Moj glazbeni svijet
Take it easy
ALL TIME SONGS


Tag: Freddie Mercury

Tag: Eva Cassidy

Tag: Jethro Tull

Tag: Louis Armstrong

Tag: Filmska glazba

Tag: The Beatles
TagList
NAPOMENA - NOTE
  • YOU CAN LISTEN TO THE MUSIC BY DOUBLE-CLICKING ONTO THE PICTURES - AKO ŽELITE SLUŠATI GLAZBU, KLIKNITE NA SLIKE
Blog
ponedjeljak, srpanj 2, 2007



( glazba Jean Sibelius - "Finlandia" )

Svi mi ponešto znamo o Finskoj, toj prelijepoj zemlji na sjeveru Europe.

Dugu ima povijest, a nakon višestoljetne pripadnosti Švedskoj, pa i stotinjak godina Rusiji, ova zemlja je od 1917. godine nezavisna.

Finska je zemlja velike površine, ima bezbroj jezera i netaknutu prirodu. No s obzirom na velićinu ima razmjerno malo stanovnika, koji žive ponajviše na jugu, gdje je naravno i Helsinki, glavni grad i središte svih važnijih kulturnih zbivanja, pa tako i glazbe.

No za poćetak glazbena razglednica Finske.



( Georg Malmsten - "Pennitön Uneksija" )

Evo tek nekoliko rijeći o Jean Sibeliusu. On je bio najveći finski kompozitor svih vremena, te jedini koji je stekao i slavu izvan svoje domovine. Kroz svoj dug život je djelovao kroz dva stoljeća, te je u velikoj mjeri utjecao, prije svega na ozbiljnu glazbu Finske 20.stoljeća.

Živio je povućeno, a njegova glazba je bila obilježena dubokom privrženošću prema svojoj domovini Finskoj.

A nakon kratkog izleta u "ozbiljne" vode, evo nam većeras i prve naše zvijezde. I da vam odmah nagovijestim. Na samom poćetku će biti predstavljeni neki glazbenici starije dobi, da bih u nastavku mogli slušati finsku glazbu sadašnjice, no bez stroge vremenske kronologije.

Geog Malmsten spada u onu "gardu" glazbenika, koji će biti predstavljeni i preko sljedećeg umjetnika.



( Tapio Rautavaara - "Lapin Jenkka" )

Georg i Tapio su predstavnici one stare finske glazbe, ere "zlatnog šlagera", kada se je stvarala glazba od posebne vrijednosti. Ta "finska škola" dobre glazbe u novije doba u svojem glazbenom pravcu nije imala pravih nasljednika, zato uživajte u ovih nekoliko poćetnih pjesama, koje predstavljaju posebnu vrijednost.

Naravno neznam ni ja finski, no tek da napišem da Georg pjeva nešto toplo, ljubavno, prića o svojim praznim đepovima i istodobnom bogatstvu, koje ne stvaraju materijalne vrijednosti. No i ako ne razumijete jezik, shvatiti ćete poruke preko glazbe.

Inaće je Georg Malmsten nasnimio preko 800 ploća, što doista nije malo i pravi je dragulj nešto od njega naći na internetu.

A zanimljiva je i svestranost Tapio Rautavaara. On je bio naime ponajprije sportaš, ćak je pobjeđivao na Olimpijadama, no bio je i glazbenik.

A njegova glazba se i mnogo godina nakon njegove smrti rado sluša. On spada nekako među one zadnje iz te generacije "zlatnog" finskog šlagera.



( Olavi Virta - "Sokeripala" )

A evo nam sada slavnog Olavi Virta. Ova se pjesma inać prevodi sa "kocka šećera", a naravno da je rijeć o ljubavi, i nekim željama upućenim svojoj dragoj, ovdje odlićno slikovno ukomponirano sa Clark Gableom. A ja sam upućen na šture izvore, jer ima mnogo toga piše na finski, e tu bih mi jezićno možda pomogao(la) neki(a) mađar(ica).

A kako to?? Pa jednostavno finski i mađarski spadaju u onih pet šest glavnih jezićnih obitelji i zato kad slušate ovu staru glazbu ne ćudite ako vas to malo podsjeća na nešto južnija podneblja.

A Olavi Virta je bio po nećemu posebno slavan - on je najznaćajniji predstavnik finskog tanga svih vremena.



