Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
nedjelja, lipanj 8, 2008



Glazba, taj neiscrpivi izvor izražavanja, uvijek je imala svoje istinske junake, koji su koristeći vlastita nadahnuća u još većoj mjeri bili putokaz brojnim glazbenicima svoga i budućeg vremena. Tako je to bilo i sa Robertom Zimmermanom, koji je vrlo rano sebe preimenovao u - Bob Dylan.

I vjerujem da je poprilićno nevažno gubiti odviše vremena oko toga umjetničkog imena. No Robert, odnosno Bob je vjerojatno uskoro shvatio da svojim izborom nipošto nije pogrešio. 

A to je bilo prije otprilike pola stoljeća, kada je mladi umjetnik tražio prije svega vlastiti glazbeni identitet. On ga je pronalazio prekapajući po glazbenoj prošlosti svoje domovine, nije mu bilo teško ići i do samih početaka 20.tog stoljeća. Njegov najveći uzor je bio svakako folk pjevać i tekstopisac Woody Guthrie, koji je početkom 60.tih ležao na samrti.



Ako želite što više saznati o njegovim uzorima, tada vam preporučam upravo njegovu prvu ploću, koju se zove jednostavno - Bob Dylan. 

Ako mu je prvi LP ostao gotovo nezapažen, već onaj drugi je ušao u glazbenu povijest. Ta tko se ne bi sjetio uspješnica poput "Blowin' In The Wind" ili "Masters of War". Naslovi koji se dobro uklapaju u burnu svakodnevnicu Amerike 60.tih. 

Vrijeme hladnog rata, rasnih sukoba, građanski pokreti - sve je to na neki način "proizvelo" niz izvođača protestnih pjesama. Bob-u kao da je bilo predodređeno da bude na izvoru tih događanja, još više, da bude predvodnik. No da li je on to zaista i htio?



Ranih 60.tih susreće Joan Baez, koja je za razliku od njega bila već afirmirana glazbenica. Umjetnica društvenog angažmana i protestnih pjesama, osoba političke akcije do dana današnjeg, i prije svega uvijek nepoželjna u američkim vojnim krugovima. 

Dylanove pjesme iz tog doba ona će interpretirati sa posebnim žarom. Teško je tu razlućiti u kojoj je mjeri tome pridonjela činjenica da su oni upravo u to doba bili - ljubavnici. 

Zanimljivi su ti njihovi zajednićki nastupi, u kojima kao da nije bilo bitne razlike u poimanju političkih nepravdi i potrebnog djelovanja. No razlike su postojale. Možda će upravo one dovesti do osobnog razilaska, no ne uvijek i nesuradnje na pozornici. Poznati su njihovi zajednički nastupi i mnogo godina kasnije. Možda nikad nitko neće bolje poznavati Boba od same Joan.



Vratimo se nakratko Bobovim vrlo angažiranim pjesmama, gdje je svoj upliv zasigurno imala i Bobova prva velika ljubav iz 61.g., Suze Rotolo, koja mu je pomogla da izoštrenije prati društvena događanja (što se je reflektiralo na glazbu), a usput ga je i upoznala sa francuskim književnicima, simbolistima. 

Pjesme poput "Masters Of War" su nosile jasne poruke i u tome nije bilo nićeg spornog. Ono što je Dylanu smetalo je što su ga mase poćele doživljavati kao vođu, što on nije želio biti. Preko svojih pjesama on je samo izrekao svoj jasni stav, no nije želio biti nićiji predvodnik. Bez obzira da li je bilo rijeć o politici ili nećem drugome.

Osjećao se neugodno u ulozi, koju je na neki način sam sebi nametnuo. I tek postupno će preko svojih pjesama se poćeti ogradjivati, što će izazvati nerazumijevanje.



"Ne, nisam to ja babe" - ovom pjesmom Bob na vrlo suptilan način šalje svoje poruke folk pokretu i pokretima općenito. 

