolje, da ne gazim po vašim greškama, da vas ne povredim, i da nikad ama baš nikad ne učinim nešto što ne želite.
A pjesma je prigodna, ja nisam onaj usamljenik , nego me je samo nešto malo shrvalo, sorry al takav sam
I molim vas oprostite mi za sve nedostatke ovog mog zapisa, napisan je ravno iz glave.


  
         
dami1621 @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 5, 2006


Once there was a way to get back homeward
Once there was a way to get back home
Sleep pretty darling do not cry
And I will sing a lullabye

Golden slumbers fill your eyes
Smiles awake you when you rise
Sleep pretty darling do not cry
And I will sing a lullabye

Once there was a way to get back homeward
Once there was a way to get back home
Sleep pretty darling do not cry
And I will sing a lullabye


dami1621 @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 29, 2006
Obečao sam nešto jednoj blogerašici i neću ju iznevjeriti. Bit će o tome rijeći, kad nađem dovoljno vremena, za koji dan. 
A za nju, za moje prijatelje, i za sve one, koje vole glazbu evo danas pjesme, koja je nastala, kad je dolazilo do nekih rastanaka, a klinci tužni,  i ne shvaćaju, pjesma se trebala najprije zvat Hey Jule, pa su malo promjenili...
 
                               
dami1621 @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 19, 2006

Sad je najljepše. Noč se spustila. Oči odmaraju. Prošao je još jedan dan, sunčan i običan? a možda i ne baš tako običan, ali to najčešće shvatimo mnogo kasnije. Zamislite da je svaki dan kao lijepo upakiran poklon. I šta smo mi učinili?. Navalili smo na sadržaj, ali on je samo upola vrijedan, ako taj dar nismo otvorilo pažljivo, pazivši na lijepi omot, koji je netko s ljubavlju za nas pripremio, a zbog nepažnje nam je završio u košari. Ne krivimo se, zato imamo noč da lijepo saberemo misli, i da si uzmemo u zadatak da budemo pažljiviji, ali svjesni smo da ćemo opet faliti…ili možda nećemo. Možda će nas netko osmijehom «ukoriti» i pokazati kako se otvaraju pokloni. A vama svima želim – uživajte u ovoj noči, «ukradite» od nje koliko god možete, pa makar trebali malo jaču kavu i guštajte.. jer to je najjeftinije, zapravo sve što istinski vrijedno, za to obično ne trebaju novci. I evo nas tu smo, ovdje,svugdje, sjedinjeni u ovoj predivnoj noči.


dami1621 @ 23:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 13, 2006

Htio sam pisati o borbi sa vjetrenjačama. Nema potrebe. Htio sam pisati o onima, koji preko svojih slova ispuštaju otrove. Nema potrebe. Htio sam pisati o onima koji poznaju samo jednu istinu. Nema potrebe. Htio sam pisati o onima koji sve ignoriraju. Nema potrebe. Htio sam pisati o onima, koji ne znaju oprostiti. Nema potrebe. Htio sam pisati o onima, koji ne žele graditi mostove. Nema potrebe.Htio sam napisati nešto o onima, koji sami sebe ne vole. Nema potrebe. Ali ima potrebe da ove rijeći, glazbu, koja se krije gotovo ispod svake postavljene sličice posvetim svim onima, koji znaju opraštati, ponajprije sebi, a potom i drugima. Za to ima itekakve potrebe.


dami1621 @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 30, 2006
....koji vole nešto lijepo. Jedno malo podsječanje na neke žene, koje su imale važne uloge u životima nekih nama dragih umjetnika. Da ne duljim evo lyrics. A ako kliknete na sličicu - biti će i glazbe:
SOMETHING - The Beatles
Something in the way she moves,
Attracts me like no other lover.
Something in the way she woos me.
I don't wanna leave her now,
You know I believe, and how.
Somewhere in her smile she knows,
That I don't need no other lover.
Something in her style that shows me.
I don't wanna leave her now,
You know I believe and how.
You're asking me will my love grow,
I don't know, I don't know.
You stick around now, it may show,
I don't know, I don't know.
Something in the way she knows,
And all I have to do is think of her.
Something in the things she shows me.
I don't wanna leave her now.

dami1621 @ 00:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 23, 2006
 Kakvog li "teškog" naslova za ovo jutarnje doba. Ali ozbiljna su vremena, jer nakasnije u 9 "časova" treba obznaniti ( ne ne nije to "obznana"  Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca - uh baš zaimljivo u toj državi uopče nisu postojali "Crnogorci" barem ne u nazivu - valjda su ih smatrali srbima ) privremene konačne rezultate crnogorskog referenduma.
To dovodi neke u stanje teške "agonije"  jer nestaju polako duhovi iz prošlosti, ma što polako, preko noći nestaju - i postaju svjesni da će biti  ogoljeni, goli do kosti u svojem snu o velikoj tvorevini lažnog imena. E pa "drugovi" i "duhovi" finili su dani - kako bi rekli mi iz Dalmacije.
I specijalno za ovu priliku "Oproštajna pjesma":

You say yes, I say no.
You say stop and I say go go go, oh no.
You say goodbye and I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello.
I say high, you say low.
You say why and I say I don't know, oh no.
You say goodbye and I say hello
(Hello Goodbye Hello Goodbye) hello hello
(Hello Goodbye) I don't know why you say goodbye, I say hello
(Hello Goodbye Hello Goodbye) hello hello
(Hello Goodbye) I don't know why you say goodbye
(Hello Goodbye) I say hello
Why why why why why why do you say goodbye goodbye, oh no?
You say goodbye and I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello.
You say yes (I say "yes") I say no (but I may mean no.)
You say stop (I can stay) and I say go go go (till it's time to go ), oh no.
You say goodbye and I say hello
Hello hello
I don't know why you say
goodbye, I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello
Hello hello
I don't know why you say goodbye, I say hello hello.
Hela heba helloa CHA CHA, hela...
 "Prolupali" ili ne ( šalim se ) The Beatles su im gotovo proročanski pripremili pjesmu, kliknite na sliku pa ćete čuti i vidjeti:



dami1621 @ 08:36 |Komentiraj | Komentari: 0
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1555695
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.