( Tamara Lund - "Lapin Tango" )

Da upravo je tango oduvijek imao u Finskoj posebno mjesto. I daleko na sjeveru se je plesalo i pjevao "laplandski tango". Nama, kojima je Finska možda manje poznata je to možda na neki naćin i iznenađenje.

Ovu izvedbu je inaće komponirao slavni kompozitor Unto Mononen, koji je skladao za mnogo finske pjevaće, a posebno je poznat po svojoj tango glazbi.

I onda nakon tih prelijepih desetljeća prije svega kvalitetne, umjetnićki vrijedne popularna glazbe je Finska u novije doba ostala bez dostojnih nasljednika glazbe tog žanra.

I nije slućajno što je ta zemlja godinama bila na zaćelju eurovizijskih natjecanja. Naime nije jezik bio jedini krivac za finske neuspjehe.

No dogodilo se onda na sreću nešto drugo. U Finskoj je nastajala sjajna glazba nekih drugih glazbenih pravaca, i upravo njoj se želim u nastavku posvetiti.



( Leningrad Cowboys - "Those Were the Days" , album "We Cum from Brooklyn, 1992.g. )

I kad smo već kod glazbenih pravaca, doista neznam kuda da svrstam ove Leningrad Cowboys. Najbolje bih bilo napisati da su oni predstavnici svih mogućih glazbenih vrsta, jer su u svojih zadnjih petnaest godina prikazali toliko toga razlićitog, da naprosto "moram" da ih vam predstavim sa nekoliko skladbi.

Oni su objavili već cijeli niz albuma, i preko njih možete ćuti i nešto svojestveno upravo njima -  naime oni su gotovo na svakom svojem albumu napravili svoje obrade najpoznatijih skladbi pop i rock glazbi sadašnjice, no nisu se zadržavali samo na tim žanrima.

Evo npr. svima je nekako poznata pjesma "Those Were the Days" u izvedbi Mary Hopkins, no to nije pjesma skladateljskog dueta Lennon / Mccartney. 

Pjesma je komponirana još ranih 60.tih, a izvodile su je i naša Zdenka Vučković ( ispravite me ako nije točno ) Sandy Shaw, pa čak i Dolly Parton. Evo da ne bude suviše rijeći, poslušajte pjesmu u izvedbi ovih kauboja.



( Leningrad Cowboys & Red Army Ensemble - "Oh, field",album "Total Balalaika Show", 93g )

Ja mislim da bih kod ove izvedbe pravu radost doživjeli neki "anarhistički" blogeri, no nema potrebe da im šaljem pozivnicu, jer svatko je kod mene ionako dobrodošao.

I da dobro pogledajte, nisu to oni Lordi, nego L.C. na sceni sa svojom tipićnom zašiljenom kosom. No sama snimka nema nikakve izravne veze sa samom slikom, jer ćete sada moći poslušati skladbu sa pravog megaspektakla.

Bio je to nastup u sklopu "Balalaika Showa" zajedno sa ansamblom od čak 160 članova -  ako nema više Sovjetskog Saveza, nema problema, i dalje postoji ansambl, koji se je prilagodio novim uvjetima. Ovo je možda bila jedna od najvećih glazbenih priredbi u Finskoj uopće - bilo je to još 1993.g.



( Leningrad Cowboys - "L.A.Woman", album "Live in Provinzz, 1993.g. )

Naravno ovo je bio tek jedan od projekata ovog sastava, koji neumorno stvara i koji je postepeno postao poznat doslovce širom svijeta.

Oni nisu prepoznatljivi samo po svojim frizurama, već i po mnogim detaljima, gdje se oni poigravaju i sa klišeima bivšeg Sovjetskog Saveza, a isto tako i kod glazbe oni sviraju doslovce po svome, bilo da je rijeć o vlastitim izvedbama ili nekoj od brojnih obrada, koje možete naći na gotovo svim albumima.

A evo možete i slušati kako zvući ćuvena pjesma od Doorsa u njihovoj izvedbi.



( Apocalyptica - "The Unforgiven", album "Plays Metallica By Four Cellos", 1996.g )

Finska je prava riznica raznih gotskih i metal sastava. Gotovo je nevjerojatno sa koliko se izvođaća ova po broju stanovnika mala zemlja može pohvaliti. Nastojati ću predstaviti barem netke, jer za sveobuhvatniji prikaz bih mogao napraviti posebnu web stranicu samo za ovo.

