Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
utorak, prosinac 29, 2009



...kraj još jedne, a svjestan da je mnogo toga ostalo nezapisano, u mislima....



..a bila je možda i prebučna, pa neka završi tiho...

...i neka bude ona nadolazeća vedrija, sretnija svima



(Glazba: Michel Legrand - "Summer 42", Dan Auerbach -  "When the night comes", "Katie Melua - "What a wonderful world")
dami1621 @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 8, 2009



Svaki put kada ovdje ostavim koju riječ nastojim da ona bude i u nekom kasnijem razdoblju na neki slični način upotrebljiva, premda je povod za napisano često vezan uz nešto trenutno, možda nedavno doživljeno, bilo to razočaranje ili možda radost. Široki je taj kaleidoskop vlastitih osjećaja, koji su vrlo često uvjetovani međupovezanošću osjećaja sa onim drugima.

I isto kao što sam ja jedan i jedinstveni na ovom svijetu, tako je to i sa svim ostalim ljudima. Toga svjestan pokušavam shvatiti onog drugog, makar se taj isti možda prikaže i u ne baš prijateljskom ruhu, možda ne prema meni osobno, no možda prema nekom, nećem što je za mene pozitivno a za tog drugog nešto posve suprotno.



I onda nastojim razumijeti, ne nametnuti, nego zajedno sa mojim zemaljskim saputnikom doći do određenog razmišljanja koje neće biti isto, no koje će biti satkano od slićnog temelja - težnje da nitko od nas nije nametnuo svoju isključivost, već da naše različitosti budu naše zajedničko bogatstvo u otkrivanju u ovom nama jedinom poznatom svijetu.

Ako se pitate kakve veze ima ova klinka (koju možete poslušati) sa svim napisanim onda je odgovor možda i lakši nego je to za pretpostaviti.

Mala Connie Talbot koja nije navršila još ni 9. godinu života je ne samo glazbeno "preokrenula" ovaj svijet već  je zasigurno zbližila podosta ljudi sa svojim prelijepim, dječje iskrenim pjevanjem.




Vjerojatno ste gledali njen nastup gdje je sa samo šest godina pjevala tamo o "nekom kraju iznad duge". Ovo dijete je zapravo "obično" kao i svako drugo, s jednom razlikom, ima glas posebne ljepote i naprosto obožava nastupati i usrećiti druge.

Connie je započela pjevuckati još kao sasvim mala, kada je pjesmama iz filma "Čarobnjaka iz Oza" tješila svoju smrtno bolesnu baku.  A i mamu nakon što je ova izgubila svoju.

Mala umjetnica, koja bira svoje pjesme sama, je možda zapanjila diskografsku kuću kada ju je "prisilila" da se na CD-u nađe i pjesma od Dolly Parton (široj publici je nasnimljena pjesma poznatija u izvedbi Whitney Houston). Naime pjevajući da će uvijek voljeti nije mislila na nekog "Bodyguarda" nego na svoju dragu pokojnu baku.



I tako Connie Talbot pjeva pjesme po svom izboru, i sve su redom onakve da pogađaju ravno u srce.

Ne vodi ona računa o nekim strogim konvencijama. S jednakim žarom će pjevati jedan "Imagine" od John Lennona ili npr. "Ave Maria".

Pa uživajte dok vam ona pjeva o ovom divnom svijetu, osmijesima i naravno o anđelima. I ona zna sanjati i svojom dječjom iskrenošću nam porućuje - volite se ljudi, ma nije važno jel nešto mislite ovako ili onako, dok god budete sposobni voljeti neće vam pasti na pamet da onog drugog uvrijedite.




"I have a dream" pripada nama svima. Svi težimo za nećim dobrim, plemenitim, jedino nam se malo razlikuju putevi, no nije važno, dok god ne odemo nekom očitom stranputicom biti će nam lijepo, a naše razlike će se topiti baš kao u onoj čuvenoj pjesmi iz "Čarobnjaka iz Oza".

Pjesme slijedom: "Smile", "I will always love you", "Somewhere over the rainbow", "What a wonderful world", "I have a dream"

NAPOMENA: Zbog tehničke greške, ne s moje strane, sam napravio ponovni upload ovog posta obzirom da sam imao sigurnosnu kopiju. Ispričavam se za sve nestale komentare, koje naravno nisam ja pobrisao. Hvala.

dami1621 @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, veljača 17, 2009



Da odmah pojasnim. Religija i vjerovanje u Boga nisu isto, no naravno da je vjera u Boga najčešće povezana i sa religijom.

