Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
subota, lipanj 2, 2007

"Al cielo una mirada larga buscando un poco de mi vida.Mis estrellas no responden...."

Zanima vas cijeli tekst? Da? Ne? Pa ako budete strpljivi ćete moći ćuti i cijelu pjesmu, a onda ćete vjerojatno poželjeti da to i prevedete.

Ovaj rad posvećujem prije svega umjetnicima Kube, i želim da vam nešto i pojasnim. No ponajprije, ajmo malo glazbe. Ok?

Yes!!!



( Trio Matamoro - "Mi Cuba" )

Evo odmah na početku i mala glazbena razglednica Kube. Nije na njoj sve lijepo, no ona pokazuje Kubu onakvu, kakva je sa svim svojim brigama, ali i radostima.

E da pojašnjenje. Evo ga:

Obzirom na izuzetnu slojevitost glazbenih izraza, vam namjerno neću ići po tom pitanju po nekom strogom redoslijedu, niti će biti navedeni svi glazbeni pravci.

No ipak, truditi ću se da ipak idemo nekakvom donekle kronologijom, međutim u prvom planu će biti prije svega glazbeni umjetnici, koji će prezentirati i one mnoge i vama i meni nepoznate.

A evo sada poslušajte kako zvući nešto, što ide pod kategoriju "changui":



( Dan Den - "Mi Cuerpo" )

Ne, ovo na slici nije Dan Den, već netko iz naroda. A ljudi na Kubi vole glazbu, zapravo tamo ljudi obićno i nemaju baš previše novaca, no imaju dušu i ne znam, dal bih negdje drugdje na svijetu mogla nastati upravo takva glazba kao na Kubi.

Kada bih pokušao složiti korijene te glazbe, dao bih si težak zadatak. No tek ukratko. Presudni su tu bili Španjolska i zapadni dio Afrike, da bih se tome mixu nadodalo podosta drugih dodataka kao npr. Francuska, susjedi Ameri, Jamaika itd.

No jedno je sigurno, sve do one revolucije 1959 je Kuba bila u svjetskim razmjerima sjedište latinoameričke glazbe. 

Revolucija je bila, i kao što znate i dalje teće, tek je nešto zakoćila glazbene pute, no ona isto kao priroda je dosta brzo pronašla svoj put, objasnit ću vam malo kasnije.



( Rita Montaner - "Ay Jose" )

Pojednostavljeno imamo na Kubi glazbeno doba to 59-te i ono poslije. Evo za početak da malo poslušate i da vidite kako se je to sviralo, pjevalo i na kraju krajeva živjelo na Kubi do te godine.

Bilo je to doba snažnog utjecaja sa zapada, tj. SAD-a.  U skladu s time je naravno to utjecalo i na glazbu. 

Rita Montaner je bila i pjevaćica i glumica, njena glazba je upravo bila izričiti primjer tih afro-španjolskih utjecaja.

Ona je ušla u kubansku glazbenu povijest poznata kao "La Unica" ili jedna, jedinstvena, neka me romanisti isprave.

Od nje je teško nabaviti videozapise, no bila je doista slavna. Njen glas je bio prvi, koji se ćuo na kubanskom radiju, a naravno ni "Olympia" u Parizu joj nije bila strana.



( Benny More - "Ya Son Las Doce" )

Ovo je statua Bennya Morea. Njega se inaće smatra najznaćajnim kubanskim pjevaćem svih vremena, ma kako vam se po snimci možda i ne ćini.

On se je doslovce snalazio u svim glazbenim pravcima na Kubi. A njih i plesnih vrsti je bilo toliko da je to uopće teško nabrajati.

Tek da nešto ne zaboravim ću uvjetno navesti najznaćajnije: Son, mambo, salsa, danzon, rumba, cha cha i naravno trova, od koje opet postoji i nova ( Nueva Trova ).



( Irakere - "Bacalao Con Pan" )

Evo ovo jedna od zadnjih prastarih snimci, biti će još po koja, neću biti rob kronologije. 

Treba ipak nešto shvatiti kad je u pitanju Kuba. Naime bilo je tu revolucije i da skratim svega i svaćeg. No ta zemlja s druge strane, premda međunarodno izolirana, a suštinski da bih se udovoljilo najvećoj sili zla na svijetu - koje li proturijećnosti - ta zemlja s druge strane potiće upravo i kulturu, u koju se ubraja i glazba. 

Ne može se gledati tek crno-bijelo. Ljudi su se prilagodili, a njihova glazba mnogo o njima govori. I mnogi pohode Kubu, upravo zato što je to nešto jedinstvenog, što će uskoro u ovakvom obliku nestati.