Evo za poćetak sastav Apocalyptica. Rijeć je o ćetiri sada već bivših studenta glazbe, koji su odlućili da naprave album sa svojim omiljenim pjesmama sastava Metallica. I to su naravno odsvirali sa ćetiri čela.

Mnogi ih nisu baš htjeli prihvatiti ozbiljno, no to im baš i nije smetalo, no valjda naglasiti da je upravo sastav Metallica financijski omogućio snimanje ovog prvog albuma.

Sastav Apocalyptica je također postao jedan glazbeni izvozni proizvod. Održali su bezbroj koncerta širom svijeta  - znaći čelo svira metal - zanimljivo za poslušati, ljubiteljima sastava Metallica, i naravno svim ostalim.



( Apocalyptica - ""Quutamo", istoimeni album, 2006.g. )

I evo nam sastav desetak godina kasnije. U odnosu na sam poćetak tu su došli još i bubnjevi, a ostalo je isto - cello plays metal.

Apocalyptica su vrijedno stvarali, od poćetnih skladbi koje su bile preuzete od Metallica, s vremenom su svirali sve više vlastite glazbe.

A postigli su i još nešto. Utjecali su na svijest mladih, koji su bili pretežno pozabavljeni pop glazbom.

Svojim angažmanom zainteresirali su taj naraštaj i za ozbiljnu glazbu. 

Pored vlastite kvalitete, koja je rezultat talenta i marljivog rada, je možda upravo to njihov najveći uspjeh.

No Finska je ionako zemlja posebna, gdje je sasvim normalno da glazbeni studij obavezno obuhvaća i nešto od - Jimi Hendrixa.



( Eternal Tears of Sorrow - "Prophetian" , album "A Virgin and a Whore", 2001.g )

I ovaj sastav je zapoćeo sa svojim radom tamo sredinom 90.tih. te se ubraja u "Melodic-Death-Metal" sastave. I da ne bude zabune ništa se iza toga naslova strašnog ne krije, tek je to toćna odrednica jedne podgrupe u tom širokom pojmu gotic i metal glazbe.

Preko ovog albuma sastav govori o toj vjećnoj borbi izmedju dobrog i zla - virgin predstavlja ono dobro, whore loše. 

Poanta svega jeste da je život borba u kojem je jak onaj, koji uspije u svom životu da izbori dobro. 



( Nightwish - "Nemo" )

Ja vjerujem da ovaj sastav nije potrebno baš posebno predstavljati, a ovdje sam ga uvrstio tek sa dvije pjesme, budući ga mislim obraditi samostalno.

Njihovi poćeci su bili prije nekih desetak godina, kada su angažirali i mezzosopran Tarja Turunen. Ona će biti pjevaćica, koja će vokalno obilježiti taj sastav sve do 2005. godine.

Nightwish je svoju sviranje zapćeo kombinacijom metala i klasićnih elemenata, da bih kasnije u sve većoj mjeri prevladavali simofnijski elementi - oni se nekako najbolje mogu uvrstiti u symphonic metal sastave.



( Nightwish - "Eva" )

A onda od godine 2007 zapoćinje doslovce jedna nova era za ovaj sastav. Naime nova pjevaćica Anette Olzon pjeva sasvim drugaćije od svoje predhodnice. 

Sa novim vokalom će se sastav zasigurno glazbeno drugaćije razvijati - kako to valja tek vidjeti, jer Anette je i suviše kratko s njima da bih se moglo išta predvidjeti.

Samo jedno je sigurno - brojni fanovi se teško mire sa tom promjenom, no sastav vjerojatno najbolje zna zašto se je odvojio od dugogodišnje pjevačice - i u glazbi oćito važi da nije svako zlo nužno za zlo. 



( Eppu Normaali - "Kitara taivas, ja tähdet" )

Finski jezik ( drugi službeni je švedski ) zasigurno ne pomaže glazbenicima da postignu širi uspjeh i izvan svoje domovine.  No ipak su se neki sastavi se opredjelili da pjevaju iskljućivo na svojem jeziku.

Tako i vrlo dobar rock sastav Eppu Normaali. Oni već tridesetak godina  stvaraju svoje albume i kao sastav su izuzetno popularni.