Ovi odabrani grafikoni su objavljeni na Wikipediji, a pripremila ih je Europska komisija na temelju redovitog istraživanja 2005. godine.

Gornja karta se odnosi na postavljeno pitanje po pitanju vjerovanja u Boga. Ugrubo se može zaključiti da je otprilike polovica ispitanika izjavila sljedeće: "I believe there is a God". Ili na hrvatski "Vjerujem da Bog postoji".

Kod donje karte se prikazuju ispitanici koji su dali sljedeću izjavu "I don't believe there is any sort of spirit, God or life force". Ovo mi je bilo malo teže dobro prevesti pa ćete mi nadam se oprostiti za greške : "Ne vjerujem u postojanje ikakve vrste duha, Boga ili životne snage".




Što se iz toga može zaključiti? Naravno jako veliki postotak ljudi vjeruju u Boga i zasigurno nisu toliko neinteligentni da su im nepoznate neke devijantnosti i u crkvi. No oni ne vjeruju u zgradu bogoslužja nego u - Boga.

Meni je zanimljivija ova druga karta. Zasigurno je u prosjeku (opet ugrubo) tek 30% ispitanika izjavilo da ne vjeruje u Boga ili "slično" (ovo slično shvatite kao skupni pojam za vjerovanje u nešto, nekog, što se može teško "definirati", no činjenica jeste da je relativno mali broj ispitanika eksplicitno odbacio vjerovanje u "Boga" ili to "slično".



I umjesto velikog zaključka tek kratke konstatacije.

Ovaj svijet je užasno iskvareno mjesto - materijalizam je u prvom planu, bez obzira dal se radi o pojedincu, nekoj crkvenoj instituciji, državi Hrvatskoj ili gospodarima svijeta, svjetskim velesilama.

Na nama je da raspoznamo koje su nam prave, ljudskog dostojanstva dostojne vrijednosti.

Moral. Usko povezano sa materijalizmom. Osobe koje krasi čestitost će drugim zemaljskim suputnicima rado pomoći i neće podmetati "klipove", već živjeti u miroljubivoj koegzistenciji puni altruizma.

I na kraja Religija. Dug je to povijesni proces nastanka u kojem je nastao bezbroj varianti, a ponekad je čak teško terminološki jasno odrediti što je što.



I zato prije nego krenimo u "znanstvenu" osudu, razmislimo malo o našem materijalizmu, moralu i našoj religiji u praksi.

Budimo svjesni da kao pojedinci u principu nismo bolji od "gospodara svijeta", da nas ne krasi neki uzvišeni moral u odnosu na druge ljude, a da je u najmanju ruku neozbiljno lupetati o smislu ili besmislu religije bez ozbiljne znanstvene analize.

A zašto je tek relativno mali postotak nas ljudi a priori odbacio postojanje "Boga", "Nećeg"? Odgovor neka si svako da sam. Ja ga imam, no pristup ovako nećem osobnom imaju tek moji najbliži.

Pozdrava od Take-a, doista s ljubavlju.

(Ima malo i muzike, klikajte na sličice ako želite).


dami1621 @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007



( "Wednesday Morning, 3 A.M.", istoimeni album ( 1964.g.)

Prije nekih 40.ak godina su Tom & Jerry postigli ograničeni glazbeni uspjeh jednim pjesmuljkom o jednoj "Schoolgirl". No naravno nisu to bili mačak i miš iz crtiča, već mladi Simon i Art, koji su si eto dali takva "umjetnička" imena u nadi da će postići glazbeni uspjeh. I jesu tamo negdje u New Yorku i široj okolici.

No to sve skupa je više materijal za biografiju Simon & Garfunkela, a manje bitno za ovo malo predstavljanje uglavnom poznatih skladbi, od koji ćete mnoge moći pronaći na raznim blogovima. I premda je o njima manje sve više poznato sam se ipak odlučio za ovaj rad, u namjeri da se na jednom okupu nađe ono što su njih dvoje stvorili u razdoblju od nekih šest godina.