Cijelo otočje je jedan živi spomenik, pišem tako, jer ljudi doslovno žive od i za glazbu. Nije sva sreća u novcu.



( Celia Cruz - "Te Busco" )

Vjerujte mi da je vlasnik ovog bloga upravo ovu pjesmu vrlo emocionalno poslušao - i sad ćete možda znati zašto bih rijeći te pjesme trebalo prevesti.

Celia Cruz, koja nažalost nije među nama, je poznata kao "kraljica salse". Čak su joj i nadimak dali "Azucar". E sad mi to Dalmatinci razumijemo - za ostalo to se prevodi sa - "šečer"

A evo još nešto doobro poznatog:



( Celia Cruz - "Guantanamera" )

Ova pjesma je nastala još davne 1929. godine i naravno na Kubi. Uz istu ima i podosta zanimljivosti, ako vas zanimaju možete ih pronaći, npr. na Wikipediji.

Celia Cruz je mnogo pjevala o svojoj domovini, no istu je dolaskom revolucije i napustila.

No ostala je slavna do kraja svog života, eksperimentirala i sa jazzom i sa drugim glazbenim pravcima. Pa to je i za Kubu i Kubance nešto normalno. Oni su uvijek bili glazeno otvoreni cijelom svijetu. No ono što je nastalo, to je uvijek nosilo jedan poseban pećat, kubanski.



( Oscar d'Leon )

Ova osoba je odigrala važnu ulogu u glazbenoj povijesti Kube. Naime svi znate za one izolacije, embarga i ostalo što je pogodilo prije svega kubanski narod.

E a upravo je Oscar, inaće pjevač salse iz Venezuele održao u Varaderu 1984. godine svoj sada već legendarni koncert. Taj njegov nastup je bio kao inicijalni upaljać da se konaćno zemlja vrati, da ljudim širokim plućama slušaju i prave svoju jedinstvenu glazbu.

Da pojasnim, nikakva revolucija nije uspjela uguštiti ni dušu ni glazbu naroda, no sa tim promjenama je naroćito u poćetku glazba, koja je bila i pod amerićkim utjecajem zapravo bila nedobrodošla.

No narod se nije dao, polako, a onda sve glasnije je opet glazba svirala starim sjajem, a u kubansku glazbu se je zapravo umiješao čak i rock i pop, sve ono što je službeno bilo nepoćudno. Ovaj čovjek je na simbolićan naćin svojim nastupom obilježio kraj takvog razdoblja.



( Los Van Van - "Chapeando" )

E da usput malo i pogledamo pokoju sličicu sa oldtimerima. Kuba je jedina zemlja na svijetu, koja je dokazala da su auti bezsmrtni. Nažalost nisam bio na Kubi, no znam da je tamo jedan pravi muzej, koji je se stalno pokreće.

Još uvijek možete vidjeti ona stara vozila i dobiti ćete dojam, kao da je vrijeme stalo. Nije, nego su ljudi ovdje umjetnici života.

Evo ovaj sastav Los Van Van spada u one, koji su obilježili to novije vrijeme. Oni su u svojoj glazbi ćak izmješali elemente glazbe Beatlesa sa kubanskim son-om ( jedan od glavnih glazbenih pravaca ). 

I naravno, to ćete ćuti ćesto, ima tu i mnogo elementa jazza. 



( Los Van Van - "Agua" )

Evo nešto vrlo živahno, sad vas ćeka jedan doista "vruć" nastup uživo.

Evo vidim da je netko upisao glazbene želje, a nisam još ni završio. Zasigurno će na kraju netko "faliti" a netko će vam biti iznenađenje, naprosto je to mnogo umjetnika, da bih mogao cijeli blog samo kubanskoj glazbi posvetiti.

Inaće ovaj sastav je osnovan još krajem 60.tih, znaći u doba kada poneki glazbeni izražaji službeno nisu bili baš poželjni. Sastav je za one koji to žele znati osnovao Juan Formell. Što se njihovih biografija tiće, vas time ne želim zamarati, tek toliko - rijeć je o dugovjećnom sastavu, prvi koji je na Kubi koristio - sintesajzer.



( Silvio Rodriguez - "Playa Giron" )

Playa Giron prevedeno na hrvatski jezik ne zvući baš "romantično". Rijeć je o onom poznatom "zaljevu svinja", gdje su ameri izvršili invaziju.