Ako želite poslušati još malo više - dovoljno je da se youbitizirate. Tamo ćete naći i neke komentare, napisane najćešće na finskom. No za glazbu nema granica ni prepreka i zato ih možete ćuti i kod mene.



( Värtinnä, voc. Susan Aho - "Maahinen Neito", album "Iki", 2003.g. )

Kada sam pisao o finskim šlagerima iz prošlosti, to nije naravno nipošto znaćilo glazbeno siromaštvo u budućnosti, tek su se neki drugi glazbeni pravci jaće razvili, neke ćak i izostavljam, da ovaj post ne uđe u "Takeovu knjigu rekorda" po broju pjesama u postu.

Ovaj pretežno ženski sastav se ne smije nipošto izostaviti. Oni su se poprilićno spontano okupile kao desetak djevojaka još 1983. godine da bih svirali karelski folklor. 

Iz nećeg što je bilo na poćetku "neobavezno", nije se ni znalo toćan broj ćlanova sastava, je Värtinna tijekom slijedeća dva desetljeća postepeno postao sastav od svjetskog ugleda.




( Värtinnä - "Nahkaruoska", album Iki, 2003.g.

Tijekom tog vremena je kod Värtinnä dolazilo do znaćajnih izmjena. Ponajprije se je smanjio broj vokala, da bih se uveo veći broj instrumentalista. 

Od one prve postave iz 1983 pjeva još samo Mari Kassinen, suosnivaćica sastava.

Poćetkom 90.tih uvode u svoju glazbu neke elemente pop glazbe, premda se nipošto njihova glaba ne može uvrstiti u taj glazbeni pravac, isto kao što nisu World glazbenici u pravom smislu, premda ih se ćesto tako smatra.



( Värtinnä - "Tuulen Tunto", album "Iki", 2003.g. )

Ovaj sastav se je godinama iskristalizirao kao prava riznica glazbene umjetnosti. Promjene koje su slijedile tokom ovih dugih godina su uvijek bile jedan korak dalje prema boljem. Svaki put kada bih došao neki novi ćlan, obićno bih to bio netko u glazbenom smislu vrlo cijenjen.

A oni u svojoj glazbi nisu nipošto ogranićeni. U njihovom pjevanju i sviranju mogu se pronaći ćak i elementi irskog folklora, jazza, funka, a ima ćak i utjecaja sa - Balkana.

Nakon svih tih godina sada imamo tu vokalnu okosnicu zajedno sa cijelim nizom odlićnih glazbenika. 

Ovaj sastav nikad nije imao ono što bismo nazvali stvaralaćke krize, ne promjene su uvijek bile logićne i vodile su ka što većem profesionalizmu - i sada su naravno sastav svjetskog sjaja.

Budući da bih i za njih mogao napraviti cijeli portret, sam se odlućio da ćujete jedan "fragment", glazbu sa jednog albuma ( u izvedbama uživo ).




( Astrid Swan - "I Can't Get You Out of My Mind" )

A nekako pred kraj da "prošvercam" još malo ugodne glazbe, nekako najbliže jazzu ( pišem blizu ). 

Astrid svojom glazbom pjeva za dušu, no njene pjesme su sve drugo nego jednostavne. Za finske prilike ona je i pomalo neobićna, no svakako jedno otkriće i mislim da bih bilo šteta ju ne poslušati.

A tko su njeni glazbeni uzori - pa ona je navela neke - J. Mitchell, Kate Bush, Suzanne Vega ( od onih koje sam ja obradio ) i dr.

A evo još nešto:



Ovo ponoćno sunce nam otkriva još jednu pjevaćicu predivnog glasa, kojom zaokružujem ovo malo glazbeno putovanje po Finskoj.

Ona se zove Johanna Livanainen i pjeva baš po mom guštu.

A ćime da završim - jednim predivnim osmjehom i romantićnim videospotom.



I hvala svima na pažnji. Znam ispalo je malo dulje, no da budem iskren, ćak sam i skratio.

Svima želim ugodno slušanje :))

Vaš Take It Easy


Note:

Copyrighted material on this website is used in accordance with 'Fair Use', for the purpose of study, review or critical analysis, and will be removed at the request of the copyright owner(s).



take-it-easy @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
TagCloud
Take It Easy banner
  • take_it_easy
Take i turizam

Brojač posjeta
1561448
Idemo u...
Index.hr
Nema zapisa.