( "Benedictus", album "Wednesday Morning, 3.A.M.", 1964 g.

Da slušajući snimke iz raznih godina, pa čak iz ovog stolječa, ili tisučljeća ako vam je draže, uglavnom je to glazba iz jednog zlatnog  i razmjerno kratkog doba stvaralaštva, a zašto je upravo toliko trajalo ću vam pokušati približiti.

Simon & Garfunkel su se tamo negdje 1963. godine ponovno našli u namjeri da nešto zajednički urade. Svirali su folk, koji im bez "elektrifikacije" ( što je Dylan već prije njih "skužio" ) i nije donio neki preveliki uspjeh.

Bilo je na tom njihovom prvom albumu vlastitih pjesama, ponešto tradicijionalnog kao ovaj "Benedictus", no tu se je našla i pjesma, koja zasigurno spada u najslavnije popularne glazbe prošlog stoljeća.



( "Sounds of Silence", album "Wednesday Morning 3 A.M.", 1964.g.

Naravno to je bila pjesma "zvuci tišine" i vjerojatno je bila inspirirana nekim traumatičkim iskustvima građana SAD-a iz godine 1963. Bila je to godina atentata na američkog predsjednika, a ni kubanska kriza nije bila mnogo prije.

I upravo ta pjesma, premda album nije doživo neki preveliki uspjeh, se je polako "urezala" u svijest prosječnog amerikanca. Što i ne ćudi, jer obrađuje otuđenost, izgubljenost prosječnog amera.

No pjesma je dakako slojevitija i može se shvatiti i u nekom drugačijem kontekstu, koji će biti u nekim kasnijim razdobljima aktualan. Kao da su stvorili pjesmu za sva vremena.

Valja napomenuti da je prva verzija na ovom albumu u folk izvedbi, kasnije izvedbe su nadopunjene električnom gitarom, basom i bubnjevima.



( "Kathy's Song", Paul Simon Songbook, 1965.g )

Sad da se ne zbunite, ovdje na koncertu možete slušati Art Garfunkela, kako pjeva o Kathy. No ova pjesma je posvećena jednoj drugoj Kathy, koja se je našla  na ovom omotu ploče Paul Simona.

Naime Paul je 1965. godine uglavnom boravio u GB i tamo je tražio i našao ( ! ) inspiraciju za neke prelijepe pjesme, koje je objavio na svojem Songbooku. A ta njegova mistična Kathy ga je očito toliko nadahnula, da je po mojem mišljenju napisao jednu od najljepših ljubavnih pjesama uopče. I kad je to tako poslušati ćete kasnije još jednu, pomalo posebnu izvedbu ove pjesme.

Eto Paul je imao Kathy, a kod nas imamo Kata, sve skupa - des femmes fatales :)

No boravak Paula u Engleskoj je imao svoje vremensko ograničenje, jer s druge strane Atlantika počelo je da se valja nešto veliko, došlo je vrijeme da Paul Simon i Art Garfunkel postanu vrlo brzo planetarno popularni.



( "I am a Rock", album "Sounds of Silence", 1966.g. )

Kada se je Paul vratio u SAD nije baš bio oduševljen kad je čuo "novi" Sound of Silence, koji je usput objavljen i bez njegovog znanja. No bilo je to vrijeme kada će folk rock postati izuzetno popularan. Novom trendu su se priklonili ne samo Simon & Garfunkel već i mnogi drugi glazbenici.

Sukladno tome je ovaj drugi album sadržavao i pjesme iz prethodnih razdoblja, pjesme koje su bile široj javnosti skoro nepoznate su postale naknadno uspješnice. 

Započelo je razdoblje njihovog velikog uspjeha. Bili su traženi posvuda, postali su miljenici američke publike. Za to je bilo naravno više razloga.



( "Leaves That are Green", album "Sounds of Silence", 1966.g. )

Bili su u svemu umjereni. I oni su se u svojim pjesmama znali dohvatiti nekog goručeg problema prije svega emeričkog društva, no pri tome su se više držali po strani, nisu nikada pjevali antiratne pjesme poput Bob Dylana ili pogotovo Joan Baez.

Simon i Art su bili dobri dečki Amerike, koji su mogli nastupati posvuda, jel to bio neki show program ili gostovanje na nekom sveučilištu.