Sama pjesma je nastala osam godina kasnije, a posvećena je ribarima istoimene brodice.

Ovaj glazbenik je ujedno i predstavnik glazbenog pravca "Nueva Trova". Naravno taj glazbeni izražaj je nastao kasnije, ne te 69. godine.

Silvio je svestrani glazbenik, koji je sudjelovao i u nekim glazbenim eksperimentima, bavio se filmskom glazbom i dr.



( Silvio Rodriguez - "Unicorno" )

Ova pjesma je nastala dosta kasnije, poćetkom 80.tih. Prelijep je to spot gdje vas glazba vodi u malu šetnju po Havani. I da ste vidjeli samo taj video o Kubi, vjerujem da biste poželjeli tamo otići.

Uz ovog umjetnika evo i mala zanimljivost - tek kad je komponirao stotinjak pjesama mu je izašla prva samostalna ploća. A od tada sve do dana današnjeg mu takoreći svake godine izlazi nov album.

A sada da poslušamo nešto drugo.



( Compay Segundo - "Chan Chan" )

Dok vas još jednom glazba vodi po Kubi, evo tek nekoliko rijeći o Compay Segundo , koji je živio čak 96 godina.

On je bio na Kubi vrlo poznat umjetnik, no ne i u svijetu. Slućaj je htio da ga upozna Ry Cooder, koji je inicirao da se nasnimi CD Buenoa Vista Social Club, te je nasnimljen i istoimeni film. U njemu Compay Segundo zajedno sa Cooderom ima glavnu ulogu. 

Tako je Compay Segundo postao najstarija pop zvijezda na svijetu. Upravo ova pjesma je glavni hit tog BVSC, te je postalo nešto nezaobilazno isto kao što su to Guantanmera ili Che Guevara.



( Lubia Maria Hevia - "Ausiencia" )

Sad možete poslušati nešto, što zvući sasvim drugaćije, no ima ipak kubanske korijene.

Postoji glazbeni pravac, koji se zove "musica campesina". To bih bilo prevedeno kao glazba za narod.

Ona premda predstavnica generacije "Nueva Trova" u svojoj glazbi na jedan suvremeniji način se nadovezuje na taj stariji glazbeni stil.

Njene pjesme su snažnog poetskog izražaja, gdje dolaze do izražaja prije svega njen predivan glas i gitara. Ostalo je tu da upotpuni tu glazbenu ljepotu. 



( Lubia Maria Hevia - "Angel y Habanera" ) 

I evo još jedne pjesme slićnog ugođaja. Poslušao sam ih dosta i bilo mi je doslovce teško nešto izostaviti, no to je neminovno.

Evo skoro pri kraju i jedne trivijalnosti - u blizini Kube u Maimi-u nije dozvoljeno na radiju puštati suvremenu kubansku glazbu. 

A i inaće i većem dijelu svijeta, premda rado slušana kubanska glazba, je u odnosu na njenu kvalitetu daleko podcjenjena.

Ona je umjetnićki složena, te se treba doista znati uživiti, da se ova predivna glazba doista i - doživi.

I znam da sad ovdje nedostaje cijeli niz, more izvođaća. Ćak sam tek dio pohranjenog materijala ovdje za vas ugradio.

A ono što nedostaje, a već u kometaru jednom piše - lako to možemo nadograditi.

A neka bude zadnja pjesma ujedno repriza jedne, koju ste mogli već ćuti. Sada doduše samo samo sa slikom, no zato u punoj dužini.

Hvala vam i želim svima ugodno slušanje. 

vaš Take ( It Easy )



( Celia Cruz - "Te Busco" )

Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).


dami1621 @ 15:39 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 16, 2007



( Mohammed El Kamal )

Ne niste zalutali na neki "revolucionarni" blog, ova slika vam služi tek da se bolje snađete. Naime večerašnje zvijezde su iz Alžira i preko predstavljanja glazbenika čete moči poslušati malo "World" glazbe, iz tog dijela svijeta, još preciznije glazbeni pravac "Rai", koji ču vam pokušati pomalo i objasniti, no glavni protagonisti če preko glazbe ionako sve pojasniti.

Za početak nešto ne sasvim tipično toj glazbenoj vrsti, premda i srodno, poslušajte M. El Kamala u izvedbi alžirske glazbe, kako je ona zvučala tamo negdje 30.tih godina prošlog stolječa.

I naravno, uz glazbu čete vidjeti i mnoštvo slika, dijelom preko video zapisa, dijelom preko fotki samih, no več ionako znate, kako ja to sve skupa sastavljam, da ne duljim.