On glazbeno evoluira, no biva doživljen kao izdajica jedne glazbene vrste. Na Newport Folk Festivalu 1965.g. svira ponajprije onako kako je publika bila navikla. No tijekom koncerta uvodi po prvi put "elektrificirani" folk. Njegov "Like A Rolling Stone" biva izviždan. Nepravedno, jer gledajući sa vremenske distance je upravo on bio među najzaslužnijima za dalji razvoj folk glazbe.

Osobno doživljava glazbeni preobražaj, koji se može pratiti preko nekoliko uzastopnih albuma, gdje se vidi njegov put od folka do rocka.

    

Krajem 1965. godine Bob postaje obiteljskim čovjekom. Sara Lowndes, s kojom će provesti sljedećih desetak godina, je vjerojatno bila žena njegovog života. Tek kasnije će nam otkriti da je pjesma "Sad Eyed Lady Of The Lowlands" zapravo posvećena njoj.

A album "Blonde On Blonde" će postati jedno od najznaćajnijih glazbenih ostvarenja te godine, popraćeno također izuzetno važnim albumom "John Wesley Harding" iz sljedeće godine, svojim gotovo minimalističkim angažmanom tehnike nastalim kao protuteža studijski raskošnom ostvarenju "Sgt Peppers" - no taj tek u nekoliko sati stvoren album sadrži nešto toliko značajnog kao što je to "All Along The Watchtower".



Nekako u to vrijeme Bob doživljava misterioznu prometnu nesreću. Činjenica jeste da se on za nekoliko godina povlaći u privatnost. Sa sastavom "The Band" uvježbava i snima pjesme, koje će mnogo prije izdavanja kružiti kao bootleg zdanja. 

Sam Bob kada je kasnije sve to objavio na "regularnom" albumu se je ćudio kako ljudi kupuju jer je ionako već sve - poznato.

Ako znate pjesmu "God" od John Lennona, tada se sjećate njegovog "I don't believe in Zimmerman". Da i Beatlesi su tijekom 60.tih se družili sa Bobom. Njihov medjuutjecaj je nesporan. Postoje čak pjesme gjde se ne može toćno razlućiti ćiji je izvornik. 



Početak 70.tih je za Dylana bilo osobno krizno razdoblje, premda se to po diskografiji možda i ne bi primjetilo.

75.objavljuje svoje "Basement Tapes" (bootleg snimke s kraja 60.tih), a nastupa čak i na filmu, koji nije toliko zapamčen po glumi već po njegovoj čuvenoj pjesmi "Knocking On Heaven's Door". 

No najveći uspjeh Bob doživljava svojim albumom "Desire" sastavljenim i od mistićno-religioznih skladbi, pjesme "Sara", kojom se na bolan način oprašta od svoje ljubavi. No tu se može naći i društveno-kritićna pjesma "Hurricane". Kad se to sve skupa posloži onda je razumljivo zašto je taj album bio za Boba komercijalno toliko uspješan.



Jeste li ćuli Bob Dylana sa gospel pratnjom? Krajem 70.tih na žalost mnogih obožavatelja on ponovno iznenađuje. On doživljava neko svoje "prosvjetljenje", koje će obilježiti nekoliko narednih godina rada. 

80.te predstavljaju u stvaralaćkom smislu njegovo možda najmanje značajno razdoblje. No on ne posustaje. Njegovi nastupi postaju poznati po improvizacijama studijskih skladbi ponekad gotovo do neprepoznatljivosti. Bob zna da njegov glas ne predstavlja prototip milozvućja. Ono što mu je važnije je ono što stihovima porućuje.



No svi oni koji su Bob Dylana prerano otpisali debelo su pogriješili. On naime godinama vrijedno nastupa, od godine 1988 započinje sa svojom "Never Ending Tour".

Godine 2006. izdaje album uspješnicu "Modern Times". Ne nemojte ništa specijalno modernog očekivati - očekujte - Dylana. 

Svima koji će mu 13.6.2008. g. doći u Varaždin na koncert želim dobru zabavu:)

I evo mali bis. Neka bude od nje:



Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).
take-it-easy @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1535443
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.