No za njihov uspjeh je ipak bilo najzaslužnije, što su do perfekcije funkcionirali kao duo. Čak su si i uloge bili podjelili, Simon je bio taj koji je pisao, a Art je pjevao. Uglavnom je to bilo tako.



( "April Come She Will", album "Sounds of Silence", 1966.g )

A jedan od razloga njihovog uspjeha je bio što su njihove pjesme zvučale melidiozno skladno i jednostavno. No tekstovi su bili sve drugo nego banalni. Paulovi stihovi su bili ti koji su uvjetovali ovakav glazbeni izražaj.

Glazbeni materijal, koji se može poslušati na ovom albumu jeste velikim dijelom nastao 64. i 65. godine, a pjesma "o tišini" i neke druge će biti kasnije korištene u filmu "Diplomac".



( "For Emily, Wherever I May Find Her",  "Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g.)

Ovaj album je nasnimljen tamo negdje baš u ovo doba godine i taj naziv P,S,R and T je preuzet upravo iz prve pjesme "Scarborough Fair/Canticle".

Upravo je ovo jedna od pjesama, kod koje dolazi do izražaja široki vokalni raspon Arta Garfunkela. A Paul pri tome ne zaostaje stvarajući nove glazbene zvukove i harmonije.

Najkasnije kod ovog albuma jeste bilo jasno, da njih dvoje spadaju glazbeno u one največe a od takvih se prije svega traži mnogo uradaka.

I premda je to več predstavljalo pritisak na stvaranje, njih dvoje će upravo tih zadnjih godina 60.tih nas podariti nezaboravnim pjesmama - koje su eto dobro poslužile i kao uspavanke. Na zdravlje :)



( "A Poem On the Underground Wall", "Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g. )

Več sam napisao da su Simon & Garfunkel stvarali zajedno svega nekih šest godina, odnosno da budem precizniji ostavili su nam pet studijskih albuma, koji međutim predstavljaju izuzetnu vrijednost. Tako veliku da ju ni sami umjetnici kasnije nisu uspjeli nadmašiti.

Naime i kad su krenuli svaki svojim daljnim životnim i glazbenim putem, prilikom nekih reunion nastupa su obično pjevali ono što je stvoreno u tih šest godina.



( "The 59th Bridge Street Song/Feeling Groovy", album Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g )

Eto još jedne od pjesama sa ovog albuma. Vjerujem da sam ih uvrstio sve ne bih pogriješio. Evo i sami nazivi podosta govore o Simonu i Artu toga vremena.

"Jednostavne" su to pjesme, u kojima su se mogli pronaći mnogi.

A evo sada i pjesme, koja se pojavljuje i u poznatom filmu, kojim se je proslavio i Dustin Hoffman:



( "Scarborough Fair/Canticle", album "Parsley, Sage, Rosemary and Thyme", 1966.g. )

Ovaj film valja shvatiti u tadašnjem vremenskom kontekstu. A posebno za ovaj film je nasnimljena i pjesma "Mrs Robinson".

Ipak na ovom soundtrack albumu možemo ćuti ponajprije pjesme koje su Simon i Art bili već ranije nasnimili, tako da je ova kompilacija više poslužila onima, kojima ovaj dvojac nije bio toliko poznat. Jer "The Graduate" je bila odskočna daska prije svega za Dustina Hoffmana, a tek nekima upoznavanje sa glazbom Arta i Simona.



( "America", album "Bookends", 1968.g )

Nakon "Diplomca" su Simon & Garfunkel tražili nove načine glazbenog izražaja, što se na albumu "Bookends" itekako primjećuje. Premda npr. "America" u mogo čemu podsjeća na neke prethodne pjesme, upravo se kod ove skladbe primjećuje nova instrumentalizacija. A i poruke su višeslojne.

Govori se o ljudskim nadama, dezorijentiranosti, realnim situacijama u društvu.

Neke pjesme su gotovo rockerske ( grupa Bangles je odlično obradila pjesmu "A hazy shade of winter" ), no ne nedostaju naravno ni pjesme tihog ugođaja.



( "Mrs. Robinson", album "Bookends", 1968.g )

"Mrs. Robinson" je lik iz filma "The Graduate", no pjesma inače nema nikakve izravne veze sa radnjom. Tek je naslov ponešto izmjenjen, da bi se glazba prilagodila predlošku.