( Bellemou Messaoud ) 


Ako vas zanima bogata povijest Alžira, trk do Wikipedije ili negdje drugdje, sve vam to lijepo tamo piše.

Ja želim tek naglasiti da je Francuska imala itekakav utjecaj na ovu glazbu, kako u prošlosti, tako i danas.

A tamo gdje se rađao Rai u lučkom gradu Oranu, je obitavao i slavni Albert Camus. I vjerojatno ste čitali njegov "Etranger", koji međutim nije u vezi s tom glazbom. Svoju mračnu inspiraciju je očito potražio u nečem drugom.



( Cheikha Rimitti )

Evo u drugoj i trečoj skladbi možete poslušati dvije vrlo važne glazbene ličnosti.

Nešto mlađeg Bellmou Messaouda se smatra ocem novijeg "Rai"-a, dok se nažalost več pokojnu Cheikhu Rimitti smatra majkom te glazbe. Ona je ujedno imala i teži životni put, i njena karijera je bila više puta prekidana.

Tko ju je pod njene stare dane mogao uživo poslušati može se smatrati sretnikom, evo ova slika je sa nastupa kada je imala čak 79 godina.

No da se vratimo opet malo počecima, s napomenom da čete sada uglavnom slušati glazbene izvedbe Cheb Khaled-a, bilo sa svojim sastavom, a ponekad i u nekim duetima.



( Cheb Khaled - "Rumors" )

Evo za početak nešto iz 80.tih - naravno uvijek čete slušati - Rai.

Kako je nastao taj Rai? Pa u potrazi ćemo zalutati čak i do naših prostora šire Balkanosfere, jer muzika baš i ne trpi neke granice ni ograničenja. Sve je u jednoj interakciji, no ovdje su naši prostori u tom smislu od perifernog značaja.

Korijene te glazbe pronači čemo kako u Andaluziji, tako naravno i u arapskom svijetu. No ova glazba je prije svega vesela, zabavna, zasiguno i nama biti bliska. I ako vam se možda učini da ste ju čuli na nekom europskom glazbenom natjecanju, budite sigurni da ju nije Alžir prisvojio, nego da se radi o europskom - uvozu.

A evo ova skladba če vam se učiniti naročito poznata:



( Cheb Khaled - "Aisha" )

E ovo ste zasigurno ćuli, to je poznato širom svijeta, i ne piše se svugdje isto. A kako to u glazbi najčešće biva, stihovi govore o ljubavi. Evo ih tek nekoliko na English, buduči je to večini razumljivije:

"As if I don't exist
She was passing by me
With no regard, the Queen of Sheeba

I said, Aisha, take this, all of it is for you

Here, the pearls, the jewels,
also the gold around your neck
The fruita, well ripe with the taste of honey
And my life, Aisha if you love me!.."



( Agir reagir )

Evo ova pjesma zvuči poprilično na dobro poznati pop, no alžirske Rai vrste.

Naravno da ova glazba ima svoje ishodište i u folkloru, a francuski jezik se pogotovo u novije doba nametnuo, ponajprije jer se u Alžiru inače govori taj jezik, a s druge strane se je glazba na jeziku ljubavi savršeno uklopila u tu jedinstvenu orijentalnu raskoš.

Sam naziv tog glazbenog pravca je nastao spontano, kada su ljudi raspravljali o svojim svakodnevim poslovima, pričali priče iz prošlosti i često bih tražili od nekog netko mišljenje - pa reci - pa Ya Rai - e i evo več imamo porijeklo imena, koje nema ništa zajedničkog sa talijanskom TV kučom.



(  Diana Haddad & Cheb Khaled - "Mas We Louly" )

Nemojte me pitati, da vam točno prevedem sve naslove pjesama, jer nije uvijek na Francuskom. Evo Cheb-a u jednom duetu.

Nije svatko zlo za zlo. Koliko god bila strana vlast nepoželjna, ipak je u glazbenom smislu upravo zahvaljujuči njoj se razvijala glazba nešto "slobodnije" nego što je to inače slučaj u arapskom svijetu.

I pokojni Albert Camus, koji se je govorio o ružnom gradu, zasigurno je zašao u neku kavanu, kabare, pa i javne kuče nisu bile baš nešto nepoznatog. I sve to izmiješano je utjecalo na glazbu, koja se stvarala, mijenjala.