Međutim sa vremenske distance, kada glavne junakinje više nema, stihovi iz pjesme izgledaju kao da su napisani upravo za nju:

"And here's to you, Mrs Robinson.
 Jesus loves you more, than you will know,
 God bless you please, Mrs Robinson"



( "The Boxer", album "Bridge Over Troubled Water", 1970.g )

Albumu "Bridge Over Troubled Water" je suđeno da bude zadnji studijski album ovog možda najboljeg dueta popularne glazbe 20.og stolječa.

Nakon pet godina intenzivnog rada je teret prevelike produkcije učinio svoje. Uz to je došlo i do nekih osobnih razmimoilaženja dvoje umjetnika.

Neka od njih se mogu primjetiti čak i na ovom albumu. Paul je recimo sa pjesmom "El Condor Pasa" nagovjestio neke svoje interese, koje će realizirati tek kasnije u svojem samostalnom radu ( inače ova pjesma nije od Simon i Garfunkela, original možete poslušati u mojem postu "Viva La Patria Bolivia" )



( "Bridge Over Troubled Water", istoimeni album, 1970.g. snimka iz 2003.g. )

Nakon što su Art i Paul od godine 1970 svaki išli svojim putem je naročito Paul Simon zabilježio znatan glazbeni uspjeh sa drukčijom glazbom od one koju su svirali zajedno.

Njih dvoje će sljedećih desetljeća nekim povodima održati ponovno neke reunion koncerte. Te su održavali obično prilikom dodjele nekog priznanja.

Jedan od njih je koncert u New Yorku održan godine 1981 u Central Parku. To je bio događaj, koji je pratilo nekih pola milijuna ljudi.



( "What a Wonderful World", Paul Simon, Art Garfunkel, James Taylor )

Evo pripremio sam i nekoliko pjesama ne strogo vezanih uz neke albume ili razdoblja. Jedna od tih jeste zajednički nastup ove trojice. Vjerojatno vam James Taylor nije nepoznat.

No malo je poznati detalj da Paul Simon nije upoznao samo Jamesa Taylora, ne on je surađivao tamo negdje 60.tih i sa Carole King. ( Koja je opet nešto kasnije surađivala i sa James Taylorom ).

I evo još jedne lijepe pjesme:



( "Bright Eyes", Art Garfunkel, album "Fate For Breakfast", 1979.g. )

Neka vas ne zbuni što piše na videu i Paul. Ne on s ovom snimkom nema ništa, no autor spota vjerojatno nije dovoljno provjerio podatke u vezi ove pjesme.

No nije ni za ćuditi se što je pogriješio jer skladba doslovce zvući kao da je nasnimljena u doba, kada su Art i Simon muzicirali zajedno.



I evo za kraj neću upisati naslov pjesme. Pogađajte : )) O njoj sam govorio na početku, a vama želim ugodno slušanje. 

Naravno svjestan sam da sam mogao uvrstiti i dvostruki broj pjesama, no i ovaj zbroj nije mali, tako da nije sve stalo pa sam kontaktirao i tehničku službu indexa, koja mi je u rekordnom roku pomogla - hvala Gordane.

S ljubavlju Vaš 

Take ( It Easy )


Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).


dami1621 @ 13:52 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007


photo copyright luna13

Nisam znao koju boju slova da izaberem, jer sve su nekako lijepe, no o tome sam već pisao u svibnju prošle godine.

Ne želim vas zamarati sa svim dogodovštinama svakodnevnice, no ne brinite sve je pod kontrolom, odnosno podosta i na stolu, i čeka da se obavi, pa i hoću,

a u međuvremenu vas ne ostavljam, nego još jednu pjesmu s vama dijelim, znate i nju a ovi "stariji" blogeri i tko pjeva, da to je ona, koja je posve sam siguran negdje u još ljepšem svijetu od onog kakvog mi poznajemo.

No ima tu i jedna poanta, ako ne uspijemo unatoč nama naizgled nerješivih briga otkriti ljepotu ovdje, gdje smo, bojim se da će nam biti teže i kasnije. Zato otvorite i oći i srca : ))

Pozdrav svima, e neko je dirao medu, piše, evo sad može - uskočiti još i u vodu

dami1621 @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1562167
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.