A da se prisjetim još jednom Cheikha Remiti. Ona je bila nešto poput Edith Piaf Alžira, siromašna, iskorištena. I poput slavne Edith, nije ni ona bila imuna ni na alkohol ni dim cigareta. Sve se je to odrazilo na njen glas, no koji pored svega ovog nije ni pod starosti gubio na sjaju.



(  "Love to the people",  Cheb Khaleb feat. Carlos Santana )

I dok su ju kolonalne vlasti gledali kao na ženu za određeni zanat, u isto vrijeme ju je prihvatio običan svijet, a on obično i najbolje zna što vrijedi.

Mi manje više znamo za neke ratove, pa tako i za oslobođenje Alžira početkom 60.tih. To je bilo tek nešto ranije prije konačnog ulaska Rai-a na velika vrata popularnosti.

Početkom 70.tih se izražaj mijenja, uvode se novi "sastojici" poput swinga, rocka, soula - ma najjednostavnije - ova glazba je bila otvorena, razvijala se brzo i snažno i nije ni čudo zašto je tako popularna.

A "otac" tog prije svega novije Rai-a je bio več spomenuti Bellemou Messaoud, koji je bio poznat po svojoj trubi, te uvođenjem još novih elemenata u tu glazbu, poput saksofona, a da bubnjeve ni ne spominjem.



( Cheb Khaled & Mylene Farmer - "La Poupee Qui Fait Non" )

Ono što mi sada doživljavamo sa degradacijom ljudskih vrijednosti, na neki način je osjetila početkom 70.tih na svojoj koži upravo alžirska mladost. Jer bili su u mnogo toga prikračeni, u slobodama opčenito, bili siromašni i pronalazili su utjehu i "spas" upravo u - glazbi.

I tako su se proslavili upravo mladi glazbenici poput Cheba Khaleda, koji su se znali prilagoditi ukusu publike. No nije im zamjeriti, oni su svoju misiju izvršili.

Naravno da se je narod fučkalo za politku i što će se na radiju svirati. Imali su oni svoje zvijezde, koje su za njih nastupale. I s njima su se i identificirali.



(  "Serbi Serbi" )

Ime Cheb nije nastalo baš slučajno, sve je to bilo u cilju uspjeha - jer ovo ime govori i o mladosti i ljepoti. Ova glazba je prihvaćena od najširih krugova.

No ni Rai nisu zaobišli globalizacijski procesi. Politički nemiri, nesigurnost, naročito 90.tih, je potakla mnoge glazbenike da nastave sa radom u Francuskoj.

Tamo su naravno imali i bolje radne uvjete. No s njima se je glazba još više približila svjetskim trendovima. Glazbene zvijezde poput Cheb Khaleda su punile i največe dvorane i to ne samo u Francuskoj.

No što je to sve skupa značilo? Rai je došao svijetu kao osvježenje, no taj isti mu je nametao prilagodbe. Svakome prepuštam da o tome donese svoj vlastiti sud.



( Cheb Khaled - "Leili" )

No ja bih vas ipak prepustio uživanju. Evo još jedne lijepe pjesme, koju pjeva Cheb.

Glazba Rai, koja se je toliko mijenjala, je bilo teško ovom prilikom strogo kronološki pratiti Činjenica jeste da je pri kraju prošlog tisučlječa taj muzički pravac preuzeo još dodatnih elemenata popularne glazbe.

I da ipak nešto skratim izbor evo još jedne pjesme:



( "Le Jour Viendra" )

Evo za sam kraj sam vam ostavio još nešto lijepog, naslova - dan če doći.

Pokušao sam na neki način tek da se dotaknem jednog malog dijela glazbe, koja vuče korijene sa afričkog kontinenta, koji je svakako od svijeta zapostavljen. Alžir nije tipičan primjer tih vrlo siromašnih zemlja ovog napačenog dijela svijeta.

No svakako je Rai glazba sa afričkom adresom. i ne želivši podcjeniti našu "naprednu" zapadnjačku glazbu, kojoj se je Rai uostalom velikim dijelom i priklonio, ipak se dade zaključiti da smo prije svega mi ti, koji se trebamo zahvaliti i poznatim i onim nama nepoznatim umjetnicima Alžira.

Svi su oni stvarali glazbu, koja je bila i ostala svijetu širom otvorena, a autor ovog rada se smatra počašćen što je ovaj put obradio nešto porijeklom iz ovog dijela svijeta.

Naravno nije mi bila namjera napraviti kompletan prikaz, več jedan mali putokaz, koji nam govori, da smo mi ljudi ipak isti i da je naša zajednička domovina - svijet.

Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).


dami1621 @ 00:45 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1555852
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.